{"id":4111,"date":"2025-07-29T08:18:14","date_gmt":"2025-07-29T08:18:14","guid":{"rendered":"https:\/\/ekonomist.me\/?p=4111"},"modified":"2025-07-29T08:20:24","modified_gmt":"2025-07-29T08:20:24","slug":"vlada-njemacke-bi-da-produzi-radni-vijek-copy","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/2025\/07\/29\/vlada-njemacke-bi-da-produzi-radni-vijek-copy\/","title":{"rendered":"Sumorna privredna razglednica iz Andrijevice"},"content":{"rendered":"\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t

Op\u0161tina Andrijevica jedna je od najnerazvijenijih \u010dak i za standarde osiroma\u0161enog sjevera Crne Gore. Danas na podru\u010dju te lokalne zajednice u sektoru proizvodnje radi svega nekoliko desetina radnika, od kojih su neki zaposleni \u201ena crno\u201c.<\/p>

Iako su lokalni \u010delnici vi\u0161e puta donosili strate\u0161ke dokumente o revitalizaciji industrije i otvaranju novih radnih mjesta, sve je u Andrijevici ostalo samo na obe\u0107anjima, pi\u0161e u op\u0161irnom tekstu podgori\u010dkog dnevnika \u201eDan\u201c na temu privredne situacije pod \u010cakorom.<\/p>

Tragediju Andrijevice uve\u0107ava \u010dinjenica da su ovdje ve\u0107 postojale fabrike, ali su zatvorene pa stanovnici ovog malog mjesta svakodnevno mogu da vide sumornu industrijsku zonu bez zaposlenih u njoj i bez ikakve proizvodnje.<\/p>

Kao klju\u010dni izvor propasti andrijevi\u010dke privrede upu\u0107eni vide proces privatizacije. U njemu je radnicima i uop\u0161te svima u op\u0161tini obe\u0107avan procvat, a zabilje\u017eena je ekonomska propast ve\u0107ine. Dodu\u0161e, neki su do\u0161li do lake i brze zarade kupovinom imovine koja je do tada bila u dr\u017eavnom vlasni\u0161tvu.<\/p>

Sada\u0161nji predsjednik op\u0161tine Andrijevica \u017deljko \u0106ulafi\u0107 naglasio je da oni u lokalnoj vlasti \u010dine sve da pokrenu investicije, ali da su to nedovoljne mjere i da od njih ne\u0107e biti ni\u0161ta ako se uskoro aktivno ne uklju\u010de i nadle\u017eni u dr\u017eavnim organima.<\/p>

\u201eU tranzicionim vremenima svi proizvodni pogoni u na\u0161oj op\u0161tini su uga\u0161eni dok je imovina pre\u0161la u dr\u017eavnom vlasni\u0161tvo. U ve\u0107ini slu\u010dajeva je ta imovina danas podlo\u017ena propadanju \u0161to je o\u010digledno. Sa druge strane, rijetko ko od biv\u0161ih radnika je na\u0161ao novo zaposlenje u procesu proizvodnje\u201c, objasnio je \u0106ulafi\u0107 u pomenutom tekstu za \u201eDan\u201c.<\/p>

Tokom tranzicije zatvorena je firma \u201eTermovent\u201c, koja je prije privatizacije zapo\u0161ljavana oko 140 Andrijevi\u010dana da bi se poslije preuzimanja od strane beogradske \u201eMonta\u017ee\u201c ova firma ubrzo ugasila. Na podru\u010dju biv\u0161ih pogona uga\u0161ene fabrike otvoren je 2014. godine pogon za proizvodnju peleta \u201eBiotel\u201c, a gra\u0111anima Andrijevice je obja\u0161njeno da je ovaj projekat, prije svega, ekolo\u0161ke prirode. Me\u0111utim, ta kompanija je ubrzo zapala u dugove, ra\u010duni su joj dugo bili u blokadi, a od prije dvije godine je i zvani\u010dno zatvorena ne ispunjavaju\u0107i ciljeve zbog kojih je otvorena.<\/p>

Blizu 200 ljudi u Andrijevici nekada je radilo u fabrici ko\u017ee \u201ePolimka\u201c, a isto toliko i u \u201eKomovima\u201c, koje je kasnije kupio \u201eSoko \u0160tark\u201c iz Beograda. Jo\u0161 prije po\u010detka privatizacije uga\u0161eno je i preduze\u0107e \u201eMermer\u201c, koje se bavilo eksploatacijom i prodajom tog gra\u0111evinskog materijala. Danas nijedan od tih pogona ne radi. Andrijevici su ostala samo obe\u0107anja nadle\u017enih.<\/p>\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t

\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t

Sumorna privredna razglednica iz Andrijevice<\/h1>\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t
Home<\/a> \/<\/span> <\/div>\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\n\t\t\t\t\t\t<\/span>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Op\u0161tina Andrijevica jedna je od najnerazvijenijih \u010dak i za standarde osiroma\u0161enog sjevera Crne Gore. Danas na podru\u010dju te lokalne zajednice u sektoru proizvodnje radi svega nekoliko desetina radnika, od kojih su neki zaposleni \u201ena crno\u201c. Iako su lokalni \u010delnici vi\u0161e puta donosili strate\u0161ke dokumente o revitalizaciji industrije i otvaranju novih radnih mjesta, sve je u Andrijevici ostalo samo na obe\u0107anjima, pi\u0161e u op\u0161irnom tekstu podgori\u010dkog dnevnika \u201eDan\u201c na temu privredne situacije pod \u010cakorom. Tragediju Andrijevice uve\u0107ava \u010dinjenica da su ovdje ve\u0107 postojale fabrike, ali su zatvorene pa stanovnici ovog malog mjesta svakodnevno mogu da vide sumornu industrijsku zonu bez zaposlenih u njoj i bez ikakve proizvodnje. Kao klju\u010dni izvor propasti andrijevi\u010dke privrede upu\u0107eni vide proces privatizacije. U njemu je radnicima i uop\u0161te svima u op\u0161tini obe\u0107avan procvat, a zabilje\u017eena je ekonomska propast ve\u0107ine. Dodu\u0161e, neki su do\u0161li do lake i brze zarade kupovinom imovine koja je do tada bila u dr\u017eavnom vlasni\u0161tvu. Sada\u0161nji predsjednik op\u0161tine Andrijevica \u017deljko \u0106ulafi\u0107 naglasio je da oni u lokalnoj vlasti \u010dine sve da pokrenu investicije, ali da su to nedovoljne mjere i da od njih ne\u0107e biti ni\u0161ta ako se uskoro aktivno ne uklju\u010de i nadle\u017eni u dr\u017eavnim organima. \u201eU tranzicionim vremenima svi proizvodni pogoni u na\u0161oj op\u0161tini su uga\u0161eni dok je imovina pre\u0161la u dr\u017eavnom vlasni\u0161tvo. U ve\u0107ini slu\u010dajeva je ta imovina danas podlo\u017ena propadanju \u0161to je o\u010digledno. Sa druge strane, rijetko ko od biv\u0161ih radnika je na\u0161ao novo zaposlenje u procesu proizvodnje\u201c, objasnio je \u0106ulafi\u0107 u pomenutom tekstu za \u201eDan\u201c. Tokom tranzicije zatvorena je firma \u201eTermovent\u201c, koja je prije privatizacije zapo\u0161ljavana oko 140 Andrijevi\u010dana da bi se poslije preuzimanja od strane beogradske \u201eMonta\u017ee\u201c ova firma ubrzo ugasila. Na podru\u010dju biv\u0161ih pogona uga\u0161ene fabrike otvoren je 2014. godine pogon za proizvodnju peleta \u201eBiotel\u201c, a gra\u0111anima Andrijevice je obja\u0161njeno da je ovaj projekat, prije svega, ekolo\u0161ke prirode. Me\u0111utim, ta kompanija je ubrzo zapala u dugove, ra\u010duni su joj dugo bili u blokadi, a od prije dvije godine je i zvani\u010dno zatvorena ne ispunjavaju\u0107i ciljeve zbog kojih je otvorena. Blizu 200 ljudi u Andrijevici nekada je radilo u fabrici ko\u017ee \u201ePolimka\u201c, a isto toliko i u \u201eKomovima\u201c, koje je kasnije kupio \u201eSoko \u0160tark\u201c iz Beograda. Jo\u0161 prije po\u010detka privatizacije uga\u0161eno je i preduze\u0107e \u201eMermer\u201c, koje se bavilo eksploatacijom i prodajom tog gra\u0111evinskog materijala. Danas nijedan od tih pogona ne radi. Andrijevici su ostala samo obe\u0107anja nadle\u017enih. Vlada Njema\u010dke bi da produ\u017ei radni vijek – Copy Home \/<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":4112,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[6],"tags":[],"class_list":["post-4111","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-ekonomija"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4111","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=4111"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4111\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":4116,"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4111\/revisions\/4116"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/4112"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=4111"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=4111"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=4111"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}