{"id":4088,"date":"2025-07-28T10:07:43","date_gmt":"2025-07-28T10:07:43","guid":{"rendered":"https:\/\/ekonomist.me\/?p=4088"},"modified":"2025-07-29T07:10:17","modified_gmt":"2025-07-29T07:10:17","slug":"na-vijest-o-dolasku-radnika-iz-gane-u-srbiju-copy","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/2025\/07\/28\/na-vijest-o-dolasku-radnika-iz-gane-u-srbiju-copy\/","title":{"rendered":"Na vijest o dolasku radnika iz Gane u Srbiju"},"content":{"rendered":"\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t

Na vijest o dolasku radnika iz Gane u Srbiju<\/p>

Prijethodnih dana kao glavna tema u Srbiji iskristala se vijest o navodnom dogovoru Srbije i Gane prema kojoj \u0107e zvani\u010dni Beograd u narednom periodu da dobije 100.000 radnika iz te afri\u010dke zemlje. Iako je ministar inostranih poslova u Vladi Srbije Marko \u0110uri\u0107, za vrijeme \u010dije posjete Akri je navodno postignut taj sporazum o dolasku radnika iz Gane, ubrzo demantovao tu informaciju, prepirke ne prestaju.<\/p>

Javnost je navela vi\u0161e razloga zbog kojih strahuje od dolaska radne snage. Na prvom mjestu, rije\u010d je o egzistencijalnom strahu. Taj se strah manifestuje na dvije ravni. Ekonomskoj i kulturolo\u0161koj. Sa druge strane, iako ih je manje, zastupnici ideje o tome da dolazak radnika iz Gane nije \u0161tetan, a mo\u017ee se ispostaviti kao koristan ostali su u velikoj manjini. Za\u0161to je to tako?<\/p>

Ekonomski strahovi podrazumjevaju, na prvom mjestu, instikt da se pre\u017eivi. Drugim rije\u010dima u osnovi svakog ekonomskog straha je strah od gladi. Gladan se mo\u017ee ostati, ponajprije, tako \u0161to se ostane bez radnog mjesta i izvora prihoda za svoju i egzistenciju vlastite porodice. Osim toga, tu su i strahovi od pada cijene rada ili od poskupljenja osnovnih \u017eivotnih namirnica ili od gubitka \u201ekrova nad glavom\u201c uslijed pove\u0107anja cijena na tr\u017ei\u0161tu nekretnina.<\/p>

Gotovo idealna meta za te strahove nalazi se u novoj radnoj snazi. I nije to fenomen samo Srbije. Nije \u010dak fenomen ni zemalja u regionu koje su se od ranije suo\u010dile sa uvozom radne snage iz jo\u0161 nerazvijenijih dijelova svijeta. Dobar primjer tih tendencija danas je Hrvatska. Ovakve se stvari de\u0161avaju posljednjih decenija \u0161irom svijeta. Snaga evropske desnice iz dana u dan je sve ja\u010da upravo iz \u010dinjenice da su lideri partija sa tom idejom dobro artikulisali strah i bijes radni\u010dke klase ka svojim kolegama koje su do\u0161le iz drugih dr\u017eava ili \u010dak sa drugih kontinenata.<\/p>

Prema rije\u010dima onih koji u ganskim radnicima vide opasnost po ekonomski polo\u017eaj doma\u0107ih radnika u Srbiji, oni \u0107e do\u0107i da bi oborili ionako nezadovoljavaju\u0107u visinu zarada. Ovome u prilog ide teza da \u0107e radnik iz Gane u Srbiji biti ne samo jeftiniji poslodavcima po osnovu zarada u odnosu na doma\u0107eg zaposlenog nego \u0107e raditi daleko ispod minimalne zarade. U raznim licitacijama negdje se navodilo da je minimalna zarada u toj velikoj afri\u010dkoj zemlji 300 evra, a negdje \u010dak da je toliko prosje\u010dan prihod. \u010cak i da je to ta\u010dno, teza da \u0107e oni u Srbiji primati toliko nije realna pa \u010dak ni mogu\u0107a iz prostog razloga \u0161to je u Srbiji minimalna zarada oko 50.000 dinara i bi\u0107e pove\u0107ana za narednu godinu. Prema zakonu nijedan zaposleni u Srbiji ne mo\u017ee primati ispod onoga \u0161to je zakonom propisano. Uostalom, u bilo kojoj zemlji da se zaposlite, po\u0161tova\u0107ete zakone te dr\u017eave, a ne one iz koje ste do\u0161li. U skladu sa tim, tako\u0111e, vama \u0107e sljedovati prava i slobode na osnovu zakona te dr\u017eave.<\/p>

Ali, \u010dinjenica da \u0107e radnik iz Gane primati ne manje od 50.000 dinara ne otklanja u potpunosti strah doma\u0107eg radno sposobnog stanovni\u0161tva od pada njegovih zarada. U Srbiji je, prema evidencijama nadle\u017enih slu\u017ebi i njihovoj metodologiji, zaposleno ne\u0161to vi\u0161e od 2,3 miliona radnika. Dolazak 100.000 osoba iz Gane sa odmah dobijenim poslom i to u jednom talasu zna\u010dajan je pritisak na tr\u017ei\u0161te radne snage. Posebno \u0107e se osje\u0107ati ugro\u017eenim oni \u010dija pozicija u sistemu ni danas nije zavidna. Strani radnici mahom rade potpla\u0107ene poslove pa tako ne\u0107e biti ravnomjerno raspore\u0111eni u svim sektorima. Zato je u ovom domenu strah potpuno opravdano izra\u017een.<\/p>

Istina, ministar \u0110uri\u0107 je u pravdanju povodom vijesti, koja je osvanula najprije u medijima iz Akre, a kasnije su je preuzela i neka doma\u0107a glasila, istakao da je Srbija postala zemlja koja je uposlila skoro sve svoje ljudske resurse i da je do\u0161ao red da se uvozi radna snaga. Time je \u017eelio da potcrta ekspanzivni rast doma\u0107e privrede. Me\u0111utim, kada je rije\u010d o dovo\u0111enju strane radne snage \u0110uri\u0107 je nagovjestio da \u0107e se ona pa\u017eljivo selektirati kao i da \u0107e biti dovo\u0111ena u kontrolisanoj koli\u010dini i to samo u sektorima gdje je Srbija trenutno deficitarna. Dr\u017eavna kontrola uvoza radne snage trebalo bi da bude usagla\u0161ena sa potrebama tr\u017ei\u0161ta radne snage kao i da obezbje\u0111uje njegovu relativnu stabilnost.<\/p>

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Egzistencijalni strah<\/p>

\u010cinjenica je da se Srbija u prijethodnih nekoliko godina ve\u0107 suo\u010dila sa uvozom radne snage, prevashodno u sektorima niskogradnje i saobra\u0107aja. Recimo, auto-put koji spaja Preljinu i Pojate, poznatiji kao \u201eMoravski koridor\u201c gradi ameri\u010dka firma Behtel, sa brojnim doma\u0107im podizvo\u0111a\u010dima, ali i sa radnicima koji dolaze najvi\u0161e sa prostora Jugozapadne Azije. U gradovima pored kojih prolazi ova izuzetno va\u017ena saobra\u0107ajnica zabilje\u017een je rast cijena iznajmljenih stanova i soba upravo zbog dolaska novih (privremenih) stanovnika tih mjesta.<\/p>

Jo\u0161 su uo\u010dljiviji voza\u010di gradskog prijevoza u Beogradu. Oni dolaze najvi\u0161e iz Ju\u017ene Azije. Razlozi za ovakav uvoz radne snage svakom iole informisanom u ekonomska zbivanja u Srbiji su jasni. Naime, godinama unazad destimulisan je upis djece u zanatske \u0161kole pa je sve manje majstora. Osim manje \u0161kolovanih za ta zanimanja, manje je i onih koji su se, ipak, odlu\u010dili da budu zidari, armira\u010di, voza\u010di i tome sli\u010dno, ali su zbog boljih uslova rada sre\u0107u potra\u017eili u zemljama Zapadne Evrope ili \u010dak Sjeverne Amerike. Srbija je bila prinu\u0111ena da uvozi radnike iz jo\u0161 siroma\u0161nijih dr\u017eava ne bi li odr\u017eala sistem po\u0161to niko ne bi mogao ni da gradi puteve ni da vozi autobuse.<\/p>

Upravo je ovaj primjer dobar da bi se objasnilo koliko u pojedinim sektorima privrede radnici dovedeni kao uvozna radna snaga ne samo da ne ugro\u017eavaju posao doma\u0107ih zaposlenih nego spasavaju sistem od potpunog kolapsa. Srbija \u0107e, prvi put u svojoj istoriji, u isto vrijeme postati i izvoznik i uvoznik radno sposobnog stanovni\u0161tva. Ono \u0161to mo\u017ee da utje\u0161i njene stanovnike je \u010dinjenica nije jedina na svijetu. Naprotiv, skoro \u010ditav region je ispred nje u tim tendencijama.<\/p>

Najzad, u ekonomske rizike po stanovni\u0161tvo Srbije mo\u017ee da se ubroji i poskupljenje stanarine. Zvani\u010dno, Srbija nema problem sa brojem nekretnina po glavi stanovnika. On iznosi jednu nekretninu na ne\u0161to vi\u0161e od jednog \u017eitelja zemlje. Tako\u0111e, Srbija je depopulacijska zemlja iz razloga \u0161to je prirodni prira\u0161taj u konstantnom padu vi\u0161e decenija unazad, a najmanje 60.000 ljudi godi\u0161nje trajno napusti zemlju u potrazi za boljim i ljep\u0161im \u017eivotom.<\/p>

Ali, u praksi je stvar sa stambenim prostorom sasvim druga\u010dija. Brojne nekretnine naslje\u0111e su umrlih predaka, nalaze se u zaba\u010denim predjelima i uop\u0161te nisu funkcionalne za stanovanje. Osim toga, zemlja se ve\u0107 odavno neravnomjerno naseljava pa je pritisak na tr\u017ei\u0161te rada nesrazmjerno ve\u0107i u velikim gradovima u odnosu na male sredine gdje posla za mnoga zanimanja skoro da uop\u0161te i nema. Otuda su cijene stanova izuzetno skupe pa \u010dak i nerealne. U Srbiji je prosje\u010dna zarada oko 800 eura dok se kirije u Beogradu kre\u0107u obavezno iznad polovine tih primanja.<\/p>

Jedan od uzroka naglog porasta kirija jeste sukob u Ukrajini. Mnogo ruskih i ukrajinskih izbjeglica doselilo se u Srbiju. Time su podstakli poskupljenje stambenog prostora. Samim tim realan je strah ljudi da bi talas od 100.000 radnika iz Gane dodatno pospje\u0161io divljanje na tr\u017ei\u0161tu stanova, bilo da je rije\u010d o kupovini ili iznajmljivanju.<\/p>

Dodajmo svemu pobrojanom i tezu da dolazi samo radno sposobno stanovni\u0161tvo, uglavnom vitalni mu\u0161karci, odvojeni od svojih porodica. Oni \u0107e, po prirodi stvari, zara\u0111ivati novac u Srbiji i \u0161tedjeti kako bi \u0161to vi\u0161e poslali svojim familijama koje \u017eive od njihovog rada u inostranstvu. Evidentiranjem ove tendencije \u017eeli se uputiti na \u010dinjenicu da \u0107e se novac zara\u0111en u Srbiji tro\u0161iti van nje odnosno da \u0107e se kapital ovim putem odlivati iz Srbije. Tu se zavr\u0161ava ekonomski dio strahova, a prelazi se na kulturolo\u0161ke.<\/p>

Kao \u0161to rekosmo, u ekonomskom pona\u0161anju ljudi osnovno je izbje\u0107i smrt od gladi. Kada govorimo o kulturolo\u0161kim fenomenima, tu je odavno ve\u0107 primje\u0107eno da se mnoge stvari baziraju na strahu od drugog i druga\u010dijeg. \u201ePakao, to su Drugi\u201c, davno je formulisao poznati francuski filozof \u017dan-Pol Sartr. Obja\u0161njavaju\u0107i da je svaka ljudska egzistencija ograni\u010dena egzistencijom drugih, Sart je napomenuo da se \u201eDrugog\u201c pla\u0161imo najvi\u0161e zato \u0161to ne znamo ni\u0161ta o njemu.<\/p>

Sartrov stav potvr\u0111uje iskustvo \u010dlanica EU koje su se davno prije Srbije i regiona suo\u010dile sa novim radnicima. Ubjedljivo najve\u0107i otpor imigraciji nalazimo u zemljama nekada\u0161njeg isto\u010dnog bloka odnosno u Poljskoj, Ma\u0111arskoj i isto\u010dnim dijelovima Njema\u010dke. Ove dr\u017eave su godinama bile izolovane, a radnici su mahom emigrirali iz njih u bogatije regione. Danas imaju mnogo manje migranata u odnosu na zapadni dio kontinenta. Upravo zbog toga strah od migranata je prisutniji kod njih nego na Zapadu. Oni u migrantima vide ne\u0161to novo i nepoznato, a \u010dovjek je u su\u0161tini konzervativno bi\u0107e koje po\u010diva na ustaljenim navikama i sve druga\u010dije mo\u017ee da ga izbaci iz kognitivne ravnote\u017ee.<\/p>

Paradoksalno, u tome \u0161to je strah na istoku Evrope srazmjerno ve\u0107i od iskustava Zapada nalazi se utjeha i povod za realno sagledavanje situacije sa migrantima. \u010cak i o nelegalnim migrantima daleko je manje medijskih natpisa ili negativnog mi\u0161ljenja obi\u010dnih ljudi u anketama na zapadu nego na istoku Evrope. Ako su migranti zaista toliko lo\u0161i, onda bi strah od njih i odijum prema njima trebalo da bude daleko ve\u0107i tamo gdje je praksa velikog uvoza radne snage za\u017eivjela. Ovako, izgleda da su migranti vremenom uspjeli da probiju barijere i ubla\u017ee predrasude doma\u0107e populacije prema njima.<\/p>

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Strah od drugih<\/p>

Najekstremniji kriti\u010dari uvoza radne snage govore o druga\u010dijoj kulturi koja je netolerantna prema na\u0161oj tradiciji i, uop\u0161te, prema na\u0161em na\u010dinu \u017eivota. Govori se da ljudi iz tih sredina imaju temeljno druga\u010dije tuma\u010denje braka, uzgoja djece, \u0161kolovanja, radnih navika. Ovo je posebno zanimljivo kada se shvata odnos prema kriminalu pa se tako pojedinim grupama, u ovom slu\u010daju afri\u010dkim migrantima, dodjeljuje natrposje\u010dna sklonost prema kriminalnim tendencijama.<\/p>

Ni ovo nije ni\u0161ta novo. Krajem XIX vijeka u evropskoj sociologiji bila je zastupljena teorija da su siroma\u0161ne i marginalne grupe u prosjeku sklonije kriminalnim aktivnostima od bogatijih i srednje klase. \u010cak i da su podaci da su pripadnici kriminalnih organizacija potekli ve\u0107inom iz siroma\u0161nijih slojeva dru\u0161tva, to ni\u0161ta ne govori o njihovoj prirodi. Motivacija za nezakonite postupke mo\u017ee biti siroma\u0161tvo i onemogu\u0107enost da se do pristojnog \u017eivota do\u0111e legalnim putem. Tu onda nije rije\u010d o psiholo\u0161koj prirodi izgrednika nego o socijalnim okolnostima. Uostalom, pomenuta teorija je napu\u0161tena u nauci o dru\u0161tvu prije vi\u0161e od jednog vijeka.<\/p>

Kako se dru\u0161tvo razvijalo, nepo\u017eeljni za mejnstrim poglede su se mijenjali. U po\u010detku su to bili potpla\u0107eni radnici, nezaposleni, siroma\u0161ni, Romi, zatim pripadnici drugih nacija i vjera. Danas se Evropa, uprkos brojnim preprekama, koliko-toliko homogenizovala pa se obrazac da je druga kultura delikventna pro\u0161irio na ljude koji nam dolaze sa drugih kontinenata. Intencija je ista. \u201eDrugi\u201c je uvjek kriv zato \u0161to ne izgleda kao mi i pretpostavljamo da se ne pona\u0161a kao mi, a \u010dim nam nije identi\u010dan, pripisujemo mu sve negativno \u010dega se sjetimo.<\/p>

Protivnici migracije u Srbiji imaju veoma bogato iskustvo svojih kolega \u0161irom Evrope, a naro\u010dito u susjednim zemljama. U Hrvatskoj je ekstremna desnica najvi\u0161e \u010duvena po tezi o tzv. \u201ezamjeni stanovni\u0161tva\u201c. U tom konceptu koji nam obja\u0161njavaju desni\u010darske stranke poput Mosta, Domovinsko pokreta, novoosnovane stranke DOMINO ili Hrvatskih suverenista globalni centri mo\u0107i, naravno neimenovani i nevidljivi, protjeruju Hrvate lo\u0161im uslovima rada u vlastitoj zemlji, a useljavaju ko zna kakve do\u0161ljake ne bi li jo\u0161 vi\u0161e osiroma\u0161ili dr\u017eavu u kojoj ih nastanjuju. Lokalne vlasti ovdje nisu vi\u0111ene kao nosioci politike nego samo kao puki izvr\u0161ioci neke \u201eglobalne agende\u201c.<\/p>

Naravno da je termin \u201ezamjena stanovni\u0161tva\u201c veoma lako postao prijem\u010div u desni\u010darskim krugovima u Srbiji, bez obzira na njihovu duboko izra\u017eenu surevnjivost prema Hrvatima i hrvatskom nacionalizmu. \u201eZamjena stanovni\u0161tva\u201c je teza sa kojom \u0107emo se u narednom periodu sve \u010de\u0161\u0107e susretati. Sli\u010dan je slu\u010daj i sa strahom da \u0107e neki drugi, ekstremno reproduktivni, Srbiju naselili i demografski osvojiti. Taj \u0107e strah biti povezan sa dugim tendencijama niskog nataliteta u zemlji.<\/p>

Su\u0161tina sa stvarima za koje je realno o\u010dekivati da uslijede, a u vezi su sa novom radnom snagom u Srbiji da se tu ne pitaju previ\u0161e ni stanovnici te zemlje ni oni koji \u0107e u nju do\u0107i. Povod za njihov dolazak nije nikakva \u201ezamjena stanovni\u0161tva\u201c. Problem sa srpskom ekonomijom je u tome \u0161to je ona rije\u0161ila problem nezaposlenosti svoje radne snage na dva na\u010dina \u2013 emigracijom i zapo\u0161ljavanjem u nove pogone nastale stranim direktnim investicijama. Kao komparativna prednost za otvaranje tih pogona vi\u0111eni su geografski polo\u017eaj Srbije i dr\u017eavne subvencije poslodavcima po radnom mjestu.<\/p>

Negativna stvar u vezi sa ovim na\u010dinom razvitka, osim \u010dinjenice da se nijedna ekonomija nije razvila tako \u0161to je svoj rast prete\u017eno bazirala na stranim direktnim investicijama, jeste da su to industrije koje ne tra\u017ee upotrebu modernih tehnologija i \u0161to one ograni\u010davaju rast. Srbija je do\u0161la do maksimalnog stadijuma ovog modela rasta. To zna\u010di da ili mora da pre\u0111e na vi\u0161i stadijum, kao zemlja srednje razvijenosti, ili da gasi pogone u kojima ljudi vi\u0161e ne \u017eele da rade u onoj mjeri u kojoj su \u017eeljeli prije po\u010detka ovog investicionog ciklusa.<\/p>

Da bi se rije\u0161io ovaj problem mo\u017ee se pribje\u0107i ga\u0161enju fabrika ili uvozom radne snage koja \u0107e pristati na aktuelne uslove. To zna\u010di da \u0107e se dovoditi ljudi iz zemalja gdje srpske plate izgledaju izuzetno perspektivno. Ako neko misli da je mogu\u0107e tre\u0107e rje\u0161enje, odnosno o\u010duvanje pogona uz pove\u0107anje plata onih koji su sada zaposleni njima, ili \u010detvrto, u vidu otvaranja novih fabrika baziranih na savremenim tehnologijama, onda o\u010digledno da ne poznaje logiku globalnog kapitala. Srbija je, kao \u0161to napomenusmo ranije, atraktivna stranim investicijama sve dok ima jeftine inpute za njih. Kada ti inputi poskupe, tra\u017ei se druga destinacija.<\/p>

Zbog svega toga dolazak nove radne snage u Srbiji, koji je neizostavan \u010dak i u slu\u010daju da je \u0110uri\u0107ev demanti u vezi sa radnicima iz Gane ta\u010dan, nije nikakav produkt razmi\u0161ljanja o nekakvoj \u201ezamjeni stanovni\u0161tva\u201c niti je udar na srpski nacionalni identitet u vidu promjene kulturne mape zemlje nego je \u201epojas za spasavanje\u201c aktuelnog koncepta razvitka ekonomije.<\/p>

Ivan Ivanovi\u0107<\/p>\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t

\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t

Na vijest o dolasku radnika iz Gane u Srbiju<\/h1>\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t
Home<\/a> \/<\/span> <\/div>\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\n\t\t\t\t\t\t<\/span>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Na vijest o dolasku radnika iz Gane u Srbiju Prijethodnih dana kao glavna tema u Srbiji iskristala se vijest o navodnom dogovoru Srbije i Gane prema kojoj \u0107e zvani\u010dni Beograd u narednom periodu da dobije 100.000 radnika iz te afri\u010dke zemlje. Iako je ministar inostranih poslova u Vladi Srbije Marko \u0110uri\u0107, za vrijeme \u010dije posjete Akri je navodno postignut taj sporazum o dolasku radnika iz Gane, ubrzo demantovao tu informaciju, prepirke ne prestaju. Javnost je navela vi\u0161e razloga zbog kojih strahuje od dolaska radne snage. Na prvom mjestu, rije\u010d je o egzistencijalnom strahu. Taj se strah manifestuje na dvije ravni. Ekonomskoj i kulturolo\u0161koj. Sa druge strane, iako ih je manje, zastupnici ideje o tome da dolazak radnika iz Gane nije \u0161tetan, a mo\u017ee se ispostaviti kao koristan ostali su u velikoj manjini. Za\u0161to je to tako? Ekonomski strahovi podrazumjevaju, na prvom mjestu, instikt da se pre\u017eivi. Drugim rije\u010dima u osnovi svakog ekonomskog straha je strah od gladi. Gladan se mo\u017ee ostati, ponajprije, tako \u0161to se ostane bez radnog mjesta i izvora prihoda za svoju i egzistenciju vlastite porodice. Osim toga, tu su i strahovi od pada cijene rada ili od poskupljenja osnovnih \u017eivotnih namirnica ili od gubitka \u201ekrova nad glavom\u201c uslijed pove\u0107anja cijena na tr\u017ei\u0161tu nekretnina. Gotovo idealna meta za te strahove nalazi se u novoj radnoj snazi. I nije to fenomen samo Srbije. Nije \u010dak fenomen ni zemalja u regionu koje su se od ranije suo\u010dile sa uvozom radne snage iz jo\u0161 nerazvijenijih dijelova svijeta. Dobar primjer tih tendencija danas je Hrvatska. Ovakve se stvari de\u0161avaju posljednjih decenija \u0161irom svijeta. Snaga evropske desnice iz dana u dan je sve ja\u010da upravo iz \u010dinjenice da su lideri partija sa tom idejom dobro artikulisali strah i bijes radni\u010dke klase ka svojim kolegama koje su do\u0161le iz drugih dr\u017eava ili \u010dak sa drugih kontinenata. Prema rije\u010dima onih koji u ganskim radnicima vide opasnost po ekonomski polo\u017eaj doma\u0107ih radnika u Srbiji, oni \u0107e do\u0107i da bi oborili ionako nezadovoljavaju\u0107u visinu zarada. Ovome u prilog ide teza da \u0107e radnik iz Gane u Srbiji biti ne samo jeftiniji poslodavcima po osnovu zarada u odnosu na doma\u0107eg zaposlenog nego \u0107e raditi daleko ispod minimalne zarade. U raznim licitacijama negdje se navodilo da je minimalna zarada u toj velikoj afri\u010dkoj zemlji 300 evra, a negdje \u010dak da je toliko prosje\u010dan prihod. \u010cak i da je to ta\u010dno, teza da \u0107e oni u Srbiji primati toliko nije realna pa \u010dak ni mogu\u0107a iz prostog razloga \u0161to je u Srbiji minimalna zarada oko 50.000 dinara i bi\u0107e pove\u0107ana za narednu godinu. Prema zakonu nijedan zaposleni u Srbiji ne mo\u017ee primati ispod onoga \u0161to je zakonom propisano. Uostalom, u bilo kojoj zemlji da se zaposlite, po\u0161tova\u0107ete zakone te dr\u017eave, a ne one iz koje ste do\u0161li. U skladu sa tim, tako\u0111e, vama \u0107e sljedovati prava i slobode na osnovu zakona te dr\u017eave. Ali, \u010dinjenica da \u0107e radnik iz Gane primati ne manje od 50.000 dinara ne otklanja u potpunosti strah doma\u0107eg radno sposobnog stanovni\u0161tva od pada njegovih zarada. U Srbiji je, prema evidencijama nadle\u017enih slu\u017ebi i njihovoj metodologiji, zaposleno ne\u0161to vi\u0161e od 2,3 miliona radnika. Dolazak 100.000 osoba iz Gane sa odmah dobijenim poslom i to u jednom talasu zna\u010dajan je pritisak na tr\u017ei\u0161te radne snage. Posebno \u0107e se osje\u0107ati ugro\u017eenim oni \u010dija pozicija u sistemu ni danas nije zavidna. Strani radnici mahom rade potpla\u0107ene poslove pa tako ne\u0107e biti ravnomjerno raspore\u0111eni u svim sektorima. Zato je u ovom domenu strah potpuno opravdano izra\u017een. Istina, ministar \u0110uri\u0107 je u pravdanju povodom vijesti, koja je osvanula najprije u medijima iz Akre, a kasnije su je preuzela i neka doma\u0107a glasila, istakao da je Srbija postala zemlja koja je uposlila skoro sve svoje ljudske resurse i da je do\u0161ao red da se uvozi radna snaga. Time je \u017eelio da potcrta ekspanzivni rast doma\u0107e privrede. Me\u0111utim, kada je rije\u010d o dovo\u0111enju strane radne snage \u0110uri\u0107 je nagovjestio da \u0107e se ona pa\u017eljivo selektirati kao i da \u0107e biti dovo\u0111ena u kontrolisanoj koli\u010dini i to samo u sektorima gdje je Srbija trenutno deficitarna. Dr\u017eavna kontrola uvoza radne snage trebalo bi da bude usagla\u0161ena sa potrebama tr\u017ei\u0161ta radne snage kao i da obezbje\u0111uje njegovu relativnu stabilnost. \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Egzistencijalni strah \u010cinjenica je da se Srbija u prijethodnih nekoliko godina ve\u0107 suo\u010dila sa uvozom radne snage, prevashodno u sektorima niskogradnje i saobra\u0107aja. Recimo, auto-put koji spaja Preljinu i Pojate, poznatiji kao \u201eMoravski koridor\u201c gradi ameri\u010dka firma Behtel, sa brojnim doma\u0107im podizvo\u0111a\u010dima, ali i sa radnicima koji dolaze najvi\u0161e sa prostora Jugozapadne Azije. U gradovima pored kojih prolazi ova izuzetno va\u017ena saobra\u0107ajnica zabilje\u017een je rast cijena iznajmljenih stanova i soba upravo zbog dolaska novih (privremenih) stanovnika tih mjesta. Jo\u0161 su uo\u010dljiviji voza\u010di gradskog prijevoza u Beogradu. Oni dolaze najvi\u0161e iz Ju\u017ene Azije. Razlozi za ovakav uvoz radne snage svakom iole informisanom u ekonomska zbivanja u Srbiji su jasni. Naime, godinama unazad destimulisan je upis djece u zanatske \u0161kole pa je sve manje majstora. Osim manje \u0161kolovanih za ta zanimanja, manje je i onih koji su se, ipak, odlu\u010dili da budu zidari, armira\u010di, voza\u010di i tome sli\u010dno, ali su zbog boljih uslova rada sre\u0107u potra\u017eili u zemljama Zapadne Evrope ili \u010dak Sjeverne Amerike. Srbija je bila prinu\u0111ena da uvozi radnike iz jo\u0161 siroma\u0161nijih dr\u017eava ne bi li odr\u017eala sistem po\u0161to niko ne bi mogao ni da gradi puteve ni da vozi autobuse. Upravo je ovaj primjer dobar da bi se objasnilo koliko u pojedinim sektorima privrede radnici dovedeni kao uvozna radna snaga ne samo da ne ugro\u017eavaju posao doma\u0107ih zaposlenih nego spasavaju sistem od potpunog kolapsa. Srbija \u0107e, prvi put u svojoj istoriji, u isto vrijeme postati i izvoznik i uvoznik radno sposobnog stanovni\u0161tva. Ono \u0161to mo\u017ee da utje\u0161i njene stanovnike je \u010dinjenica nije jedina na svijetu. Naprotiv, skoro \u010ditav region je ispred nje u tim tendencijama. Najzad, u ekonomske rizike po stanovni\u0161tvo Srbije mo\u017ee da se ubroji i poskupljenje stanarine. Zvani\u010dno, Srbija nema problem sa brojem nekretnina po glavi stanovnika. On iznosi jednu nekretninu na ne\u0161to vi\u0161e od jednog \u017eitelja zemlje. Tako\u0111e, Srbija je depopulacijska zemlja<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":4083,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[7],"tags":[],"class_list":["post-4088","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-biznis"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4088","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=4088"}],"version-history":[{"count":7,"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4088\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":4095,"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4088\/revisions\/4095"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/4083"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=4088"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=4088"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=4088"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}