{"id":4430,"date":"2025-08-20T14:47:29","date_gmt":"2025-08-20T14:47:29","guid":{"rendered":"https:\/\/ekonomist.me\/?p=4430"},"modified":"2025-09-12T21:58:14","modified_gmt":"2025-09-12T21:58:14","slug":"jedan-bihejvioristicki-pogled-na-ekonomiju","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/2025\/08\/20\/jedan-bihejvioristicki-pogled-na-ekonomiju\/","title":{"rendered":"Jedan bihejvioristi\u010dki pogled na ekonomiju"},"content":{"rendered":"\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t

Morgan Hausel:\u201cPsihologija novca\u201c.<\/p>

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Prevela: Mirjana Ivanji<\/p>

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Izdava\u010d:\u201cPublik praktikum\u201c, Beograd, 2020. godine<\/p>

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Knjiga \u201ePsihologija novca\u201c Morgana Hausela pisana je i do\u017eivjela svoje prvo izdanje u SAD u vrijeme buktanja opakog virusa korona. U tom trenutku svijet se na\u0161ao u velikoj dilemi \u0161ta i kako dalje. Ljudi ne samo da su bili prinu\u0111eni da se u op\u0161tem haosu i panici bore za svoj goli \u017eivot nego su strahovali da ne izgube posao i na\u010din da prehrane svoje porodice. Nije mali broj onih koji se i pet godina poslije pandemije glasno pitaju da li je i u kojoj mjeri poredak koji pamtimo ranjen, naru\u0161en pa i sasvim uni\u0161ten. To, mo\u017eda, nije bila nikakva velika prekretnica istorije poput 1789. ili 1917. godine, ali svakako jeste onaj trenutak u kome se umni ljudi preispituju na koji na\u010din i u kakvim socijalnim okvirima se mo\u017ee nastaviti dalje.<\/p>

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Upravo osje\u0107aj upitanost nad sudbinom u te\u0161kim vremenima provejava na stranicama ove knjiga. Ali, njeno op\u0161te obilje\u017eje, i to se mora naglasiti na samom po\u010detku, nije jedan \u0161iroki plan velikih dru\u0161tvenih gibanja nego individualni tj. psiholo\u0161ki prikaz. Pojedinac je u centru pa\u017enje. Njegove odluke, planovi, ali jo\u0161 vi\u0161e strahovi i podsvijest fenomeni su na koje Hausel poku\u0161ava da da odgovor. Knjiga zami\u0161ljena kao kombinacija lucidnih opa\u017eanja i prakti\u010dnih savjeta koji su mnogo vi\u0161e prijedlozi za razmi\u0161ljanje i kriti\u010dkog sagledavanje nego imperativni zahtjevi \u010ditaocu.<\/p>

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Hausel je \u017eelio da predo\u010di da je novac mnogo vi\u0161e psiholo\u0161ki nego ekonomski fenomen, iako je novac u ljudskoj istoriji ekonomska kategorija par exellence. Autor poku\u0161ava da doka\u017ee da na fenomen novca treba da se gleda iz ugla ljudske psihe. Ekonomski parametri u knjizi ni na jednom mjestu nisu osporeni. Naprotiv, postoji \u010ditav niz tabela, grafi\u010dkih prikaza, pozivanja na istorijske korelacije, procenata, procjena. Ali, Hausel nastoji da objasni ljudima kako ekonomija uporno ostaje \u201ebezdu\u0161na\u201c odnosno da premalo pa\u017enje posve\u0107uje \u010dovjeku.<\/p>

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Kada \u010ditamo ekonomske analize, ali i programe odre\u0111enih dr\u017eavnih institucija i preduze\u0107a konstantno se ponavlja floskula da je \u201e\u010dovjek na\u0161 najve\u0107i resurs\u201c. Tu se, me\u0111utim, \u010dovjek shvata kao kreativna osoba na \u010dijim znanjima i vje\u0161tinima opstaje svaki poredak. Na ljudskoj pameti se temelji svaki napredak. Svu tehnologiju izmislio je \u010dovjek. Za sada nije izmi\u0161ljena nijedna ma\u0161ina koja \u0107e uraditi ne\u0161to novo \u0161to \u010dovjek nije sam uradio ili projektovao.<\/p>

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Ali, kada se ka\u017ee \u201e\u010dovjek\u201c Hausel ga ne shvata samo kao racionalno bi\u0107e ve\u0107 zalazi u njegova emotivna stanja ne bi li nam do\u010darao njegovo pona\u0161anje u vezi sa novcem. To pona\u0161anje on je definisao upravo terminom \u201epsihologija novca\u201c, po \u010demu je i dao naziv svojoj knjizi koja spaja psiholo\u0161ko i ekonomsko. Hausel u startu odbacuje tezu da je \u010dovjek 100% racionalno bi\u0107e. Ovo, naravno, nije nikakav revolucionaran pomak za samu psihologiju koja je cjelokupno ljudsko pona\u0161anje davno, jo\u0161 u svom klasi\u010dnom periodu podijelila na racionalno, emotivno i afektivno. Me\u0111utim, u ekonomiji i, posebno, u politikologiji nije takav slu\u010daj. U istoriji ameri\u010dke politikologiji bilo je poku\u0161aja da se, barem teorijski, defini\u0161e tzv. \u201eracionalni bira\u010d\u201c. To bi bio gra\u0111anin koji procjenjuje koristi i \u0161tetu od svakog politi\u010dkog procesa. Na kraju ra\u010dunice jednog racionalnog bira\u010da dobija se rezultanta koja opredjeljuje kome \u0107e on na sljede\u0107im politi\u010dkim izborima povjeriti glas. Naravno da je taj eksperiment skoro pa beskoristan jer na glas ljudi uti\u010du emocije i razni socijalni faktori koji djeluju na sve njegove odluke pa i na politi\u010dku.<\/p>

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Ni u ekonomskoj sferi \u010dovjek nije tako racionalan kao \u0161to nam se \u010dini. Da jeste, nikada ne bismo imali kockare, gubita\u0161e ili one koji permanentno tro\u0161e vi\u0161e nego \u0161to imaju. Ljudi bi bili uspje\u0161ni, nasmijani, jednom rije\u010dju sre\u0107ni. Ali, tu dolazimo do \u010dinjenice da svjetska ekonomija, uprkos dostignu\u0107ima ljudske misli, tehnolo\u0161kom napretku i milenijumskom iskustvu nije iskorjenila ni glad, ni bijedu, ni korupciju, ni propadanje preduze\u0107a. \u010covjekove slabosti ispoljene su i u ekonomskom segmentu ba\u0161 kao i na svim drugim poljima. Ekonomiju vode ljudi, a ljudi nisu sasvim racionalna bi\u0107a i zbog toga grije\u0161e ili bi barem imaju potencijal da pogrije\u0161e na svakom koraku.<\/p>

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Tu dolazimo i do druge fundamentalne tvrdnje ove knjige, a ona se kosi sa istorijskim principima racionalizma kao filozofskog pravca. Klasi\u010dni francuski racionalisti tvrdili su da su svi ljudi na svijetu jednaki da zbog toga za njih\u00a0 va\u017ee isti principi u pona\u0161anju. Postoje samo dobri ljudi i delikventi. Prvi se pona\u0161aju onako kako propisuje kodeks pona\u0161anja, drugi su oni koji se od tog kodeksa udaljavaju. Sve kulture propisuju ista pravila dobrog pona\u0161anja, ali su zato vidovi odstupanja od tog pona\u0161anja kroz istoriju nebrojano raznovrsni.<\/p>

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Konzervativna kritika racionalizma, posebno zastupljena u Velikoj Britaniji, pokazuje da mo\u017eemo formulisati univerzalne eti\u010dke, pravne pa i ekonomske norme, ali moramo uva\u017eiti i izvjesne kulturolo\u0161ke izuzetke. To \u0161to se neki ljudi generacijski, genetski, klasno, vjerski ili nacionalno razlikuju jedni od drugih ne zna\u010di da se udaljavaju od stepena op\u0161tosti kakvom su te\u017eili racionalisti, ali ukazuje na blage nijanse. Ako neko ima druga\u010diji na\u010din reagovanja na izvjesne fenomene u dru\u0161tvu od nas, to ne zna\u010di automatski da neko od nas nije u pravu i da je ka\u017enjiv njegov na\u010din djelovanja.<\/p>

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Hausel tvrdi upravo ovo. Prou\u010davanje istorije ekonomije nije \u0161tetno, ali \u0161to se vi\u0161e u nju udubljujemo, shvati\u0107emo da nam recepti iz pro\u0161losti mogu malo koristiti za izazove sa kojima se suo\u010davamo u savremenom dobu. Uzrok krize iz 2008. potpuno je razli\u010dit od onoga \u0161to se desilo zbog korone 12 godina kasnija pa zato svjetskoj ekonomiji sada trebaju drugi lijekovi u odnosu na ono \u0161to je ve\u0107 sada pohranjeno u riznicu ljudske pro\u0161losti. Umjesto generalnog iskustva, natalo\u017eenog u kolektivnoj svijesti, Hausel maksimalno isti\u010de individualnu svijest. To u kom se stanju nalazi ekonomija jedne zemlje ili cijelog svijeta mnogo manje uti\u010de na neku odluku pojedinca od toga kako se on u momentu osje\u0107a. \u010cak i u najve\u0107im krizama poput one 1929. godine postojali su primjeri veoma uspje\u0161nih ljudi koje op\u0161ti haos oko njih nije poremetio.<\/p>

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Istina, postoje jaki kulturolo\u0161ki faktori koji uti\u010du na svijest svakog pojedinca po\u0161to niko od nas nije atomizovan i ne djeluje u socijalnom vakuumu. Istorijsko iskustvo stanovnika Novog Zelanda, \u010dija privreda vi\u0161e decenija unazad ne zna za recesiju sasvim je druga\u010dije od onoga \u0161to ba\u0161tini Njema\u010dka, u kojoj je strah od inflacije prenijet kao trauma prijethodnih nara\u0161taja, stasalih u doba \u201evelike depresije\u201c i Drugog svjetskog rata pa je zato nacionalni dug maksimalno ograni\u010den i kao ustavna odredba u Osnovnom aktu. Formativne godine su u razvojnoj psihologiji najbitniji period, a isto tako se defini\u0161u i u psihologiji novca. \u010covjek odrastao u izobilju pona\u0161a se sasvim druga\u010dije tokom cijelog \u017eivota od onoga ko pamti krizne momente svoje porodice iz perioda svoje mladosti.<\/p>

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Iako knjiga obiluje raznovrsnim primjerima u kojima se \u017eivopisno smjenjuju uspjesi i neuspjesi, strah, panika, ushi\u0107enje, rast zadu\u017eenja i patnja zbog nemogu\u0107nosti otpla\u0107ivanja dugova, upadljivo je da Hausel mnogo manje pa\u017enje posvije\u0107uje statisti\u010dkim parametrima nego socijalnim trendovima. Sasvim na tragu teorije o imitaciji Gabrijela Tarda, Hausel nas dovodi do zaklju\u010dka da je od ekonomskih pokazatelja mnogo bitniji trend. Ljudi opona\u0161aju one koji su nosioci trendova i pored toga \u0161to im se jasno predo\u010dava da ih to vodi u gubitke.<\/p>

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Kao klasi\u010dnu pozornicu velikih psiholo\u0161kih igara oko novca autor vidi berzu. Najve\u0107i dio poglavlja i primjera skoncentrisan je na investicije, akcije, berzanske tokove i potrese u ovom svijetu. Vijesti koje nam svakodnevno dolaze predo\u010davaju nam ljude koji brzo prolaze od euforije do potpunog emotivnog kolapsa. Berzanski poslovi, koliko dinami\u010dni i uzbudljivi, toliko su opasni po na\u0161e zdravlje. Hausel ide dalje pa poku\u0161ava da pronikne u obja\u0161njenje fenomena uspjeha na berzi i njegovog nali\u010dja.<\/p>

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Za njega je berza, u osnovi, psiholo\u0161ki fenomen zato \u0161to se akcije kre\u0107u u zavisnosti od ljudskih o\u010dekivanja. Kao adekvatan primjer koji potkrepljuje ovu tezu navedena je upravo 1929. godina. Berzansko poslovanje u SAD, kao epicentru eksplozije \u201evelike depresije\u201c, bilo je u to vrijeme i dalje veoma nerazvijeno. Utvr\u0111eno je nau\u010dno da je krah berze ili dan koji je u istoriji zauvjek nazna\u010den kao \u201ecrni petak\u201c direktno pogodio samo 2, 50% stanovni\u0161tva. Me\u0111utim, tada je do\u0161lo do \u0161irenja straha da se sve uni\u0161tava, a strah i panika u\u010dinila su da skoro svi ljudi izgube povjerenje u ekonomski sistem. To je onda postalo proro\u010danstvo koje se samoispunjava. Ljudi su se pla\u0161ili da se sve oko njih ne uru\u0161i, strah je \u0161irio nepovjerenje oko sebe, a upravo zbog tog nepovjerenja sve se zaista i sru\u0161ilo br\u017ee nego \u0161to je iko o\u010dekivao.<\/p>

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Sli\u010dna se situacija dogodila i 2008. godine. Ameri\u010dko tr\u017ei\u0161te nekretninama cvjetalo je u periodu od tri i po decenije, a najvi\u0161e cijene stanova bile su upravo u prvoj polovini te kobne godine. Ljudi su kupovali nekretnine samo da bi ih preprodavali jer su cijene rasle iz dana u dan. Tako je stvoren \u201ebabl\u201c, \u201ebalon\u201c ili \u201emjehur\u201c. To je fenomen u kome se cijena ne\u010dega naglo naduvava i izdi\u017ee nesrazmjerno iznad realne. Problem nastane kada taj \u201ebalon\u201c pukne. A to se Amerikancima, a posljedi\u010dno i cijelom svijetu desilo upravo 2008. godine. Najpre su propali hipotekarni krediti \u0161to je i logi\u010dno jer su oni vezani za kupovinu novih nekretnita. Ali, kriza iz 2008. godine pokazuje da, kada kola krenu nizbrdo, jako je te\u0161ko da se zaustave i da se odvoje zdravi sektori privrede od onih koje je zahvatila propast. Poslije propasti hipotekarnih kredita, banke su izgubile sredstva za plasiranje ostalih, a istovremeno su izgubile povjerenje na tr\u017ei\u0161tu. Uslijedilo je usporavanje privrednih aktivnosti, gubljenje radnih mjesta i, kao posljedica svega, drasti\u010dan pad \u017eivotnog standarda.<\/p>

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Samo ova dva primjera dovoljna su ne samo da shvatimo na\u010din izlaganja Hausela u ovoj knjizi i da uvidimo psiholo\u0161ke osnove i domete ekonomskih procesa nego i da se zapitamo koji je odgovor na sve ove izazove? Kako \u010dovjek da ostane ne samo priseban nego i ekonomski \u201eiznad vode\u201c kada poplava krene da kulja svuda oko njega? Odgovor Hausela je da nema univerzalnog odgovora.<\/p>

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Naprotiv, on je uporan u stavu da je svijet toliko \u0161arenolik i da su ekonomski interesi antagonisti\u010dki da svojim \u010ditaocima permanentno savjetuje da ne gledaju na one koji im dijele univerzalne savjete. Sasvim u duhu dobre anglikanske \u0161kole humora i ironije Hausel daje ocjenu knjige \u201eInteligentni investitor\u201c. Ova se knjiga u SAD prodavala kao veliki bestseler po\u0161to je njen autor, Bend\u017eamin Grejem, i sam poznat kao veoma uspje\u0161an investitor na tr\u017ei\u0161tu. \u201eKnjiga Bena Grejema prepuna je mudrosti, ali ne poznajem nikog ko se obogatio primjenjuju\u0107i savjete iz nje\u201c, duhovito je primjetio Hausel.<\/p>

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u201eKakva se filozofija bira, zavisi od toga ko je kakav \u010dovjek\u201c, zapisao je prije vi\u0161e od dva vijeka veliki njema\u010dki klasi\u010dni filozof Johan Gotlib Fihte. Su\u017eavaju\u0107i polje ove maksime na onaj dio koji bi da nam do\u010dara i objasni Hausel, mogli bismo re\u0107i da je osnovni postulat knjige \u201ePsihologija novca\u201c:\u201cKako se pona\u0161amo prema novcu zavisi od toga u kakvoj smo poziciji u odnosu na novac\u201c. Razli\u010dito se pona\u0161aju kratkoro\u010dni i dugoro\u010dni investitori, profiteri i gubita\u0161i, bogata\u0161i i siromasi, poslodavci i zaposleni u njihovim preduze\u0107ima. Ono \u0161to nam Hausel otvoreno poru\u010duje je:\u201cIgraj svoju igru\u201c. Onaj ko ide jednim putem, nije definisao i put drugog. On mo\u017ee do\u0107i svojim putem do svog cilja. Mi njegovim putem ne\u0107emo sti\u0107i nigde.<\/p>

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Posebnu pa\u017enju Hausel je posvetio fenomenu cilja. Od vremena Aristotela na\u0161a zapadna filozofija unosi pojam svrhe kao jedan od klju\u010dnih za razumjevanje \u010dovjekovog mi\u0161ljenja i djelovanja. Ako uzmemo da je cilj svakog ko investira bogatstvo, onda se postavlja pitanje temeljnijeg odre\u0111enja tog bogatstva. Kao duhovit navod mo\u017eemo spomenuti opasku Dzozefa Kelera, autora \u010duvenog romana \u201eKvaka 22\u201c koji je na opa\u017eanje jo\u0161 poznatijeg pjesnika Kurta Vonegata da jedan invesitor za dan zaradi mnogo vi\u0161e od \u010ditavog Kelerovog honorara rekao da \u201eon mo\u017eda ima mnogo, a nikada ne\u0107e imati dovoljno\u201c.<\/p>

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u0160ta je to dovoljno da bismo se osje\u0107ali bogatim i sre\u0107nim? U duhu relativizacije, Hausel bi mogao da u svojoj knjizi odgovori kako nema univerzalnog odgovora na jedno ovako fundamentalno pitanje. Me\u0111utim, onda bi \u010ditaoci sa razlogom mogli da mu uzvrate kontrapitanjem:\u201cAko nema univerzalnog odgovora je li \u010ditanje stranica ove kniige uzaludno utro\u0161eno vrijeme?\u201c Zato se autor poduhvatio odgovora na pitanje o bogatstvu i sre\u0107i.<\/p>

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Za njega su bogatstvo i sre\u0107a raditi ono \u0161to volite, koliko volite i sa kim volite i sve to ako zauzvrat dobijate onoliku koli\u010dinu novca koja vam omogu\u0107ava pristojan \u017eivot. Savjet nije toliko komplikovan, ali ukoliko vidimo koliko je ljudi u \u017eivotu to postiglo, uprkos konstantnom rastu primanja, makar nominalno, dobi\u0107emo zastra\u0161uju\u0107e mali procenat. Da li je to poraz civilizacije ili je, \u0161to bi Ivo Andri\u0107 rekao, \u201e\u010dovek uvek potrebit\u201c, pitanje je koje prevazilazi okvire ove veoma duhovito napisane knjige.<\/p>

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Hausel, ina\u010de, voli da se poduhvati okr\u0161aja sa optimizmom i pesimizmom pa tako na jednom mjestu ka\u017ee da \u201eoptimizam zvu\u010di kao reklamna kampanja\u201c, a \u201epesimizam kao neko ko mo\u017ee da nam pomogne\u201c. Ali, istovremeno, on predo\u010dava \u010ditaocima da su pesimisti\u010dke prognoze i lo\u0161i doga\u0111aji, po pravilu, u istoriji ljudskog postojanja daleko du\u017ee upam\u0107eni nego optimisti\u010dka predskazanja. Ljudima je urezano da mnogo \u010de\u0161\u0107e pamte traume nego euforije.<\/p>

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Kada je rije\u010d o samom ljudskom faktoru, Hausel je dobri stari predstavnik bihejvioristi\u010dke \u0161kole, na kojoj po\u010diva za ovih vijek i po ameri\u010dka psihologija. Bihejvioristi najvi\u0161e pola\u017eu na ljudska reagovanja na spoljne nadra\u017eaje i na ljudsko pona\u0161anje u razli\u010ditim situacijama. Potpuno u duhu te psiholo\u0161ke tradicije, Hausel pristupa i fenomenu \u0161tednje koja je, svi bismo prvo pomislili na to, ekonomska kategorija.<\/p>

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 U ekonomiji \u0161tedimo da bismo sjutradan vi\u0161e imali, da bismo kupili ono \u0161to nam je prioritet, a sada nemamo dovoljno novca za to, da bismo penzijom osigurali svoju starost itd. Hausel, naravno, ne pori\u010de osnovne motive \u0161tednje, ali obja\u0161njava psiholo\u0161ki domen tog fenomena. \u0160tednja je suzbijanja na\u0161eg \u201eega\u201c. Uspjevamo da \u0161tedimo tako \u0161to pobjedimo sebe i svoje trenutne prohtjeve. Odri\u010demo se ne\u010dega danas da bismo bili nagra\u0111eni ne\u010dim nama mnogo zna\u010dajnijim u predstoje\u0107em periodu. Borba za u\u0161tedu sredstava kod Hausela je temeljna i beskrajna borba sa svojim \u201eegom\u201c, borba plana protiv stihije.<\/p>

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Kada bismo pro\u0161irili ovu tezu, mogli bismo oti\u0107i na kolektivnu \u0161tednu pa tako ne bismo preuzeli savremenu devizu koja propagandno itekako uti\u010de na modele ljudskog pona\u0161anja, a prema kojoj \u201eho\u0107emo sve sada i odmah\u201c. \u010citav svijet danas nezamislivo tro\u0161i resurse kao nikada do sada, a to nema vi\u0161e samo ekonomske nego i ekolo\u0161ke posljedice. Ali, ne bi bilo fer na ovom mjestu govoriti o tome po\u0161to to nije tema Hauselove \u201ePsihologije novca\u201c. Ona je zami\u0161ljena kao gomila savjeta pojedincima, a ne institucijama i kolektivitetima.<\/p>

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Na kraju knjige dat je istorijski kontekst. To nije neka koherentna istorija SAD, u kojima \u017eivi autor knjige, nego kratko pobrojani skup fenomena koji su, prema Hauselovom mi\u0161ljenju, uticali na pona\u0161anje ve\u0107ine Amerikanaca u poslednjih 100 godina. Tu se uo\u010davaju dva perioda \u2013 poslijeratni koji je trajao otprilike do po\u010detka 70.godina XX vijeka i neoliberalni zapo\u010det tada. Navedeno je nekoliko karakteristika i kolona statisti\u010dkih podataka za koje postoji op\u0161ti konsenzus u teoriji da su zaista takve. A onda je autor izvukao zaklju\u010dke za koje smatra da su bitni za materiju ove knjige.<\/p>

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Amerikanci su bili kolektivno dosta zastra\u0161eni \u201evelikom depresijom\u201c i svjetskim sukobom u kome su u\u010destvovali. Osnovno pitanje sa kojim se nacija suo\u010dila bilo je: \u0161ta \u0107e raditi ratni veterani kada se vrate svojim ku\u0107ama i od \u010dega \u0107e \u017eivjeti oni i njihove porodice? Ispostavilo se, me\u0111utim, da se ameri\u010dka privreda, izmorena modelom ratnog ekonomisanja, nije uru\u0161ila nakon 1945. godine i da ni veterani ni ostali gra\u0111ani nisu trpjeli. Sasvim suprotno, do\u0161lo je do velikog uspona. Labave kamatne stope koje su omogu\u0107ile finansiranje rata poslu\u017eile su kasnije za pokretanje novog investicionog ciklusa.<\/p>

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Hausel primje\u0107uje da nikada prije sredine pro\u0161log vijeka u SAD novac i bogatstvo nisu ravnomjernije dijeljeni. Ljudi su napredovali, standard im je rastao, a naj\u010de\u0161\u0107i kolektivni osje\u0107aj u ekonomskom smislu u prve dvije i po poratne decenije bio je egalitarizam. Zanimljivo je da Pol Grejem smatra da je jedan od kulturolo\u0161kih preduslova tog novog ameri\u010dkog egalitarizma bio brz prodor televizije na tr\u017ei\u0161te. Sve vi\u0161e ljudi u isto vrijeme gledalo je jedinstveni televizijski program pa su se svi osje\u0107ali pripadnicima jedne zajednice.<\/p>

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Ovaj se uzlet odvijao negdje do 1970. godine, a zatim je po\u010deo da stagnira. Uzroci su bili vi\u0161estruki. SAD su uvu\u010dene u bespo\u0161tedni rat u Vijetnamu. Naftna kriza poskupjela je cijene energenata. Nekoliko godina uzastopno ukazivali su na trend hroni\u010dnog pove\u0107anja nezaposlenosti. Inflacija se ponovo javila iznad kontrolisanog okvira. Kao i uvjek, Hausel je naglasio da su ljudski strahovi produbljivali domete kriza.<\/p>

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Vi\u0161e od svega njega je zanimala svijest ljudi u odre\u0111enom periodu ekonomske istorije pa je tako primjetio da su veoma bitni bili u tom vremenu pripadnici \u201ebejbi-bum\u201c generacije koji su postajali punoljetni, dobijali pravo glasa, zavr\u0161avali \u0161kole i fakultete, i na kraju, dobijali poslove i zarade. Zna\u010dajnije od svega, ova generacija ro\u0111ena je poslije \u201evelike depresije\u201c i najve\u0107eg vojnog sukoba u istoriji. Ona nije pamtila lo\u0161a vremena za SAD i zato se nije zadovoljavala onim \u0161to ima. Za nju je napredak ostvaren u vrijeme njihovog formatiranja ne\u0161to logi\u010dno \u0161to se primalo \u201ezdravo za gotovo\u201c. Ovi ljudi jednostavno su htjeli vi\u0161e.<\/p>

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Nasuprot dotada\u0161njem duhu egalitarizma, ameri\u010dko dru\u0161tvo je naglo skrenulo i prihvatilo model \u201eslijediti drugoga\u201c. Taj \u201edrugi\u201c nije bio nikakav sartrovski \u201epakao\u201c nego neko ko je svojim investicijama diktirao tempo promjena. Po pravilu, taj \u201edrugi\u201c bio je bogatiji i cijenjeniji u dru\u0161tvu. On je grabio naprijed, a ostali su ga pratili, koliko su mogli i stigli.<\/p>

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Otvoren je put novom lancu zadu\u017eivanja ameri\u010dkih gra\u0111ana \u0161to je pospje\u0161ilo rast ekonomije jer je kreditirana svaka vrsta investicija. Da biste \u0161kolovali dijete gdje i bogatiji kom\u0161ija od vas, morali ste da se zadu\u017eite. Da biste vozili auto barem pribli\u017eno dobar kao i on, morali ste da se zadu\u017eite. Sli\u010dna bi situacija bila i kada biste rije\u0161ili da zimujete ili ljetujete gdje i bogatiji ljudi od vas. Hausel primje\u0107uje dva veoma bitna psiholo\u0161ka motiva koja se u takvom svijetu paralelno razvijaju: motiv sticanja i motiv zavisti prema drugima.<\/p>

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Kasnija pobjeda Ronalda Regana na izborima za predsjednika SAD 1980. godine i prihvatanje neoliberalne doktrine uticali su na zamah ovakvog koncepta. Regan je pove\u0107anjem javne potro\u0161nje intenzivirao ulaganja u ameri\u010dke vojne resurse \u0161to je dovelo do ve\u0107eg zadu\u017eenja dr\u017eave. Tako\u0111e, odmicao je proces deregulacije u ekonomiji pa se do novca i profita dolazilo nikada lak\u0161e.<\/p>

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Druga strana medalje ovakvih procesa vidi se u socijalnom raslojavanju. Podaci govore da su realni prihodi bogatijih slojeva dru\u0161tva u posljednjih 50 godina uve\u0107ani za 86% dok su siroma\u0161niji dobili svega 6% vi\u0161e nego \u0161to su imali prije pola vijeka. Onaj ko je imao, burdijeovski re\u010deno, \u201ekulturnu dobru volju\u201c da prati najbogatije morao je da prizna na kraju dana da ne samo da u tome nije uspjeo nego da u samom startu nije imao nikakve \u0161anse da to ostvari.<\/p>

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Stvar sa politikom zadu\u017eivanja i deregulacije, u prvom redu, nov\u010danih tokova, u SAD je eksplodirala 2008. godine. Me\u0111utim, za razliku od prijethodnih kriza koje su do\u017eivljavane kao istorijski \u201ekameni-me\u0111a\u0161i\u201c, za onu koja nas je zapljusnula 2008. godine nismo sigurni da li je ona svr\u0161etak nekih praksi, a jo\u0161 manje je li se iz nje ne\u0161to izrodilo. Sam Hausel ka\u017ee da je po\u010deo da pi\u0161e knjigu bave\u0107i se ba\u0161 tom krizom i da je na kraju shvatio da \u201emi o njoj ni danas ni\u0161ta ne znamo\u201c.<\/p>

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Ono \u0161to, me\u0111utim, pouzdano znamo, to je da se kriza pro\u0161irila na gotovo \u010ditav svijet. Krizu \u201enaduvanog balona\u201c, u Evropi je naslijedila kriza javnog duga, a iza nje je do\u0161la velika migrantska kriza da bismo danas brojali \u010detvrtu godinu rata u Ukrajini. Globalno dru\u0161tvo je tako zapalo u ciklus kriza u kome jedna smjenjuje drugu bez kona\u010dnog rje\u0161enja na mnoga su\u0161tinska pitanja.<\/p>

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Knjiga \u201ePsihologija novca\u201c bavi se o\u010dekivanjima, strahovima, ushi\u0107enjima i, na prvom mjestu, poziciji pojedinca u ekonomiji. Ona poku\u0161ava da ga vrati su\u0161tinskoj tezi da ekonomija slu\u017ei \u010dovjeku umjesto \u010dovjek ekonomiji. Tako\u0111e, njeno na\u010delo je da svako treba razumno da pristupi svijetu oko sebe i da mu od apstraktnih ekonomskih parametara za pona\u0161anje prema novcu bude bitnija njegova individualna situacija.<\/p>

Ivan Ivanovi\u0107<\/p>\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t

\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t

Jedan bihejvioristi\u010dki pogled na ekonomiju<\/h1>\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t
Home<\/a> \/<\/span> <\/div>\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\n\t\t\t\t\t\t<\/span>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Morgan Hausel:\u201cPsihologija novca\u201c. \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Prevela: Mirjana Ivanji \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Izdava\u010d:\u201cPublik praktikum\u201c, Beograd, 2020. godine \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Knjiga \u201ePsihologija novca\u201c Morgana Hausela pisana je i do\u017eivjela svoje prvo izdanje u SAD u vrijeme buktanja opakog virusa korona. U tom trenutku svijet se na\u0161ao u velikoj dilemi \u0161ta i kako dalje. Ljudi ne samo da su bili prinu\u0111eni da se u op\u0161tem haosu i panici bore za svoj goli \u017eivot nego su strahovali da ne izgube posao i na\u010din da prehrane svoje porodice. Nije mali broj onih koji se i pet godina poslije pandemije glasno pitaju da li je i u kojoj mjeri poredak koji pamtimo ranjen, naru\u0161en pa i sasvim uni\u0161ten. To, mo\u017eda, nije bila nikakva velika prekretnica istorije poput 1789. ili 1917. godine, ali svakako jeste onaj trenutak u kome se umni ljudi preispituju na koji na\u010din i u kakvim socijalnim okvirima se mo\u017ee nastaviti dalje. \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Upravo osje\u0107aj upitanost nad sudbinom u te\u0161kim vremenima provejava na stranicama ove knjiga. Ali, njeno op\u0161te obilje\u017eje, i to se mora naglasiti na samom po\u010detku, nije jedan \u0161iroki plan velikih dru\u0161tvenih gibanja nego individualni tj. psiholo\u0161ki prikaz. Pojedinac je u centru pa\u017enje. Njegove odluke, planovi, ali jo\u0161 vi\u0161e strahovi i podsvijest fenomeni su na koje Hausel poku\u0161ava da da odgovor. Knjiga zami\u0161ljena kao kombinacija lucidnih opa\u017eanja i prakti\u010dnih savjeta koji su mnogo vi\u0161e prijedlozi za razmi\u0161ljanje i kriti\u010dkog sagledavanje nego imperativni zahtjevi \u010ditaocu. \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Hausel je \u017eelio da predo\u010di da je novac mnogo vi\u0161e psiholo\u0161ki nego ekonomski fenomen, iako je novac u ljudskoj istoriji ekonomska kategorija par exellence. Autor poku\u0161ava da doka\u017ee da na fenomen novca treba da se gleda iz ugla ljudske psihe. Ekonomski parametri u knjizi ni na jednom mjestu nisu osporeni. Naprotiv, postoji \u010ditav niz tabela, grafi\u010dkih prikaza, pozivanja na istorijske korelacije, procenata, procjena. Ali, Hausel nastoji da objasni ljudima kako ekonomija uporno ostaje \u201ebezdu\u0161na\u201c odnosno da premalo pa\u017enje posve\u0107uje \u010dovjeku. \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Kada \u010ditamo ekonomske analize, ali i programe odre\u0111enih dr\u017eavnih institucija i preduze\u0107a konstantno se ponavlja floskula da je \u201e\u010dovjek na\u0161 najve\u0107i resurs\u201c. Tu se, me\u0111utim, \u010dovjek shvata kao kreativna osoba na \u010dijim znanjima i vje\u0161tinima opstaje svaki poredak. Na ljudskoj pameti se temelji svaki napredak. Svu tehnologiju izmislio je \u010dovjek. Za sada nije izmi\u0161ljena nijedna ma\u0161ina koja \u0107e uraditi ne\u0161to novo \u0161to \u010dovjek nije sam uradio ili projektovao. \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Ali, kada se ka\u017ee \u201e\u010dovjek\u201c Hausel ga ne shvata samo kao racionalno bi\u0107e ve\u0107 zalazi u njegova emotivna stanja ne bi li nam do\u010darao njegovo pona\u0161anje u vezi sa novcem. To pona\u0161anje on je definisao upravo terminom \u201epsihologija novca\u201c, po \u010demu je i dao naziv svojoj knjizi koja spaja psiholo\u0161ko i ekonomsko. Hausel u startu odbacuje tezu da je \u010dovjek 100% racionalno bi\u0107e. Ovo, naravno, nije nikakav revolucionaran pomak za samu psihologiju koja je cjelokupno ljudsko pona\u0161anje davno, jo\u0161 u svom klasi\u010dnom periodu podijelila na racionalno, emotivno i afektivno. Me\u0111utim, u ekonomiji i, posebno, u politikologiji nije takav slu\u010daj. U istoriji ameri\u010dke politikologiji bilo je poku\u0161aja da se, barem teorijski, defini\u0161e tzv. \u201eracionalni bira\u010d\u201c. To bi bio gra\u0111anin koji procjenjuje koristi i \u0161tetu od svakog politi\u010dkog procesa. Na kraju ra\u010dunice jednog racionalnog bira\u010da dobija se rezultanta koja opredjeljuje kome \u0107e on na sljede\u0107im politi\u010dkim izborima povjeriti glas. Naravno da je taj eksperiment skoro pa beskoristan jer na glas ljudi uti\u010du emocije i razni socijalni faktori koji djeluju na sve njegove odluke pa i na politi\u010dku. \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Ni u ekonomskoj sferi \u010dovjek nije tako racionalan kao \u0161to nam se \u010dini. Da jeste, nikada ne bismo imali kockare, gubita\u0161e ili one koji permanentno tro\u0161e vi\u0161e nego \u0161to imaju. Ljudi bi bili uspje\u0161ni, nasmijani, jednom rije\u010dju sre\u0107ni. Ali, tu dolazimo do \u010dinjenice da svjetska ekonomija, uprkos dostignu\u0107ima ljudske misli, tehnolo\u0161kom napretku i milenijumskom iskustvu nije iskorjenila ni glad, ni bijedu, ni korupciju, ni propadanje preduze\u0107a. \u010covjekove slabosti ispoljene su i u ekonomskom segmentu ba\u0161 kao i na svim drugim poljima. Ekonomiju vode ljudi, a ljudi nisu sasvim racionalna bi\u0107a i zbog toga grije\u0161e ili bi barem imaju potencijal da pogrije\u0161e na svakom koraku. \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Tu dolazimo i do druge fundamentalne tvrdnje ove knjige, a ona se kosi sa istorijskim principima racionalizma kao filozofskog pravca. Klasi\u010dni francuski racionalisti tvrdili su da su svi ljudi na svijetu jednaki da zbog toga za njih\u00a0 va\u017ee isti principi u pona\u0161anju. Postoje samo dobri ljudi i delikventi. Prvi se pona\u0161aju onako kako propisuje kodeks pona\u0161anja, drugi su oni koji se od tog kodeksa udaljavaju. Sve kulture propisuju ista pravila dobrog pona\u0161anja, ali su zato vidovi odstupanja od tog pona\u0161anja kroz istoriju nebrojano raznovrsni. \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Konzervativna kritika racionalizma, posebno zastupljena u Velikoj Britaniji, pokazuje da mo\u017eemo formulisati univerzalne eti\u010dke, pravne pa i ekonomske norme, ali moramo uva\u017eiti i izvjesne kulturolo\u0161ke izuzetke. To \u0161to se neki ljudi generacijski, genetski, klasno, vjerski ili nacionalno razlikuju jedni od drugih ne zna\u010di da se udaljavaju od stepena op\u0161tosti kakvom su te\u017eili racionalisti, ali ukazuje na blage nijanse. Ako neko ima druga\u010diji na\u010din reagovanja na izvjesne fenomene u dru\u0161tvu od nas, to ne zna\u010di automatski da neko od nas nije u pravu i da je ka\u017enjiv njegov na\u010din djelovanja. \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Hausel tvrdi upravo ovo. Prou\u010davanje istorije ekonomije nije \u0161tetno, ali \u0161to se vi\u0161e u nju udubljujemo, shvati\u0107emo da nam recepti iz pro\u0161losti mogu malo koristiti za izazove sa kojima se suo\u010davamo u savremenom dobu. Uzrok krize iz 2008. potpuno je razli\u010dit od onoga \u0161to se desilo zbog korone 12 godina kasnija pa zato svjetskoj ekonomiji sada trebaju drugi lijekovi u odnosu na ono \u0161to je ve\u0107 sada pohranjeno u riznicu ljudske pro\u0161losti. Umjesto generalnog iskustva, natalo\u017eenog u kolektivnoj svijesti, Hausel maksimalno isti\u010de individualnu svijest. To u kom se stanju nalazi ekonomija jedne zemlje ili cijelog svijeta mnogo manje uti\u010de na neku odluku pojedinca od toga kako se on u momentu osje\u0107a. \u010cak i u najve\u0107im krizama poput one 1929. godine postojali su primjeri veoma uspje\u0161nih ljudi koje op\u0161ti haos oko njih nije poremetio. \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Istina, postoje jaki kulturolo\u0161ki faktori koji uti\u010du na svijest svakog pojedinca po\u0161to niko od nas nije atomizovan i ne djeluje u socijalnom vakuumu. Istorijsko iskustvo stanovnika Novog Zelanda, \u010dija privreda<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":4431,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[7],"tags":[],"class_list":["post-4430","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-biznis"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4430","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=4430"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4430\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":4543,"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4430\/revisions\/4543"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/4431"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=4430"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=4430"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=4430"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}