Globalna kriza vode: gdje leži prednost Rusije

Globalna kriza vode se pogoršava – potražnja je porasla, ali dostupnost snabdijevanja slatkom vodom se smanjuje. Sa drugim najvećim svjetskim rezervama vode, Rusija se suočava sa ekonomskim mogućnostima i složenim izazovima, kaže Viktor Danilov-Daniljan, naučni nadzornik Instituta za probleme voda Ruske akademije nauka.

Obnovljive rezerve vode su najvažnije, rekao je Danilov-Daniljan za časopis Sajentifik Rusija i dodao da je čovječanstvo već izgubilo oko 20 odsto svojih vodnih resursa u prošlom veku kada se uzmu u obzir zagađenje i prekomjerno korišćenje.

Iako je malo vjerovatno da će kriza nestašice vode ugroziti ljudske živote, ona će preoblikovati globalnu ekonomiju jer se ekonomski pristupačne rezerve vode smanjuju, naglasio je. Premještanje industrija i prilagođavanje potrošnje biće, kako kaže, od ključnog značaja.

Za razliku od mnogih zemalja, Rusija ima obilje vode.

Ali dok bi zapremina Bajkalskog jezera teoretski mogla da snabdijeva cio svijet, njegov stvarni obnovljivi resurs iz izliva reke Angara iznosi samo 65 km³ godišnje.

Poređenja radi, rijeka Jenisej nosi 670 km³ vode u Arktički okean svake godine — deset puta više. Bajkal nije beskonačan izvor, upozorio je naučnik.

I za razliku od zemalja sa jedinstvenim uslovima, Rusiji su potrebni višestruki pristupi upravljanja.

Dostupnost vode u Rusiji je ispod globalnog prosjeka po kvadratnom kilometru – protok Amazona je deset puta veći od Jeniseja.

Po glavi stanovnika, zemlja je na sedmom ili osmom mjestu u vodosnabdijevanju, a neravnomjerna distribucija je glavni problem. 80 odsto ruske vode je u Aziji, dok 80 odsto stanovništva živi u Evropi.

To bi teoretski moglo da se riješi transportom vode, objasnio je naučnik, ali samo kanali mogu da pomjeraju velike količine na velike udaljenosti.

Izgradnja kanala iz Azije u Evropu je nepraktična, sa procijenjenim troškovima unutarazijskog projekta koji iznosi preko 500 milijardi dolara samo za glavni kanal.

Da stvar bude gora, sezonska varijabilnost u Rusiji znači da se dvije trećine rječnog toka dešava tokom proljećnih i letnjih poplava, sa 70 odsto godišnjeg proticaja za samo dva mjeseca.

Izgradnja rezervoara kao potencijalno rješenje bila bi skupa, rizična po životnu sredinu i zahtijevala bi ogromne površine zemljišta.

Globalna kriza vode

Voda je već postala roba kojom se trguje na regionalnom nivou, kao što se vidi u dolinama Tigra i Eufrata.

Ali transportni izazovi sprečavaju globalno tržište. Skretanje sibirske vode u centralnu Aziju bilo bi astronomski skupo, primijetio je naučnik.

Poljoprivreda troši 70 odsto svjetske slatke vode, uglavnom za navodnjavanje.

U Rusiji dominiraju industrija (dvije trećine) i komunalne usluge (14-15 odsto), a glavni korisnici su metalurgija, energetika, hemijska i papirna industrija.

Za proizvodnju 1 GV energije potrebno je oko 1 km³ vode godišnje, od čega se 30 odsto neopozivo gubi, prenosi Sputnjik.

Danilov-Daniljan je naveo da ključni zadaci za sprečavanje globalne krize vode uključuju:

1. Očuvanje — smanjenje nebitne upotrebe kroz inženjerske i društvene mjere.

2. Menadžment — napredna prognoza i hidrologija sa dovoljno kvalifikovanog osoblja.

3. Kulturne promjene — poboljšanje ekološke i hidrološke svijesti radi sprečavanja katastrofa.

Predviđanje procesa u prirodi je jedno, ali efikasno reagovanje je nešto sasvim drugo, naglasio je stručnjak.

Izvor: Politika