“Crnogorske vlasti nastavljaju sa uhljebljavanjem politički podobnih i politički propalih, pa je Odbor direktora Regionalnog vodovoda Crnogorsko primorje, na čijem je čelu Z.L. u ostavci, imenovao početkom juna M.M., bivšeg poslanika u Skupštini Crne Gore, lidera *** političke partije *** za člana Revizorskog odbora?!”(https://etv.me/ekonomija/lakusic-uhljebio-marka-milacica-u-revizorski-odbor)

Odavno neka vijest iz rada državne administracije i kompanija u državnom vlasništvu nije imala svoje pravo utočište u neznanju, koje je imanentno institutu koji se uhljebljeno bavi esnafima računovodstva i revizije u Crnoj Gori više od dvadeset godina. U ubrzanoj proceduri, iako javne rasprave nisu imale pravi domet na nacrte zakonskih tekstova o računovodstvu i reviziji, premijer je po nalogu resornog ministarstva polovinom juna hitno dostavio predloge zakona o računovodstvu i reviziji na usvajanje.  

Kako su crnogorski poslanici-ce neupućeni i neznaveni oko ovih tema, unaprijed se znalo još od prošle godine da će se predlozi usvojiti mada su odraz činovništva resornog ministarstva i beskičmenosti prema jednom institutu u odnosu na drugi. Ni jedan ni drugi tekst predloga zakona nisu razvojna štiva koja će postepeno sređivati katastrofalno stanje u profesijama, koje je rezultat sujetnog nadgornjavanja među institutima, gdje je resorno ministarstvo naginjalo prema jednom a sarađivalo sa drugim (posebno kad se trebalo na sudu izračunati suprotno zakonskim osnovama za odštete, ili pak zamandaljati dokumenta kako bi se targetirali nepoželjni).

O čemu se radi?

Od početka stoljeća, i neprincipijelnog rada kroz ROSC-projekat Svjetske banke, iz više iteracija (2002, 2007/09, 2011, 2016/17) sprovedene su reforme profesionalnih zvanja koja imaju zadatak da unaprjeđuju kvalitet finansijskih izvještaja privrednih društava u zemlji. Od momenta kad su se zbog nekakve stupidne imovine na Malom brdu u Podgorici posvađale kolege-nice, razdvojila su se u dva instituta. Do 2016. godine jedan zakon je uređivao oba esnafa, uz norme oko procjenitelja imovinom. Potom su se zakonski tekstovi razdvojili pa se vode na računovodstvo i na reviziju, dok su procjenitelji ostali u prvom zakonu.

Od 2007-09e resorno ministarstvo je Vladi pripremilo da usvoji bez razmatranja uredbu, kojom se jednom od dva insituta daju javna ovlašćenja za edukaciju za profesionalna zvanja (računovođa, ovlašćeni računovođa i sertifikovani računovođa (revizor)). Drugi institut je preko ministarstva prosvjete izborio pravo da organizuje edukaciju (računovođa i ovlašćeni računovođa).

Uredbe(i) su trebale da su nevažeći okvir od onog momenta kad je prestao da važi zakonski tekst koji ih je odobravao (2016e. Da je tako, institut koji interesno-šuruje sa ministarstvom finansija iako znaju mnogo manje od činovnika u ministarstvu, trebalo je da izgubi ovlašćenja oko edukacije. No, ispod žita je dobijena IFAC licenca za članstvo. IFAC je međunarodna esnafska asocijacija računovođa, i članstvo bi trebalo da je indikator strukovnosti. U crnogorskoj praksi rada instituta koji ima IFAC licencu to godinama unazad nije tačno. Osim unižavanja strukovnosti, njihova šeme honorara i uhljebljenja po javnim ovlašćenjima su odavno postale tržišni limit za razvoj kvaliteta finansisjkih izvještaja i to je izraz objektivnog a neizmjerenog štetočinstva.

Sada će ministarstvo upravo zbog takvog stanja da ih dodatno nagradi. Predlozima zakona, koji su pred poslanicima-cama, profesionalna zvanja treba navodno da odobrava jedan institut. Takva vrsta razvojne i strateške slijeposti resornog ministarstva je posljedica drugovanja po primorskim kongresima noćnih pijanstava, koji ničemu ne služe osim čuvanju akademskih zvanja za štrikove da su se negdje u inostranstvu pisale/ objavile prepisivačine iz standarda. Ovako se neće srediti, već dodatno unerediti stanje nedosljednosti računovodstvenih agencija.

Predlog zakona o reviziji je još slabiji u potencijalima sređivanja stanja na crnogorskom tržištu, gdje ima oko 120 licenci revizora. Treba da ih bude ne više od trideset, a svi ostali treba da izgube licence, čak i mnogi koji pored imena dično nose međunarodna slova “acca”/ “cima” i sl. Međunarodni revizori (velika četvorka) su ugasili lokalne kancelarije, i za sve (čak i nabavku toalet papira) moraju pitati regionalne office-a. Od lokalnih licenci osim par imena ozbiljnog znanja, u većini su dokoni reketaši privrednih subjekata koji u galimatijasu računovodstvenih standarda imaju i revizorske, pa se onda pred klijentima uigrano igraju formom pošto im je suština daleka  i nedokučiva, a sebe pravno zaštite čak i kad ih dječica iz ministarstva kontrolišu a ne znaju šta kontrolišu.

Crna Gora je tako blizu ozbiljnosti u vezi ekonomskog razvoja. Međutim, nekako uvijek izbjegne da se opredijeli za održivost u radu strukovnog dostignuća. “Louis Vuitton”-lagunjave-slatkorječivosti iznađu svoj put do slabašnih ministara i njihovih drugarica, odnosno profesije se unize da se od štiklica/ napučenih odijela ne vide brojke i poslovni procesi.

Ovako se ne sređuje stanje među računovodstvenim agencijama. Tako se neće pojačati kvalitet metodologija uvjeravanja, što je ključni temelj revizorskog znanja. Na ovaj način se dobija umrtvljujuće činovništvo, uz koje se netransparentnim zakonskim nedorječenostima daje golemi novac institutu koji je odgovoran za stanje neznanja na tržištu.

Sve u svemu, najnesposobnija Vlada Crne Gore je nastavila ponosnu tradiciju slijeđenja profila koji su u konfliktu interesa u vezi razvoja navedenih esnafa, a koja traje od početka stoljeća. Ovaj put su operativci ministarstva pripremili dugačke, u jednoj ravni čak i pristojne, tekstove predloga zakona, s ciljem da se na nivou forme zadovolje zvoncavi EK-evaluatori za poglavlje 6- Kompanijsko pravo. Ali ne vide dalje od svojih ograničenosti… Ne vide (dok možda ni ne znaju) da će tako izazvati haos na tržištu. U institutu-svih-ministrovih-toksičnih-drugovanja ne sjedi profesionalnost, a okovaće tržište marketingom lažne nazočnosti, dok će znanje nanovo izostati. Znanje u ovim esnafima se ne postiže mehaničkim biflanjem rečenica standarda, već krvavim svakodnevnim radom sa uz neumanjene izazove crnogorskog privrednog razvoja.

Ako se vratimo na uvod: političar za revizorski odbor je ime i prezime nerada instituta, kojem će resorno ministarstvo dati pravo da nastave da preziru privredu, dok rado uzmu novce koje ne zarade. Kad će ministar finansija naučiti šta je suština riječi: strukovnost?, pošto bez potpisa ministra/ saglasnosti političar nije mogao u revizorski odbor državne kompanije. Ima li kraja spajkijevanju amatera u diletantstvu?

Autorka: Mila Kasalica