“Legal Liability“ je koncept, koji već decenijama unazad sistemski devastira strukovnu izvrsnost, koju impliciraju gomile ozbiljnih licenci (ACCA, CIMA; CFA; i sl). Sve su ovo skraćenice visoko-kvalitetnih licenci za računovođe, revizore, finansijske analitičare, biznis konsultante i sl.
Koncept predstavlja poslovnu aktivnost: kako umanjiti izloženost regulatornom riziku, kad se bilo ko bavi podacima. Ili prevedeno: kako naći optimalni model da niko nije odgovoran, a da se zna ko uzima novce i još se broji da je stručnjak-kinja.
Šta je u pitanju?
Početkom stoljeća (2001) zbog konflikta interesa, jer su bili decenijski revizori/ računovođe/ savjetnici energetskoj kompaniji Enron, tadašnja članica “velike petorke“, Arthur Anderson, propala je kad su se otkrila pregolema neprincipijelna analitička laganja za klijenta, s ciljem da se u zabludu dovedu potrošači i tržište. Slom revizorske kuće se smatra najbezočnijom prevarom u oblasti savjetovanja oko restrukturiranja i kasnijih likvidacija i stečaja u svijetu. AA nisu otišli u bankrot zbog poslova revizije-računovodstva, koje su dugi niz godina otaljavali, ali ih i smatrali neprofitabilnim za šeme bonusa partnera. AA je prestao da posluje zbog konsultantskih usluga, preko kojih su se fakturisali sati (ne)rada: o tome kako da se skuvaju knjige i skockaju analize ili kojekakva “naručena“ uporediva umotvorina upravljačkog računovodstva; o tome kako da se selektovanim isplate bonusi i opcije oko prijevarnosti u ime klijenta; o tome kako da se izvrše procjene koje su pumpale cijene aktive na tržištima, posebno u oblasti derivatnih instrumenata (fjučers kupovine u budućem momentu vršne energije i sl).
Lekcija unižene strukovnosti nije naučena iz ovog slamajućeg esnafskog iskustva…
Stigla je Velika finansijska recesija 2007-08; u knjigama banaka su se našli krateri toksičnih finansijskih instrumenata, koji su preko noći srušili Lehman Brothers i niz manjih banaka i hipotekarnih firmi. Potom su se sredstvima poreskih obveznika spasile ostale bankarske i osiguravajuće kompanije. Ni jedna revizorska kuća iz “velike četvorke“ se nije ni uzdrmala. Konceptom “legal liability“ su se sakrili iza jednako opravdane mete za nepočinstva u ozbiljnosti rada: iza rejting agencija, koje su instrumentima i bankama i mnogim učesnicima na tržištu lagodno, a preskupo, kačile najbolje rejtinge, sprovodeći najveću istorijsku prevaru na globalnim tržištima. Nakon krize, ni jedna nije propala.
Zašto je ovaj uvod bio potreban?
Udruženje pomorskih kapetana se zbog odluke Vlade, saglasno inputu resornog ministarstva pomorstva o gašenju Crnogorske plovidbe i prodaje dva broda, obratilo zvaničnim izvješćem, iz kojeg je jedan citat suštinski primjer koncepta iz uvoda: “Ministar Radulović, umjesto da angažuje stručnu i referentnu kuću za izradu tako važne analize, što smo kao strukovno udruženje predlagali, angažuje privredno društvo RAČUNOVOĐA DOO, pod pokroviteljstvom Instituta sertifikovanih računovođa Crne Gore. Posebno je važno napomenuti da u uvodnom dijelu pomenute analize, odnosno Plana restruktuiranja, stoji da je isti pripremljen isključivo u svrhu pružanja infromacija korisnicima i ne predstavlja pravni, finansijski i investicioni savjet, te da Institut sertifikovanih računovođa, društvo RAČUNOVOĐA DOO, njihovi saradnici i zaposleni ne prihvataju nikakvu odgovornost za eventualne gubitke, štetu ili bilo kakve posljedice koje mogu proizaći iz korišćenja ovog dokumenta ili oslanjanja na iznijete zaključke i preporuke;…“ (izvor: https://www.antenam.net/ekonomija/373505-udruzenje-pomorskih-kapetana-trazi-da-spajic-smijeni-ministra-radulovica)
Plan restrukturiranja mora biti dokument koji se radi in-house. Potiče iz normi o privrednim društvima, ali se bilo koja eksterna podrška, plaćena sredstvima poreskih obveznika, ne može uzimati zdravo za gotovo. Šta će bilo kojem državnom organu ovakvi dokumenti (planovi i analize), kad u sistemu ima ozbiljnih profila koji umiju da odrade posao za državnu administraciju saglasno regulatornom okviru?, pitanje je koje ne treba postavljati jer se nema kome postaviti.
Ali, kad mlađani ministar naruči analizu instituta (njegovog preduzeća), koji ima regulatorno neodrživu koncesiju na javna ovlašćenja iz računovodstva i revizije, za koje decenijama nije platio ni po jednom osnovu, može se možda izvršiti inpekcija u vezi “konflikta interesa“, što je strogo etički zabranjeno u profesijama računovođa i revizora. Da institut preko svojeg preduzeća izlazi na tržište da radi analize koje su realno skupljanje javnih podataka (finansijski podaci kompanija) koje državni organi imaju na dohvat ruke, a ograđuje se od bilo kakve odgovornosti, iako se analiza radi državnom organu, primjer je neprofesionalnosti koja ubija znanje na tržištu.
Ova skandalozna neodgovornost kako resornog ministarstva, tako i strukovnih profila, najbolji je politički uvod da naredne sedmice poslanici-ce usvoje predlog zakona o računovodstvu i predlog zakona o reviziji, koje je premijer polovinom juna hitno dostavio na usvajanje kako bi se EU-agenda pridruživanja uljepšala još ponekim štrikom. A, navedenim tekstovima predloga zakona nastavlja se dvoipodecenijsko fekalisanje stanjem strukovnosti u crnogorskoj ekonomiji, koje tekuće iz pomenute analize čini kontra-uslugu javnim postupanjima u zemlji.
U konačnici, ostaje otvorenom sljedeća dilema: zar nije uspostavljeno ministarstvo javnih radova, kojima se pridružuje instagram-slatkoća da su “strateški projekti“, sa zadatkom da radna dokumenta iz analiza bilo-koga-ko-je-sebe-zaštitio-od-odgovornosti uvede u održiva upravna štiva, koja trebaju da odgovore na pitanje: kako ekonomski i razvojno argumentovati da je javna politika Vlade da se ugasi Crnogorska plovidba dobra, pa je po tom volšebnom tragu još bolja javna politika da se novcem poreskih obveznika iz mjeseca u mjesec finansira druga državna kompanija- Institut Igalo, koji je finansijski u slabijoj situaciji od CG-plovidbe ili od ugašenog MA iz 2020-e?
Tada bi se posljedično javno moralo odgovoriti na pitanje: saglasno političkim bjedastim ciljevima, kojom selektivnošću u diskrecionom odlučivanju se nastavlja namjerno slamanje crnogorske ekonomije?
Autorka: Mila Kasalica