Iranski parlament odobrio zatvaranje Ormuskog moreuza
Iranski parlament odobrio zatvaranje Ormuskog moreuza Home / Iranski parlament je odobrio zatvaranje ključnog plovnog puta kroz Ormuski moreuz. Reuters je izvijestio da će konačnu odluku o ovom potezu donijeti Vrhovni savjet za nacionalnu bezbjednost Irana. Ovaj potez bi mogao teško da pogodi globalnu trgovinu, jer bi zatvorio uski prolaz između Irana i Omana, prenosi SEEbiz. Odluka još nije konačna. To je ruta kojom prolazi približno 20 procenata svjetskih potreba za naftom i gasom. Poslanik i komandant Revolucionarne garde Esmail Kosari rekao je da je zatvaranje moreuza „na dnevnom redu“ i da će se to „uraditi kad god bude potrebno“. Britanska pomorska agencija UKMTO (UK Maritime Trade Operations) objavila je da trenutno procjenjuje prijetnju po američke trgovačke brodove u Crvenom moru i Adenskom zalivu, blizu Irana, kao visoku. Ormuski moreuz, uski morski prolaz na izlazu iz Persijskog zaliva, ključna je tačka u svjetskoj trgovini naftom. Oko četvrtine svjetske trgovine naftom prolazi kroz njega svakog dana, što ga čini jednom od najvažnijih trgovinskih ruta na planeti. Moreuz se nalazi u teritorijalnim vodama Irana i Omana, a na svom najužem mjestu širok je samo 33 kilometra. To je prolaz kroz koji brodovi izlaze iz Persijskog zaliva prema Omanskom zalivu i dalje ka svjetskim tržištima. Od eskalacije izraelsko-iranskog sukoba prije nedjelju dana, visoki iranski zvaničnici su više puta prijetili da će zatvoriti Ormuski moreuz. Analitičari Goldman Sachsa upozorili su da bi zatvaranje Ormuskog moreuza moglo da podigne cijene nafte iznad 100 dolara po barelu. Prema Međunarodnom monetarnom fondu, svako povećanje cijena nafte od deset povećava inflaciju u razvijenim zemljama za oko 0,4 procentna poena. Izvor: Biznis.rs
Iran na korak da zatvori Ormuski moreuz – kakav je to prolaz i kako će to uticati na cijene nafte?
Iran na korak da zatvori Ormuski moreuz – kakav je to prolaz i kako će to uticati na cijene nafte? Home / Iranski parlament izglasao je preporuku da se zatvori Ormuski moreuz, ali konačnu odluku o tom pitanju treba da donese iranski Savjet za nacionalnu bezbjednost. Ormuski moreuz je jedini morski ulaz u Persijski zaliv. Na jednoj strani je Iran, a na drugoj Oman i Ujedinjeni Arapski Emirati. On povezuje Persijski zaliv sa Omanskim zalivom i Arapskim morem u okviru Indijskog okeana, ukazuje Al Džazira.Prema podacima Američke administracije za energetsku informaciju, kroz ovaj moreuz prolazi oko 20 odsto svjetske potrošnje nafte, što ga čini “najvažnijom tačkom za tranzit nafte na svijetu”. Na najužem mjestu širok je 33 kilometra, ali su plovni putevi još uži, što ih čini ranjivim na napade i prijetnje zatvaranjem. Istorijski kontekst i raniji incidenti Tokom iransko-iračkog rata (1980–1988), koji je odnio stotine hiljada života, obje strane su ciljale komercijalne brodove u Zalivu, što je postalo poznato kao “rat tankera”, ali moreuz nikada nije u potpunosti zatvoren.U skorije vreme, 2019. godine, četiri broda su napadnuta blizu moreuza kod obale Fudžaire (UAE) usljed povećanih tenzija između Irana i SAD tokom prve administracije Donalda Trampa. Vašington je za napade okrivio Teheran, ali je Iran negirao optužbe. Napadi na brodske rute su dugo korišćeni kao sredstvo pritiska tokom konflikata. Od izbijanja rata u Gazi, Huti iz Jemena su napadali brodove u blizini moreuza Bab el-Mandeb, ulaza u Crveno more s druge strane Arapskog poluostrva. Dok se brodovi mogu kretati oko Afrike da bi izbjegli Crveno more (iako to produžava put), nema načina da se iz Persijskog zaliva morem izvozi bilo šta bez prolaska kroz Ormus. Čak i zemlje koje ne uvoze naftu iz zemalja Zaliva bile bi pogođene zatvaranjem moreuza, jer bi nagli pad ponude izazvao veliki porast cijena barela na svjetskom tržištu. U aprilu 2024. godine, iranske oružane snage zaplijenile su teretni brod u blizini Ormuskog moreuza usljed rastućih tenzija širom regiona nakon smrtonosnog izraelskog napada na iranski konzulat u Damasku, Sirija. Ograničeni iranski udar na Izrael kao odgovor, bio je praćen izraelskim napadom na Iran. U tom trenutku, to su bile najozbiljnije direktne vojne razmjene između dvije neprijateljske strane. Zatvaranje Ormuskog moreuza udarilo bi po džepu američkih građana i moglo bi da izazove vojni odgovor Donalda Trampa. Izvor: Radio 021
Kina predstavlja „egzistencijalnu prijetnju“
Kina predstavlja „egzistencijalnu prijetnju“ Home / Tradicionalni proizvođači automobila suočavaju se sa „egzistencijalnom prijetnjom“ kineske automobilske industrije koja je sve brža kada je riječ o dizajnu vozila i smanjenju troškova, izjavio je izvršni direktor jedne inženjerske kompanije. „Oni mogu da se promijene nevjerovatno brzo“, rekao je Teri Dž. Vojčovski (Terry J. Woychowski), predsjednik za automobilski sektor kompanije Caresoft Global, firme za inženjerske usluge sa sjedištem u Mičigenu. Kersoft analizira vozila za klijente, uključujući proizvođače automobila i dobavljače. Gotovo tri puta brži Kineskim proizvođačima automobila potrebno je od 14 do 18 mjeseci da razviju nove modele, dok tradicionalnim proizvođačima za to treba od 36 do 48 mjeseci, rekao je Vojčovski. Takve kompanije su „tri do pet godina iza kada je riječ o tehnologiji“, dodao je. Prema jednoj Caresoft prezentaciji koja je pratila govor, kineski proizvođači automobila u velikoj mjeri koriste vještačku inteligenciju tokom dizajna. Na događaju koji je organizovalo Društvo automobilskih analitičara, a koji je održan u regionalnoj kancelariji kompanije Forvia (francuski dobavljač auto-djelova sa sjedištem u Nanteru u Oburn Hilsu u Mičigenu), govorio je Vojčovski. Ispred zgrade Forvije, Caresoft je prikazao dva vozila kupljena od kineskog proizvođača BYD. Jedno je bilo električno vozilo, a drugo hibridni kamionet BYD Šark. Kamionet ima električni pogon i motor od 1,5 litara kako bi se osiguralo da baterija vozila ostane napunjena. Tradicionalni proizvođači moraju da reorganizuju poslovanje Caresoft ima tehnički centar u Livoniji, predgrađu Detroita, gdje analizira ovakva vozila. Vojčovski je bivši izvršni direktor kompanije Dženeral Motors (General Motors), sa 47 godina iskustva u automobilskoj industriji. Kineski i tradicionalni proizvođači automobila „govore različitim jezicima“, rekao je Vojčovski. Tradicionalni proizvođači automobila naglašavaju vrijeme potrebno da vozilo ubrza od 0 do 100 kilometara na sat, snagu motora i obrtni moment. S druge strane, kineski proizvođači stavljaju akcenat na tehnologiju i povezanost, gdje vozila mogu da se povežu na internet ili druga vozila, rekao je izvršni direktor Caresofta. U Kini, proizvođači automobila i dobavljači imaju mnogo kooperativniji odnos, dok su u tradicionalnoj industriji ti odnosi često konfrontacijski, rekao je on. BYD, najveći proizvođač automobila u Kini, ima „vertikalnu integraciju kakvu nismo vidjeli još od vremena Henrija Forda (Henry Ford)“, uključujući sopstvenu proizvodnju baterija, rekao je Vojčovski. Tradicionalni proizvođači automobila moraju da reorganizuju svoje poslovanje, rekao je on. Nema mnogo vremena „Moramo to da uradimo brzo“, istakao je. „Jedina strateška prednost koju na kraju možete imati jeste brzina. Pred nama je ozbiljan posao“. „Moraćemo da promijenimo način razmišljanja“, rekao je Skot Sislak (Scott Cieslak), komercijalni direktor kompanije Detroit. „Igramo iz defanzive“. Kineski proizvođači automobila vjerovatno će proizvoditi vozila u zemljama u blizini SAD, rekao je Tu Le, osnivač konsultantske firme Sino Auto Insights. „Kinezi nas okružuju“, izjavio je. U aprilu, tokom vebinara Automotive press Association, rekao je da su dileri automobila iz Kanade prisustvovali ovogodišnjem Sajmu automobila u Šangaju i iskazali interesovanje za kineska vozila. „Zar zaista mislite da neće proizvoditi sjeverno od granice?“, upitao je na događaju SAA. „To je realnost“. Bill Koenig, saradnik Forbesa
Zašto je Ormuski moreuz ključan za snabdijevanje svijeta naftom
Zašto je Ormuski moreuz ključan za snabdijevanje svijeta naftom Home / Ormuski moreuz je ključni morski prolaz koji se nalazi između Omana iIrana, i povezuje Persijski zaliv sa Omanskim zalivom i Arabijskim morem. Američka Uprava za energetske informacije (EIA) opisuje ga kao „najvažniju svjetsku tačku zagušenja u tranzitu nafte”. Na svom najužem dijelu, moreuz je širok samo 33 kilometra, dok je brodski plovni put širok svega dva kilometra u svakom pravcu, što ga čini prepunim i opasnim. Velike količine sirove nafte, koju vade zemlje članice OPEK-a poput Saudijske Arabije, Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE), Kuvajta i Iraka iz naftnih polja širom Persijskog zaliva, prolaze kroz ovaj moreuz i distribuiraju se širom svijeta. Prema podacima konsultantske firme Vortexa, koja se bavi analizom energetskog i transportnog tržišta, procjenjuje se da oko 20 miliona barela sirove nafte, kondenzata i goriva dnevno prolazi ovim putem. Katar, jedan od najvećih svjetskih proizvođača tečnog prirodnog gasa (LNG), u velikoj mjeri zavisi od ovog moreuza za izvoz svog LNG-a. Kakva je trenutna situacija u moreuzu? Sukob Izraela i Irana ponovo je skrenuo pažnju na bezbjednost u ovom morskom prolazu. Iran je u prošlosti prijetio da će zatvoriti Ormuski moreuz za saobraćaj kao odgovor na pritiske sa Zapada. Međutim, otkako je izbio sukob, nije bilo većih napada na komercijalne brodove u regionu. Ipak, vlasnici brodova sve su oprezniji, neki su pojačali mjere bezbjednosti, dok su drugi otkazali rute kroz taj dio, izvijestila je agencija AP. Elektronsko ometanje navigacionih sistema komercijalnih brodova naglo je poraslo posljednjih dana u okolini moreuza i šireg Persijskog zaliva, rekli su pomorski izvori agenciji Rojters. Ovo ometanje, kako navode, utiče na plovila koja prolaze kroz region. Pošto se ne nazire kraj sukoba, tržišta ostaju napeta. Svaka blokada moreuza ili prekid u protoku nafte mogla bi izazvati nagli skok cena sirove nafte i ozbiljno pogoditi uvoznike energije, naročito u Aziji. U međuvremenu, cene prevoza tankera koji prevoze sirovu i rafinisanu naftu iz regiona znatno su porasle poslednjih dana. Trošak transporta goriva sa Bliskog istoka ka Istočnoj Aziji porastao je za skoro 20% u tri dana zaključno sa ponedeljkom, izvestio je Blumberg, pozivajući se na podatke Baltičke berze. Cene ka Istočnoj Africi, u međuvremenu, skočile su za više od 40%. Ko će biti najviše pogođen u slučaju prekida snabdevanja? Prema procenama EIA, čak 82% sirove nafte i drugih goriva koji prolaze kroz Ormuski moreuz ide ka azijskim potrošačima. Kina, Indija, Japan i Južna Koreja su glavne destinacije: skoro 70% ukupnog protoka sirove nafte i kondenzata koji prolaze kroz moreuz. Zbog toga bi upravo azijska tržišta bila najviše pogođena u slučaju prekida snabdevanja. Kako bi zatvaranje moreuza uticalo na Iran i zalivske države? Ako Iran preduzme korake da zatvori Ormuski moreuz, to bi moglo da izazove vojnu intervenciju SAD. Peta flota američke mornarice, koja je stacionirana u obližnjem Bahreinu, ima zadatak da štiti komercijalni brodski saobraćaj u regionu. Svaki pokušaj Irana da poremeti protok nafte kroz moreuz mogao bi da ugrozi odnose Teherana sa arapskim državama Zaliva, poput Saudijske Arabije i UAE – zemljama sa kojima je Iran posljednjih godina pažljivo gradio bolje odnose. Zemlje Zaliva su do sada kritikovale Izrael zbog napada na Iran, ali ako iranske akcije ometaju njihov izvoz nafte, mogle bi biti primorane da se okrenu protiv Irana. Osim toga, Teheran i sam zavisi od Ormuskog moreuza za izvoz svoje nafte ka kupcima, što zatvaranje čini kontraproduktivnim, kažu stručnjaci. „Zatvaranje Ormuskog moreuza bilo bi kontraproduktivno za odnose Irana sa njegovim jedinim kupcem nafte – Kinom. Iranska ekonomija u velikoj mjeri zavisi od slobodnog prolaza robe i brodova kroz ovaj morski prolaz, jer se njen izvoz nafte u potpunosti obavlja morskim putem”, citira agencija Rojters analitičare iz JP Morgan – Natašu Kanevu, Pratika Kediju i Ljubu Savinovu. Postoje li alternative moreuzu? Zemlje Persijskog zaliva, poput Saudijske Arabije i UAE posljednjih godina traže alternativne rute kako bi zaobišle moreuz. Obje zemlje su uspostavile infrastrukturu koja im omogućava da dio svoje nafte transportuju drugim pravcima. Na primjer, Saudijska Arabija upravlja naftovodom Istok-Zapad, kapaciteta pet miliona barela dnevno, dok UAE imaju naftovod koji povezuje njihova kopnena naftna polja sa izvoznom lukom Fudžajra na obali Omanskog zaliva. EIA procjenjuje da bi u slučaju prekida saobraćaja kroz Ormuski moreuz alternativnim rutama moglo da se transportuje oko 2,6 miliona barela sirove nafte dnevno. Izvor: Nin
Venecuela predlaže da UN pokrene veliki sporazum o denuklearizaciji svih zemalja
Venecuela predlaže da UN pokrene veliki sporazum o denuklearizaciji svih zemalja Home / Predsjednik Venecuele Nikolas Maduro pozvao je Ujedinjene nacije da pokrenu inicijativu za veliki globalni sporazum o denuklearizaciji, u kojem bi sve zemlje svijeta bile obavezane da eliminišu svoje nuklearne arsenale. Maduro je postavio pitanje zašto je zabranjena mirnodopska upotreba nuklearne energije, ali ne i posjedovanje atomskih bombi, i pozvao UN da podrže proces ukidanja nuklearnog oružja, prenio je javni servis te zemlje VTV. Maduro je rekao da Venecuela smatra da je potrebno zabraniti posjedovanje nuklearnog oružja, a da bi se to postiglo, UN bi trebalo da promovišu veliki sporazum kojim bi se obezbijedilo globalno uklanjanje atomskih bombi. Takođe, pozvao je međunarodnu zajednicu da se pozabavi ozbiljnim prijetnjama koje dolaze od “cionističkih grupa”, kao i manipulacijom medija u korist Izraela u kontekstu bliskoistočnog sukoba. U svom govoru, Maduro je osudio “imperijalističke manevre” u vezi sa Iranom i istakao da je ciljanje Irana, kao i drugih zemalja u regionu, dio šireg plana. Prema njegovim riječima, taj plan je razvijen u fazama, počevši od napada na Pojas Gaze i Palestinu, preko Libana i Sirije, pa sve do Irana. Maduro je posebno kritikovao izraelskog premijera Benjamina Netanjahua, kojeg je optužio za preuzimanje “hitlerovskih zabluda” i pozvao je međunarodnu zajednicu da zaustavi izraelski projekat kako bi se izbjegao potencijalni nuklearni rat. Maduro je pozvao generalnog sekretara UN-a, Antonija Gutereša, i visokog komesara za ljudska prava, Folkera Tirka, da se “pozabave” prijetnjama protiv Venecuele i međunarodnim naporima da se spriječi eskalacija u Bliskom istoku. On je postavio pitanje “kuda ide sistem Ujedinjenih nacija”, ukazujući na neefikasnost organizacije u rješavanju tih globalnih problema. Izvor: Tanjug
Raytheon će investirati u protivvazdušne sisteme, uključujući Patriot
Raytheon će investirati u protivvazdušne sisteme, uključujući Patriot Home / Iako Evropa teži udaljavanju od američkih dobavljača, sistemi Patriot su traženiji nego ikada, a zemlje poput Njemačke i Švajcarske su se nedavno prijavile za velike porudžbine. Američki vojni gigant Raytheon nastaviće da ulaže u evropsku proizvodnju sistema protivvazdušne odbrane, uključujući traženi sistem Patriot, rekao je jedan od rukovodilaca kompanije Tom Laliberty. Ta kompanija je već zabilježila porast porudžbina posljednjih godina kako bi se poboljšali odbrambeni sistemi Evropske unije i platforme za nadoknadu poslate Ukrajini, prenosi Tanjug. “To podstiče Raytheon da razmotri još dublju saradnju s proizvođačima naoružanja sa sjedištem u EU-u, pa čak i onima u Ukrajini”, rekao je Tom Laliberty za Euractiv. Iako Evropa teži da se udalji od američkih dobavljača, sistemi Patriot su traženiji nego ikada, a zemlje poput Njemačke i Švajcarske su se nedavno prijavile za velike porudžbine. “Radimo s našim lancima snabdijevanja kako bismo povećali proizvodne kapacitete”, rekao je Laliberty, dodajući da su nove evropske fabrike ključne za odgovor na veliku potražnju za Patriotima i drugim Raytheon oružjem. Investicija u njemačke proizvodne pogone s partnerom MDBA Deutchland, izvršena kao odgovor na porudžbine evropskih NATO saveznika za gotovo 1.000 dodatnih raketa Patriot, znači da će Raytheon moći udvostručiti globalnu proizvodnju raketa presretača do 2028. ili 2030. godine. “Takođe postepeno povećavamo naše kapacitete u Sjedinjenim Američkim Državama, ali pravi korak je njemački kapacitet”, rekao je Laliberty. Proizvodnja raketa Dodao je da se Raytheon sada želi širiti dalje na kontinentu. Čak i za Raytheon, drugog najvećeg proizvođača oružja na svijetu, osiguravanje spremnih zaliha osnovnih komponenti kako bi se povećala proizvodnja raketa nije jednostavan zadatak, a Laliberty ističe da ključni izazovi trenutno uključuju pristup djelovima za motore na čvrsto gorivo za varijantu GEM-T Patriot i za bojeve glave. S obzirom na to da su mnoge evropske vlade sada fokusirane na obnovu vlastitih kapaciteta odbrambene industrije i kupovinu oružja domaće proizvodnje, Laliberty je rekao da je Raytheon otvoren za razvoj poslovnih odnosa sa izvođačima radova sa sjedištem u EU. Zajednička ulaganja i drugi poslovi s evropskim firmama su mogući, kao i inverzija poslovnih odnosa “gdje je u prošlosti Raytheon možda bio glavni izvođač radova, a neki od naših evropskih partnera bili su podizvođači“, rekao je. Laliberty je napomenuo da Raytheon takođe vidi nove poslovne mogućnosti u Ukrajini, gdje zvaničnici traže više isporuka i žele osnovati zajednička ulaganja s američkim kompanijama. “Primarni razgovor s ukrajinskim kupcem je kako da im što prije nabavimo sisteme”, rekao je Laliberty. Raytheon je ponovno pokrenuo proizvodnju raketa Stinger s ramena, koja je bila obustavljena, kao odgovor na veliku potražnju zbog rata u Ukrajini. Laliberty je rekao da će proizvodnja najvjerovatnije biti nastavljena čak i nakon što Raytheon predstavi raketu-presretač kratkog dometa sljedeće generacije (NGSRI), koja treba zamijeniti Stinger. Izvor: Tanjug
Sedmosatno radno vrijeme u Crnoj Gori: Argumenti za i protiv
Sedmosatno radno vrijeme u Crnoj Gori: Argumenti za i protiv Home / Ideju su podržali sindikati i dio ekonomista, a zabrinuti su poslodavci. Vlasti Crne Gore razmatraju mogućnost uvođenja sedmosatnog radnog vremena. Ideju su podržali sindikati i dio ekonomista, a zabrinuti su poslodavci koji bi se, pojašnjavaju, uvođenjem tog modela suočili s brojnim izazovima, javila je iz Podgorice Al Jazeerina Željka Zvicer. Sedmosatno radno vrijeme jedno je od predizbornih obećanja Pokreta Evropa sad, premijera Milojka Spajića. Najavio ga je prije dvije godine, a sada kaže da su blizu uspostavljanja tog modela. „Namjera je da se kroz široke konsultacije sprovede jedna od najvećih reformi u oblasti rada, koja za cilj ima unapređenje kvaliteta života naših građana i više vremena za porodice, ali i efikasniji i produktivniji rad“, istakao je Spajić. Moguća potreba za novim radnicima Vlada dijalog vodi s predstavnicima zaposlenih i poslodavaca koji imaju suprotne stavove. Poslodavci su zabrinuti da bi smanjenje radnog vremena povećalo troškove. „Jer činjenica da u jednu ruku ako manje radite, manje ćete i zaraditi. Siromašne zemlje to sebi ne mogu da priušte. Sa druge strane, javiće se potreba za dodatnom radnom snagom, za novim prekovremenim satima… U jednoj i u drugoj varijanti to znači povećanje naših cijena, cijene koštanja naših proizvodnih procesa“, kazala je Slobodanka Mikavica iz Unije poslodavaca Crne Gore. To povećanje, prema analizama pojedinih privatnih kompanija, kreće se između 16 i 20 posto. Sindikati zaposlenih, pak, kažu da ovaj model može povećati produktivnost. „Osmosatno radno vrijeme je uvedeno prije 140 godina, i 140 godina imamo istu normu, isti kliše kada je u pitanju radni odnos i kad je u pitanju taj odnos između privatnog i poslovnog života, i krajnje je vrijeme da se nešto promijeni, jer i tehnologija, način življenja i stres dodatno sve to nas zaposlene dovodi u jednu drugu situaciju gdje nam je potrebno više dana i više sati odmora“, istakao je Srđa Keković iz Unije slobodnih sindikata. Savjesniji rad zaposlenih Takvog stava je i dio ekonomista koji ideju podržavaju, ali kažu da ona mora podrazumijevati savjesniji rad zaposlenih. „Potpuno je prirodno da se radno vrijeme postepeno umanjuje, ali da se zbog toga postiže produktivnost rada, pa čak i da se na taj način, dakle samim tim postaje efektniji, produktivniji kada su zaposleni svjesni da treba u kraćem radnom vremenu da ispune ono što su njihovi radni zadaci“, rekao je Zarija Pejović, profesor Univerziteta Mediteran. Pejović ne smatra da bi smanjenje radnog vremena napravilo značajno veće troškove poslodavcima koji bi mogli ugroziti njihovo poslovanje. Četrdeset sati rada nedjeljno praksa je koja je zastupljena u regiji, ali i Evropskoj uniji. Francuska je jedina država EU-a koja je zakonom regulisala radnu sedmicu od 35 sati. Izvor: Al Jazeera
Poljska gradi infrastrukturu za plutajući LNG terminal
Poljska gradi infrastrukturu za plutajući LNG terminal Home / Zajmom osiguranim iz sredstava Evropske unije financiraće se gradnja 250 kilometara dugog plinovoda. Poljska državna banka BGK će operateru plinovoda Gaz-Systemu odobriti zajam od 2,2 milijarde zlota (593 miliona dolara) za gradnju plinovoda koji će povezati s mrežom prvi poljski plutajući terminal za skladištenje i regasifikaciju ukapljenog prirodnog plina. Zajmom osiguranim iz sredstava Evropske unije financiraće se gradnja 250 kilometara dugog plinovoda koji će spojiti terminal s jezgrom poljske plinske mreže, rekla je novinarima Marta Pustula, zamjenica predsjednika BGK-a. Rok otplate 25 godina Rok otplate zajma bit će 25 godina, dodala je Pustula. Plutajući terminal za skladištenje i regasifikaciju LNG-a biće smješten u Gdanjskom zalivu, a cijeli kompleks trebao bi biti dovršen do 2028. godine. U januaru je Gaz-System dovršio proširenje LNG terminala u Świnoujścieu, povećavajući kapacitet za uplinjavanje LNG-a na 8,3 milijarde kubnih metara, što odgovara gotovo polovini godišnje potražnje za plinom u Poljskoj. Izvor: Aljazeera
Novi prostorni plan predviđa da Crna Gora bude energetski nezavisna i veliki izvoznik struje iz obnovljivih izvora
Novi prostorni plan predviđa da Crna Gora bude energetski nezavisna i veliki izvoznik struje iz obnovljivih izvora Home / Cma Gora će biti energetski nezavisna država, neto izvoznik električne energije, sa većim udjelom energije iz obnovljivih izvora, uz povezanost vjetro i solarnih elektrana sa radom hidroelektrana zbog očuvanja stabilnosti energetskog sistema, navedeno je u energetskim ciljevima novog Prostornog plana Crne Gore kojeg je Vlada usvojila prošle sedmice, prenose Vijesti. U Planu se navodi da će u 2026. godini početi da važe dodatni nameti (naknada za emitovanje ugljen dioksida C02) za proizvodnju električne energije iz uglja u Termoelektrani Pljevlja zbog čega je za očekivati određeno smanjenje godišnjih sati rada,a razmatra se i prestanak rada TE Pljevlja između 2035. i 2040. kao dio mjera za ispunjavanje ciljeva u pogledu dekarbon izacije energetskog sektora”. Kako zamijeniti TE Pljevlja Do sada je iz Ministarstva energetike saopštavano da se očekuje da će evropska Energetska zajednica, nakon ekološke rekonstrukcije, dozvoliti rad TE Pljevlja do 2041. godine. EU želi da visokim naknadama za zagađivače, što važi i za zemlje kandidate,onemogući rad termoelektrana na ugalj jer će zbog tog troška električna energija iz uglja postati značajno skuplja i neisplativa, prenose Vijesti. TE Pljevlja proizvodi i do polovine crnogorskih potreba za električnom energijom (oko 1.500 GWh), a ona je i najstabilniji proizvođač koja cijeli elektroenergetski sistem drži stabilnim jer se proizvodnja održava non-stop i u kontinuitetu bez zavisnosti od vremenskih prilika u odnosu na druge izvore struje koji zavise od kiše, vjetra ili sunca. Da bi njena proizvodnja bila zamijenjena u Planu se nalaze dvije nove velike hidroelektrane Komamica i Gornje Kruševo’’,pet vjetroelektrana,Brajići, Gvozd, Korita, Bijela” i Golija-Smriječno-Goransko Rudnice,kao i 24 solarne elektrane.Navedeno je da su moguće i druge manje potencijalne elektrane u skladu sa opštim smjernicama prostornog plana. Navodi se da je energetika osnov razvoja države i da je bez nje nemoguć razvoj drugih oblasti poput turizma, industrije i uopšte ekonomije, prenose Vijesti. Crna Gora će razvojem energetike i energetske infrastrukture obezbijediti veći udio energije iz obnovljivih izvora i time omogućiti energetsku efikasnost,što će pozitivno uticati na ekonomiju i podizanje kvaliteta života u urbanim i ruralnim područjima i doprinijeti smanjenju emisije gasova sa efektom staklene bašte, navedeno je u Planu. Navedeno je i da se energetski razvoj ne može bazirati samo na izgradnji solamih i vjetroelektrane (neupravljivi izvori jer zavise od prirodnih uslova) već da se oni moraju vezati za rad reverzibilnih hidroelektrana koje bi se uključivale kada nema dovoljno sunca i vjetra i na taj način čuvale stabilnost sistema. TE ostaje ključna makar do 2035. U planu se navodi da je ekološka rekonstrukcije TE Pljevlja, koja treba da se završi do sredine novembra ove godine, od javnog interesa kako bi se omogućio njen što duži rad,kao i da bi se sprovela toplifikacija Pljevalja.Prva faza toplifikacije za šest najvećih kotlamica u Pljevljima bi se sprovodila odmah nakon završetka rekonstrukcije. Svrha izgradnje primarnog toplovoda od TE Pljevlja do grada je poboljšanje stanja životne sredine u Pljevljima, i poboljšanje stepena efikasnosti rada TE Pljevlja. Nakon realizacije projekta Ekološke rekonstrukcije TE Pljevlja, kao posljedica tehnološkog procesa dobija se dodatni nusprodukt gips,koji se može koristiti za proizvodnju više vrsta proizvoda. TE Pljevlja će i u budućem periodu predstavljati osnovu sigurnog snabdijevanja električnom energijom u Crnoj Gori kao prethodnih 40 godina, tako će ostati do ispunjavanja strateških ciljeva razvoja energetike u pogledu veće integracije obnovljivih izvora energije. Usljed očekivanih dodatnih nameta na proizvodnju iz TE Pljevlja počev od 2026. godine, za očekivati je određeno smanjenje godišnjih sati rada,a razmatra se i prestanak rada TE Pljevlja između 2035. i 2040. kao dio mjera za ispunjavanje ciljeva u pogledu dekarbonizacije energetskog sektora,navedeno je u Planu. Osim postojećih hidroelektrana Piva i Perućica, predlažena je izgradnja novih hidroelektrana, radi omogućavanja mnogo većeg uključenja novih obnovljivih izvora električne energije a to su HE Komamica na istoimenoj rijeci i Gornje Kruševo na Pivi. Komarnica prihvatljiva za EU Izgradnja ove HE razmatra se još od l988.godine. Ekološke organizacije i aktivisti godinama protestuju zbog namjere izgradnje ove hidroelektrane zbog ugrožavanja kanjona Komamice. U Prostornom planu je navedeno da je studija Regionalna strategija za održivu hidroenergiju na zapadnom Balkanu, WBIF, koja je rađena za potrebe Investicionog fonda za zapadni Balkan, HE Komarnicu svrstava u red ekološki prihvatljivih projekata,kao i da je Evropska komisija identifikovala četiri konkretna projekta koja će biti podržana, među kojima je i projekat izgradnje HE Komamica. Za ovu hidroelektranu su izdati urbanističko-tehničld uslovi i u toku je izrada projektne dokumentacije. Elaborat o procjeni uticaja predmetnog projekta je osporen od strane Agencije za zaštitu životne sredine i čeka se konačan stav nakon obavljanja potrebne procedure. HE ‘Komamica’ u energetskom sistemu Crne Gore treba da omogući realizaciju ambicioznih planova izgradnje novih obnovljivih izvora električne energije (solarne i vjetroelektrane…). Projekat HE ‘Komamica* je najspremniji u tehničkom smislu za realizaciju, međutim sa aspekta zaštite prostora i uticaja na životnu sredinu, nema podršku od strane institucija nadležnih za zaštitu životne sredine. Uvažavajući nesporan veliki značaj HE ‘Komamica’ u energetskom sistemu Crne Gore, a sa druge strane ekološke zahtjeve i zahtjeve zaštite prostora, za konačno donošenje odluke o izgradnji HE ‘Komamica’,važno je da se u okviru projektne dokumentacije i prateće procjene uticaja na živomu sredinu donesu zaključci od nadležnih institucija Crne Gore, navedeno je u Planu. Ova elektrana bi prema projekcijama godišnje proizvodila oko 670 GVVh,što je oko40 odsto od prosječne godišnje proizvodnje TE Pljevlja. Kruševo podrška za SE i VE Hidroelektrana Gornje Kruševo planirana je kao reverzibilna elektrana za poršku stabilnosti sistema i peglanje padova u proizvodnji solamih i vjetroelektrana. Zbog visoke upravljivosti proizvodnjom električne energije, značajna je za omogućavanje veće integracije novih obnovljivih izvora energije, čiji je značajan potencijal prepoznat kako od strane državnih kompanija,tako i investitora iz oblasti energetike, navedeno je u Planu. Godišnja proizvodnja ove hidroelektrane bila bi 235 GVVh. U planu su navedene i mogućnosti korišćenja potencijala crnogorskog dijela bilećkog jezera, uz ogradu da bi za taj projekat bio potreban međudržavni sporazum, kao i nastavak istraživanja enregetskih potencijala Ćehotine i Morače, kao i malih hidroelektrana na postojećoj infrastrukturi kao što je brana Otilović i ispusti i kanali za Slano
SAD i Britanija sklopili sporazum
SAD i Britanija sklopili sporazum Home / Britanski premijer Kir Starmer i američki predsjednik Donald Tramp potpisali su danas trgovinski sporazum između dvije zemlje, koji se prije svega odnosi na carine u vezi sa avio-industrijom i automobilskim sektorom. Dvojica lidera predstavili su dogovor Velike Britanije i Sjedinjenih Američkih Država na samitu G7 u Kananaskisu u kanadskoj Alberti, ali u njemu nije bilo riječi o carinama na uvoz čelika, prenio je Gardijan. “Obavijestićemo vas o tome uskoro”, rekao je Tramp. Prema detaljima koje je objavilo Ministarstvo za poslovanje i trgovinu u Londonu, britanski vazduhoplovni sektor neće biti opterećen nikakvim američkim tarifama, dok će automobilska industrija imati carine od 10 odsto, u odnosu na 25 odsto, koliko je Bijela kuća donijela kada je riječ o drugim zemljama. Kada je riječ o industriji čelika Britaniji za sada će ostati carine od takođe 25 odsto, što je još uvijek manje od američke stope od 50 odsto na čelik i aluminijum prema drugim zemljama. Britansko ministarstvo privrede saopštilo je da su se dva lidera obavezala da će “ostvariti napredak ka nultim carinama na osnovne čelične proizvode, kako je dogovoreno”. Međutim, američka strana u sporazumu istakla je mogući problem u vezi s carinama na čelik, jer Bijela kuća i dalje želi garancije kada je reč o kineskim vlasnicima kompanije Britanski stil. Izvor: B92