{"id":3535,"date":"2025-06-30T08:37:45","date_gmt":"2025-06-30T08:37:45","guid":{"rendered":"https:\/\/ekonomist.me\/?p=3535"},"modified":"2025-06-30T08:39:43","modified_gmt":"2025-06-30T08:39:43","slug":"svjetska-ekonomija-pred-potpunim-restartom","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/2025\/06\/30\/svjetska-ekonomija-pred-potpunim-restartom\/","title":{"rendered":"Svjetska ekonomija pred potpunim restartom"},"content":{"rendered":"\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t
\n\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t

Svjetska ekonomija pred potpunim restartom<\/h1>\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t
Home<\/a> \/<\/span> <\/div>\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t

Svjetska ekonomija funkcioni\u0161e poput superkompjutera \u2013 neprekidno procesuira trilione podataka o cijenama, proizvodnji, prihodima i bogatstvu, kreiraju\u0107i okvir za ono \u0161to danas nazivamo kapitalizmom.<\/p>

No, ba\u0161 kao i svaki ra\u010dunar, ovaj sistem zavisi od hardvera (tr\u017ei\u0161ta, institucije, regulative) i softvera \u2013 to jest, dominantnih ekonomskih ideja koje defini\u0161u svrhu ekonomije u datom vremenu, pi\u0161e Biznis.ba<\/p>

Upravo sada, taj \u201cra\u010dunar\u201d se ponovo resetuje.<\/p>

Veliki ekonomski reset<\/strong><\/p>

Suo\u010deni smo sa krajem ameri\u010dki vo\u0111ene ere globalizacije, slobodne trgovine i otvorenih dru\u0161tava. Poslije godina carinskih ratova, nepovjerenja na tr\u017ei\u0161tima, pada dolara i sve ve\u0107eg populizma, svjetska ekonomija ne tra\u017ei samo novi softver \u2013 ve\u0107 i potpuni hardverski remont. Drugim rije\u010dima: po\u010dinje nova era kapitalizma, ali niko jo\u0161 ta\u010dno ne zna kakva \u0107e ona biti.<\/p>

Od Novog dogovora do neoliberalizma<\/p>

Posljednji veliki reset dogodio se 1930-ih nakon Velike depresije, kada je \u201cNew Deal\u201d Frenklina D. Ruzvelta redizajnirao sistem oko ideje pune zaposlenosti. Ta paradigma trajala je do sredine 1970-ih, kada su rast plata i inflacija po\u010deli da potkopavaju profite.<\/p>

Tada dolazi nova era: neoliberalizam. Pokret predvo\u0111en Reganom i Ta\u010derovom transformisao je sistem \u2013 cilj vi\u0161e nije bila zaposlenost, ve\u0107 stabilnost cijena, mobilnost kapitala i rast kroz globalizaciju. Centralne banke postale su nezavisne, sindikati oslabljeni, a tr\u017ei\u0161ta deregulirana.<\/p>

Sljede\u0107i krah \u2013 i populisti\u010dki odgovor<\/strong><\/p>

No, taj sistem je imao bug \u2013 uspon profita pratio je pad plata, deindustrijalizacija i rast nejednakosti. Kredit je zamijenio plate. Kada je balon pukao 2008. godine, spas su omogu\u0107ile centralne banke, ali po cijenu rastu\u0107eg javnog duga i mjera \u0161tednje koje su najvi\u0161e pogodile radni\u010dku klasu. Ve\u0107 2016. dolazi politi\u010dki odgovor: Brexit, pa zatim Donald Trump.<\/p>

Trampova politika \u2013 prvo iznutra \u2013 nije donijela koherentan novi model, ali je otvorila vrata resetu. Njegov drugi mandat usmjeren je na industrijalizaciju kroz carine, smanjenje imigracije i podsticaj tradicionalnih porodi\u010dnih vrijednosti \u2013 \u0161to analiti\u010dari nazivaju \u201eregresivnom modernizacijom\u201c, prenosi Investitor me. To je povratak idejama iz 1940-ih i 1950-ih, bez jasne vizije za 21. vijek.<\/p>

Budu\u0107nost kapitalizma: Tri puta ka naprijed<\/strong><\/p>

Ljevica trenutno nudi tri odgovora:<\/p>

\u2013 Status quo \u2013 \u010dekati da Trampov populizam sam sebe uni\u0161ti.
\u2013 Lijevi populizam \u2013 pokret oko Bernieja Sandersa i AOC koji \u017eeli ekonomiju za obi\u010dne ljude.
\u2013 Agenda obilja \u2013 progresivne reforme sa manjim regulacijama i ve\u0107im rastom.<\/p>

Ali nijedna opcija jo\u0161 nema dominantnu podr\u0161ku.<\/p>

Vrijeme za odlu\u010dne ideje<\/strong><\/p>

Jedno je jasno: novi svjetski poredak se ne de\u0161ava \u2013 on se ve\u0107 formira. Nije fiksiran, jo\u0161 se mo\u017ee oblikovati. No, ako se ni\u0161ta ne ponudi kao alternativa regresivnoj modernizaciji, ona mo\u017ee prevladati. Potrebne su nam nove ideje \u2013 ali jo\u0161 vi\u0161e, politi\u010dari sa hrabro\u0161\u0107u da ih sprovedu.<\/p>

\u00a0<\/p>

Izvor: Bankar.me<\/p>\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t

\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\n\t\t\t\t\t\t<\/span>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Svjetska ekonomija pred potpunim restartom Home \/ Svjetska ekonomija funkcioni\u0161e poput superkompjutera \u2013 neprekidno procesuira trilione podataka o cijenama, proizvodnji, prihodima i bogatstvu, kreiraju\u0107i okvir za ono \u0161to danas nazivamo kapitalizmom. No, ba\u0161 kao i svaki ra\u010dunar, ovaj sistem zavisi od hardvera (tr\u017ei\u0161ta, institucije, regulative) i softvera \u2013 to jest, dominantnih ekonomskih ideja koje defini\u0161u svrhu ekonomije u datom vremenu, pi\u0161e Biznis.ba Upravo sada, taj \u201cra\u010dunar\u201d se ponovo resetuje. Veliki ekonomski reset Suo\u010deni smo sa krajem ameri\u010dki vo\u0111ene ere globalizacije, slobodne trgovine i otvorenih dru\u0161tava. Poslije godina carinskih ratova, nepovjerenja na tr\u017ei\u0161tima, pada dolara i sve ve\u0107eg populizma, svjetska ekonomija ne tra\u017ei samo novi softver \u2013 ve\u0107 i potpuni hardverski remont. Drugim rije\u010dima: po\u010dinje nova era kapitalizma, ali niko jo\u0161 ta\u010dno ne zna kakva \u0107e ona biti. Od Novog dogovora do neoliberalizma Posljednji veliki reset dogodio se 1930-ih nakon Velike depresije, kada je \u201cNew Deal\u201d Frenklina D. Ruzvelta redizajnirao sistem oko ideje pune zaposlenosti. Ta paradigma trajala je do sredine 1970-ih, kada su rast plata i inflacija po\u010deli da potkopavaju profite. Tada dolazi nova era: neoliberalizam. Pokret predvo\u0111en Reganom i Ta\u010derovom transformisao je sistem \u2013 cilj vi\u0161e nije bila zaposlenost, ve\u0107 stabilnost cijena, mobilnost kapitala i rast kroz globalizaciju. Centralne banke postale su nezavisne, sindikati oslabljeni, a tr\u017ei\u0161ta deregulirana. Sljede\u0107i krah \u2013 i populisti\u010dki odgovor No, taj sistem je imao bug \u2013 uspon profita pratio je pad plata, deindustrijalizacija i rast nejednakosti. Kredit je zamijenio plate. Kada je balon pukao 2008. godine, spas su omogu\u0107ile centralne banke, ali po cijenu rastu\u0107eg javnog duga i mjera \u0161tednje koje su najvi\u0161e pogodile radni\u010dku klasu. Ve\u0107 2016. dolazi politi\u010dki odgovor: Brexit, pa zatim Donald Trump. Trampova politika \u2013 prvo iznutra \u2013 nije donijela koherentan novi model, ali je otvorila vrata resetu. Njegov drugi mandat usmjeren je na industrijalizaciju kroz carine, smanjenje imigracije i podsticaj tradicionalnih porodi\u010dnih vrijednosti \u2013 \u0161to analiti\u010dari nazivaju \u201eregresivnom modernizacijom\u201c, prenosi Investitor me. To je povratak idejama iz 1940-ih i 1950-ih, bez jasne vizije za 21. vijek. Budu\u0107nost kapitalizma: Tri puta ka naprijed Ljevica trenutno nudi tri odgovora: \u2013 Status quo \u2013 \u010dekati da Trampov populizam sam sebe uni\u0161ti.\u2013 Lijevi populizam \u2013 pokret oko Bernieja Sandersa i AOC koji \u017eeli ekonomiju za obi\u010dne ljude.\u2013 Agenda obilja \u2013 progresivne reforme sa manjim regulacijama i ve\u0107im rastom. Ali nijedna opcija jo\u0161 nema dominantnu podr\u0161ku. Vrijeme za odlu\u010dne ideje Jedno je jasno: novi svjetski poredak se ne de\u0161ava \u2013 on se ve\u0107 formira. Nije fiksiran, jo\u0161 se mo\u017ee oblikovati. No, ako se ni\u0161ta ne ponudi kao alternativa regresivnoj modernizaciji, ona mo\u017ee prevladati. Potrebne su nam nove ideje \u2013 ali jo\u0161 vi\u0161e, politi\u010dari sa hrabro\u0161\u0107u da ih sprovedu. \u00a0 Izvor: Bankar.me<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":2357,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[6],"tags":[],"class_list":["post-3535","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-ekonomija"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3535","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=3535"}],"version-history":[{"count":7,"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3535\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":3542,"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3535\/revisions\/3542"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/2357"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=3535"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=3535"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=3535"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}