{"id":4003,"date":"2025-07-23T13:08:08","date_gmt":"2025-07-23T13:08:08","guid":{"rendered":"https:\/\/ekonomist.me\/?p=4003"},"modified":"2025-07-24T16:29:25","modified_gmt":"2025-07-24T16:29:25","slug":"crnogorski-turizam-od-sjaja-do-ocaja","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/2025\/07\/23\/crnogorski-turizam-od-sjaja-do-ocaja\/","title":{"rendered":"Crnogorski turizam, od sjaja do o\u010daja"},"content":{"rendered":"\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t

Uprkos tome \u0161to Crna Gora \u017eivi od turizma, ona iz godine u godinu nudi sve lo\u0161iji turisti\u010dki proizvod, bez ikakvih izgleda za smislenim unapre\u0111enjem ponude. Frapantno brojna dr\u017eavna uprava kao da se trudi da u\u010dini sve kako bi potkopala odr\u017eivost iste one dr\u017eavne kase iz koje se i sama finansira, a koja se dominantno puni upravo iz turizma i za turizam vezanih djelatnosti. Ne samo da nisu u stanju da nau\u010de iz gre\u0161aka koje su razvijenije destinacije po\u010dinile i prevazi\u0161le u prije vi\u0161e decenija, oni ostaju predani da iz godine u godinu ponavljaju (ili \u010dak eskaliraju) sopstvene gre\u0161ke. Nakon dr\u017eavne, najodgovornije su lokalne uprave, ali je i sam turisti\u010dki sektor privrede \u010de\u0161\u0107e sau\u010desnik, nego \u017ertva lo\u0161ih politika.<\/p>

\"\"<\/p>

Bitno je naglasiti da turizam u Crnoj Gori nije uvijek bio u lo\u0161em stanju, ali za njegove ranije uspjehe odgovorniji su bili \u010dinioci van Crne Gore nego u njoj. Turisti\u010dki potencijal lokacija koje danas pripadaju Crnoj Gori prepoznat je prije vi\u0161e od vijeka, me\u0111u prvim hotelima bili su hotel \u201ePla\u017ea\u201c (Pansion na zelenoj pla\u017ei), izgra\u0111en 1902. u Zelenici u vrijeme austro-ugarske uprave i Hotel \u201eAvala\u201c, izgra\u0111en 1937. u Budvi u vrijeme Kraljevine Jugoslavije. Ipak, prate\u0107i svjetske trendove, turizam je krenuo da cvjeta tek nakon Drugog svjetskog rata, \u0161to su vlasti SFRJ iskoristile na pravi na\u010din.\u00a0 \u00a0\u00a0<\/p>

Uprkos njihovom \u010destom pominjanju, radni\u010dka odmarali\u0161ta nisu bila okosnica crnogorskog turizma u vrijeme socijalizma, ve\u0107 je turizam cvjetao uprkos njima. Rapidni razvoj turisti\u010dkih kapaciteta po\u010deo je 1960-ih, a zlatno doba crnogorskog turizma uslijedilo je u decenijama 1970-1980-ih. Razorni zemljotres 1979. tada\u0161nje vlasti su iskoristile mudro, pa su hoteli koji su zamijenili ru\u0161evine bili jo\u0161 otmeniji, odr\u017eiviji i sadr\u017eajniji nego prethodni.<\/p>

Tokom 1980-ih, samo Budva \u2013 sa manje od 40.000 le\u017eajeva u hotelima, kampovima i privatnom smje\u0161taju \u2013 ostvarivala je i po tri miliona no\u0107enja godi\u0161nje (\u0161to je \u010dinilo oko 30% ukupnih turisti\u010dkih prihoda Crne Gore). Naravno, sam broj no\u0107enja ne govori sve, ali ve\u0107ina turista bili su stranci iz zapadne i centralne Evrope, prije svega iz Austrije, Njema\u010dke i \u010cehoslova\u010dke, koji su bili primarno zainteresovani za more i prirodu crnogorskog priobalja. Hoteli poput \u201eAvale\u201c, \u201eMogrena\u201c, \u201eSlovenske pla\u017ee\u201c, \u201eMontenegra\u201c, \u201eMediterana\u201c, \u201eMilo\u010dera\u201c, \u201eMaestrala\u201c, \u201eSvetog Stefana\u201c, \u201eAs-a\u201c, \u201ePalasa\u201c i drugih nudili su vrhunsku uslugu, imali zelene povr\u0161ine i sportske terene, a nisu bili predimenzionirani, \u0161to je eliminisalo potencijalne neprijatnosti poput gu\u017evi i prenatrpanih pla\u017ea.<\/p>

Sukobi u regionu i izolacija 1990-ih vodili su ka prekomponovanju crnogorskog turizma u tri klju\u010dna aspekta. Kao prvo, nu\u017eno orijentisanje na doma\u0107e turiste, a ubrzo i one iz bliskog regiona, u potpunosti je preoblikovalo ponudu. Crna Gora se orijentisala na jeftini, masovni turizam, koji je rupu koju su ostavili strani turisti poku\u0161ao nadomjestiti turbo-folk sadr\u017eajima. Ova vrsta turizma privla\u010di najvi\u0161e mlade, niske plate\u017ene mo\u0107i, koji novac dominantno tro\u0161e na alkohol, pri \u010demu profit gube sve druge turisti\u010dke djelatnosti. Najve\u0107i gubitak svakako proizilazi iz toga \u0161to svojim pona\u0161anjem ova vrsta turista odbija sve druge (otmenije i profitabilnije) oblike turizma. Ljudi koje interesuju priroda, sportski, kulturni, vjerski ili bilo koji drugi oblik turizma, ne \u017eele da do ranih jutarnjih \u010dasova slu\u0161aju preglasnu muziku i viku po sve prljavijim ulicama. Na\u017ealost, od 1990-ih do danas, ovo je ostala klju\u010dna okosnica crnogorskog turizma, iako je nu\u017enost koja je do toga dovela prestala biti aktuelna ve\u0107 prije tri decenije.<\/p>

Drugi aspekt jeste vlasni\u010dka i upravlja\u010dka struktura. Korupcijske privatizacije i op\u0161ta kriminalizacija dru\u0161tva vodile su tome da ogroman broj ugostiteljskih objekata pripadne ljudima koji nisu do\u0161li iz turisti\u010dkog, ve\u0107 iz kriminalnog sektora. Nedostatak elementarnog znanja o turizmu i ekonomiji, pro\u017eet pohlepom i lokalnim bezakonjem koje joj podilazi, vodio je betonizaciji obale i eksponencijalnom rastu broja le\u017eajeva, koji ni za trenutak ne uva\u017eava pravilo ponude i potra\u017enje. Iako je ovo posebno ta\u010dno za primorje, sli\u010dnoj situaciji svjedo\u010dimo i u planinskim destinacijama. Budva je, od sinonima turisti\u010dkog uspjeha, postala sinonim urbane devastacije, a gradovi poput \u017dabljaka i Kola\u0161ina rapidno se “budvanizuju”, ne bi li se taj recept za uru\u0161avanje kvaliteta turisti\u010dke ponude prenio na \u0161to ve\u0107i broj destinacija. Drugim rije\u010dima, crnogorske politi\u010dko-kriminalne elite poku\u0161ale su turizmom upravljati na na\u010din na koji upravljaju zemljom i gradovima \u2013 na silu, \u201epreko veze\u201c i ki\u010dem koji i same konzumiraju. Ne treba napominjati da ovo nije ne\u0161to \u0161to visoko plate\u017eni turisti cijene. Za razliku od ostatka Crne Gore, turizam se bazira na meritokratiji: kvalitet privla\u010di kvalitet.<\/p>

Tre\u0107i aspekt transformacije turisti\u010dke ponude ogleda se u nerazumijevanju samog proizvoda. Turizam je privredna grana \u2013 vi na tr\u017ei\u0161te plasirate proizvod koji turista pla\u0107a svojim dolaskom, ostankom i (idealno) vra\u0107anjem u destinaciju u budu\u0107nosti. Po\u010detkom vijeka neko jeste prepoznao ono \u0161to je potencijal Crne Gore \u2013 divlja ljepota, tj. \u201ewild beauty\u201c, kako je glasio slogan. Na\u017ealost, od tog trenutka nadalje \u010dinilo se sve kako bi se ta divlja ljepota uni\u0161tila iz svakog ugla iz kojeg je to bilo mogu\u0107e \u2013 do te mjere da danas slobodno mo\u017eemo tvrditi da se dr\u017eavna i lokalne turisti\u010dke organizacije slu\u017ee praksom \u201ela\u017ene reklame\u201c.<\/p>

Zaista, ako pogledate reklame za Crnu Goru, one vam prikazuju prostrane, ali ure\u0111ene pla\u017ee (snimljene u predsezoni), \u010diste rijeke i \u0161ume i poneku drevnu urbanu cjelinu. Ve\u0107 prvog sata boravka u destinaciji svima \u0107e biti jasno da od prizora sa reklama nema gotovo ni\u0161ta. Pla\u017ee su prenatrpane, prekrivene mobilijarom i prljave, u njihovom akvatorijumu vlada haos od neobuzdanih plovila, dok iz zale\u0111a \u010desto dopire preglasna muzika, potpuno neprikladna ambijentu. Ovakvo stanje na ponovni dolazak nagna\u0107e samo one turiste koji i sami doprinose haosu, neumjesnim pona\u0161anjem, bacanjem sme\u0107a i svime onim \u0161to \u0107e odbiti kulturnije turiste kakve svaka destinacija zapravo \u017eeli.<\/p>

Ukoliko turisti po\u017eele da se sklone iz haoti\u010dne \u201ezone Morskog dobra\u201c, na putu ka planinama do\u010deka\u0107e ih divlje deponije, opasni putevi i jo\u0161 opasniji voza\u010di, neobuzdani \u0161umski po\u017eari, blokade puta, neefikasni putni radovi, nebrojeni auto-placevi i sli\u010dni objekti koji stvaraju atmosferu svega, samo ne divlje prirode i ljepote. Kada stignu u nacionalne parkove, otkri\u0107e da se njima upravlja na sli\u010dan na\u010din kao i obalom \u2013 gdje se uspjeh mjeri pukim brojem turista, umjesto njihovim kvalitetom, bez ikakvog obzira prema tome postoji li zapravo optimalan broj posjetilaca preko kojeg lokacija postaje neprijatna za goste.<\/p>

Naravno, sve ovo pod uslovom da turista uop\u0161te uspije da do\u0111e u sve izolovaniju Crnu Goru. Da navedemo samo neke od primjera: brod na liniji Bar \u2013 Bari po\u010deo je s operacijom tek tre\u0107eg jula, a prestao ve\u0107 sedmog, kada je \u201eJadrolinija\u201c samoinicijativno povukla brod. Vozovi idu sve sporije, uz stalne kvarove i ka\u0161njenja \u2013 \u0161to recimo nije slu\u010daj u susjednoj Srbiji (jedinoj zemlji sa kojom imamo zna\u010dajnu \u017eeljezni\u010dku povezanost). Za razliku od aerodroma u regionu, prije svega Tirane i Dubrovnika, crnogorski aerodromi su gotovo pusti, za \u0161ta je prije svega odgovorna nepromi\u0161ljena spoljna politika.<\/p>

\u00a0<\/p>

Uvo\u0111enjem sankcija Moskvi, Crna Gora je od povezanosti sa deset aerodroma u Rusiji i preko 600.000 putnika iz te zemlje tokom 2019. godine do\u0161la do nula letova iz te zemlje. Sankcije su uvedene i Bjelorusiji, koja je tako\u0111e bila zna\u010dajan izvor turista. Uzmimo ovo posljednje kao indikator kako su crnogorski rukovodioci uspjeli povoljne spoljne faktore da preokrenu na \u0161tetu Crne Gore. Zbog sli\u010dne kulture, relativne blizine, niske cijene, ali prije svega povoljne klime, stanovnici Rusije i Bjelorusije \u010desto su birali Crnu Goru za svoje odmore \u2013 do te mjere da je Rusija postala jedan od najva\u017enijih izvora i turista i investicija u Crnu Goru. Pa ipak, slijepo prate\u0107i odluke donesene daleko od Crne Gore, vlast u Podgorici uspjela je da potkopa sopstveni izvor prihoda i jedinu zna\u010dajnu granu realnog sektora privrede, bez ikakvog \u201eplana B\u201c i alternativnog izvora turista. Pri tome ve\u0107ina stanovnika (uklju\u010duju\u0107i i one koji su za te vlade glasali) ni ne \u017eeli, niti je svjesna za\u0161to se ovim zemljama uvode sankcije. Po\u010dnite od sebe \u2013 znate li za\u0161to smo uveli sankcije Bjelorusiji? I ako znate, zapitajte se: kakve to veze ima sa nama?<\/p>

Istovremeno, u svijetu bjesne ratovi, politi\u010dki obra\u010duni i druga tragi\u010dna de\u0161avanja, ali Crna Gora je uvela sankcije isklju\u010divo onim zemljama od kojih finansijski zavisi, pokazuju\u0107i tako da se ne vodi nikakvim spoljnopoliti\u010dkim principima. Premda nije uvela sankcije Srbiji, nepriznavanje njenog teritorijalnog integriteta, Ustava koji ga garantuje i konstantne odluke na \u0161tetu te zemlje u zna\u010dajnoj mjeri kvare utisak o Crnoj Gori, koja zbog egzodusa isto\u010dnih turista od nje zavisi skoro kao i 1990-ih. \u00a0Ako ve\u0107 mora da bira zemlju sa relativno neprijateljski nastrojenom vladom, srpski turista danas ima jedva malo skuplju, ali daleko kvalitetniju ponudu Hrvatske, ili pak daleko jeftiniju, a ni\u0161ta lo\u0161iju ponudu Albanije. Naravno, tu su i prijateljske zemlje poput Gr\u010dke, \u010dije cijene na velikom broju lokacija ne prelaze one u Crnoj Gori.<\/p>

Tu dolazimo i do posljednjeg velikog razloga uru\u0161avanja turisti\u010dke ponude \u2013 previsokih cijena. Onaj dio turisti\u010dke privrede koji nije potkopala spoljnopoliti\u010dkim odlukama, Vlada Crne Gore je potkopala unutra\u0161njim mjerama. Kao da nije dovoljno \u0161to je svojom ekstremno populisti\u010dkom ponudom izazvala neobuzdanu inflaciju, Vlada poku\u0161ava da pokrpi rupe u bud\u017eetu akcizama i podizanjem nameta na usluge. Sve ovo dovelo je do toga da Crna Gora izgubi i svoj posljednji adut na turisti\u010dkom tr\u017ei\u0161tu \u2013 povoljnost. Gr\u010dka i Italija zauvijek \u0107e biti popularnije destinacije od onih na Balkanu. Me\u0111utim, balkanske zemlje nudile su jeftiniju alternativu \u2013 \u201eMediteran za sva\u010diji bud\u017eet\u201c. Hrvatska je status jeftine destinacije izgubila pretjeranim uspjehom, a Crna Gora neuspjehom svojih politi\u010dkih elita.<\/p>

Na koncu, turizam je grana privrede i prati pravila tr\u017ei\u0161ta. Na tr\u017ei\u0161tu se s konkurencijom mo\u017eete izboriti ako imate bolji ili jeftiniji proizvod \u2013 Crna Gora trenutno ima skuplji i lo\u0161iji. To je ukratko i odgovor na pitanje za\u0161to je ovo jo\u0161 jedna rekordno lo\u0161a sezona. Lo\u0161 proizvod iz ranijih godina ostao je u sjenci de\u0161avanja van Crne Gore, poput rata u Ukrajini i zemljotresa u Turskoj, ali je sada ta ista Turska apsorbovala vi\u0161ak ruskih turista koje je Crna Gora izgubila sankcijama i posljedi\u010dnim prekidom avio-saobra\u0107aja. Sanacija je mogu\u0107a ukoliko bi se s njom zapo\u010delo danas i na tome radilo smisleno i predano godinama \u2013 \u0161to se, sasvim izvjesno, sa ovakvim rukovodstvom ne\u0107e desiti.<\/p>

\u00a0<\/p>

Autor: Roberto Golovi\u0107<\/p>\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t

\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t

Crnogorski turizam, od sjaja do o\u010daja<\/h1>\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t
Home<\/a> \/<\/span> <\/div>\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\n\t\t\t\t\t\t<\/span>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Uprkos tome \u0161to Crna Gora \u017eivi od turizma, ona iz godine u godinu nudi sve lo\u0161iji turisti\u010dki proizvod, bez ikakvih izgleda za smislenim unapre\u0111enjem ponude. Frapantno brojna dr\u017eavna uprava kao da se trudi da u\u010dini sve kako bi potkopala odr\u017eivost iste one dr\u017eavne kase iz koje se i sama finansira, a koja se dominantno puni upravo iz turizma i za turizam vezanih djelatnosti. Ne samo da nisu u stanju da nau\u010de iz gre\u0161aka koje su razvijenije destinacije po\u010dinile i prevazi\u0161le u prije vi\u0161e decenija, oni ostaju predani da iz godine u godinu ponavljaju (ili \u010dak eskaliraju) sopstvene gre\u0161ke. Nakon dr\u017eavne, najodgovornije su lokalne uprave, ali je i sam turisti\u010dki sektor privrede \u010de\u0161\u0107e sau\u010desnik, nego \u017ertva lo\u0161ih politika. Bitno je naglasiti da turizam u Crnoj Gori nije uvijek bio u lo\u0161em stanju, ali za njegove ranije uspjehe odgovorniji su bili \u010dinioci van Crne Gore nego u njoj. Turisti\u010dki potencijal lokacija koje danas pripadaju Crnoj Gori prepoznat je prije vi\u0161e od vijeka, me\u0111u prvim hotelima bili su hotel \u201ePla\u017ea\u201c (Pansion na zelenoj pla\u017ei), izgra\u0111en 1902. u Zelenici u vrijeme austro-ugarske uprave i Hotel \u201eAvala\u201c, izgra\u0111en 1937. u Budvi u vrijeme Kraljevine Jugoslavije. Ipak, prate\u0107i svjetske trendove, turizam je krenuo da cvjeta tek nakon Drugog svjetskog rata, \u0161to su vlasti SFRJ iskoristile na pravi na\u010din.\u00a0 \u00a0\u00a0 Uprkos njihovom \u010destom pominjanju, radni\u010dka odmarali\u0161ta nisu bila okosnica crnogorskog turizma u vrijeme socijalizma, ve\u0107 je turizam cvjetao uprkos njima. Rapidni razvoj turisti\u010dkih kapaciteta po\u010deo je 1960-ih, a zlatno doba crnogorskog turizma uslijedilo je u decenijama 1970-1980-ih. Razorni zemljotres 1979. tada\u0161nje vlasti su iskoristile mudro, pa su hoteli koji su zamijenili ru\u0161evine bili jo\u0161 otmeniji, odr\u017eiviji i sadr\u017eajniji nego prethodni. Tokom 1980-ih, samo Budva \u2013 sa manje od 40.000 le\u017eajeva u hotelima, kampovima i privatnom smje\u0161taju \u2013 ostvarivala je i po tri miliona no\u0107enja godi\u0161nje (\u0161to je \u010dinilo oko 30% ukupnih turisti\u010dkih prihoda Crne Gore). Naravno, sam broj no\u0107enja ne govori sve, ali ve\u0107ina turista bili su stranci iz zapadne i centralne Evrope, prije svega iz Austrije, Njema\u010dke i \u010cehoslova\u010dke, koji su bili primarno zainteresovani za more i prirodu crnogorskog priobalja. Hoteli poput \u201eAvale\u201c, \u201eMogrena\u201c, \u201eSlovenske pla\u017ee\u201c, \u201eMontenegra\u201c, \u201eMediterana\u201c, \u201eMilo\u010dera\u201c, \u201eMaestrala\u201c, \u201eSvetog Stefana\u201c, \u201eAs-a\u201c, \u201ePalasa\u201c i drugih nudili su vrhunsku uslugu, imali zelene povr\u0161ine i sportske terene, a nisu bili predimenzionirani, \u0161to je eliminisalo potencijalne neprijatnosti poput gu\u017evi i prenatrpanih pla\u017ea. Sukobi u regionu i izolacija 1990-ih vodili su ka prekomponovanju crnogorskog turizma u tri klju\u010dna aspekta. Kao prvo, nu\u017eno orijentisanje na doma\u0107e turiste, a ubrzo i one iz bliskog regiona, u potpunosti je preoblikovalo ponudu. Crna Gora se orijentisala na jeftini, masovni turizam, koji je rupu koju su ostavili strani turisti poku\u0161ao nadomjestiti turbo-folk sadr\u017eajima. Ova vrsta turizma privla\u010di najvi\u0161e mlade, niske plate\u017ene mo\u0107i, koji novac dominantno tro\u0161e na alkohol, pri \u010demu profit gube sve druge turisti\u010dke djelatnosti. Najve\u0107i gubitak svakako proizilazi iz toga \u0161to svojim pona\u0161anjem ova vrsta turista odbija sve druge (otmenije i profitabilnije) oblike turizma. Ljudi koje interesuju priroda, sportski, kulturni, vjerski ili bilo koji drugi oblik turizma, ne \u017eele da do ranih jutarnjih \u010dasova slu\u0161aju preglasnu muziku i viku po sve prljavijim ulicama. Na\u017ealost, od 1990-ih do danas, ovo je ostala klju\u010dna okosnica crnogorskog turizma, iako je nu\u017enost koja je do toga dovela prestala biti aktuelna ve\u0107 prije tri decenije. Drugi aspekt jeste vlasni\u010dka i upravlja\u010dka struktura. Korupcijske privatizacije i op\u0161ta kriminalizacija dru\u0161tva vodile su tome da ogroman broj ugostiteljskih objekata pripadne ljudima koji nisu do\u0161li iz turisti\u010dkog, ve\u0107 iz kriminalnog sektora. Nedostatak elementarnog znanja o turizmu i ekonomiji, pro\u017eet pohlepom i lokalnim bezakonjem koje joj podilazi, vodio je betonizaciji obale i eksponencijalnom rastu broja le\u017eajeva, koji ni za trenutak ne uva\u017eava pravilo ponude i potra\u017enje. Iako je ovo posebno ta\u010dno za primorje, sli\u010dnoj situaciji svjedo\u010dimo i u planinskim destinacijama. Budva je, od sinonima turisti\u010dkog uspjeha, postala sinonim urbane devastacije, a gradovi poput \u017dabljaka i Kola\u0161ina rapidno se “budvanizuju”, ne bi li se taj recept za uru\u0161avanje kvaliteta turisti\u010dke ponude prenio na \u0161to ve\u0107i broj destinacija. Drugim rije\u010dima, crnogorske politi\u010dko-kriminalne elite poku\u0161ale su turizmom upravljati na na\u010din na koji upravljaju zemljom i gradovima \u2013 na silu, \u201epreko veze\u201c i ki\u010dem koji i same konzumiraju. Ne treba napominjati da ovo nije ne\u0161to \u0161to visoko plate\u017eni turisti cijene. Za razliku od ostatka Crne Gore, turizam se bazira na meritokratiji: kvalitet privla\u010di kvalitet. Tre\u0107i aspekt transformacije turisti\u010dke ponude ogleda se u nerazumijevanju samog proizvoda. Turizam je privredna grana \u2013 vi na tr\u017ei\u0161te plasirate proizvod koji turista pla\u0107a svojim dolaskom, ostankom i (idealno) vra\u0107anjem u destinaciju u budu\u0107nosti. Po\u010detkom vijeka neko jeste prepoznao ono \u0161to je potencijal Crne Gore \u2013 divlja ljepota, tj. \u201ewild beauty\u201c, kako je glasio slogan. Na\u017ealost, od tog trenutka nadalje \u010dinilo se sve kako bi se ta divlja ljepota uni\u0161tila iz svakog ugla iz kojeg je to bilo mogu\u0107e \u2013 do te mjere da danas slobodno mo\u017eemo tvrditi da se dr\u017eavna i lokalne turisti\u010dke organizacije slu\u017ee praksom \u201ela\u017ene reklame\u201c. Zaista, ako pogledate reklame za Crnu Goru, one vam prikazuju prostrane, ali ure\u0111ene pla\u017ee (snimljene u predsezoni), \u010diste rijeke i \u0161ume i poneku drevnu urbanu cjelinu. Ve\u0107 prvog sata boravka u destinaciji svima \u0107e biti jasno da od prizora sa reklama nema gotovo ni\u0161ta. Pla\u017ee su prenatrpane, prekrivene mobilijarom i prljave, u njihovom akvatorijumu vlada haos od neobuzdanih plovila, dok iz zale\u0111a \u010desto dopire preglasna muzika, potpuno neprikladna ambijentu. Ovakvo stanje na ponovni dolazak nagna\u0107e samo one turiste koji i sami doprinose haosu, neumjesnim pona\u0161anjem, bacanjem sme\u0107a i svime onim \u0161to \u0107e odbiti kulturnije turiste kakve svaka destinacija zapravo \u017eeli. Ukoliko turisti po\u017eele da se sklone iz haoti\u010dne \u201ezone Morskog dobra\u201c, na putu ka planinama do\u010deka\u0107e ih divlje deponije, opasni putevi i jo\u0161 opasniji voza\u010di, neobuzdani \u0161umski po\u017eari, blokade puta, neefikasni putni radovi, nebrojeni auto-placevi i sli\u010dni objekti koji stvaraju atmosferu svega, samo ne divlje prirode i ljepote. Kada stignu u nacionalne parkove, otkri\u0107e da se njima upravlja na sli\u010dan na\u010din kao i obalom \u2013 gdje se uspjeh mjeri pukim brojem turista, umjesto njihovim kvalitetom, bez ikakvog obzira prema tome postoji li zapravo optimalan broj posjetilaca preko kojeg lokacija postaje neprijatna za<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":4004,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[7],"tags":[],"class_list":["post-4003","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-biznis"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4003","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=4003"}],"version-history":[{"count":13,"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4003\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":4039,"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4003\/revisions\/4039"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/4004"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=4003"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=4003"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=4003"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}