{"id":3517,"date":"2025-06-28T09:09:57","date_gmt":"2025-06-28T09:09:57","guid":{"rendered":"https:\/\/ekonomist.me\/?p=3517"},"modified":"2025-06-28T09:24:46","modified_gmt":"2025-06-28T09:24:46","slug":"iran-sada-ima-sve-podsticaje-da-juri-ka-nuklearnom-proboju","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/2025\/06\/28\/iran-sada-ima-sve-podsticaje-da-juri-ka-nuklearnom-proboju\/","title":{"rendered":"Iran sada ima sve podsticaje da juri ka nuklearnom proboju"},"content":{"rendered":"\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t
\n\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t

Iran sada ima sve podsticaje da juri ka nuklearnom proboju<\/h1>\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t
Home<\/a> \/<\/span> <\/div>\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t

Izrael i Sjedinjene Dr\u017eave su zadali te\u0161ke udarce iranskoj nuklearnoj infrastrukturi. operacija \u201cUzdignuti lav\u201c i operacija \u201cPonoc\u0301ni \u010dekic\u0301\u201c su predstavljene kao precizni udari koji c\u0301e zaustaviti nuklearni program Islamske Republike.<\/p><\/div>

Ali \u0161ta god se bombardovanjima moglo takti\u010dki postic\u0301i, rizikuje se da strate\u0161ki propadnu, jer je Iran sada vi\u0161e nego ikad uvjeren da je nuklearno oru\u017eje jedini na\u010din da se odvrati buduc\u0301a agresija i osigura opstanak re\u017eima.<\/p>

Iran je jednom doveden za pregovara\u010dki sto pa\u017eljivo kalibrisanom kombinacijom pritiska i podsticaja. Uprkos svojim nesavr\u0161enostima, taj pristup je funkcionisao.<\/p>

Godine 2015, dogovoren je Zajedni\u010dki sveobuhvatni akcioni plan (JCPOA), pri \u010demu je Iran pristao da ograni\u010di svoj nuklearni program u zamjenu za ubla\u017eavanje sankcija i druge ustupke.<\/p>

Ali \u2013 na insistiranje Izraela i uprkos o\u010diglednom po\u0161tovanju dogovorenog od strane Irana \u2013 Donald Tramp je napustio JCPOA tokom svog prvog predsjedni\u010dkog mandata, uni\u0161tiv\u0161i svako me\u0111usobno povjerenje koje je izgra\u0111eno tokom 20 mjeseci mukotrpne diplomatije.<\/p>

Sada, uprkos vo\u0111enju novih nuklearnih pregovora sa Iranom, SAD su se pridru\u017eile Izraelu u napu\u0161tanju strate\u0161kog strpljenja u korist povremene sile. Neki tvrde da je Iran izazvao napade obmanjujuc\u0301i me\u0111unarodnu zajednicu, podsti\u010du\u0107i regionalne sukobe i obogac\u0301ujuc\u0301i uranijum do nivoa daleko iznad onih potrebnih za bilo kakvu civilnu primjenu. To su legitimne \u017ealbe.<\/p>

\u010cak je i Me\u0111unarodna agencija za atomsku energiju (IAEA), u izvje\u0161taju objavljenom neposredno prije po\u010detka izraelske kampanje, izrazila zabrinutost u vezi sa po\u0161tovanjem me\u0111unarodnih obaveza od strane Irana.<\/p>

Zaista, u analizi ovog izvje\u0161taja koju je sproveo Institut za nauku i me\u0111unarodnu bezbjednost se tvrdi da \u201eIran mo\u017ee da pretvori svoje trenutne zalihe uranijuma oboga\u0107enog 60 odsto u 233 kg (uranijuma za oru\u017eje) za tri nedjelje u postrojenju za oboga\u0107ivanje goriva Fordou (FFEP), dovoljno za devet nuklearnih bombi.\u201c Taj zaklju\u010dak je vjerovatno zapalio vatru pod Trampovom administracijom.<\/p>

Me\u0111utim, IAEA je tako\u0111e zaklju\u010dila da \u201enema vjerodostojnih indikacija o teku\u0107em, neprijavljenom strukturiranom nuklearnom programu\u201c u Iranu, dok je podvukla hitnu potrebu za postizanjem nuklearnog sporazuma.<\/p>

\u201eIran\u201c, upozorila je agencija, \u201ejedina je dr\u017eava na svijetu koja nema nuklearno oru\u017eje i koja proizvodi i akumulira uranijum obogac\u0301en do 60 odsto\u201c, \u0161to je samo kratak tehni\u010dki korak od \u010distoc\u0301e od 90 odsto, potrebne za materijal za proizvodnju oru\u017eja\u201d.<\/p>

Uprkos tome, donosioci odluka u SAD i Izraelu odobrili su napade na iranske nuklearne objekte u Fordu, Natancu i Isfahanu \u2013 objekte koji podlije\u017eu za\u0161titnim mjerama IAEA i koji su pod nadzorom u skladu sa iranskim obavezama iz Sporazuma o ne\u0161irenju oru\u017eja (NPT). Time su razbili pravni i verifikacioni okvir koji postoji upravo da bi se sprije\u010dilo naoru\u017eavanje.<\/p>

Pored potkopavanja autoriteta IAEA i njenog re\u017eima inspekcija, napadi su prekr\u0161ili princip mirnodopske upotrebe nuklearne energije iz Sporazuma o ne\u0161irenju nuklearnog oru\u017eja (\u010clan IV) i me\u0111unarodno pravo, uklju\u010dujuc\u0301i Povelju Ujedinjenih nacija.<\/p>

SAD, nuklearna supersila sa istorijom katastrofalnih ratova usmjerenih na promjenu re\u017eima, i Izrael, tajna dr\u017eava sa nuklearnim oru\u017ejem koja odbija da potpi\u0161e Sporazum o ne\u0161irenju nuklearnog oru\u017eja, time su poslali nedvosmislenu poruku: samo slabi po\u0161tuju pravila, a samo jaki su bezbjedni. U stvari, sve dok imate nuklearno oru\u017eje, mo\u017eete kr\u0161iti me\u0111unarodno pravo po volji.<\/p>

Ovo va\u017ei ne samo za velike sile, vec\u0301 i za manje dr\u017eave. Pakistan, na primer, njeguje prekograni\u010dni terorizam i izvozi posredni\u010dki rat neka\u017enjeno, pretec\u0301i nuklearnom odmazdom svakome ko je pre\u0111e. Ovo predstavlja akutniju prjetnju regionalnom miru nego hipoteti\u010dka bomba Irana, ali SAD \u0107ute.<\/p>

Ovo licemjerje je duboko ukorijenjeno. Na kraju krajeva, upravo su SAD pomagale i podr\u017eavale skrivenu te\u017enju Pakistana za bombom. Tokom osamdesetih i devedesetih godina pro\u0161log vijeka, uzastopne ameri\u010dke administracije ignorisale su sve vec\u0301e dokaze da Pakistan tajno obogac\u0301uje uranijum i pravi nuklearno oru\u017eje \u2013 i nastavile su da usmjeravaju milijarde dolara pomoc\u0301i zemlji. Rezultat je krhka dr\u017eava naoru\u017eana \u201eislamskom bombom\u201c.<\/p>

Danas, kada je diplomatija iskliznula iz kolosjeka, inspekcije diskreditovane, prisila normalizovana, a dvostruki standardi prihvac\u0301eni, koja su sredstva preostala da se Iran ubijedi da je ostajanje bez nuklearnog oru\u017eja mudro i strate\u0161ki odr\u017eivo?<\/p>

Nakon vi\u0161egodi\u0161nje debate o vrijednosti nuklearnog odvrac\u0301anja \u2013 gdje je vrhovni vo\u0111a ajatolah Ali Hamnei \u010dak izdao vjerske edikte protiv nuklearnog oru\u017eja \u2013 iranski donosioci odluka \u0107e gotovo sigurno odlu\u010diti da ne postoji drugi na\u010din da se zemlja za\u0161titi od napada.<\/p>

Iran sada ima sve podsticaje da iza\u0111e \u2013 ili barem ograni\u010di \u2013 okvir IAEA i da juri ka nuklearnom proboju. Ba\u0161 kao \u0161to je Sadam Husein sakrio svoj nuklearni program nakon \u0161to je Izrael bombardovao ira\u010dki reaktor Osirak 1981. godine, koji je nadzirala IAEA, Iran \u0107e vjerovatno odbaciti transparentnost i nadzor u korist tajnosti i dvosmislenosti. To ne bi bio neki dramati\u010dan \u010din prkosa, ve\u0107 prije racionalan odgovor na ozbiljnu \u2013 \u010dak i egzistencijalnu \u2013 prijetnju.<\/p>

I nije samo Iran u pitanju. Ako mo\u0107ne dr\u017eave mogu neka\u017enjeno bombardovati za\u0161ti\u0107ene nuklearne objekte, za\u0161to bi se bilo koja zemlja oslanjala na globalni re\u017eim ne\u0161irenja oru\u017eja? Svaka vlada koja \u017eeli da izbjegne sudbinu Sadamovog Iraka ili Libije Muamera el Gadafija (ili, \u0161tavi\u0161e, demokratske Ukrajine), nastoja\u0107e da se domogne bombe \u2013 ili barem da joj se dovoljno pribli\u017ei da dr\u017ei protivnike u neizvjesnosti.<\/p>

Jedini odr\u017eivi put ka ne\u0161irenju nuklearnog oru\u017eja jeste i uvek \u0107e biti diplomatija, a ne uni\u0161tenje. Vojni udari mogu usporiti nuklearni program, ali ne mogu nametnuti dugoro\u010dna ograni\u010denja \u2013 posebno kada ih sprovode sile koje kr\u0161e upravo ona pravila koja tvrde da sprovode.<\/p>

Na kraju krajeva, operacije \u201eUzdignuti lav\u201c i \u201ePonoc\u0301ni \u010dekic\u0301\u201c mogu se pamtiti ne kao preventivni udari protiv iranskog nuklearnog prodora, vec\u0301 kao katalizatori za njega.<\/p>

Autor je profesor emeritus strate\u0161kih studija u Centru za politi\u010dko istra\u017eivanje sa sjedi\u0161tem u Nju Delhiju i saradnik Akademije Robert Bo\u0161 u Berlinu. Napisao je knjigu \u201eVoda, mir i rat: Suo\u010davanje sa globalnom krizom vode\u201c (Rowman & Littlefield, 2013).<\/strong><\/em><\/p>

Copyright: Project Syndicate, 2025.<\/strong>
www.project-syndicate.org<\/strong><\/p>\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t

\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\n\t\t\t\t\t\t<\/span>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Iran sada ima sve podsticaje da juri ka nuklearnom proboju Home \/ Izrael i Sjedinjene Dr\u017eave su zadali te\u0161ke udarce iranskoj nuklearnoj infrastrukturi. operacija \u201cUzdignuti lav\u201c i operacija \u201cPonoc\u0301ni \u010dekic\u0301\u201c su predstavljene kao precizni udari koji c\u0301e zaustaviti nuklearni program Islamske Republike. Ali \u0161ta god se bombardovanjima moglo takti\u010dki postic\u0301i, rizikuje se da strate\u0161ki propadnu, jer je Iran sada vi\u0161e nego ikad uvjeren da je nuklearno oru\u017eje jedini na\u010din da se odvrati buduc\u0301a agresija i osigura opstanak re\u017eima. Iran je jednom doveden za pregovara\u010dki sto pa\u017eljivo kalibrisanom kombinacijom pritiska i podsticaja. Uprkos svojim nesavr\u0161enostima, taj pristup je funkcionisao. Godine 2015, dogovoren je Zajedni\u010dki sveobuhvatni akcioni plan (JCPOA), pri \u010demu je Iran pristao da ograni\u010di svoj nuklearni program u zamjenu za ubla\u017eavanje sankcija i druge ustupke. Ali \u2013 na insistiranje Izraela i uprkos o\u010diglednom po\u0161tovanju dogovorenog od strane Irana \u2013 Donald Tramp je napustio JCPOA tokom svog prvog predsjedni\u010dkog mandata, uni\u0161tiv\u0161i svako me\u0111usobno povjerenje koje je izgra\u0111eno tokom 20 mjeseci mukotrpne diplomatije. Sada, uprkos vo\u0111enju novih nuklearnih pregovora sa Iranom, SAD su se pridru\u017eile Izraelu u napu\u0161tanju strate\u0161kog strpljenja u korist povremene sile. Neki tvrde da je Iran izazvao napade obmanjujuc\u0301i me\u0111unarodnu zajednicu, podsti\u010du\u0107i regionalne sukobe i obogac\u0301ujuc\u0301i uranijum do nivoa daleko iznad onih potrebnih za bilo kakvu civilnu primjenu. To su legitimne \u017ealbe. \u010cak je i Me\u0111unarodna agencija za atomsku energiju (IAEA), u izvje\u0161taju objavljenom neposredno prije po\u010detka izraelske kampanje, izrazila zabrinutost u vezi sa po\u0161tovanjem me\u0111unarodnih obaveza od strane Irana. Zaista, u analizi ovog izvje\u0161taja koju je sproveo Institut za nauku i me\u0111unarodnu bezbjednost se tvrdi da \u201eIran mo\u017ee da pretvori svoje trenutne zalihe uranijuma oboga\u0107enog 60 odsto u 233 kg (uranijuma za oru\u017eje) za tri nedjelje u postrojenju za oboga\u0107ivanje goriva Fordou (FFEP), dovoljno za devet nuklearnih bombi.\u201c Taj zaklju\u010dak je vjerovatno zapalio vatru pod Trampovom administracijom. Me\u0111utim, IAEA je tako\u0111e zaklju\u010dila da \u201enema vjerodostojnih indikacija o teku\u0107em, neprijavljenom strukturiranom nuklearnom programu\u201c u Iranu, dok je podvukla hitnu potrebu za postizanjem nuklearnog sporazuma. \u201eIran\u201c, upozorila je agencija, \u201ejedina je dr\u017eava na svijetu koja nema nuklearno oru\u017eje i koja proizvodi i akumulira uranijum obogac\u0301en do 60 odsto\u201c, \u0161to je samo kratak tehni\u010dki korak od \u010distoc\u0301e od 90 odsto, potrebne za materijal za proizvodnju oru\u017eja\u201d. Uprkos tome, donosioci odluka u SAD i Izraelu odobrili su napade na iranske nuklearne objekte u Fordu, Natancu i Isfahanu \u2013 objekte koji podlije\u017eu za\u0161titnim mjerama IAEA i koji su pod nadzorom u skladu sa iranskim obavezama iz Sporazuma o ne\u0161irenju oru\u017eja (NPT). Time su razbili pravni i verifikacioni okvir koji postoji upravo da bi se sprije\u010dilo naoru\u017eavanje. Pored potkopavanja autoriteta IAEA i njenog re\u017eima inspekcija, napadi su prekr\u0161ili princip mirnodopske upotrebe nuklearne energije iz Sporazuma o ne\u0161irenju nuklearnog oru\u017eja (\u010clan IV) i me\u0111unarodno pravo, uklju\u010dujuc\u0301i Povelju Ujedinjenih nacija. SAD, nuklearna supersila sa istorijom katastrofalnih ratova usmjerenih na promjenu re\u017eima, i Izrael, tajna dr\u017eava sa nuklearnim oru\u017ejem koja odbija da potpi\u0161e Sporazum o ne\u0161irenju nuklearnog oru\u017eja, time su poslali nedvosmislenu poruku: samo slabi po\u0161tuju pravila, a samo jaki su bezbjedni. U stvari, sve dok imate nuklearno oru\u017eje, mo\u017eete kr\u0161iti me\u0111unarodno pravo po volji. Ovo va\u017ei ne samo za velike sile, vec\u0301 i za manje dr\u017eave. Pakistan, na primer, njeguje prekograni\u010dni terorizam i izvozi posredni\u010dki rat neka\u017enjeno, pretec\u0301i nuklearnom odmazdom svakome ko je pre\u0111e. Ovo predstavlja akutniju prjetnju regionalnom miru nego hipoteti\u010dka bomba Irana, ali SAD \u0107ute. Ovo licemjerje je duboko ukorijenjeno. Na kraju krajeva, upravo su SAD pomagale i podr\u017eavale skrivenu te\u017enju Pakistana za bombom. Tokom osamdesetih i devedesetih godina pro\u0161log vijeka, uzastopne ameri\u010dke administracije ignorisale su sve vec\u0301e dokaze da Pakistan tajno obogac\u0301uje uranijum i pravi nuklearno oru\u017eje \u2013 i nastavile su da usmjeravaju milijarde dolara pomoc\u0301i zemlji. Rezultat je krhka dr\u017eava naoru\u017eana \u201eislamskom bombom\u201c. Danas, kada je diplomatija iskliznula iz kolosjeka, inspekcije diskreditovane, prisila normalizovana, a dvostruki standardi prihvac\u0301eni, koja su sredstva preostala da se Iran ubijedi da je ostajanje bez nuklearnog oru\u017eja mudro i strate\u0161ki odr\u017eivo? Nakon vi\u0161egodi\u0161nje debate o vrijednosti nuklearnog odvrac\u0301anja \u2013 gdje je vrhovni vo\u0111a ajatolah Ali Hamnei \u010dak izdao vjerske edikte protiv nuklearnog oru\u017eja \u2013 iranski donosioci odluka \u0107e gotovo sigurno odlu\u010diti da ne postoji drugi na\u010din da se zemlja za\u0161titi od napada. Iran sada ima sve podsticaje da iza\u0111e \u2013 ili barem ograni\u010di \u2013 okvir IAEA i da juri ka nuklearnom proboju. Ba\u0161 kao \u0161to je Sadam Husein sakrio svoj nuklearni program nakon \u0161to je Izrael bombardovao ira\u010dki reaktor Osirak 1981. godine, koji je nadzirala IAEA, Iran \u0107e vjerovatno odbaciti transparentnost i nadzor u korist tajnosti i dvosmislenosti. To ne bi bio neki dramati\u010dan \u010din prkosa, ve\u0107 prije racionalan odgovor na ozbiljnu \u2013 \u010dak i egzistencijalnu \u2013 prijetnju. I nije samo Iran u pitanju. Ako mo\u0107ne dr\u017eave mogu neka\u017enjeno bombardovati za\u0161ti\u0107ene nuklearne objekte, za\u0161to bi se bilo koja zemlja oslanjala na globalni re\u017eim ne\u0161irenja oru\u017eja? Svaka vlada koja \u017eeli da izbjegne sudbinu Sadamovog Iraka ili Libije Muamera el Gadafija (ili, \u0161tavi\u0161e, demokratske Ukrajine), nastoja\u0107e da se domogne bombe \u2013 ili barem da joj se dovoljno pribli\u017ei da dr\u017ei protivnike u neizvjesnosti. Jedini odr\u017eivi put ka ne\u0161irenju nuklearnog oru\u017eja jeste i uvek \u0107e biti diplomatija, a ne uni\u0161tenje. Vojni udari mogu usporiti nuklearni program, ali ne mogu nametnuti dugoro\u010dna ograni\u010denja \u2013 posebno kada ih sprovode sile koje kr\u0161e upravo ona pravila koja tvrde da sprovode. Na kraju krajeva, operacije \u201eUzdignuti lav\u201c i \u201ePonoc\u0301ni \u010dekic\u0301\u201c mogu se pamtiti ne kao preventivni udari protiv iranskog nuklearnog prodora, vec\u0301 kao katalizatori za njega. Autor je profesor emeritus strate\u0161kih studija u Centru za politi\u010dko istra\u017eivanje sa sjedi\u0161tem u Nju Delhiju i saradnik Akademije Robert Bo\u0161 u Berlinu. Napisao je knjigu \u201eVoda, mir i rat: Suo\u010davanje sa globalnom krizom vode\u201c (Rowman & Littlefield, 2013). Copyright: Project Syndicate, 2025.www.project-syndicate.org<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":3518,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[9],"tags":[],"class_list":["post-3517","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-industrija"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3517","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=3517"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3517\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":3523,"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3517\/revisions\/3523"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/3518"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=3517"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=3517"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=3517"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}