U Srbiji prosječna plata 107.000 dinara
Neto zarada u Srbiji je prosječno u junu iznosila 107.075 dinara, pokazuju zvanični statistički podaci. Na kraju istog mjeseca srpski radnici primali su medijalnu zaradu u iznosu od 83.525 dinara. Republički zavod za statistiku je saoppštio da se povećao jaz u primanjima u zavisnosti od toga u kojim djelatnostima se radi. U posljednjem presjeku se vidi da najviše zarade primaju zaposleni u informisanju i komunikacijama, a za njima radnici u duvanskoj industriji kao i u nauci i istraživanju. Svi pobrojani u prosjeku primaju iznad 200.000 dinara. Na začelju liste su oni koji svoj posao obavljaju u uslužnim djelatnostima, kućnoj popravci računara i druge elektornske opreme kao i u dostavi hrane. U Srbiji prosječna plata 107.000 dinara Home /
Evropski odbrambeni zaokret
EU planira da do 2030. godine ima vojni budžet u iznosu od preko 800 milijardi eura i to vezano samo za sektor odbrambene industrije, prenose evropski mediji izjave zvaničnika iz Brisela. Kreatori bezbjednosne politike EU smatraju da se rat na istoku kontinenta, koji bukti već tri i po godine, odužio i da ima multiplikovane efekte na sve sfere života evropskih građana. Osim toga, dolaskom Donalda Trampa po drugi put na čelo SAD u januaru ove godine udaljio je atlantske partnere pa se zvaničnom Briselu sve više nameće zadatak da razmisli o vlastitoj odbrani. Što se ekonomskih efekata na samu EU tiče, mnogi smatraju da veća ulaganja u vojnu industriju mogu da imaju povoljne efekte odnosno da povećaju rast BDP-a, uvećaju izvoz prodajom oružja i municije u svijetu kao i da obezbjede nova radna mjesta u tom sektoru. Za druga dva fenomena ne bi trebalo da postoje problemi s obzirom da je namjenska industrija bila stavljena u drugi plan i svaki rast bi se osjetio. Postoje i problemi pošto su Evropljani decenijama unazad svoju odbranu povjerili NATO-u u kome je glavnu riječ vodio zvanični Vašington, a Amerikanci su pritom podnosili i najveći dio materijalnog tereta. I prije Trampa sa druge strane Atlantskog okeana stizale su u Brisel opomene da Evropa lijepo živi zato što novac namijenjen odbrani prebacuje u druge svrhe koje se osjećaju u višem životnom standardu njenih građana. Članice EU nemaju standardizovanu proizvodnju u namjenskoj industriji pa će homogenizacija tog sektora biti jedan od velikih problema na početku novog zaokreta u odbrambenoj industriji. Takođe, treba navesti da Evropa nema jedinstvenu armiju, a ni iste motive da se prione na ovaj posao. Među najveće zagovornike jačanja evropske odbrane nalaze se Poljska i baltičke države. Igrom slučaja, i u EK i u parlamentu u Strazburu trenutno se u resoru odbrane nalaze kadrovi iz ovih zemalja i oni „guraju“ priču o vojnom jačanju unije i njenih članica pojedinačno. U najnovijim planovima, koji tek treba da se usvoje od strane nadležnih tijela, planira se da se svih 27 članica EU zbirno zaduže za 150 do 200 milijardi eura. Teret otplate srazmjerno bi pao najviše na najveće i najbogatije članice. Predviđa se, isto tako, da bogatiji potpomognu siromašnima da i njihove male armije ojačaju, ali putem povoljnih kredita. Ovom posljednjom mjerom pokušava se reagovati na nepovoljna reagovanja upravo iz malih zemalja učlanjenih u EU. Na primjer, u Sloveniji je najavljen referendum o izlasku iz NATO-a nakon što je državni parlament u Ljubljani odbio prijedlog Vlade da se povećaju vojni izdaci. Prema posljednjim zvaničnim istraživanjima, većina slovenačkih građana i dalje je za članstvo u sjevernoatlantskom savezu, ali broj pristalica konstantno opada i sada ih je minimalno više od protivnika. Velika poteškoća u kreiranju nove odbrambene politike je nepostojanje konkretnih institucija na vrhu. Vojska je, po prirodi, jedna subordinalna institucija pa je postojanje jednog vrhovnog komandnog tijela logična i neizostavna potreba. U vrijeme „hladnog rata“ popularna je bila duhovita izjava nekadašnjeg savjetnika za nacionalnu bezbjednost predsjednika SAD Džimija Kartera, inače rođenog Evropljanina Zbignjeva Bžežinskog, koji je upitao „koji broj telefona treba da okrenem da bih dobio evropskog ministra odbrane“? Već sada je izvjesno da će Evropljani i u sektoru svoje vojne odbrane funkcionisati po principu dogovora, a znamo na osnovu nekoliko prijethodnih primjera kako je to bilo u praksi. Sjetimo se samo 2005. godine, kada su građani Francuske i Holandije na referendumima odbili prijedlog zajedničkog Ustava EU. Referendum je demokratsko pravo. Ali, dovoljno je bilo da građani samo dvije članice evropske zajednice odbace prijedlog oko koga su se mjesecima prije toga mučno usaglašavali političari i pravnici pa da kompletna ideja o najvišem pravnom i političkom aktu propadne. Umjesto toga, napravljen je neki Lisabonski akt, kao kompromisno riješenje u vidu sanacije štete. Taj akt daleko je od ustavnog dokumenta i oko te ocjene će se složiti svi pravnici koji su ga čitali. Situacija se u međuvremenu promjenila. Institucije EU su u krizi. Građani su izloženi brojnim krizama koje su se jedna za drugom ređale. Veliku ekonomsku krizu iz 2008. godine nadomjestila je kriza javnog duga, koja je posebno pogodila jug „starog kontinenta“. Odmah iza toga došla je migrantska kriza 2015. godine. Ni naredna ljeta nisu bila povoljna po građane Evrope. Nastupila je pandemija korone, a odmah nakon nje agresija Rusije na Ukrajinu. U međuvremenu, desilo se istupanje Velike Britanije iz EU, što je bio presedan u dosadašnjoj istoriji evropskih integracija, dugoj preko sedam decenija. Evropa je sve manje faktor u rješavanju ukrajinske krize iako je od samog početka ruske agresije kroz programe vojne i ekonomske pomoći, pa i zbrinjavanje izbjeglica maksimalno involvirana u nju. Sve je više zastupnika mišljenja da će se sukob u Ukrajini riješiti direktnom bilateralnom pogodbom između Trampa i predsjednika Rusije Vladimira Putina. Ukrajina i EU su tu samo da „aminuju“ ono što se dva ćudljiva lidera dogovore. I zaista, evropska diplomatija u posljednje vrijeme sve svoje aktivnosti svodi na slanje apela, prije svega, Trampu da vodi računa o teritorijalnom integritetu Ukrajine i da čuva interese zvaničnog Kijeva. U samoj EU ne postoji dogovor kako reagovati čak i na one konflikte koje se odvijaju na njenim granicama, praktično u „evropskom dvorištu“. Osim toga, Ukrajina i Gruzija, u kojoj već deset mjeseci nesmanjenom žestinom traju protesti, i zvanično su kandidati za ulazak u EU pa interesovanje iz Brisela za te probleme ne smije biti malo. Pa, ipak, postoje, reklo bi se, najmanje tri grupe država koje reaguju na različite načine. Prvu čine Poljska i baltičke države uz, ponekad, Češku. Te države osjećaju prijetnju koja stiže iz Moskve i zato su hipersenzualne na nju. U drugu grupu spadaju Mađarska, Slovačka i, sve više Bugarska. U nekoj kombinaciju ovdje bismo mogli da svrstamo Italiju pa i Austriju. Za njih je evropsko „jogunjenje“ sve više kontraproduktivno odnosno šteti Evropljanima, a Rusi ne pate previše od njega. Najzad, najbrojnija je ona grupa u koju spadaju najmoćnije, a i najbogatije članice. Ova je grupa, kako vrijeme odmiče, zaokupljena svojim brigama, a pozornost na zbivanja u Ukrajini je poslovično manja
U Crnoj Gori šteta od požara veća od 140.000 eura
Crnogorski elektrodistributivni sistem (CEDIS) saopštio je danas da šteta od požara za tu kompaniju iznosi više od 140.000 eura. U kompaniji podsjećaju da je vatrena stihija koja je danima divljala Crnom Gorom ostavila brojne i štetne posljedice po životnu sredinu i ljudsko zdravlje, ali je proizvjela i materijalne konsekvence. Ekipe CEDIS-a bile su sve vrijeme na terenu i zabilježele mnogo intervencija na otklanjaju kvarova i ponovnom uspostavljanju električne mreže širom države. Navodi se da je preduzeće za distribuciju električne energije poslije požara uspjelo da zamjeni preko 200 stubova koji su sasvim izgorijeli ili su teško oštećeni u vatri. U Crnoj Gori šteta od požara veća od 140.000 eura Home /
Formiran sudski predmet protiv Mila Đukanovića zbog dodjele koncesije za izgradnju minihidroelektrane „Bistrica“
Specijalno državnog tužilaštvo Crne Gore (SDT) formiralo je sudski predmet protiv bivšeg predsjednika Crne Gore i počasnog lidera Demokratske partije socijalista (DPS) Mila Đukanovića zbog dodjele koncesije za minihidroelektranu „Bistrica“ firmi „BB Hidro“. Tužilaštvo je postupilo po prijavi potpredsjednika u Vladi Crne Gore Moma Koprivice, koji je i obavjestio javnost da je predmet formiran i dodao da je SDT-u dostavio kompletnu dokumentaciju u orgiinalu, kao i ovjerene kopije. Koprivica je naglasio da tužilaštvo sada ima u posjedu zapisnika sa sjednica Vlade i njene zaključke iz vremena kada je kontroverzni posao odrađen. Prema Koprivičinim riječima, Đukanović je rukovodio svim aktivnostima državne uprave sa ciljem da se koncesija za minihidroelektranu dodijeli njegovom sinu Blažu. Ovim je, kako Koprivica naglašava „teško prekršen Zakon o spriječavanju korupcije“ s obzirom da u njegovim odredbama stoji i to da javni funkcioner sa državnom funkcijom ne smije da sklopi ugovor sa privrednim društvom ili firmom u djelimičnom ili potpunom vlasništvu sa njim povezanim licem. „Motiv počinjene zloupotrijebe je enormna privatna korist“, smatra Koprivica i ilustruje podatkom da je preduzeće „BB Hidro“ na ime ove koncesije do januara 2025. godine ostvarilo dobit od blizu milion eura. „Ovaj slučaj je prilika da se prekine višedecenijska praksa nekažnjivosti elita koje su privatizovale državu, njene resurse i institucije“, poručio je u saopštenju potpredsjednik Vlade Crne Gore. Formiran sudski predmet protiv Mila Đukanovića zbog dodjele koncesije za izgradnju minihidroelektrane „Bistrica“ Home /
Restrikcije konvertibilnosti i ograničen pristup kineskim finansijskim tržištima protiv jačanja juana
Glavne prepreke za jačanje snage juana na globalnom planu trenutno su restrikcije konvertibilnosti nacionalne valute od strane kineskih monetarnih vlasti i ograničen pristum finansijskim tržištima u toj zemlji. U sklopu promocije Kine kao ekonomske velesile u svjetskim razmerama Vlada u Pekingu se trudi da ojača juan u odnosu na konkurenciju, ali u tom procesu postoje brojne prepreke. Juan nije i dalje slobodno konvertibilan, a veliki problem predstavlja i veoma rigorozna kontrola kapitala koju sprovodi državna vlast. SWIFT je objavio da je juan šesta valuta po učestalosti upotrebe u svijetu sa 2,88% zastupljenosti u međunarodnom plaćanju. Na ovoj listi i dalje je ubjedljivo prvi dolar sa 47% udjela u svim međunarodnom transakcijama. Restrikcije konvertibilnosti i ograničen pristup kineskim finansijskim tržištima protiv jačanja juana Home /
SAD i EU finalizirali dogovor o spoljnoj trgovini
SAD i EU finalizirali dogovor o spoljnoj trgovini Predstavnici SAD i EU potpisali su danas zajedničku izjavu kojom je finaliziran njihov međusobni dogovor o spoljnoj trgovini postignut u Velikoj Britaniji 27. jula. Prema ovoj izjavi, EU će dobiti od 1. septembra status najpovlašćenije nacije u SAD, ali samo u sferi za koju u Vašingtonu procjene da su u okviru deficitarnih prirodnih resursa poput aviona i avionskih dijelova, generičkih farmaceutskih proizvoda i njihovih sastojaka kao i hemijskih prekursora. U saopštenju se, doduše, navodi da će pregovarački timovi obe strane nastojati da u narednom periodu prošire listu proizvoda koji će se naći među povlašćenim što se tiče carinjenja u SAD. Opšta američka stopa carina na proizvode uvežene iz EU iznosiće 15%. U ovu stopu su uključeni strateški proizvodi poput automobila, drva i poluprovodnika. Zajedničkom izjavom propisana je saradnja u oblasti zaštite tržišta od prekomjernog uvoza čelika i aluminijuma. Osim toga, dvije strane su rješene da zajedničkim snagama rade na obezbjeđivanju lanaca snabdijevanja. Predsjednica EK Ursula Fon Der Lejen istakla je da se „EU suočila sa izazovnom situacijom“, ali da je uspjela da obezbijedi „dosljednost u transatlantskoj trgovini“. „Postigli smo dobre rezultate za industriju i za pojedine članice“, pohvalila se šefica „evropske Vlade“. Ona je obećala da će evropski zvaničnici nastaviti da rade sa svojim američkim kolegama da bi se proširila lista proizvoda sa manjim carinama, obezbijedila što šira saradnja transatlantskih partnera, ali i, kako je precizirala, „diversifikovala našu spoljnu trgovinu“. Statistički podaci ukazuju da je trgovina između SAD i EU u 2024. godini dostigla 1,6 biliona eura. SAD i EU finalizirali dogovor o spoljnoj trgovini Home /
U EU najviše rade Grci i Kiprani
U EU najviše rade Grci i Kiprani Radnici u Grčkoj i na Kipru imali su najviše radnih sati među konkurencijom u zemljama EU u toku 2024. godine, pokazali su najnoviji podaci Eurostata objavljeni danas. Statističari su zabilježili da na nivou svih članica unije iznad propisanog radnog vremena tokom nedjelje od 48 sati radi 6,60% svih zaposlenih. Najviše takvih je u Grčkoj – 12,40%, a za njima slijede kolege sa Kipra i iz Francuske. Preko radnog vremena najmanje se radi u Bugarskoj i to radi 0,40% ukupne radne snage u toj države. Osim Bugara malo više iznad radne norme rade Letonci i Litvanci. Prema oblastima zapošljavanje, najviše radnika sa prekovremenim ostankom na poslu nalazi se u poljoprivredi, ribarstvu i šumarstvu, a pomno ih prate menadžeri. Ako se uporedi broj radnika koji ostaju na poslu kada treba da završe svoje obaveze i krenu kuću, taj trend u EU je u padu pa je tako prije deset godina prekovremeno radilo 9,80%, pola decenije kasnije 8,40%, a sada to iznosi 6,60%. U EU najviše rade Grci i Kiprani Home /
Dodatne količine ruske sirove nafte za Kinu
Iz Kine je od Rusije naručen novi kontingent sirove nafte, a 15 tankera isporučiće tu količinu u oktobru i novembru, saznaje CNN. Kinezi će kupiti rusku naftu koja će im biti dostavljena preko luka kojima je do danas snabdijevano indijsko tržište pa se nagađa da je u pitanju količina koju su ranije dogovorili Moskva i Nju Delhi, ali je azijski partner odustao zbog prijetnji novim carinskim stopama od strane SAD. Kina i Indija su do sada glavni konkurenti za kupovinu ruske nafte od početka rata u Ukrajini 2022. godine i uvođenja zapadnih drastičnih sankcija režimu predsjednika Rusije Vladimira Putina. U Pekingu namjeravaju da nastave sa kursom daljeg povećavanja kupovine sirove nafte od svog sjevernog susjeda, a za sada je kupljeno 13 tankera za oktobar i još dva za novembar. Dobro upućena analitičarka Meri Sju smatra da su nove narudžbine iz Kine „oportuni potez“ zvaničnog Pekinga zato što je cijena ruske nafte i dalje jeftinija od one koja dolazi iz predjela Jugozapadne Azije. „Pošto predsjednik SAD Donald Tramp i dalje vrši veliki carinski pritisak na Indiju, ovo je dobra prilika za Kinu da pokupi preostalu rusku naftu na tržištu. Vjerujem da će Kinezi u narednom periodu da nastave da kupuju ruski energent jer je to dobra prilika za njih“, predviđa Sju. Ipak, ona napominje za kraj da je malo vjerovatno da će Kina preuzeti na sebe sve količine nafte koje je Rusija već ugovorila sa Nju Delhijem ako se ima u vidu da je prošle godine iz najveće zemlje na svijetu poteklo 36% ukupnog tržišta ovim energentom u Indiji. Dodatne količine ruske sirove nafte za Kinu Home /
Velika Britanija: Skuplja hrana, veća inflacija
Statistički podaci danas objavljeni u Velikoj Britaniji pokazuju da je inflacija u ovoj zemlji u julu dostigla 3,80%, sasvim suprotno od tržišnih očekivanja. Privrednici su ranije očekivali da Banka Engleske, kao nacionalna monetarna institucija, smanji iznos referentne kamatne stope i tako „pojeftini novac“, ali to se, po svemu sudeći, neće uskoro desiti zato što je prošli mjesec povratio velike inflatorne pritiske. Na inflaciju u julu su najviše uticale više cijene hrane i avionskih karata. Prema onome što je predočeno javnosti, avionske karte su tokom jula poskupjele za preko 30%, što je njihovo najveće poskupljenje još od 2001. godine. Banka Engleske projektovala je inflaciju od 2%, a najnovije stanje pokazuje da je ona premašena za skoro duplo više pa je sada na najvišem nivou od januara 2024. godine. Referentna kamatna stopa smanjivana je do sada u ovoj godini čak pet puta i od početka avgusta iznosti 4%. Ekonomisti smatraju da su najnovija tržišna kretanja takva da nema ni govora da se isti potez od Banke Engleske može očekivati početkom septembra. Oism toga, stručnjaci poručuju da je teško očekivati da će Vlada moći još jednom da djeluje kako bi ublažila efekte inflacije. Velika Britanija: Skuplja hrana, veća inflacija Home /
Željezničari sjutra stupaju u štrajk
Grupa radnika Željezničke infrastrukture Crne Gore (ŽICG) najavila je da će sjutra stupiti u štrajk zbog veoma niskih plata koje primaju. Predstavnici zaposlenih naveli su da neće raditi dok ih iz Ministarstva saobraćaja Crne Gore ne pozovu na razgovore o poboljšanju uslova rada. Predstavnik zaposlenih Andrej Kaluđerović nije se složio sa ocjenom koja je došla iz Direktorata za željeznički saobraćaj prema kojoj ovaj štrajk nije zakonit jer je u pitanju djelatnost od javnog interesa. „Mi smo radnici od javnog interesa, a ovo nije štrajk nego obustava rada“, smatra Kaluđerović. „Spremni smo da svoje dostojanstvo i egzistenciju branimo do kraja i po cijenu otkaza. Niko do sada nije odgovorio na naše zahtjeve“, ukazao je Kaluđerović i dodao da će u obustavu rada sjutra ujutru stupiti 84 radnika. Iz menadžmenta kompanije istakli su da žele drastično da povećaju plate zaposlenima, ali dodaju da moraju postupati „u skladu sa budžetom i zakonskim propisima“. „Ucjene nisu put ka dogovoru“, ističe se u istom saopštenju. Prema podacima koje su saopštili zaposleni na željeznici, plate u ovom sektoru kreću se od 680 do 800 eura, a ministarstvo i rukovodstvo tog javnog preduzeća dugo ignorišu pozive radnika na pregovore o poboljšanju njihovog materijalnog položaja. Dok u ŽICG-u pozivaju na dogovor preko reprezentativnih sindikata, radnici koji prijete obustavom rada smatraju da su ih sindikalni lideri ranije izdali pošto je vlast dva puta od 2009. do 2019. godine smanjila plate u ovom sektoru i to za 30%. „To je sve urađeno uz aminovanje sindikata, koji su i tada i sada produžena ruka rukovodstva“, navode pobunjeni radnici. Prema Kaluđerovićevim riječima, otpravnici vozova i dispečeri postali su u Crnoj Gori deficitarni kadar zato što su plate izuzetno male i duži niz godina ne rastu pa nemaju motivaciju da nastave da se bave ovim poslom. Željezničari sjutra stupaju u štrajk Home /