SAD djelimično obustavio isporuku protivvazdušnog oružja Ukrajini
Do obustave isporuke dijela projektila za protivvazdušnu odbranu i druge municije došlo je zbog zabrinutosti da su američke zalihe preniske. Sjedinjene Američke Države su obustavile isporuku dijela projektila za protivvazdušnu odbranu i druge municije Ukrajini, zbog zabrinutosti da su američke zalihe preniske, izjavile su dvije osobe upoznate s odlukom, piše Reuters, prenosi Hina. Do usporavanja dijela isporuke oružja koje je Ukrajini obećala administracija bivšeg američkog predsjednika Joea Bidena došlo je proteklih dana, naveli su izvori, dodajući da su među odloženim pošiljkama i presretači za protivvazdušnu odbranu namijenjeni rušenju ruskih dronova i projektila. Pentagon je naveo da predsjedniku Donaldu Trumpu daje mogućnosti za nastavak vojne pomoći Ukrajini u skladu s ciljem okončanja rata u toj zemlji. Rusija napreduje na frontu “Istovremeno, Ministarstvo temeljno preispituje i prilagođava svoj pristup postizanju tog cilja, uz očuvanje spremnosti američkih snaga u skladu s odbrambenim prioritetima administracije”, izjavio je Elbridge Colby, podsekretar za politiku u Ministarstvu odbrane. Rusija, koja već kontroliše otprilike petinu Ukrajine, nastavlja postupno napredovati, osvajajući nova područja posljednjih sedmica u jugoistočnim regijama Donjeck i Dnjipropetrovsk te pojačavajući vazdušne napade širom zemlje. Sva isporuka oružja Ukrajini bila je kratko pauzirana u februaru, a zatim ponovo na duže razdoblje tokom marta. Trumpova administracija je zatim nastavila s isporukom posljednjih paketa pomoći koji su bili odobreni u vrijeme Bidena. Nova politika zasad nije službeno objavljena. Portal Politico je u utorak prvi izvijestio o ovoj obustavi. Izvor: Reuters SAD djelimično obustavio isporuku protivvazdušnog oružja Ukrajini Home /
Američki izvori: Iran se pripremao minirati Hormuški moreuz
Američki izvori: Iran se pripremao minirati Hormuški moreuz Home / Utovar mina tokom rata s Izraelom sugeriše da je Iran možda ozbiljno namjeravao zatvoriti jednu od najprometnijih svjetskih brodskih ruta. Iranska vojska je prošlog mjeseca utovarila pomorske mine na brodove u Zalivu, što je pojačalo zabrinutost u Washingtonu da se Teheran priprema za blokadu Hormuškog moreuza nakon izraelskih napada na lokacije širom Irana, prema riječima dva američka zvaničnika. Pripreme koje nisu prethodno bile prijavljene, a koje su otkrile američke obavještajne službe, dešavale su se neko vrijeme nakon što je Izrael 13. juna pokrenuo prvi raketni napad na Iran, rekli su zvaničnici koji su tražili anonimnost kako bi razgovarali o osjetljivim obavještajnim pitanjima, piše Reuters. Utovar mina – koje nisu postavljene u moreuzu – sugeriše da je Teheran možda ozbiljno namjeravao zatvoriti jednu od najprometnijih svjetskih brodskih ruta, u potezu koji bi eskalirao već zahuktavajući sukob i ozbiljno ugrozio globalnu trgovinu. Iranski parlament navodno podržao blokadu Oko petine globalnih pošiljki nafte i plina prolazi kroz Hormuški moreuzu, a blokada bi vjerovatno naglo podigla svjetske cijene energije. Nedugo nakon što je SAD 22. juna bombardirao tri ključna iranska nuklearna postrojenja u pokušaju da osakati nuklearni program te zemlje, Iranski parlament navodno je podržao blokadu moreuza. Ta odluka nije bila obavezujuća i na Vrhovnom vijeću nacionalne sigurnosti Irana bilo je da donese konačnu odluku o zatvaranju, javila je tada iranska televizija Press TV. Iran je godinama prijetio zatvaranjem moreuza, ali nikada nije ispunio tu prijetnju. Reuters tvrdi da nije uspio tačno utvrditi kada je Iran tokom rata s Izraelom utovario mine koje bi – da su postavljene – zaustavile kretanje brodova kroz ključnu saobraćajnicu. Takođe nije jasno jesu li mine nakon toga istovarene. Izvori nisu otkrili kako je SAD utvrdio da su mine postavljene na iranske brodove, ali takvi se obavještajni podaci obično prikupljaju putem satelitskih snimaka, tajnih ljudskih izvora ili kombinacijom obje metode. Na upit za komentar, zvaničnik Bijele kuće rekao je: “Zahvaljujući predsjednikovoj briljantnoj izvedbi Operacije Ponoćni čekić, uspješnoj kampanji protiv Husa i kampanji maksimalnog pritiska, Hormuški moreuz ostaje otvoren, sloboda plovidbe je vraćena, a Iran je značajno oslabljen.” Pentagon nije odmah odgovorio na zahtjev za komentar. Iranska misija pri Ujedinjenim narodima takođe nije odgovorila na zahtjeve za komentar. Dva zvaničnika rekla su da Američka vlada nije isključila mogućnost da je utovar mina bila prevara. Iranci su mogli pripremiti mine kako bi uvjerili Washington da je Teheran ozbiljan u namjeri zatvaranja moreuza, ali bez namjere da to učini, rekli su. Iranskih pet hiljada mina Iranska vojska je, takođe, mogla samo provoditi potrebne pripreme u slučaju da iranski čelnici daju naredbu. Hormuški moreuz nalazi se između Omana i Irana i povezuje Zaliv s Omanskim zalivom na jugu i Arapskim morem iza njega. Na najužem mjestu širok je 34 kilometra, a brodski put širok je samo tri kilometra u oba smjera. Članice OPEC-a Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati, Kuvajt i Irak izvoze većinu svoje sirove nafte kroz moreuz, uglavnom u Aziju. Katar, među najvećim svjetskim izvoznicima tečnog prirodnog plina, šalje gotovo sav svoj plin kroz moreuz. Iran, takođe, izvozi većinu svoje sirove nafte kroz prolaz, što teoretski ograničava želju Irana za zatvaranjem moreuza. No, Teheran je, ipak, posvetio značajna sredstva kako bi osigurao da to može učiniti ukoliko bude smatrao potrebnim. Od 2019. godine Iran ima više od 5.000 pomorskih mina, koje bi se mogle brzo postaviti pomoću malih, brzih brodova, procijenila je američka odbrambena obavještajna agencija. Američka Peta flota, koja je smještena u Bahreinu, zadužena je za zaštitu trgovine u regiji. Američka mornarica obično je držala četiri broda za djelovanje protiv mina, ili MCM broda, u Bahreinu, iako se ti brodovi zamjenjuju drugom vrstom plovila nazvanom litoralni borbeni brod, ili LCS, koji takođe ima iste sposobnosti. Svi ti brodovi privremeno su uklonjeni iz Bahreina u danima koji su prethodili američkim napadima na Iran, u iščekivanju potencijalnog osvetničkog napada na sjedište Pete flote. Na kraju, iranska neposredna odmazda bila je ograničena na raketni napad na američku vojnu bazu u Kataru. Izvor: Reuters
Ruska ratna ekonomija ide ka recesiji, vjerovatno neće usporiti rat
Ruska ratna ekonomija ide ka recesiji, vjerovatno neće usporiti rat Home / Na godišnjem ruskom događaju posvećenom poslovnim investicijama, proslavi obećanja i prilika koju finansira Kremlj, glavni ministar ekonomije zemlje iznio je “hladni rat na zabavi”. “Prema brojkama, da, sada imamo zahlađenje”, rekao je Maksim Rešetnikov na Međunarodnom ekonomskom forumu u Sankt Peterburgu. “Na osnovu trenutnog poslovnog raspoloženja, čini mi se da smo na ivici prelaska u recesiju.” Kao da to nije bilo dovoljno poražavajuće, šefica Ruske centralne banke podržala je pesimizam. “Rasli smo dvije godine prilično visokom stopom zbog činjenice da su korišteni besplatni radni resursi”, rekla je Elvira Nabiullina tokom iste panel diskusije 19. juna. “Ali moramo shvatiti da su mnogi od tih resursa zaista iscrpljeni. Moramo razmisliti o novom modelu rasta.” A tu je ono što je rekao German Gref, šef državnog bankarskog giganta Sberbanke, na marginama foruma: “Suočavamo se s velikim brojem problema, koje danas možemo nazvati savršenom olujom.” Već više od 40 mjeseci, od početka sveobuhvatne invazije na Ukrajinu, ruska ekonomija je u ratnom stanju, raste snažnom – ponekad žestokom – stopom i pokazuje otpornost – neočekivanu za mnoge zapadne stručnjake – suočena s kažnjavajućim sankcijama. Kremlj je preuredio ekonomiju kako bi osigurao snagu za svoj rat, ulažući novac u odbrambenu industriju za proizvodnju oružja, tenkova, dronova i uniformi. Uložio je novac u plate radnika odbrambene industrije i vojnicima isplaćivao visoke plate i beneficije kako bi ih privukao da se bore u Ukrajini. To je transformiralo lokalne ekonomije u mnogim siromašnijim i udaljenijim regijama zemlje, a takođe je kupilo podršku za sukob. Ali visoke plate su podstakle inflaciju, a Nabiulina je u oktobru povećala ključnu kamatnu stopu na 21 posto kako bi pokušala da je obuzda. Uprkos javnim pritužbama industrijskog lobija zemlje, ona je ostala čvrsta, posvećena usporavanju inflacije i smanjenju obima ekonomije. To funkcioniše, i sada se Rusija suočava sa prvim značajnim ekonomskim usporavanjem od početka rata velikih razmjera. “Mislim da mnogi pokazatelji ukazuju na zaustavljanje rasta ili na njegovo približavanje”, rekao je Iikka Korhonen, šef istraživanja u Institutu za zemlje u razvoju pri Banki Finske. “Proizvodnja i dalje raste, ali većina drugih stvari ne.” “Dvije godine ruska ekonomija je bila pregrijana i rasla je tempom daleko iznad svoje normalne stope rasta”, rekao je Aleksander Koljandr, ekonomski stručnjak Centra za analizu evropske politike u Washingtonu. “Dakle, ono što se sada dešava je da se ekonomija vraća tamo gdje bi trebala biti. Za sada se radi o korekciji, povratku na dugoročnu stopu rasta. Glavni izazov za vladu u ovom trenutku je da ovo bude ‘meko slijetanje’, a ne potpuni kolaps”, rekao je. Šta slijedi? Prema vladinim statistikama, bruto domaći proizvod Rusije porastao je za 1,4 posto u prva tri mjeseca godine, u poređenju s istim periodom 2024. godine. Međutim, u posljednjih šest mjeseci 2024. godine ekonomija je bila sa prosječnim rastom od oko 4,4 posto. Zvanične procjene sada predviđaju rast BDP-a od oko 2 posto u 2025. godini. Međunarodni monetarni fond predviđa još niži rast – 1,5 posto. Stopa nezaposlenosti je na istorijski niskom nivou od oko 2,3 posto, što naglašava koliko je tržište rada izmijenjeno jer se muškarci odvlače s civilnih poslova kako bi se borili u Ukrajini. Suočena s inflacijom koja je u prvoj polovini 2025. godine iznosila preko 10 posto, Nabiulina je više puta upozoravala na “pregrijanu ekonomiju”. Početkom juna, ona je inicirala malo smanjenje stope, na 20 posto, što su stručnjaci nazvali uglavnom simboličnim. Ali uticaj visoke kamatne stope se pokazuje u zvaničnoj statistici, prema podacima i prognozama Centra za makroekonomsku analizu i kratkoročno prognoziranje, istraživačke grupe povezane s vladom. Za neke u Kremlju, “meko slijetanje” bi bila dobrodošla korekcija u odnosu na dvije burne prethodne godine. Opasnost je ako se pretvori u “tvrdo slijetanje”. “Održavanjem ključne kamatne stope vrlo visokom, uprkos tome što država kontinuirano ulaže novac u ekonomiju, uspjeli su postići usporavanje ekonomije”, rekla je Marija Snegovaja, viša saradnica u programu za Rusiju u Centru za strateške i međunarodne studije sa sjedištem u Washingtonu. “Nije jasno koliko je situacija održiva za Kremlj ako ekonomija zaista opada. To nije nešto što ni oni žele”, rekla je tokom online diskusije 17. juna. “Generalno, ruski makroekonomski tim izgleda prilično zabrinut.” Teže je predvidjeti šta ovo politički znači. Do sada je predsjednik Vladimir Putin dao Nabiulini i drugim visokim ekonomskim zvaničnicima svoj blagoslov za njihovo vođenje ekonomije. Dan nakon panel diskusije na forumu u Sankt Peterburgu, Putin se oglasio, uz upozorenje u govoru na poslovnom forumu: “Neki stručnjaci ukazuju na rizike stagnacije, pa čak i recesije”, rekao je. “Naravno, to se ni pod kojim okolnostima ne smije dozvoliti.” “Naš najvažniji zadatak ove godine je prelazak ekonomije na uravnoteženi rast”, rekao je Putin. Predsjednik Vladimir Putin aplaudira tokom plenarne sjednice Međunarodnog ekonomskog foruma u Sankt Peterburgu 20. juna. S obzirom na to da su drugi djelovi ekonomije pogođeni sankcijama, kremaljska blagajna je još više zavisna od prihoda od nafte i plina nego što je to bio slučaj u prošlosti. Međutim, cijene nafte su pale od početka godine, a Ministarstvo finansija je snizilo svoju prognozu prihoda povezanih s naftom za 2025. godinu. “Ukoliko ne vidimo pad cijena nafte, [ili] neko značajno povećanje sprovođenja sankcija i ukupni pad civilne proizvodnje, mislim da će doći do ‘blagog slijetanja’”, rekao je Koljandr. Uravnotežen ili sporiji rast će se proširiti ekonomijom, usporavajući rast plata. Takođe će opteretiti kućne budžete u vrijeme kada su Rusi navikli na deblje novčanike, što bi moglo podstaknuti nezadovoljstvo. Sve veći broj kompanija i fabrika takođe zaostaje u isplatama plata i nadnica radnicima, prema novinama Nezavisimaja Gazeta. Sve veći broj regija počeo je smanjivati bonuse za regrutaciju novih dobrovoljnih vojnika – trend koji odražava pogoršanje ekonomskih uslova na lokalnom nivou. Ipak, Putin se čini odlučnim da nastavi rat – čak i suočen sa zapanjujućim stopama žrtava koje se približavaju milionu poginulih ili ranjenih muškaraca. Vlada planira potrošiti oko 13,1 biliona rubalja (144 milijarde dolara) na odbrambene i sigurnosne izdatke u 2025. godini. To je 6,3 posto njenog bruto-društvenog proizvoda, jedan od najviših nivoa od sovjetske ere. “Nažalost, da, ovaj rat se neće zaustaviti iz
SAD odobrio prodaju oružja Izraelu, vrijednog pola milijarde dolara
SAD odobrio prodaju oružja Izraelu, vrijednog pola milijarde dolara Home / SAD podržava sigurnost Izraela i od vitalne je važnosti za američke nacionalne interese da pomogne Izraelu, navodi se u izjavi. SAD je u ponedjeljak objavio da je odobrio prodaju Izraelu kompleta za navođene bombe i srodnih usluga u vrijednosti od 510 miliona dolara, nekoliko dana nakon završetka sukoba Izraela i Irana. “Predložena prodaja pojačaće sposobnost Izraela da se suoči sa sadašnjim i budućim prijetnjama, poboljšavajući njegovu sposobnost odbrane granica, kritične infrastrukture i naselja”, navodi se u saopštenju Američke agencije za odbrambenu bezbjedonosnu saradnju (DSCA). “SAD podržava sigurnost Izraela i od vitalne je važnosti za američke nacionalne interese da pomogne Izraelu da razvije i održi snažnu i spremnu sposobnost samoodbrane”, dodala je agencija, prenijela je Beta, pozivajući se na FP. State Department odobrio je prodaju i proslijedio ju Američkom kongresu, na šta ga obavezuje zakon. Izrael je 13. juna pokrenuo veliku vazdušnu ofanzivu protiv Irana, tvrdeći da želi spriječiti tu zemlju da stvori nuklearno oružje. Mogućnost budućeg sukoba s Iranom Stotine vojnih i nuklearnih ciljeva, kao i naseljenih područja, bile su meta ovih napada, u kojima su ubijeni visoki iranski zvaničnici i nuklearni naučnici, kao i mnogi civili. Iran je uzvratio raketnim i bespilotnim napadima na Izrael, ubivši 28 ljudi, prema podacima izraelskih vlasti. Prekid vatre koji je inicirao američki predsjednik Donald Trump stupio je na snagu 24. juna, dva dana nakon njegove odluke o napadu na iranske nuklearne objekte. Primirje je prošle sedmice zaustavilo rat, ali je izraelski premijer Benjamin Netanyahu obećao spriječiti Teheran da obnovi svoje nuklearne objekte, što povećava mogućnost budućeg sukoba. SAD, glavni saveznik Izraela, svake godine osigurava oružje vrijedno nekoliko milijardi dolara toj zemlji. Izvor: AFP, Beta
Za odbranu 2035. preko 460 miliona eura? Kako će nova odluka NATO-a o izdvajanju za vojni budžet uticati na Crnu Goru
Za odbranu 2035. preko 460 miliona eura? Kako će nova odluka NATO-a o izdvajanju za vojni budžet uticati na Crnu Goru Home / Ako Crna Gora 2035. godine bude izdvajala pet odsto bruto domaćeg proizovoda (BDP) za odbranu, kako nalaže nova odluka NATO-a, ta suma bi te godine mogla premašiti 460 miliona eura. Prema podacima iz ovogodišnjeg budžeta Crne Gore, BDP je projektovan na 7,96 milijardi eura, dok se, po informacijama iz Prostornog plana do 2040. godine, očekuje da BDP 2040. iznosi 10 milijardi eura. Koristeći model eksponencijalnog rasta, to bi značilo da bi BDP 2035. mogao biti 9,23 milijarde eura, a pet odsto izdvajanja za odbranu iznosilo bi 461,5 miliona eura. Iz Ministarstva odbrane “Vijestima” su početkom juna saopštili da je planirani vojni budžet za ovu godinu 161,42 miliona eura, što bi značilo da bi on 2035. mogao biti uvećan za skoro tri puta, odnosno za preko 300 miliona eura. Na ovonedjeljnom samitu NATO-a u Hagu, postignut je dogovor da će članice tog vojno-političkog saveza do 2035. povećati izdvajanja za odbranu na pet odsto BDP-a, dva i po puta više od dosadašnje “kvote” od dva odsto. Predviđeno je da se 3,5 odsto usmjeri na direktne vojne troškove, a 1,5 odsto na “šire izdatke za bezbjednost”.Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država (SAD) Donald Tramp, koji je godinama od članica Alijanse tražio povećanje odbrambenih izdvajanja, novu odluku je nazvao “velikom pobjedom za Evropu i zapadnu civilizaciju”, a šef države Jakov Milatović rekao je da je u Hagu donesena “istorijska odluka… od presudne važnosti za jačanje odbrambenih kapaciteta svih saveznika”. Dodao je da je na taj način poslata “snažna poruka jedinstva i zajedništva”, te da je Crna Gora kredibilna članica Sjevernoatlantskog saveza. Ozbiljan izazov Geopolitički i bezbjednosni konsultant Nikola Lunić kazao je “Vijestima” da će novi NATO standard zahtijevati fiskalne reforme u Crnoj Gori “koje će imati za osnovu povećanje poreza ili smanjenje izdataka u drugim sektorima”. Naveo je da će se politička elita u Podgorici u narednom periodu suočiti sa “neophodnošću pažljive analize troškova, dugoročnog planiranja i visokog nivoa finansijske odgovornosti”, jer u protivnom, upozorava on, lako može doći do preopterećenja budžeta i smanjenja kvaliteta života građana. “Na NATO samitu u Hagu donesena je odluka o povećanju izdvajanja za odbranu sa preciznom podjelom: 3,5 odsto za osnovne vojne potrebe i 1,5 odsto za ‘šire bezbjednosne izdatke’. U kontekstu Crne Gore, ovo predstavlja ozbiljan izazov s obzirom na trenutne ekonomske kapacitete i postojeću infrastrukturu”, rekao je Lunić. Jačati PVO i pomorske sposobnosti Upitan na šta bi se moglo trošiti 3,5 odsto BDP-a predviđenih za vojna izdvajanja, Lunić je odgovorio da bi to podrazumijevalo nabavku konvencionalnog naoružanja i vojne opreme (tenkovi, artiljerija, patrolni brodovi), održavanje i modernizaciju vojnih baza, obuku vojnog osoblja i njihove plate, kao i za učešće u multinacionalnim operacijama. Ukazuje da Crna Gora mora imati prioritet kada su u pitanju sposobnosti protivvazdušne odbrane (PVO) nabavkom sistema PVO i bespilotnih letjelica, te jačanje pomorske sposobnosti i kopnene snage nabavkom modularnih platformi i modernih komunikacionih sistema. “Nedavna nabavka francuskih patrolnih brodova klase OPV 60 iako korisna za osnovne bezbjednosne zadatke u mirnodopskim uslovima, ne odgovara u potpunosti savremenoj NATO percepciji novih bezbjednosnih izazova. Brodovi predstavljaju neborbene platforme niskog dometa i male autonomije koji neće doprinijeti sposobnostima kolektivne odbrane, ni interoperabilnosti sa većim NATO flotama”, ocjenuje sagovornik. Lunić konstatuje da su Alijansi potrebne pomorske snage za odvraćanje koje su sposobne za “protivpodmorničku borbu i elektronsko ratovanje”, a uz visoki nivo interoperabilnosti. Poručuje da bi se Crna Gora u narednom periodu mogla fokusirati na sisteme za elektronsko izviđanje i sajber odbranu koji bi, tvrdi on, bili ključni za odbranu od savremenih hibridnih prijetnji. Modernizacija, sajber odbrana, obuke civila… Iz NATO-a je saopšteno da će države članice godišnje izdvajati do 1,5 odsto BDP-a kako bi, između ostalog, zaštitili kritičnu infrastrukturu, odbranili mreže, osigurali civilnu spremnost i otpornost, oslobodili inovacije i ojačali odbrambenu industrijsku bazu. Lunić ističe da je izdvajanje 1,5 odsto BDP-a za aktivnosti koje nisu “direktno borbena obuka ili naoružanje” od ključnog značaja za operativnu spremnost i otpornost. “To podrazumijeva modernizaciju infrastrukture (npr., puteva za tešku vojnu tehniku ili luka za brzo snabdijevanje), podizanje sposobnosti sajber odbrane i zaštite mreža, jačanje civilne otpornosti i sistema hitne reakcije u vanrednim situacijama, kao i podršku odbrambenoj industriji i inovacijama”, rekao je on. Navodi da bi Crna Gora, u skladu sa njenim interesima, tih 1,5 odsto BDP-a mogla potrošiti na više različitih načina. “U okviru infrastrukturne zaštite, mogla bi se unaprijediti zaštita luka i aerodroma od sabotaža ili elektroenergetski sistem. Jačanje sajber odbrane bi, na primjer, podrazumijevalo intenzivniju obuku eksperata za zaštitu podataka ili izgradnju nacionalnog CIRT centra”, dodaje Lunić. Kazao je da bi se kroz razvoj sistema ranog upozorenja, edukaciju građana i čestih vježbi moglo osnažiti civilno društvo za reakciju u vanrednim situacijama. “Na kraju, ne treba potcijeniti ni doprinos inovacijama i razvoju odbrambene industrije kroz stimulisanje istraživanja u oblasti bezbjednosti ili subvencionisanje domaće privrede za razvoj odbrambenih tehnologija”, napominje sagovornik. Krapović: Pare za odbranu ostaju u Crnoj Gori Ministar odbrane Dragan Krapović rekao je sinoć za TV Vijesti da će se odluka da članice NATO-a izdvajanja za odbranu podignu na pet posto BDP-a ostvariti za deset godina, i da će tada iznositi oko 400 miliona eura. Crna Gora će do 2035. morati da dostigne izdvajanje od 400 miliona eura godišnje za odbranu i bezbjednost“Taj novac ne ide za Brisel, ne ide za Vašington. On ostaje u Crnoj Gori i ulaže se u kapacitete Crne Gore. To bi bilo oko nekih 400 miliona eura godišnje”, rekao je Krapović. Ističe da će se do toga doći postepeno, povećavanjem budžeta za odbranu, iz godine u godinu. “Što opet izlazi nekih oko 20 miliona (povećanja), možda više, po godini. Ne bih rekao da je to sad nešto baš nedokučivo u budžetu, koji je toliki koliki jeste. Mi jesmo mala država i to jesu ogromna izdvajanja. Ja u potpunosti shvatam da je na umu običnog građanina i u fokusu njegovog interesovanja prije svega socijala, školstvo, zdravstvo i to je potpuno opravdano. Ali ukoliko ne budemo imali elementarnu bezbjednost i stabilnost, sve
Iran sada ima sve podsticaje da juri ka nuklearnom proboju
Iran sada ima sve podsticaje da juri ka nuklearnom proboju Home / Izrael i Sjedinjene Države su zadali teške udarce iranskoj nuklearnoj infrastrukturi. operacija “Uzdignuti lav“ i operacija “Ponoćni čekić“ su predstavljene kao precizni udari koji će zaustaviti nuklearni program Islamske Republike. Ali šta god se bombardovanjima moglo taktički postići, rizikuje se da strateški propadnu, jer je Iran sada više nego ikad uvjeren da je nuklearno oružje jedini način da se odvrati buduća agresija i osigura opstanak režima. Iran je jednom doveden za pregovarački sto pažljivo kalibrisanom kombinacijom pritiska i podsticaja. Uprkos svojim nesavršenostima, taj pristup je funkcionisao. Godine 2015, dogovoren je Zajednički sveobuhvatni akcioni plan (JCPOA), pri čemu je Iran pristao da ograniči svoj nuklearni program u zamjenu za ublažavanje sankcija i druge ustupke. Ali – na insistiranje Izraela i uprkos očiglednom poštovanju dogovorenog od strane Irana – Donald Tramp je napustio JCPOA tokom svog prvog predsjedničkog mandata, uništivši svako međusobno povjerenje koje je izgrađeno tokom 20 mjeseci mukotrpne diplomatije. Sada, uprkos vođenju novih nuklearnih pregovora sa Iranom, SAD su se pridružile Izraelu u napuštanju strateškog strpljenja u korist povremene sile. Neki tvrde da je Iran izazvao napade obmanjujući međunarodnu zajednicu, podstičući regionalne sukobe i obogaćujući uranijum do nivoa daleko iznad onih potrebnih za bilo kakvu civilnu primjenu. To su legitimne žalbe. Čak je i Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA), u izvještaju objavljenom neposredno prije početka izraelske kampanje, izrazila zabrinutost u vezi sa poštovanjem međunarodnih obaveza od strane Irana. Zaista, u analizi ovog izvještaja koju je sproveo Institut za nauku i međunarodnu bezbjednost se tvrdi da „Iran može da pretvori svoje trenutne zalihe uranijuma obogaćenog 60 odsto u 233 kg (uranijuma za oružje) za tri nedjelje u postrojenju za obogaćivanje goriva Fordou (FFEP), dovoljno za devet nuklearnih bombi.“ Taj zaključak je vjerovatno zapalio vatru pod Trampovom administracijom. Međutim, IAEA je takođe zaključila da „nema vjerodostojnih indikacija o tekućem, neprijavljenom strukturiranom nuklearnom programu“ u Iranu, dok je podvukla hitnu potrebu za postizanjem nuklearnog sporazuma. „Iran“, upozorila je agencija, „jedina je država na svijetu koja nema nuklearno oružje i koja proizvodi i akumulira uranijum obogaćen do 60 odsto“, što je samo kratak tehnički korak od čistoće od 90 odsto, potrebne za materijal za proizvodnju oružja”. Uprkos tome, donosioci odluka u SAD i Izraelu odobrili su napade na iranske nuklearne objekte u Fordu, Natancu i Isfahanu – objekte koji podliježu zaštitnim mjerama IAEA i koji su pod nadzorom u skladu sa iranskim obavezama iz Sporazuma o neširenju oružja (NPT). Time su razbili pravni i verifikacioni okvir koji postoji upravo da bi se spriječilo naoružavanje. Pored potkopavanja autoriteta IAEA i njenog režima inspekcija, napadi su prekršili princip mirnodopske upotrebe nuklearne energije iz Sporazuma o neširenju nuklearnog oružja (Član IV) i međunarodno pravo, uključujući Povelju Ujedinjenih nacija. SAD, nuklearna supersila sa istorijom katastrofalnih ratova usmjerenih na promjenu režima, i Izrael, tajna država sa nuklearnim oružjem koja odbija da potpiše Sporazum o neširenju nuklearnog oružja, time su poslali nedvosmislenu poruku: samo slabi poštuju pravila, a samo jaki su bezbjedni. U stvari, sve dok imate nuklearno oružje, možete kršiti međunarodno pravo po volji. Ovo važi ne samo za velike sile, već i za manje države. Pakistan, na primer, njeguje prekogranični terorizam i izvozi posrednički rat nekažnjeno, preteći nuklearnom odmazdom svakome ko je pređe. Ovo predstavlja akutniju prjetnju regionalnom miru nego hipotetička bomba Irana, ali SAD ćute. Ovo licemjerje je duboko ukorijenjeno. Na kraju krajeva, upravo su SAD pomagale i podržavale skrivenu težnju Pakistana za bombom. Tokom osamdesetih i devedesetih godina prošlog vijeka, uzastopne američke administracije ignorisale su sve veće dokaze da Pakistan tajno obogaćuje uranijum i pravi nuklearno oružje – i nastavile su da usmjeravaju milijarde dolara pomoći zemlji. Rezultat je krhka država naoružana „islamskom bombom“. Danas, kada je diplomatija iskliznula iz kolosjeka, inspekcije diskreditovane, prisila normalizovana, a dvostruki standardi prihvaćeni, koja su sredstva preostala da se Iran ubijedi da je ostajanje bez nuklearnog oružja mudro i strateški održivo? Nakon višegodišnje debate o vrijednosti nuklearnog odvraćanja – gdje je vrhovni vođa ajatolah Ali Hamnei čak izdao vjerske edikte protiv nuklearnog oružja – iranski donosioci odluka će gotovo sigurno odlučiti da ne postoji drugi način da se zemlja zaštiti od napada. Iran sada ima sve podsticaje da izađe – ili barem ograniči – okvir IAEA i da juri ka nuklearnom proboju. Baš kao što je Sadam Husein sakrio svoj nuklearni program nakon što je Izrael bombardovao irački reaktor Osirak 1981. godine, koji je nadzirala IAEA, Iran će vjerovatno odbaciti transparentnost i nadzor u korist tajnosti i dvosmislenosti. To ne bi bio neki dramatičan čin prkosa, već prije racionalan odgovor na ozbiljnu – čak i egzistencijalnu – prijetnju. I nije samo Iran u pitanju. Ako moćne države mogu nekažnjeno bombardovati zaštićene nuklearne objekte, zašto bi se bilo koja zemlja oslanjala na globalni režim neširenja oružja? Svaka vlada koja želi da izbjegne sudbinu Sadamovog Iraka ili Libije Muamera el Gadafija (ili, štaviše, demokratske Ukrajine), nastojaće da se domogne bombe – ili barem da joj se dovoljno približi da drži protivnike u neizvjesnosti. Jedini održivi put ka neširenju nuklearnog oružja jeste i uvek će biti diplomatija, a ne uništenje. Vojni udari mogu usporiti nuklearni program, ali ne mogu nametnuti dugoročna ograničenja – posebno kada ih sprovode sile koje krše upravo ona pravila koja tvrde da sprovode. Na kraju krajeva, operacije „Uzdignuti lav“ i „Ponoćni čekić“ mogu se pamtiti ne kao preventivni udari protiv iranskog nuklearnog prodora, već kao katalizatori za njega. Autor je profesor emeritus strateških studija u Centru za političko istraživanje sa sjedištem u Nju Delhiju i saradnik Akademije Robert Boš u Berlinu. Napisao je knjigu „Voda, mir i rat: Suočavanje sa globalnom krizom vode“ (Rowman & Littlefield, 2013). Copyright: Project Syndicate, 2025.www.project-syndicate.org
Iran i Izrael između rata i mira – šta region Bliskog istoka čeka posle najnovijeg sukoba
Iran i Izrael između rata i mira – šta region Bliskog istoka čeka posle najnovijeg sukoba Home / Američki predsjednik Donald Tramp tvrdi da će se predstavnici Vašingtona i Teherana sastati naredne nedjelje u cilju sklapanja nuklearnog sporazuma, naglašavajući to kao gest dobre volje, a ne potrebe, smatrajući da je iranski nuklearni program uništen. Stručnjak za bezbjednost Danijel Šunter ističe da je bilo kakav mir u regionu Bliskog istoka privremenog karaktera i da će primirje zavisiti od toga u kojoj mjeri su objekti za obogaćivanje uranijuma uništeni. Potpredsjednica nevladine organizacije „Monitor“ u Izraelu Olga Izrael Dojč smatra da u Izraelu vlada skepticizam u pogledu toga koliko će prekid vatre između dvije zemlje biti na snazi, piše RTS. Potpredsjednica nevladine organizacije „Monitor“ u Izraelu kaže da je situacija u toj zemlji trenutno specifična. „Preko noći smo napravili tranziciju iz rata. Prethodnog dana su još uvijek padale rakete, a onda smo probudili jutros kao da se ništa nije desilo, deca su se vratila u škole, a odrasli na radna mjesta“, pojašnjava Olga Izrael Dojč. Navodi da se lokalno stanovništvo pita koliko dugo će primirje između Izraela i Irana u praksi trajati. „Ujedno, mi smo praktično u ratu od 7. oktobra 2023. godine u sukobima sa Hamasom, koga podržava Iran. Pa smo bili u direktnom konfliktu sa Iranom i 2024, ovo je sada treća epizoda. Vlada skepticizam prema ovom pitanju“, ističe sagovornica Jutarnjeg programa. Stručnjak za bezbjednost Danijel Šunter naglašava da je konflikt između Izraela i Irana u toku od kraja sedamdesetih godina 20. vijeka. „Iran je svoj nuklearni program započeo još sedamdesetih godina, ali u jednom potpuno drugom kontekstu. To je bio civilni nuklearni program koji su podržavale Sjedinjene Američke Države i Zapadna Evropa. Tako je bilo sve do 1979. godine i Islamske revolucije, onda su nastupile promjene u spoljnoj i unutrašnjoj politici. Ujedno, nastavili su da rade na razvoju nuklearnog sporazuma, ali su tada prepoznali njegov potencijal kao sredstvo spoljnopolitičkog djelovanja“, ukazuje Šunter. Objašnjava da je uporedo sa tim zvanična politika vlasti u Iranu mogla da se objasni i potrebom da „Izrael treba da nestane sa lica zemlje“. „Sve to je izazvalo veliku zabrinutost. Otprilike, to je kao da imate komšiju na desetom spratu koji vam svako malo sa terase dovikuje ja ću da vas ubijem. Vi živite u takvoj atmosferi i onda saznate da u garaži jednog dana sklapa nešto što može da bude upotrijebljeno kao oružje protiv vas. Šta biste radili u takvoj situaciji, ako policija neće da reaguje“, zaključuje Šunter. Šunter smatra da trenutni razvoj situacije predstavlja nastavak Trampove politike koju je zagovarao i tokom prvog mandata u Bijeloj kući. „Sada imamo i konkretne rezultate i američko bombardovanje nuklearnih postrojenja u Iranu. Vodi se debata o efektima tog bombardovanja – inicijalna procjena koja je procurjela u američke medije kaže da su rezultati bili negdje između umjerenih i snažnih, što Tramp poriče i ističe da je sve uništeno. Na kraju krajeva, nuklearni program ne zavisi od jednog ili nekoliko postrojenja“, tvrdi Šunter. Podvlači da je istorija do sada pokazala da bilo kakav mirovni sporazum na Bliskom istoku ne može da bude permanentan. „Mir na Bliskom istoku uvijek ima privremeni karakter. Glavno pitanje je do koje je mjere nuklearni program zaustavljen. Izraelci već pričaju da će napasti ponovo ukoliko se ispostavi da nuklearni program Irana i dalje postoji“, ukazuje sagovornik Jutarnjeg programa. Sa druge strane, Olga Izrael Dojč potvrđuje da i u Izraelu postoji debata oko toga do koje mjere je nuklearni program iranski uništen. „Da li je program uništen djelimično ili potpuno, da li je vraćen nekoliko mjeseci unazad ili nekoliko godina. Egzistencijalna prijetnja Izraelu od Irana nije dolazila samo u vidu nuklearnih postrojenja, već i preko 4.000 balističkih raketa i na hiljade nosača i lansera projektila postavljenih svuda po teritoriji Irana, kao i putem svoje mreže proksija oličenih u Hamasu, Hezbolahu i drugim paravojnim formacijama“, kaže Olga Izrael Dojč. Pojašnjava da joj se čini da su te pretnje po Izrael sada svedene na niži nivo i da Iranu predstoji borba na unutrašnjem planu, odnosno, na očuvanju režima. „Iran je u vojnom smislu ponižen na međunarodnoj sceni i sada je satjeran u čošak. Postoji lajtmotiv koji je Iranu bitniji od uništenja Izraela, a to je samoodržavanje režima. Vjerujem da će težiti tome da uspostave disciplinu i autoritet svog režima. Sa druge strane, mislim da se iranski narod budi i da pobuna bukti svake godine sve više“, zaključuje Olga Izrael Dojč. Izvor: Danas
Tramp najavio potpisivanje trgovinskog sporazuma između SAD i Kine
Tramp najavio potpisivanje trgovinskog sporazuma između SAD i Kine Home / Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Donald Tramp izjavio je da su SAD i Kina potpisale trgovinski sporazum, ali nisu objavljeni detalji o uslovima i specifičnostima dogovora. Tramp je rekao da očekuje i da će uskoro biti postignut sporazum i sa Indijom, prenio je AP. Ministar trgovine SAD-a, Hauard Latnik, potvrdio je da je sporazum sa Kinom potpisan ranije ove nedjelje, dodajući da je dogovor “potpisan i zapečaćen”. Latnik je rekao za Blumberg TV da je sporazum sklopljen dva dana prije Trampove izjave. Ovaj sporazum dolazi nakon početnih pregovora u Ženevi početkom maja, kada su obje strane postigle dogovor o odlaganju značajnih povećanja carina koja su mogla dovesti do zamrzavanja trgovinskih veza između dvije zemlje. “Predsjednik voli lično da sklapa ovakve sporazume. On je taj koji potpisuje dogovore. Imaćemo još sporazuma”, rekao je Latnik. Iako Kina nije objavila nikakve nove sporazume, kinesko Ministarstvo trgovine juče je saopštilo da ubrzava odobravanje izvoza retkih zemljanih elemenata, ključnih za proizvodnju visokotehnoloških uređaja, poput električnih vozila. Izvor: Politika
Ratna trka Kine i Amerike
Ratna trka Kine i Amerike Home / Rivalitet Sjedinjenih Američkih Država i Kine predstavlja geopolitičku činjenicu koja u velikoj mjeri oblikuje planetarnu realnost u ovom trenutku, a indicije su da će tako biti i u perspektivi. Posebno interesantna relacija dvije sile je u vojnom domenu, između ostalog, i u pogledu odnosa snaga na moru i pozicija ratnih mornarica Vašingtona i Pekinga. Numerički izraženo, stekao bi se utisak da su Kinezi već sada u prednosti kada je u pitanju broj operativnih ratnih brodova. Prema nekim podacima, Kina ih ima preko 340, dok Amerika nešto preko 280 plovila u borbene namjene. Drugačije su i ambicije u narednom periodu. Do 2030. godine, Peking je spreman da uloži sredstva u konstrukciju još 70 ratnih brodova, dok Vašington planira još 42. Sve to, uz stavku da Kinezi simultano grade pet razarača, dok Amerikanci mogu da izgrade dva „Arli Burk“ razarača godišnje, ukazuje na visok stepen ozbiljnosti kineske administracije da političke, ekspanzionističke ciljeve postignu vojnim sredstvima, pa i po cijenu konfrontacije sa Vašingtonom. Ipak, treba reći da u savremenom ratovanju brojčana nadmoć ne znači i nadmoć uopšte. Generalno gledano, iako brojnija, kineska mornarica je satkana od razarača, kruzera i nosača aviona značajno manjih fizičkih, tehničkih, pa sam tim i operativnih sposobnosti od američkih. Tako, prosječni američki razarač ima deplasman od preko 9.000 tona, dok kineski imaju 4.000. Prema nekim kalkulacijama, ukupan deplasman cijele američke ratne mornarice iznosi 4, 5 miliona tona, naspram 2 miliona, kolika je kineska. Dalje, velika američka prednost je i u njihovim nuklearnim nosačima aviona iz „Nimic“ klase, kao i klase „Džerald Ford“. Ovi morski kolosi su superiorniji u svakom pogledu u odnosu na kineske. Prvo i osnovno, ima ih više. Vašington posjeduje 11 nosača aviona sa nuklearnim pogonom i jednovekovnim iskustvom u konstrukciji i upotrebi ovih mašina rata. commons.wikimediaNosač aviona u američkoj floti ima ulogu kapitalnog broda Dalje, velika je razlika i u kvalitetu tehničko-tehnoloških sistema ugrađenih u ove brodove, kao i u samoj osposobljenosti i opremljenosti ljudstva koje ih snadbjeva. Međutim, ako se pođe od pretpostavke da kineski politički establišment revnosno poštuje staro konfučijansko načelo „da nije bitno koliko se brzo ide, sve dok se ne stane“, može se očekivati da će se razlika između armija dvije velike sile, a naročito, mornarica, u narednim godinama sve više smanjivati. Uostalom, kineski razvoj balističkih projektila kojima je osnovna uloga uništenje američkih atomskih nosača aviona (čije makete već danas služe kao mete), dovoljno ilustrativno govori u kom pravcu se može očekivati razvoj situacije u narednom periodu. Izvor: Vijesti online
Odluka o Zapadnom Balkanu: SAD produžio vanredno stanje
Odluka o Zapadnom Balkanu: SAD produžio vanredno stanje Home / Destabilizujuće akcije, korupcija i pokušaji potkopavanja suvereniteta zemalja u regiji predstavljaju izuzetnu prijetnju po nacionalnu sigurnost i spoljnu politiku SAD-a, kaže se u naredbi. SAD je produžio nacionalno vanredno stanje u vezi sa Zapadnim Balkanom, koje je proglašeno 2001. godine, na još godinu, počevši od 26. juna. Izvršnu naredbu kojom se produžava vanredno stanje američki predsjednik Donald Trump potpisao je 20. maja. U dokumentu objavljenom u Federalnom registru SAD-a navodi se da su američka nacionalna sigurnost i vanjska politika ugrožene “djelovanjem osoba koje učestvuju, pomažu, sponzoriraju i podržavaju ekstremističko nasilje u Sjevernoj Makedoniji i drugdje na Zapadnom Balkanu, kao i opstrukcijom primjene Dejtonskog sporazuma ili kršenjem Rezolucije 1244 Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda“, javio je Tanjug. Rezolucija 1244, poznata kao i Kosovska rezolucija, određuje međunarodno-pravne osnove za osnivanje prelazne upravljačke misije Ujedinjenih nacija na Kosovu (UNMIK), kroz koju će se organizovati civilna uprava na području te zemlje kao i stacioniranje međunarodnih vojnih trupa KFOR. Vanredno stanje proglašeno 2001. godine U tekstu Izvršne naredbe stoji i da “destabilizujuće akcije, korupcija i pokušaji potkopavanja suvereniteta zemalja u regiji predstavljaju izuzetnu prijetnju po nacionalnu sigurnost i spoljnu politiku SAD-a”. Izvršna naredba, kojom je prvi put proglašeno vanredno stanje za SAD u vezi sa Zapadnim Balkanom, proglašena je 26. juna 2001. godine u vrijeme mandata tadašnjeg američkog predsjednika Georgea Busha mlađeg. Prethodni američki predsjednik Joe Biden je 8. januara, prije nego što je tadašnji novoizabrani predsjednik Tramp preuzeo dužnost, potpisao Izvršnu naredbu 14140, kojom je vanredno stranje u vezi sa Zapadnim Balkanom produžio do 26. juna ove godine. Izvor: Aljazeera