{"id":3018,"date":"2025-06-18T11:34:43","date_gmt":"2025-06-18T11:34:43","guid":{"rendered":"https:\/\/ekonomist.me\/?p=3018"},"modified":"2025-06-18T09:34:33","modified_gmt":"2025-06-18T09:34:33","slug":"uae-izmedu-utopije-iz-vladinih-obecanja-i-stvarnosti-i","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/2025\/06\/18\/uae-izmedu-utopije-iz-vladinih-obecanja-i-stvarnosti-i\/","title":{"rendered":"UAE: izme\u0111u utopije iz vladinih obe\u0107anja i stvarnosti (I)"},"content":{"rendered":"\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t
\n\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t

UAE: izme\u0111u utopije iz vladinih obe\u0107anja i stvarnosti (I)<\/h1>\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t
Home<\/a> \/<\/span> <\/div>\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t

\u201cUjedinjeni Arapski Emirati su zaista izvanredno mjesto za svakoga ko ih je posjetio \u2014 primjer kako vizija, inovacije i zdrava ambicija zagledana u dugoro\u010dnu budu\u0107nost mogu da preobraze jednu zemlju.\u201d \u2013 ovim rije\u010dima je premijer Milojko Spaji\u0107 na dru\u0161tvenoj mre\u017ei X proslavio usvajanje Sporazuma o saradnji u oblasti turizma i razvoja nekretnina izme\u0111u vlada Crne Gore i Ujedinjenih Arapskih Emirata.<\/p>

https:\/\/x.com\/MickeySpajic\/status\/1929956397807984703<\/a><\/p>

Koliko je ovaj neravnopravni sporazum, i na koje sve na\u010dine, \u0161tetan za Crnu Goru ukazali su mnogi, te stoga ne\u0107e biti fokus ovog teksta, koji je primarno osvrt na ta\u010dnost premijerove izjave, odnosno na to da li su UAE zaista \u201eprimjer kako vizija, inovacije i zdrava ambicija zagledana u dugoro\u010dnu budu\u0107nost mogu da preobraze jednu zemlju\u201c. Ovaj tekst konkretno bavi\u0107e se u Crnoj Gori malo poznatim ekolo\u0161kim posljedicama razvoja UAE, koje su na\u017ealost imale i globalnog efekta.<\/p>

Ekolo\u0161ki otisak UAE <\/strong><\/p>

Dovoljno je baciti pogled na dvije fotografije koje prate tekstualni dio premijerove objave pa da vam ve\u0107 izazove sumnje u \u201ezdrave ambicije\u201c i kvalitet preporoda koji su UAE donijeli. Pomu\u010di\u0107ete se da i na jednoj od fotografija prona\u0111ete neko drvo me\u0111u stotinama solitera, ali \u0107e vam zato odmah u o\u010di upasti ekstremno zaga\u0111en vazduh. \u0160tavi\u0161e, Dubai (koji je na fotografijama) nije rijedak posjetilac vrha liste najzaga\u0111enijih gradova u svijetu, i upravo njegov nesnosan miris mo\u017eda je jedan od prvih utisaka\u00a0 svakoga ko je posjetio ovo \u201eizvanredno mjesto\u201c.<\/p>

Ujedinjeni Arapski Emirati godinama unazad va\u017ee za jednu od zemalja sa najve\u0107im ekolo\u0161kim otiskom (ecologic footprint) po glavi stanovnika na planeti. Ekolo\u0161ki otisak, kao indikator odr\u017eivosti, mjeri koli\u010dinu biolo\u0161ki produktivne povr\u0161ine potrebne da bi se zadovoljile potrebe jednog \u010dovjeka za hranom, energijom, stanovanjem i apsorpcijom ugljen-dioksida (CO\u2082), izra\u017een u globalnim hektarima po osobi. U pore\u0111enju s globalnim prosjekom i biokapacitetom planete, UAE su konstantno prema\u0161ivale granice odr\u017eive potro\u0161nje.<\/p>

Vrhunac ove neodr\u017eivosti desio se 2006. godine, kada su UAE prema podacima Global Footprint Network<\/em>-a i WWF-ovog izvje\u0161taja Living Planet Report<\/em> zvani\u010dno imale najve\u0107i ekolo\u0161ki otisak po glavi stanovnika u svijetu \u2013 \u010dak oko 10,7 globalnih hektara po osobi. To je vi\u0161estruko iznad globalnog prosjeka koji je tada iznosio pribli\u017eno 2,6 gha, dok je planetarna granica odr\u017eivosti iznosila oko 1,8 gha. Drugim rije\u010dima, stanovnik UAE je tro\u0161io resurse kao da ima na raspolaganju vi\u0161e od \u0161est planeta poput Zemlje.\u00a0<\/p>

Uprkos naporima koje ula\u017eu da se ovo stanje malo koriguje, UAE i dalje ostaju me\u0111u deset zemalja sa najve\u0107im ekolo\u0161kim otiskom po glavi stanovnika. Promjene koje su uvedene, iako va\u017ene, jo\u0161 uvijek nisu dovoljne da kompenzuju istorijski visoku potro\u0161nju resursa, naro\u010dito u kontekstu sve ve\u0107ih izazova koje donosi klimatska kriza. Time UAE ostaju paradigmatski primjer sukoba izme\u0111u brzog ekonomskog rasta i dugoro\u010dne ekolo\u0161ke odr\u017eivosti.<\/p>

Za ekstremno lo\u0161 uticaj na \u017eivotnu sredinu odgovorna je kombinacija vi\u0161e faktora. Prije svega, svakodnevni \u017eivot u UAE je energetski intenzivan: \u0161iroko rasprostranjena upotreba klima ure\u0111aja zbog ekstremnih temperatura, visoka zavisnost od privatnih automobila i velika potro\u0161nja energije u luksuznim objektima znatno pove\u0107avaju ugljeni\u010dni otisak. Tako\u0111e, velika zavisnost od desalinizacije morske vode za pi\u0107e i industriju zahtijeva ogromne koli\u010dine energije, koja se u UAE mahom dobija sagorijevanjem fosilnih goriva, \u010dime dodatno raste emisija CO\u2082. Emisije ugljen-dioksida u odre\u0111enim godinama prelazila je i 30 tona po glavi stanovnika, \u010dime su UAE bile rame uz rame sa dr\u017eavama poput Katara i SAD-a, koje su poznate po visokoj potro\u0161nji energije. Nije iznena\u0111enje \u0161to je UAE u zadnjih par decenija bio \u010dest primjer u globalnim izvje\u0161tajima koji upozoravaju na neodr\u017eive obrasce potro\u0161nje i rastu\u0107i jaz izme\u0111u potro\u0161nje i bio-kapaciteta.<\/p>

Ipak, ono \u0161to prvo privla\u010di pa\u017enju jeste vazduh, a upravo je kvalitet vazduha u UAE jedan od najozbiljnijih ekolo\u0161kih problema sa kojima se zemlja suo\u010dava. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) i IQAir-a, UAE se redovno nalaze me\u0111u dr\u017eavama sa najvi\u0161im prosje\u010dnim godi\u0161njim koncentracijama finih \u010destica PM2.5, koje lako prodiru u plu\u0107a i krvotok. Godine 2023, Dubai je povremeno bio me\u0111u deset najzaga\u0111enijih gradova na svijetu, sa dnevnim vrijednostima PM2.5 koje su prelazile 150 \u00b5g\/m\u00b3 \u0161to vi\u0161estruko prema\u0161uje preporu\u010dene granice WHO-a od 5 \u00b5g\/m\u00b3. Primjera radi, ovaj nivo zaga\u0111enja dosti\u017eu i Pljevlja (koja niko ne uzima kao parametar \u201ezdrave ambicije\u201c i \u201eodr\u017eivog razvoja\u201c), ali u UAE nije odgovoran ugalj ve\u0107 fosilna goriva, odnosno naftni derivati. Prije svega, tu je drumski saobra\u0107aj koji je zastupljen u velikom obimu zbog lo\u0161e pokrivenosti javnog transporta i \u010dinjenice da zbog lo\u0161e organizacije gradova i visokih temperatura gotovo ni\u0161ta nije dostupno pje\u0161ke (UAE nemaju zapadni koncept kakav je walkable city<\/em>). Iako se vlasti trude da uvedu elektri\u010dne automobile u upotrebnu, ne poma\u017ee \u010dinjenica da skoro sva elektri\u010dna energija tako\u0111e poti\u010de iz sagorijevanja fosilnih goriva.<\/p>

Devastacija obale i morskih ekosistema<\/strong><\/p>

Jednostavnije re\u010deno, UAE su primjer neodr\u017eivog razvoja. Ova zemlja gradi neuporedivo vi\u0161e urbanih kapaciteta nego \u0161to je u stanju da podr\u017ei bez drasti\u010dne devastacije \u017eivotne sredine. Upravo je ovaj pristup ono \u0161to \u201eekolo\u0161ku dr\u017eavu\u201c\u00a0 Crnu Goru treba najvi\u0161e da brine, jer najavljena ulaganja bi\u0107e upravo u urbani razvoj izuzetno kratke crnogorske obale, \u010diji su eko-sistemi drasti\u010dno kompleksniji i osjetljiviji od onih pustinjskih sa kojim UAE imaju iskustva.\u00a0<\/p>

U savremenoj eri urbanog razvoja, Emirati (a na prvom mjestu Dubai) su se pozicionirali kao globalni simbol arhitektonske ambicije, urbanisti\u010dke inovacije i luksuza. Projekti poput Palm Jumeirah, Palm Jebel Ali<\/em> i The World <\/em>(upravo jedno od ovih struktura vidi se i na fotografijama premijera Spaji\u0107a), masivna vje\u0161ta\u010dka ostrva gra\u0111ena u Arapskom zalivu, predstavljaju fascinantne podvige in\u017eenjerske ambicije. Me\u0111utim, iza vizuelno spektakularne fasade ovih megastruktura krije se niz ozbiljnih i kompleksnih ekolo\u0161kih posljedica koje su u velikoj mjeri potcijenjene ili sistematski potisnute iz javnog diskursa.<\/p>

Najdirektniji negativan uticaj izgradnje vje\u0161ta\u010dkih ostrva ogleda se u gubitku prirodnih stani\u0161ta, prije svega koralnih grebena i uni\u0161tenju morskog dna. Uprkos tvrdnjama investitora da nijedan koral nije bio pogo\u0111en, brojni nezavisni izvori procjenjuju da je izme\u0111u 7,5 i 11,25 km\u00b2 koralnog grebena nepovratno uni\u0161teno. S obzirom na to da su korali osjetljivi organizmi koji predstavljaju temelj morskih ekosistema, njihovo nestajanje povla\u010di \u010ditav lanac biodiverzitetskih gubitaka, naro\u010dito kada se uzmu u obzir specifi\u010dne hemijske i biolo\u0161ke potrebe koje ovi organizmi imaju za reprodukciju i kolonizaciju.<\/p>

Jedna od klju\u010dnih posljedica gradnje ovih ostrva jeste pove\u0107ana zamu\u0107enost mora, nastala uslijed intenzivnog iskopavanja, nasipanja i pomjeranja velikih koli\u010dina sedimenta. Pove\u0107ana zamu\u0107enost vode umanjuje koli\u010dinu svjetlosti koja dopire do morskog dna, \u0161to direktno ugro\u017eava fotosintetske organizme poput korala i morske trave. Sediment se talo\u017ei na grebenima i dnu, gu\u0161i postoje\u0107e kolonije i spre\u010dava prirodnu regeneraciju. Ova situacija je dodatno ote\u017eana izuzetno slabom prirodnom cirkulacijom u plitkim vodama oko Dubaija, gdje povi\u0161ena temperatura mora i visoka salinitet dodatno uni\u0161tavaju biolo\u0161ke sisteme. Ako se prisjetite onog preliminarnog kompjuterskog prikaza mogu\u0107ih investicija na Velikoj pla\u017ei, sjeti\u0107ete se da su planirani upravo ovakvi ekstremno invazivni gra\u0111evinski projekti, koji ne samo da uklju\u010duju morsku obalu ve\u0107 i preusmjeravanje rijeke Bojane.<\/p>

Tek nakon velike devastacije obalnog i podvodnog ekosistema na obalama Dubaija, kompanija Nakheel<\/em> sprovela je niz eksperimenata sa vje\u0161ta\u010dkim grebenima. Me\u0111u testiranim modelima na\u0161li su se betonski oblici, potopljeni avioni, bar\u017ee, piramidalne konstrukcije i tzv. Runde Reef<\/em> strukture. Ve\u0107ina ovih poku\u0161aja bila je neuspje\u0161na – mnoge konstrukcije su se prevrnule pod udarima \u0161amalskih vjetrova ili nisu bile dovoljno stabilne za razvoj kompleksnih ekosistema. Drugim rije\u010dima, ve\u0107ina nanesene \u0161tete izgradnjom ovih megastruktura trajna je i nepopravljiva. Ipak, treba odati priznanje \u010dinjenici da su UAE svjesni gre\u0161aka, koje crnogorski zvani\u010dnici ne vide i ne priznaju kada im se na njih skrene pa\u017enja. Nije nu\u017eno napominjati da \u0107e napori koje UAE ula\u017ee na reparaciju ekolo\u0161kih propusta u svojoj zemlji izostati u Crnoj Gori gdje vlasti nisu u stanju ni da se obra\u010dunaju sa individualnim \u0161vercerima \u0161ljunka.<\/p>

Kako to obi\u010dno biva, ekolo\u0161ku devastaciju prati i gubitak onih finijih ljudskih aktivnosti koje su vezane za zdravu prirodnu sredinu. Ovaj konkretni slu\u010daj doveo je do gubitka atraktivnih ronila\u010dkih lokacija. Primjera radi, Emirates Diving Association<\/em> je dokumentovala da je devet ronila\u010dkih mjesta postalo neupotrebljivo ili ozbiljno ugro\u017eeno zbog smanjene vidljivosti, prisustva te\u0161ke gra\u0111evinske mehanizacije i smanjenja riblje populacije. Osim toga, zabilje\u017eeno je zaga\u0111enje obala sivkastim, muljevitim slojem nastalim vjerovatno iz podmorskog jaru\u017eanja, \u0161to je dodatno naru\u0161ilo kvalitet i vizuelni izgled obalnog pojasa.<\/p>

Treba naglasiti da su zvani\u010dnici UAE tvrdili da \u0107e vje\u0161ta\u010dka ostrva \u201cpobolj\u0161ati\u201d prirodu, pozivaju\u0107i se na \u0161irenje morske trave, prisustvo ptica ili rijetke pojave delfina, ali ovi elementi su prije izuzetak nego pravilo. Alge i trave koje su se naselile izme\u0111u kraka Palm Jumeirah<\/em>, ne mogu nadomjestiti izgubljene funkcije koralnih grebena u pogledu biodiverziteta, za\u0161tite obale i ribarstva, ali zbog povi\u0161ene temperature i saliniteta mogu biti opasne po ljude.<\/p>

Dakle, brza urbana ekspanzija UAE, pogotovo u domenu najambicioznijih obalnih projekata, nepopravljivo je naru\u0161io lokalni ekosistem, a gradovi koji su nastali toliko su energetski neodr\u017eivi da proizvode zaga\u0111enje koje ovu zemlju stavlja me\u0111u prvih 10 u svijetu (od 200 dr\u017eava). Iako su sprovedeni odre\u0111eni poku\u0161aji restauracije i vje\u0161ta\u010dke kompenzacije, nau\u010dni dokazi dosljedno pokazuju da negativni efekti prevazilaze koristi, naro\u010dito u smislu dugoro\u010dne odr\u017eivosti morskih ekosistema. Vje\u0161ta\u010dka ostrva su mo\u017eda simbol ljudske dominacije nad prirodom, ali njihova cijena (izra\u017eena kroz gubitak kompleksnih morskih bi\u0107a i stani\u0161ta) ostaje visoka i u mnogim aspektima nepovratna.<\/p>

Urbano zaga\u0111enje i upravljanje otpadom<\/strong><\/p>

Iako je ovdje ve\u0107i fokus na urbanizaciji obale (iz prostog razloga \u0161to je to priroda najavljenih investicija za CG), ni zale\u0111e Emirata nije pro\u0161lo bez te\u0161kih ekolo\u0161kih posljedica rapidne urbanizacije. Jedna od prate\u0107ih negativnih posljedica je i eksplozivni porast koli\u010dine otpada. Prema izvje\u0161tajima Ministarstva za klimatske promjene i \u017eivotnu sredinu UAE, Emirati godi\u0161nje proizvedu vi\u0161e od 6 miliona tona komunalnog \u010dvrstog otpada, pri \u010demu zna\u010dajan dio dolazi iz Dubaija i Abu Dabija. Prosje\u010dan stanovnik Dubaija proizvede vi\u0161e od 2,5 kilograma otpada dnevno – \u0161to je znatno iznad svjetskog prosjeka. Iako vlasti ula\u017eu u tehnologije za recikla\u017eu i energetsku obradu otpada, ve\u0107ina se i dalje odla\u017ee na deponije, \u0161to stvara ozbiljne rizike po zdravlje ljudi i \u017eivotnu sredinu, naro\u010dito zbog emisije metana i mogu\u0107eg zaga\u0111enja podzemnih voda. Sve su ovo problemi koja Crna Gora nije ni po\u010dela da rje\u0161ava, a sa potencijalnim mega-gradili\u0161tem UAE investitora problem odlaganja otpada mo\u017ee se samo intezivirati.<\/p>

Kako za ostatak svijeta tako i za UAE veliki problem pri\u010dinjava i plastika, na koju otpada 15% ukupne mase otpada u ovoj zemlji. Dugi niz godina, plasti\u010dne kese i ambala\u017ea bile su svakodnevica u trgovinama i restoranima, a zna\u010dajan dio tog otpada zavr\u0161avao je u pustinjskim predjelima ili u vodama Persijskog zaliva. Tek 2023. godine, Dubai je uveo zabranu jednokratnih plasti\u010dnih kesa, dok je Abu Dabi to u\u010dinio godinu ranije, \u0161to predstavlja kasni, ali va\u017ean korak ka odr\u017eivijem upravljanju otpadom. Uprkos tome, na nivou UAE manje od 20% otpada se reciklira. Primjera radi, Evropska unija zahtijeva od svojih \u010dlanica da do 2025. dostignu makar 55% stepena recikla\u017ee.<\/p>

Ako se u obzir uzme sve do sada navedeno, ne\u0107e \u010duditi da u UAE poseban problem predstavlja gra\u0111evinski otpad, koji \u010dini vi\u0161e od 60% ukupnog otpada u zemlji. Masivni gra\u0111evinski projekti (od izgradnje vje\u0161ta\u010dkih ostrva do luksuznih stambenih kompleksa i poslovnih zona) proizvode velike koli\u010dine gra\u0111evinskog \u0161uta, kontaminiranih materijala i betonskog otpada. Iako regulative zahtijevaju razdvajanje i ponovnu upotrebu ovog otpada, njihova primjena je \u010desto slaba, \u0161to dovodi do nelegalnog odlaganja i degradacije zemlji\u0161ta na rubovima urbanih zona.<\/p>

Degradacija tla i dezertifikacija<\/strong><\/p>

Paralelno s urbanizacijom, UAE se suo\u010dava s ozbiljnom degradacijom tla i procesom dezertifikacije (desertification<\/em>), koji dodatno ugro\u017eava klimatski ranjivi ekosistem ove zemlje. Prema podacima Programa Ujedinjenih nacija za \u017eivotnu sredinu (UNEP), \u010dak 80% teritorije Emirata je izlo\u017eeno srednjem do visokom riziku od degradacije tla. Uzroci su vi\u0161estruki: od klimatskih ekstrema i izra\u017eene su\u0161e, do intenzivne gradnje, \u0161irenja infrastrukture i neselektivne eksploatacije zemlji\u0161ta.<\/p>

Jedan od najvidljivijih oblika ove degradacije jeste mehani\u010dko o\u0161te\u0107enje pustinjskih predjela uslijed turizma i rekreacije. Popularne aktivnosti poput vo\u017enje d\u017eipova kroz dine, organizovanih safari tura i vojnih vje\u017ebi uni\u0161tavaju povr\u0161inski sloj tla, naru\u0161avaju prirodni vegetacijski pokriva\u010d i ubrzavaju eroziju. Bez biljnog pokriva\u010da, tlo brzo gubi sposobnost zadr\u017eavanja vlage, \u0161to dalje vodi ka formiranju pra\u0161inskih oluja (dust storm<\/em>) sve \u010de\u0161\u0107em fenomenu u regiji.<\/p>

Iako su Emirati pokrenuli brojne projekte ozelenjavanja i po\u0161umljavanja, mnogi od njih se oslanjaju na neautohtone biljne vrste koje zahtijevaju velike koli\u010dine desalinizovane vode za odr\u017eavanje. Ovakvi napori, iako vizuelno impresivni, nisu ekolo\u0161ki odr\u017eivi i ne doprinose obnovi prirodnih procesa u degradiranim podru\u010djima. Sadnja drve\u0107a poput akacija i palmi \u010desto stvara vje\u0161ta\u010dki pejza\u017e koji ne mo\u017ee da se izbori sa ekstremnim uslovima bez stalne ljudske intervencije. Kao posljedica toga, poljoprivreda u UAE ostaje izrazito neodr\u017eiva bez ogromnih ulaganja u navodnjavanje, vje\u0161ta\u010dka \u0111ubriva i agrotehni\u010dke mjere. \u0160irenje pustinjskih podru\u010dja i smanjenje plodnog tla dodatno poja\u010davaju zavisnost zemlje od uvoza hrane, \u0161to predstavlja strate\u0161ki i ekolo\u0161ki izazov za budu\u0107nost Emirata.<\/p>

Iako u prvi mah ovi problemi mogu djelovati kao ne\u0161to \u0161to se ti\u010de udaljenih pustinjskih predjela, \u010dinjenica je da veliki dio Crne Gore kre\u0107e upravo ovim stopama. Problem su\u0161e i dezertifikacije posebno je izra\u017een u ju\u017enoj regiji gdje klimatske promjene, potpomognute urbanom devastacijom, uni\u0161tavanjem \u0161ume kroz sje\u010du i nesposobnost dr\u017eave da stane na kraj i najmanjem po\u017earu, vode rapidnoj degradaciji zemlji\u0161ta. Ako se ovome pridoda i \u010dinjenica da je nelegalna eksploatacija \u0161ljunka ugrozila glavno izvori\u0161te vode za primorje, postavlja se pitanje za\u0161to bi iko pomislio da je jedan mega-gra\u0111evinski projekat na primorju uop\u0161te potreban toj regiji i Crnoj Gori.<\/p>

Autor: Roberto Golovi\u0107<\/p>\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t

\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\n\t\t\t\t\t\t<\/span>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

UAE: izme\u0111u utopije iz vladinih obe\u0107anja i stvarnosti (I) Home \/ \u201cUjedinjeni Arapski Emirati su zaista izvanredno mjesto za svakoga ko ih je posjetio \u2014 primjer kako vizija, inovacije i zdrava ambicija zagledana u dugoro\u010dnu budu\u0107nost mogu da preobraze jednu zemlju.\u201d \u2013 ovim rije\u010dima je premijer Milojko Spaji\u0107 na dru\u0161tvenoj mre\u017ei X proslavio usvajanje Sporazuma o saradnji u oblasti turizma i razvoja nekretnina izme\u0111u vlada Crne Gore i Ujedinjenih Arapskih Emirata. https:\/\/x.com\/MickeySpajic\/status\/1929956397807984703 Koliko je ovaj neravnopravni sporazum, i na koje sve na\u010dine, \u0161tetan za Crnu Goru ukazali su mnogi, te stoga ne\u0107e biti fokus ovog teksta, koji je primarno osvrt na ta\u010dnost premijerove izjave, odnosno na to da li su UAE zaista \u201eprimjer kako vizija, inovacije i zdrava ambicija zagledana u dugoro\u010dnu budu\u0107nost mogu da preobraze jednu zemlju\u201c. Ovaj tekst konkretno bavi\u0107e se u Crnoj Gori malo poznatim ekolo\u0161kim posljedicama razvoja UAE, koje su na\u017ealost imale i globalnog efekta. Ekolo\u0161ki otisak UAE Dovoljno je baciti pogled na dvije fotografije koje prate tekstualni dio premijerove objave pa da vam ve\u0107 izazove sumnje u \u201ezdrave ambicije\u201c i kvalitet preporoda koji su UAE donijeli. Pomu\u010di\u0107ete se da i na jednoj od fotografija prona\u0111ete neko drvo me\u0111u stotinama solitera, ali \u0107e vam zato odmah u o\u010di upasti ekstremno zaga\u0111en vazduh. \u0160tavi\u0161e, Dubai (koji je na fotografijama) nije rijedak posjetilac vrha liste najzaga\u0111enijih gradova u svijetu, i upravo njegov nesnosan miris mo\u017eda je jedan od prvih utisaka\u00a0 svakoga ko je posjetio ovo \u201eizvanredno mjesto\u201c. Ujedinjeni Arapski Emirati godinama unazad va\u017ee za jednu od zemalja sa najve\u0107im ekolo\u0161kim otiskom (ecologic footprint) po glavi stanovnika na planeti. Ekolo\u0161ki otisak, kao indikator odr\u017eivosti, mjeri koli\u010dinu biolo\u0161ki produktivne povr\u0161ine potrebne da bi se zadovoljile potrebe jednog \u010dovjeka za hranom, energijom, stanovanjem i apsorpcijom ugljen-dioksida (CO\u2082), izra\u017een u globalnim hektarima po osobi. U pore\u0111enju s globalnim prosjekom i biokapacitetom planete, UAE su konstantno prema\u0161ivale granice odr\u017eive potro\u0161nje. Vrhunac ove neodr\u017eivosti desio se 2006. godine, kada su UAE prema podacima Global Footprint Network-a i WWF-ovog izvje\u0161taja Living Planet Report zvani\u010dno imale najve\u0107i ekolo\u0161ki otisak po glavi stanovnika u svijetu \u2013 \u010dak oko 10,7 globalnih hektara po osobi. To je vi\u0161estruko iznad globalnog prosjeka koji je tada iznosio pribli\u017eno 2,6 gha, dok je planetarna granica odr\u017eivosti iznosila oko 1,8 gha. Drugim rije\u010dima, stanovnik UAE je tro\u0161io resurse kao da ima na raspolaganju vi\u0161e od \u0161est planeta poput Zemlje.\u00a0 Uprkos naporima koje ula\u017eu da se ovo stanje malo koriguje, UAE i dalje ostaju me\u0111u deset zemalja sa najve\u0107im ekolo\u0161kim otiskom po glavi stanovnika. Promjene koje su uvedene, iako va\u017ene, jo\u0161 uvijek nisu dovoljne da kompenzuju istorijski visoku potro\u0161nju resursa, naro\u010dito u kontekstu sve ve\u0107ih izazova koje donosi klimatska kriza. Time UAE ostaju paradigmatski primjer sukoba izme\u0111u brzog ekonomskog rasta i dugoro\u010dne ekolo\u0161ke odr\u017eivosti. Za ekstremno lo\u0161 uticaj na \u017eivotnu sredinu odgovorna je kombinacija vi\u0161e faktora. Prije svega, svakodnevni \u017eivot u UAE je energetski intenzivan: \u0161iroko rasprostranjena upotreba klima ure\u0111aja zbog ekstremnih temperatura, visoka zavisnost od privatnih automobila i velika potro\u0161nja energije u luksuznim objektima znatno pove\u0107avaju ugljeni\u010dni otisak. Tako\u0111e, velika zavisnost od desalinizacije morske vode za pi\u0107e i industriju zahtijeva ogromne koli\u010dine energije, koja se u UAE mahom dobija sagorijevanjem fosilnih goriva, \u010dime dodatno raste emisija CO\u2082. Emisije ugljen-dioksida u odre\u0111enim godinama prelazila je i 30 tona po glavi stanovnika, \u010dime su UAE bile rame uz rame sa dr\u017eavama poput Katara i SAD-a, koje su poznate po visokoj potro\u0161nji energije. Nije iznena\u0111enje \u0161to je UAE u zadnjih par decenija bio \u010dest primjer u globalnim izvje\u0161tajima koji upozoravaju na neodr\u017eive obrasce potro\u0161nje i rastu\u0107i jaz izme\u0111u potro\u0161nje i bio-kapaciteta. Ipak, ono \u0161to prvo privla\u010di pa\u017enju jeste vazduh, a upravo je kvalitet vazduha u UAE jedan od najozbiljnijih ekolo\u0161kih problema sa kojima se zemlja suo\u010dava. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) i IQAir-a, UAE se redovno nalaze me\u0111u dr\u017eavama sa najvi\u0161im prosje\u010dnim godi\u0161njim koncentracijama finih \u010destica PM2.5, koje lako prodiru u plu\u0107a i krvotok. Godine 2023, Dubai je povremeno bio me\u0111u deset najzaga\u0111enijih gradova na svijetu, sa dnevnim vrijednostima PM2.5 koje su prelazile 150 \u00b5g\/m\u00b3 \u0161to vi\u0161estruko prema\u0161uje preporu\u010dene granice WHO-a od 5 \u00b5g\/m\u00b3. Primjera radi, ovaj nivo zaga\u0111enja dosti\u017eu i Pljevlja (koja niko ne uzima kao parametar \u201ezdrave ambicije\u201c i \u201eodr\u017eivog razvoja\u201c), ali u UAE nije odgovoran ugalj ve\u0107 fosilna goriva, odnosno naftni derivati. Prije svega, tu je drumski saobra\u0107aj koji je zastupljen u velikom obimu zbog lo\u0161e pokrivenosti javnog transporta i \u010dinjenice da zbog lo\u0161e organizacije gradova i visokih temperatura gotovo ni\u0161ta nije dostupno pje\u0161ke (UAE nemaju zapadni koncept kakav je walkable city). Iako se vlasti trude da uvedu elektri\u010dne automobile u upotrebnu, ne poma\u017ee \u010dinjenica da skoro sva elektri\u010dna energija tako\u0111e poti\u010de iz sagorijevanja fosilnih goriva. Devastacija obale i morskih ekosistema Jednostavnije re\u010deno, UAE su primjer neodr\u017eivog razvoja. Ova zemlja gradi neuporedivo vi\u0161e urbanih kapaciteta nego \u0161to je u stanju da podr\u017ei bez drasti\u010dne devastacije \u017eivotne sredine. Upravo je ovaj pristup ono \u0161to \u201eekolo\u0161ku dr\u017eavu\u201c\u00a0 Crnu Goru treba najvi\u0161e da brine, jer najavljena ulaganja bi\u0107e upravo u urbani razvoj izuzetno kratke crnogorske obale, \u010diji su eko-sistemi drasti\u010dno kompleksniji i osjetljiviji od onih pustinjskih sa kojim UAE imaju iskustva.\u00a0 U savremenoj eri urbanog razvoja, Emirati (a na prvom mjestu Dubai) su se pozicionirali kao globalni simbol arhitektonske ambicije, urbanisti\u010dke inovacije i luksuza. Projekti poput Palm Jumeirah, Palm Jebel Ali i The World (upravo jedno od ovih struktura vidi se i na fotografijama premijera Spaji\u0107a), masivna vje\u0161ta\u010dka ostrva gra\u0111ena u Arapskom zalivu, predstavljaju fascinantne podvige in\u017eenjerske ambicije. Me\u0111utim, iza vizuelno spektakularne fasade ovih megastruktura krije se niz ozbiljnih i kompleksnih ekolo\u0161kih posljedica koje su u velikoj mjeri potcijenjene ili sistematski potisnute iz javnog diskursa. Najdirektniji negativan uticaj izgradnje vje\u0161ta\u010dkih ostrva ogleda se u gubitku prirodnih stani\u0161ta, prije svega koralnih grebena i uni\u0161tenju morskog dna. Uprkos tvrdnjama investitora da nijedan koral nije bio pogo\u0111en, brojni nezavisni izvori procjenjuju da je izme\u0111u 7,5 i 11,25 km\u00b2 koralnog grebena nepovratno uni\u0161teno. S obzirom na to da su korali osjetljivi organizmi koji predstavljaju temelj morskih ekosistema, njihovo nestajanje povla\u010di \u010ditav lanac biodiverzitetskih gubitaka, naro\u010dito kada se uzmu u obzir specifi\u010dne hemijske i biolo\u0161ke potrebe koje ovi organizmi<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":3019,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[9,6,7],"tags":[],"class_list":["post-3018","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-industrija","category-ekonomija","category-biznis"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3018","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=3018"}],"version-history":[{"count":25,"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3018\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":3068,"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3018\/revisions\/3068"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/3019"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=3018"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=3018"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=3018"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}