Šta pokreće Trumpovu spoljnu politiku
Motivisan pritužbama usmjerenim na saveznike i neprijatelje, američki predsjednik ‘ruši’ moderni globalni poredak, kažu analitičari.
Pogled Donalda Trumpa na svijet nije lako odrediti.
Tokom prvih 100 dana svog drugog mandata predsjednik Sjedinjenih Američkih Država počeo je globalni trgovinski rat, usmjeren i protiv saveznika i neprijatelja. Takođe je izdao uredbe o povlačenju SAD-a iz Pariškog sporazuma o klimi i Svjetske zdravstvene organizacije, između ostalih međunarodnih foruma.
Trump je nastavio bez ustručavanja iznositi nekonvencionalne prijedloge kada je u pitanju spoljna politika: preuzimanje Panamskog kanala, aneksija Grenlanda, da proglasi Kanadu 51. američkom saveznom državom te “posjedovanje” Gaze.
I uprkos obećanju da će biti “mirovni” predsjednik, Trump je rekao da namjerava podići godišnji američki budžet Pentagona na rekordnih 1.000 milijardi dolara.
Distancirao se od neokonzervativne spolne politike i ne pozicionira se kao promoter ljudskih prava ili demokratije u inostranstvu. Njegov stav “Amerika na prvom mjestu” i skepticizam prema NATO-u usklađeni su s načelima realizma, ali njegova impulsivnost i veoma personalizovana diplomatija odstupaju od tradicionalnog realizma.
Istovremeno, nije pozvao na potpuno vojno ili diplomatsko povlačenje iz globalnih pitanja, što ga razlikuje od izolacionista.
Dakle, šta tačno pokreće Trumpovu spoljnu politiku?
‘Jednostavno rušenje’
Stručnjaci kažu da je ona prvenstveno podstaknuta nezadovoljstvom trenutnim globalnim sistemom, koji on smatra nepravedno nepovoljnim za SAD sa svojim pravilima i ograničenjima. Umjesto toga, čini se da Trump želi da Washington iskoristi svoju ogromnu vojnu i ekonomsku moć kako bi postavio pravila za uspostavljanje globalne dominacije, a istovremeno smanjio američke doprinose i obaveze prema drugima.
“Trumpova doktrina je ‘razbij i zgrabi’, uzmi šta želiš od drugih i pusti svoje saveznike da učine isto”, rekao je Josh Ruebner, predavač na Programu za pravdu i mir Univerziteta Georgetown.
Mathew Burrows, voditelj programa Centra za strateško predviđanje u organizaciji za strateško promišljanje Stimson Center, rekao je da Trump želi primat SAD-a bez plaćanja troškova koji s tim dolaze.
“On povlači SAD iz ostatka svijeta, posebno ekonomski”, rekao je za Al Jazeeru Burrows, veteran američkog State Departmenta i CIA-e.
“Istovremeno, on nekako vjeruje da će SAD… moći reći drugim zemljama da prestanu da se bore, da rade šta god SAD želi”, rekao je. “Hegemonija jednostavno ne funkcioniše na taj način.”
Čini se da Trump vjeruje da su prijetnje i nametanje carina – a povremeno i nasilje – način korišćenja američkog uticaja kako bi svjetski čelnici pristali na njegove zahtjeve.
No, kritičari kažu da američki predsjednik zanemaruje moć nacionalizma u drugim zemljama, što ih na kraju podstiče da uzvrate udarac. Takav je bio slučaj s Kanadom.
Nakon što je Trump uveo carine i pozvao Kanadu da postane 51. savezna država, to je dovelo do vala nacionalističkog ponosa kod sjevernog susjeda i naglog prelaska podrške od Konzervativne stranke ka Liberalnoj stranci.
Od Kanade do Kine, strane vlade optužile su Trumpa za “nasilničko ponašanje” i ucjenu.
Neki od Trumpovih suparnika iz Demokratske stranke požurili su da ga optuže za napuštanje globalne uloge SAD-a, ali istovremeno američki predsjednik demonstrira američku snagu kako bi izvršio pritisak na druge zemlje.
Iako nije u potpunosti izolacionistički, njegov pristup označava značajan zaokret u odnosu na pristup njegovog prethodnika.
Čuvena je izjava pokojne državne sekretarke Madeleine Albright iz 1998. godine: “Mi smo nezamjenjiva nacija. Stojimo uzdignuto i vidimo dalje od drugih zemalja u budućnost.”
Ta navodna moć i mudrost, kako je Albright zamislila, dovela je SAD u poziciju da implementira Pax Americana – koncept mirnog globalnog poretka predvođenog Washingtonom.
Trump zaista vidi Sjedinjene Američke Države kao poslovično “uzdignutije” od drugih nacija, ali možda ne na način na koji je Albright mislila.
“Amerika ne treba druge zemlje onoliko koliko druge zemlje trebaju nas”, rekla je predstavnica Bijele kuće Karoline Leavitt novinarima ranije ovog mjeseca.
Međutim, njena izjava bila je da se naglasi da druge nacije moraju pregovarati sa SAD-om kako bi izbjegle Trumpove tarife.
U tom kontekstu, Trump traži prihode i radna mjesta – a ne međunarodni sistem kojim upravljaju liberalne vrijednosti na način na koji ih Washington definiše.
Međutim, Burrows je rekao da je glavni cilj Trumpove vanjske politike da demontira postojeći globalni poredak.
“Veliki dio njegovog stava o svijetu zapravo predstavljaju njegovi negativni osjećaji prema trenutnom poretku, gdje se čini da drugi rastu i napreduju”, rekao je Burrows. “I tako, veliki dio ovog predstavlja jednostavno rušenje i razvaljivanje.”
Globalni poredak
Velik dio sistema koji upravlja odnosima između različitih zemalja uspostavljen je nakon Drugog svjetskog rata, a SAD je predvodio taj proces.
Ujedinjeni narodi i njihove agencije, odredbe međunarodnog prava, razni ugovori o okolišu, širenju i trgovini nuklearnim oružjem te formalni savezi decenijama su upravljali globalnim dešavanjima.
Kritičari Washingtona ističu da su Sjedinjene Američke Države kršile i isključivale se iz sistema kada su to smatrale prikladnim.
Na primjer, SAD se nikada nije pridružio Rimskom statutu kojim je 1998. osnovan Međunarodni kazneni sud. Izvršio je invaziju na Irak 2003. bez odobrenja Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda, što je očito kršenje Povelje UN-a. I pruža bezuslovnu podršku Izraelu uprkos dobro dokumentovanim kršenjima ljudskih prava američkog saveznika nad Palestincima.
“Sjedinjene Američke Države učinile su mnogo kako bi podržale neku vrstu multilateralnih institucija – UN i druge – koje se temelje na tim idejama”, rekao je Matthew Duss, izvršni potpredsjednik Centra za međunarodnu politiku.
“Ali su Sjedinjene Američke Države uvijek pronalazile načine da krše te norme i zakone kada je to služilo našim ciljevima”, dodao je, ukazujući na podršku bivšeg američkog predsjednika Joea Bidena izraelskom ratu protiv Gaze i politiku predsjednika Georgea W. Busha nakon napada 11. septembra, koja je uključivala vansudske prakse hapšenja i transfera zatvorenika u treće zemlje, mučenje, invaziju i dugotrajnu okupaciju.
No, za Trumpa i njegovu administraciju, postoje naznake da je globalni poredak nešto što se može zaobići; on mora nestati.
“Poslijeratni globalni poredak nije samo zastario, već je sada oružje koje se koristi protiv nas”, rekao je Trumpov državni sekretar Marco Rubio senatorima tokom saslušanja za njegovu potvrdu u januaru.
Politika pritužbi
Trump je nedavno za časopis Time rekao da su “gotovo sve zemlje na svijetu” “prevarile” SAD.
Čini se da njegova retorika o spoljnoj politici ponavlja njegove izjave i obećanja da će se brinuti za “zaboravljene američke muškarce i žene” koje su “elite” loše tretirale na domaćem terenu.
Iako je moderni svjetski poredak osnažio američke kompanije i donio zemlji ogromno bogatstvo te vojnu i diplomatsku moć, Amerikanci imaju niz velikih problema na koje se mogu žaliti.
Globalizacija je dovela do premještanja američkih radnih mjesta u zemlje s jeftinijom radnom snagom. Prošle intervencionističke politike – posebno ratovi u Iraku i Afganistanu – uglavnom se smatraju strateškim greškama koje su dovele do generacije veterana s fizičkim i mentalnim povredama.
Geoffrey Kabaservice, potpredsjednik političkih studija u Niskanen Centru, organizaciji za strateško promišljanje desnog centra u Washingtonu, naveo je da plate za mnoge Amerikance stagniraju decenijama.
“Činjenica je da su koristi od globalizacije bile vrlo neravnomjerno raspoređene i da su neki ljudi na vrhu zaradili ogromne plutokratske svote novca, a vrlo malo toga slilo se do većine radničke klase”, rekao je Kabaservice za Al Jazeeru.
Za ljude koji su gledali kako im se fabrike zatvaraju i osjećali se kao da žive u “napuštenim područjima”, izbor Trumpa bio je “odmazda” protiv sistema, rekao je Kabaservice, dodajući da je Trumpov pristup “Amerika na prvom mjestu” suprotstavio SAD ostatku svijeta.
“Amerika okreće leđa svijetu”, rekao je Kabaservice. “Trump vjeruje da Amerika može biti sama sebi dovoljna u svemu, ali lažnost te doktrine već se pokazuje istinitom.”
Trita Parsi, izvršna potpredsjednica Quincy Instituta, centra za strateško promišljanje koji promoviše diplomatiju, rekla je da Trumpova spoljna politika, uključujući i njegov pristup saveznicima, proizlazi iz “politike pritužbi”.
“On vjeruje da Sjedinjene Američke Države – zbog svoje uloge svjetskog policajca, u koju nije nužno zaljubljen – preuzimaju velik dio sigurnosnog tereta svijeta bez dobijanja odgovarajuće naknade”, rekla je Parsi za Al Jazeeru.
Američki predsjednik poziva saveznike NATO-a da povećaju svoje odbrambene izdatke, istovremeno predlažući da bi Washington trebao biti više plaćen za stacioniranje trupa u savezničkim zemljama poput Njemačke i Južne Koreje.
Nostalgija
Dakle, kako Trump gleda na svijet?
“On je agresivni unilateralist i u mnogim aspektima je samo imperijalist stare škole”, rekao je Duss o Trumpu. “Želi proširiti američku teritoriju. Želi izvući bogatstvo iz drugih djelova svijeta… Ovo je svojevrsni spoljnopolitički pristup iz ranijeg doba.”
Napomenuo je da je Trumpova spoljna politika agresivno i jednostrano djelovanje kako bi se postiglo i ostvarilo ono što on smatra američkim interesima.
Kabaservice je rekao da Trump želi da se Sjedinjene Američke Države vrate u doba kada su bile proizvodna sila i nisu bile previše uključene u svjetska dešavanja.
“Sviđa mu se ideja da su Sjedinjene Američke Države možda velika sila, neka vrsta modela iz 19. vijeka, i da pusti drugim velikim silama da imaju sopstvenu sferu uticaja”, rekao je.
Kabaservice je dodao da Trump želi da SAD ima “sopstvenu sferu uticaja” i da se “širi na način na koji to čine optimistične sile koje se kreću naprijed”.
Čini se da je Rubio podržao ovu ideju Amerike s sopstvenom “sferom uticaja” kada je ranije ove godine govorio o neizbježnosti “multipolarnog svijeta, višestrukih velikih sila u različitim djelovima planeta”.
Parsi je rekla da Trump prije svega teži ‘hemisferičnoj hegemoniji’, uprkos svojoj averziji prema promjeni režima – stoga je njegov naglasak na sticanju Grenlanda i Panamskog kanala.
“Ne prelazite s politike dominacije prema ograničenju; prelazite s politike globalne dominacije na ograničeniji oblik dominacije”, rekla je Parsi za Al Jazeeru. “Fokusirate se samo na vlastitu hemisferu.”
SAD je možda već iskusio šta se događa kada ovi stavovi nostalgije i pritužbi budu suočeni s implikacijama u stvarnom svijetu. Trumpova nepredvidljiva trgovinska politika uzdrmala je američko tržište dionica i izazvala prijetnje protivametima od Kanade do Evropske unije i Kine.
Na kraju je Trump odgodio mnoge svoje carine, zadržavajući osnovicu carina od 10 posto i dodatne uvozne naknade na kinesku robu. Na pitanje zašto je obustavio mjere, američki predsjednik priznao je da je to zbog načina na koji su carine primljene. “Ljudi su malo pretjerivali. Postajali su nervozni”, rekao je.
U konačnici, Trumpov unilateralizam i nepredvidljivost “značajno su narušili povjerenje svijeta” što će nadživjeti njegovo predsjedništvo, rekao je Kabaservice za Al Jazeeru.
“U širem rasponu istorije, Trump će se smatrati osobom koja je počinila strašne neiznuđene greške koje su dovele do kraja američkog i početka kineskog vijeka”, rekao je.
Tokom svog inauguracijskog govora ranije ove godine, američki predsjednik rekao je da će njegovo nasljeđe “biti nasljeđe mirotvorca i ujedinitelja”.
“Njegovo stvarno nasljeđe biće da je srušio globalni sistem koji je SAD stvorio”, rekao je Burrows iz Stimson Centra.
Izvor: Al Jazeera