{"id":1877,"date":"2025-05-06T09:16:40","date_gmt":"2025-05-06T09:16:40","guid":{"rendered":"https:\/\/ekonomist.me\/?p=1877"},"modified":"2025-05-07T12:18:35","modified_gmt":"2025-05-07T12:18:35","slug":"logika-trampovih-tarifa-i-novi-svjetski-poredak","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/2025\/05\/06\/logika-trampovih-tarifa-i-novi-svjetski-poredak\/","title":{"rendered":"Logika Trampovih tarifa i novi svjetski poredak"},"content":{"rendered":"\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t
\n\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t

Logika Trampovih tarifa i novi svjetski poredak<\/h1>\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t
Home<\/a> \/<\/span> <\/div>\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t\n

April 2025. osta\u0107e upam\u0107en po ameri\u010dkim carinskim tarifama koje su \u0161okirale cijeli svijet, na onaj na\u010din na koji ki\u0161a iznenadi sve one koji nisu pratili vremensku prognozu iako je istu najavila sa stoprocentnom sigurno\u0161\u0107u. Tramp je tokom cijele predsjedni\u010dke kampanje uporno ponavljao da je za njega \u201etarifa najljep\u0161a rije\u010d u re\u010dniku engleskog jezika\u201c. Da se nije previ\u0161e \u0161alio pokazuje i to da je na mjesto predsjednika Savjeta ekonomskih savjetnika SAD postavio Stivena Mirana (Stephen Ira Miran), ekonomistu i autora\u00a0Korisni\u010dkog vodi\u010da za restruktuiranje svjetske ekonomije<\/em>\u00a0(A User\u2019s Guide to Restructuring the Global Trading System) koji kao okosnicu svog plana ima upravo tarife.<\/p>\n

\u0160tavi\u0161e, carinske tarife su u opticaju ve\u0107 osam godina, budu\u0107i da ih Tramp po\u010deo uvoditi jo\u0161 tokom svog prvog mandata 2017. On je tada uveo tarife Kini na \u010delik, aluminijum, elektroniku, automobile i druge proizvode. Raniji poduhvat je propao jer je Kina jednostavno pove\u0107ala izvoz u Vijetnam, Meksiko i druge zemlje kojima Va\u0161ington nije uveo carine, pa se uvoz jeftinih kineskih proizvoda u SAD nastavio preko posrednika. Tramp bi mo\u017eda i tada posegao za ovakvim planom sveobuhvatnih globalnih carina da ga u tome nije omela pandemija korona-virusa. Ovoga puta carinskim tarifama, u ve\u0107oj ili manjoj mjeri, zaprije\u0107eno je cijelom svijetu, kako suparnicima, tako i saveznicima. Ima li logike u ovim prili\u010dno ekstremnim mjerama? \u00a0<\/p>\n

\u0160ta je Tramp \u017eelio da postigne tarifama?<\/strong><\/p>\n

47-i ameri\u010dki predsjednik uveo je globalne tarife u cilju restrukturiranja svjetskog ekonomskog sistema. Ovakva tvrdnja stvara vi\u0161e pitanja nego \u0161to daje odgovora, ali \u010dinjenica je da ovako ambiciozan projekat ima vi\u0161e od jednog cilja. Na prvom mjestu to je reindustrijalizacija SAD. Ovo je ne\u0161to \u0161to je Tramp i ranije \u017eelio da postigne, a proteklih nekoliko godina samo je potvrdilo opravdanost njegovih stremljenja u tom pogledu. Pandemija COVID-19 pokazala je osjetljivost globalne ekonomije i oslanjanje na tu\u0111u proizvodnju i preduge lance snabdijevanja. Sli\u010dnu situaciju otkrio je i rat u Ukrajini, gdje cjelokupni NATO nije u stanju da industrijski nadi\u0111e ratnu proizvodnju Rusije i njenih malobrojnih (ali proizvodno orjentisanih) saveznika. Zaklju\u010dak je jasan \u2013 u trenucima krize zemlje se ne mogu oslanjati na tu\u0111u proizvodnju.<\/p>\n

Ponovno pokretanje industrijske proizvodnje, u sprezi sa umanjenjem vrijednosti dolara, za cilj ima da smanji ameri\u010dki spoljno-trgovinski deficit, ali i javni dug. Poslednji put kada su SAD imale trgovinski suficit (vi\u0161e izvozili nego uvozili) bilo je 1975. godine. Poslednji put kada su SAD imale bud\u017eetski suficit (vi\u0161ak u dr\u017eavnom bud\u017eetu) bilo je krajem 1990-ih, tokom administracije predsjednika Bila Klintona. Dakle u ovom vijeku SAD ni za trenutak nisu tro\u0161ile onoliko koliko zara\u0111uju, niti izvozile vi\u0161e od toga koliko uvoze. Zato mo\u017eda ne \u010dudi da je na dan 24. april 2025. ukupan javni dug SAD iznosio je $36,214,749,867,321; a vjerovatno jo\u0161 manje \u010dudi za\u0161to bi jedan ameri\u010dki predsjednik poku\u0161ao da preokrene ovakvu situaciju.<\/p>\n

Za\u0161to SAD ru\u0161e sistem koje su same uspostavile?<\/strong><\/p>\n

Deindustrijalizacija SAD desila se pod dva ekonomska sistema koje su uspostavile upravo SAD. Prvi je tzv bretonvudsovski sistem. On je uspostavljen\u00a0Sporazumom iz Breton Vudsa<\/em>\u00a0(Bretton Woods Agreement) potpisanim u julu 1944, pred kraj Drugog svjetskog rata, izme\u0111u 44 savezni\u010dke zemlje. U na\u010delu, cilj je bio stvaranje stabilnog i predvidivog me\u0111unarodnog monetarnog sistema koji bi pomogao posleratnoj obnovi i sprije\u010dio ekonomske krize poput one iz 1930-ih. Prakti\u010dno, SAD su stremile da ekonomskim podsticajima i odbrambenim garancijama ve\u017eu \u0161to vi\u0161e zemalja za sebe, kako bi izbjegla rizik da se priklju\u010de sovjetskoj sferi uticaja.\u00a0<\/p>\n

Ono \u0161to je dogovoreno u Breton Vudsu jeste da ameri\u010dke saveznice ve\u017eu svoju valutu za dolar, koji je sam bio vezan za zlato. Istovremeno, SAD su se obavezale da pomognu ovim zemljama (ve\u0107inski razorenim ratom) da se obnove putem sredstava iz\u00a0Mar\u0161alovog plana<\/em>. Ne samo da bi ameri\u010dkim sredstvima ove zemlje stavile svoju industriju na noge, SAD su se obavezale da im omogu\u0107e pristup svom tr\u017ei\u0161tu ukidanjem carina. Sa druge strane, od saveznica se nije o\u010dekivalo ukidanje carina ve\u0107 su im iste dozvoljene kao metod za\u0161tite sopstvenog tr\u017ei\u0161ta u osjetljivom trenutku povoja. Ni\u0161ta manje bitan bio je i vojni aspekt sporazuma koji je podrazumijevao da savezni\u010dke zemlje dobiju ameri\u010dku za\u0161titu, ali i omogu\u0107e prisustvo ameri\u010dkih baza na svojoj teritoriji.<\/p>\n

Bretonvudski sistem osigurao je Sjedinjenim Ameri\u010dkim Dr\u017eavama mjesto zapadnog hegemona u borbi protiv komunizma, a dolaru status najpo\u017eeljnije rezervne valute u svijetu. Istovremeno, ja\u010danjem privreda svojih saveznika, SAD su sebi osigurale mo\u0107ne trgovinske partnere, dovoljno bogate da mogu priu\u0161titi ameri\u010dke izvozne proizvode. Upravo u tim aspektima, koji su uspostavili globalnu ulogu SAD-a, le\u017ealo je i sjeme uni\u0161tenja ameri\u010dke industrije. Naime, boga\u0107enje ameri\u010dkih saveznika vodilo je sve ve\u0107oj potra\u017enji za dolarom radi stvaranja deviznih rezervi, ali budu\u0107i da je dolar bio vezan za zlato, kojega ima u ograni\u010denim koli\u010dinama, SAD su 1971. bile primorane ukinuti zlatnu potporu svojoj valuti kako bi mogle nastaviti \u0161tampati nove dolare.<\/p>\n

Kriza koja je nastupila vodila je uspostavljanju neoliberalnog svjetskog poretka. Ovaj sistem, koji su 80-ih godina uspostavili ameri\u010dki predsjednik Ronald Regan i britanska premijerka Margaret Ta\u010der, imao je za cilj na prvom mjestu smanjenje uloge dr\u017eave u ekonomiji (npr. ukidanje propisa u finansijskom sektoru, energetici, telekomunikacijama). U tu svrhu sprovedene su masovne privatizacije, u kojima su dr\u017eavne kompanije i servisi poput \u017eeljeznice, telekomunikacija i elektroprivrede pre\u0161le u privatne ruke. Privatnim kompanijama smanjeni su porezi kako bi se inicirao rast ekonomije i ulaganje, a na globalnom nivou do\u0161lo je do smanjenja carinskih tarifa kako bi se podstakla slobodna trgovina.<\/p>\n

Nakon pada Sovjetskog Saveza, Va\u0161ington nije samo dozvolio saveznicima da zadr\u017ee ve\u0107e carinske tarife prema SAD-u nego \u0161to su Sjedinjene Dr\u017eave imale prema njima, ve\u0107 je to omogu\u0107io i drugim dr\u017eavama. Logika iza ove odluke bila je uvjerenje da \u0107e boga\u0107enje drugih zemalja na ra\u010dun SAD-a voditi njihovom blagonaklonijem odnosu prema Americi, ja\u010daju\u0107i i \u0161ire\u0107i ameri\u010dku globalnu hegemoniju. Drugim rije\u010dima, SAD su se nadale da \u0107e, me\u0111u ostalima, biv\u0161e zemlje isto\u010dnog bloka nakon Hladnog rata razviti prijateljske odnose sa SAD-om, sli\u010dno kao \u0161to su to poslije Drugog svjetskog rata u\u010dinile Njema\u010dka i Japan.<\/p>\n

\u0160irenje broja dr\u017eava s povla\u0161tenim polo\u017eajem u odnosu na SAD nije vodilo samo ja\u010danju ameri\u010dke hegemonije, nego i dodatnom ja\u010danju dolara. Potra\u017enja za dolarom kao rezervnom valutom drasti\u010dno je porasla, podi\u017eu\u0107i mu cijenu i \u010dine\u0107i Amerikance bogatijim. Istovremeno, to je prosje\u010dnog ameri\u010dkog radnika u\u010dinilo znatno skupljim, \u0161to je vodilo premje\u0161tanju proizvodnih pogona u zemlje s jeftinijom radnom snagom. Neoliberalno insistiranje na uklanjanju barijera slobodnoj trgovini dodatno je olak\u0161alo ovu tranziciju i ubrzalo deindustrijalizaciju SAD-a. Najve\u0107i \u0161ok u tom procesu nastupio je 2001. godine, kada se Kina priklju\u010dila Svjetskoj trgovinskoj organizaciji (WTO).<\/p>\n

Dakle, dva poretka koja su uspostavila ameri\u010dku vojnu, ekonomsku i politi\u010dku dominaciju na planeti pokazala su se kao neodr\u017eiva. Njihovo dugoro\u010dno o\u010duvanje zahtijevalo je sna\u017ene i stabilne SAD, ali bi, da su ti sistemi opstali dovoljno dugo, upravo oni doveli do uru\u0161avanja ameri\u010dke mo\u0107i. Deindustrijalizacija je postupno potkopavala proizvodnu bazu SAD-a, dok su nejednake carine dodatno produbljivale spoljnotrgovinski deficit, nastao kao posledica \u010dinjenice da SAD konstantno uvoze daleko vi\u0161e robe nego \u0161to izvoze. Trampova namjera jeste upravo da preokrene trend deindustrijalizacije i deficita, a da pritom ne naru\u0161i ono \u0161to je ostalo od ameri\u010dkog globalnog uticaja.<\/p>\n

Mar-a-Lago sporazum i MAGA poredak<\/strong><\/p>\n

Kona\u010dno, vra\u0107amo se na tarife. Novi svjetski ekonomski poredak, predlo\u017een u vidu Mar-a-lago sporazuma, \u00a0ne mo\u017ee se uspostaviti preko no\u0107i, a u svom tranzicionom periodu podrazumijeva ne\u0161to \u0161to Trampovi saradnici nazivaju \u201etarifnim \u0161okom\u201c ili \u201etarifnim haosom\u201c \u2013 to je upravo period u kojem se svijet trenutno nalazi. Taj prelazni trenutak karakteri\u0161u pad berze, pad kupovne mo\u0107i usljed rasta cijena proizvoda pogo\u0111enih tarifama i sli\u010dni poreme\u0107aji. Ni\u0161ta od toga ne zvu\u010di ohrabruju\u0107e, ali je nu\u017eno, predvi\u0111eno i privremeno.<\/p>\n

Jedan od Trampovih klju\u010dnih ciljeva jeste uvo\u0111enje recipro\u010dnih carinskih tarifa \u2013 da druge zemlje ne primjenjuju vi\u0161e stope carinjenja na ameri\u010dke proizvode nego \u0161to SAD carine njihove. Ipak, umjesto da budu zasnovane na stvarnim tarifama i trgovinskim barijerama, inicijalno najavljene tarife bile su odre\u0111ene prema veli\u010dini bilateralnog trgovinskog deficita u robi. Drugim rije\u010dima, zemlje s ve\u0107im suficitom u trgovini sa SAD suo\u010dile su se s vi\u0161im tarifama, bez obzira na to kakvu stvarnu trgovinsku politiku vode.<\/p>\n

Ove drasti\u010dne mjere u su\u0161tini predstavljaju pregovara\u010dku polugu. Sli\u010dno se dogodilo i po\u010detkom Trampovog prvog mandata, kada je prijetio Kolumbiji i Meksiku uvo\u0111enjem tarifa ukoliko ne preuzmu nazad ilegalne migrante koje im SAD deportuju. Tada je sama prijetnja bila dovoljna da se postigne \u017eeljeni efekat, a djeluje da je i sada tako.<\/p>\n

Jedan od dodatnih ciljeva Trampove politike jeste slabljenje vrijednosti dolara u odnosu na druge valute, uz o\u010duvanje njegovog statusa globalne rezervne valute. Drugim rije\u010dima, zemlje koje \u017eele nastaviti da koriste dolar kao rezervnu valutu trebalo bi da pristanu na ameri\u010dke uslove \u2013 u protivnom, suo\u010di\u0107e se s tarifama. Donald Tramp \u017eeli smanjiti vrijednost dolara kako bi pove\u0107ao konkurentnost ameri\u010dkog izvoza, smanjio trgovinski deficit i podstakao reindustrijalizaciju. Jak dolar \u010dini ameri\u010dke proizvode skupljima na svjetskom tr\u017ei\u0161tu, \u0161to pogoduje uvozu, ali \u0161teti doma\u0107oj proizvodnji. Smatra se da slabiji dolar mo\u017ee privu\u0107i investicije, otvoriti nova radna mjesta i uravnote\u017eiti trgovinske odnose SAD-a sa zemljama koje ostvaruju vi\u0161ak u razmjeni.<\/p>\n

Ovaj slijed doga\u0111aja pogoduje planu reindustrijalizacije ali za sad ima lo\u0161 uticaj na berzu, \u0161to je tako\u0111e ne\u0161to za \u0161ta Tramp i njegovi savjetnici previ\u0161e ne mare (iako se to ne bi moglo re\u0107i za znatan dio njegovih donatora). \u0160tavi\u0161e, ve\u0107ina Amerikanaca (oko 60%) nema nikakvog udjela u berzi. Na svjetskom nivou manje od 5% ljudi u\u010destvuje na berzi pa bi se tako moglo re\u0107i da njen pad ne poga\u0111a 95% \u010dovje\u010danstva. Time se potencijalno \u010dak i smanjuju razlike izme\u0111u superbogatih i ostalih, umjesto da dolazi do masovnog osiroma\u0161enja (kako to poku\u0161ava predstaviti ameri\u010dka ljevica naklonjena anti-Tramp retorici). \u010cak i ako bi pad vrijednosti pojedinih kompanija doveo do otpu\u0161tanja, ta bi se otpu\u0161tanja u najve\u0107oj mjeri desila van SAD \u2013 tamo gdje te kompanije koriste jeftinu radnu snagu. Upravo to je praksa koju Trampova administracija \u017eeli ograni\u010diti, podsticanjem povratka proizvodnje u SAD.<\/p>\n

Na koncu, Tramp \u017eeli ostvariti dva vrhovna cilja \u2013 osigurati bezbjednost SAD-a i pobolj\u0161ati \u017eivotni standard njenih gra\u0111ana kroz reindustrijalizaciju, smanjenje spoljnotrgovinskog deficita i javnog duga. To kani posti\u0107i prijetnjama tarifama, garancijom bezbjednosti (koja ovoga puta nije besplatna) i smanjivanjem vrijednosti dolara, uz istovremeno o\u010duvanje njegovog statusa rezervne valute. \u0160ta \u0107e o tome misliti savezni\u010dke dr\u017eave i u\u010desnici na berzi, za Trampovu administraciju je od sekundarnog zna\u010daja.<\/p>\n

\u0160anse za uspjehom?<\/strong><\/p>\n

Novi svjetski poredak je neminovan budu\u0107i da je stari po\u010deo da se uru\u0161ava ve\u0107 tokom Trampovog prvog mandata, \u0161to zbog carinskog rata \u0161to zbog \u0161oka koji je pandemija ostavila na globalizovano svjetsko tr\u017ei\u0161te. \u00a0\u010cak i ako Trampov naslednik poku\u0161a opovrgnuti njegove odluke, konstelacija snaga u svijetu ve\u0107 je promijenjena. Svima je postalo jasno da je pro\u0161lo vrijeme besplatne ameri\u010dke za\u0161tite i neobuzdane slobodne trgovine, ali i da je slijepo povjerenje u SAD bila gre\u0161ka. Amerika je mo\u017eda i dalje u poziciji da diktira ure\u0111enje svijeta, ali pro\u0161la su vremena kada su ostale zemlje bile spremne to prihvatiti bez skepse.<\/p>\n

Istovremeno, ne postoje garancije da \u0107e novi svjetski poredak biti upravo onakav kakav je Tramp zacrtao, niti da \u0107e se SAD reindustrijalizovati u onoj mjeri kako je zami\u0161ljeno. Tramp je ve\u0107 suspendovao ve\u0107inu tarifa na odre\u0111eno vrijeme, \u0161to su mnogi njegovi kriti\u010dari po\u017eurili proglasiti neuspjehom. Me\u0111utim, ono \u0161to im je promaklo jest \u010dinjenica da su desetine zemalja pohrlile pregovarati o tarifama i budu\u0107im trgovinskim odnosima \u2013 \u0161to je upravo ono \u0161to je Tramp \u017eelio posti\u0107i, koriste\u0107i tarife kao polugu u diplomatskim odnosima. Uprkos uspjehu, ono \u0161to Trampova administracija mo\u017eda nije najbolje promislila jest \u010dinjenica da je ogoljavanje diplomatije na otvorenu borbu za vlastiti interes poslalo signal saveznicima da im je pametnije okrenuti le\u0111a SAD \u010dim se uka\u017ee bolja opcija.<\/p>\n

Tarife usmjerene ka Kini su ostale, zajedno sa trgovinskim ratom \u2013 i upravo ovdje le\u017ei mo\u017eda i najve\u0107a mana Trampovog poduhvata. Kina je autokratija, a u kriznim situacijama autokratije uvijek imaju prednost u odnosu na demokratije. Kineski predsjednik Si \u0110inping ne mora da brine o podr\u0161ci glasa\u010da, te pad \u017eivotnog standarda prouzrokovan carinskim ratom ne\u0107e poljuljati politiku Pekinga. Istovremeno, pad ameri\u010dkog \u017eivotnog standarda mogao bi postati upravo platforma na kojoj \u0107e budu\u0107i kandidat pobijediti na izborima.<\/p>\n

Za sada Tramp ima zavidnu podr\u0161ku od 54%, \u0161to ukazuje na to da stanovni\u0161tvo SAD vjeruje njegovim tvrdnjama da je pad standarda privremen i da predstavlja uvod u porast \u017eivotnog standarda koji \u0107e donijeti reindustrijalizacija (za koju postoje indicije da bi se mogla, makar djelimi\u010dno, ostvariti). Pad ameri\u010dke berze, iako prenaduvan od strane Trampovih protivnika (budu\u0107i da i dalje nije ni blizu tako drasti\u010dan kao pojedini padovi u vrijeme Bajdenove administracije), ipak nije bezna\u010dajan. Budu\u0107i da je ameri\u010dki sistem, poput mnogih (ako ne i svih) demokratija, dobrim dijelom zapravo oligarhijski \u2013 jer uspjeh u izbornoj trci u velikoj mjeri zavisi od donacija bogatih \u2013 ovo bi tako\u0111e moglo imati uticaja na budu\u0107i sastav Bijele ku\u0107e.<\/p>\n

Me\u0111u idejama \u010diji uspjeh nije zagarantovan nalazi se i deprecijacija dolara. Veliki broj svjetskih privreda usporio je nakon pandemije, pa i one te\u017ee ka ni\u017eoj, a ne vi\u0161oj vrijednosti svojih valuta u odnosu na dolar. SAD se mogu nadati uspjehu u ovom pogledu samo kod onih zemalja koje budu smatrale ameri\u010dku za\u0161titu dovoljno vrijednom kontraponudom. Me\u0111utim, budu\u0107i da su SAD u poslednjih nekoliko godina napustile Avganistan i Ukrajinu, garancije Va\u0161ingtona vi\u0161e nijesu ono \u0161to su nekad bile. Istovremeno, carine na uvoz zapravo podi\u017eu vrijednost dolara \u2013 upravo to se dogodilo tokom prvog tarifnog rata izme\u0111u SAD-a i Kine, kada je dolar oja\u010dao 14% u odnosu na juan. Zbog toga danas jedan broj ekonomista predla\u017ee uvo\u0111enje fokusiranih tarifa, usmjerenih isklju\u010divo na bitne proizvode (poput baterija, elektronike i dronova) u \u010dijoj proizvodnji SAD drasti\u010dno zaostaju za Kinom. Ovo bi vodilo i fokusiranoj reindustrijalizaciji koja bi izbjegla da u SAD vrati neke prljavije industrije od manjeg zna\u010daja.\u00a0<\/p>\n

Zaklju\u010dno, Trampova trgovinska strategija ne mo\u017ee se posmatrati kao puka protekcionisti\u010dka avantura, ve\u0107 kao poku\u0161aj redefinisanja ameri\u010dke uloge u svijetu kroz ekonomsku snagu. Iako put ka reindustrijalizaciji nosi velike rizike, uklju\u010duju\u0107i politi\u010dke i me\u0111unarodne otpore, jasno je da povratak prethodnom globalnom poretku vi\u0161e nije ni mogu\u0107 ni odr\u017eiv. Budu\u0107nost \u0107e pokazati ho\u0107e li carine i slabiji dolar biti sredstva tranzicije ka stabilnijem sistemu ili tek faza u novom talasu globalnih previranja.<\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

Autor: Roberto Golovi\u0107<\/p>\n\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t

\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\n\t\t\t\t\t\t<\/span>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Logika Trampovih tarifa i novi svjetski poredak Home \/ April 2025. osta\u0107e upam\u0107en po ameri\u010dkim carinskim tarifama koje su \u0161okirale cijeli svijet, na onaj na\u010din na koji ki\u0161a iznenadi sve one koji nisu pratili vremensku prognozu iako je istu najavila sa stoprocentnom sigurno\u0161\u0107u. Tramp je tokom cijele predsjedni\u010dke kampanje uporno ponavljao da je za njega \u201etarifa najljep\u0161a rije\u010d u re\u010dniku engleskog jezika\u201c. Da se nije previ\u0161e \u0161alio pokazuje i to da je na mjesto predsjednika Savjeta ekonomskih savjetnika SAD postavio Stivena Mirana (Stephen Ira Miran), ekonomistu i autora\u00a0Korisni\u010dkog vodi\u010da za restruktuiranje svjetske ekonomije\u00a0(A User\u2019s Guide to Restructuring the Global Trading System) koji kao okosnicu svog plana ima upravo tarife. \u0160tavi\u0161e, carinske tarife su u opticaju ve\u0107 osam godina, budu\u0107i da ih Tramp po\u010deo uvoditi jo\u0161 tokom svog prvog mandata 2017. On je tada uveo tarife Kini na \u010delik, aluminijum, elektroniku, automobile i druge proizvode. Raniji poduhvat je propao jer je Kina jednostavno pove\u0107ala izvoz u Vijetnam, Meksiko i druge zemlje kojima Va\u0161ington nije uveo carine, pa se uvoz jeftinih kineskih proizvoda u SAD nastavio preko posrednika. Tramp bi mo\u017eda i tada posegao za ovakvim planom sveobuhvatnih globalnih carina da ga u tome nije omela pandemija korona-virusa. Ovoga puta carinskim tarifama, u ve\u0107oj ili manjoj mjeri, zaprije\u0107eno je cijelom svijetu, kako suparnicima, tako i saveznicima. Ima li logike u ovim prili\u010dno ekstremnim mjerama? \u00a0 \u0160ta je Tramp \u017eelio da postigne tarifama? 47-i ameri\u010dki predsjednik uveo je globalne tarife u cilju restrukturiranja svjetskog ekonomskog sistema. Ovakva tvrdnja stvara vi\u0161e pitanja nego \u0161to daje odgovora, ali \u010dinjenica je da ovako ambiciozan projekat ima vi\u0161e od jednog cilja. Na prvom mjestu to je reindustrijalizacija SAD. Ovo je ne\u0161to \u0161to je Tramp i ranije \u017eelio da postigne, a proteklih nekoliko godina samo je potvrdilo opravdanost njegovih stremljenja u tom pogledu. Pandemija COVID-19 pokazala je osjetljivost globalne ekonomije i oslanjanje na tu\u0111u proizvodnju i preduge lance snabdijevanja. Sli\u010dnu situaciju otkrio je i rat u Ukrajini, gdje cjelokupni NATO nije u stanju da industrijski nadi\u0111e ratnu proizvodnju Rusije i njenih malobrojnih (ali proizvodno orjentisanih) saveznika. Zaklju\u010dak je jasan \u2013 u trenucima krize zemlje se ne mogu oslanjati na tu\u0111u proizvodnju. Ponovno pokretanje industrijske proizvodnje, u sprezi sa umanjenjem vrijednosti dolara, za cilj ima da smanji ameri\u010dki spoljno-trgovinski deficit, ali i javni dug. Poslednji put kada su SAD imale trgovinski suficit (vi\u0161e izvozili nego uvozili) bilo je 1975. godine. Poslednji put kada su SAD imale bud\u017eetski suficit (vi\u0161ak u dr\u017eavnom bud\u017eetu) bilo je krajem 1990-ih, tokom administracije predsjednika Bila Klintona. Dakle u ovom vijeku SAD ni za trenutak nisu tro\u0161ile onoliko koliko zara\u0111uju, niti izvozile vi\u0161e od toga koliko uvoze. Zato mo\u017eda ne \u010dudi da je na dan 24. april 2025. ukupan javni dug SAD iznosio je $36,214,749,867,321; a vjerovatno jo\u0161 manje \u010dudi za\u0161to bi jedan ameri\u010dki predsjednik poku\u0161ao da preokrene ovakvu situaciju. Za\u0161to SAD ru\u0161e sistem koje su same uspostavile? Deindustrijalizacija SAD desila se pod dva ekonomska sistema koje su uspostavile upravo SAD. Prvi je tzv bretonvudsovski sistem. On je uspostavljen\u00a0Sporazumom iz Breton Vudsa\u00a0(Bretton Woods Agreement) potpisanim u julu 1944, pred kraj Drugog svjetskog rata, izme\u0111u 44 savezni\u010dke zemlje. U na\u010delu, cilj je bio stvaranje stabilnog i predvidivog me\u0111unarodnog monetarnog sistema koji bi pomogao posleratnoj obnovi i sprije\u010dio ekonomske krize poput one iz 1930-ih. Prakti\u010dno, SAD su stremile da ekonomskim podsticajima i odbrambenim garancijama ve\u017eu \u0161to vi\u0161e zemalja za sebe, kako bi izbjegla rizik da se priklju\u010de sovjetskoj sferi uticaja.\u00a0 Ono \u0161to je dogovoreno u Breton Vudsu jeste da ameri\u010dke saveznice ve\u017eu svoju valutu za dolar, koji je sam bio vezan za zlato. Istovremeno, SAD su se obavezale da pomognu ovim zemljama (ve\u0107inski razorenim ratom) da se obnove putem sredstava iz\u00a0Mar\u0161alovog plana. Ne samo da bi ameri\u010dkim sredstvima ove zemlje stavile svoju industriju na noge, SAD su se obavezale da im omogu\u0107e pristup svom tr\u017ei\u0161tu ukidanjem carina. Sa druge strane, od saveznica se nije o\u010dekivalo ukidanje carina ve\u0107 su im iste dozvoljene kao metod za\u0161tite sopstvenog tr\u017ei\u0161ta u osjetljivom trenutku povoja. Ni\u0161ta manje bitan bio je i vojni aspekt sporazuma koji je podrazumijevao da savezni\u010dke zemlje dobiju ameri\u010dku za\u0161titu, ali i omogu\u0107e prisustvo ameri\u010dkih baza na svojoj teritoriji. Bretonvudski sistem osigurao je Sjedinjenim Ameri\u010dkim Dr\u017eavama mjesto zapadnog hegemona u borbi protiv komunizma, a dolaru status najpo\u017eeljnije rezervne valute u svijetu. Istovremeno, ja\u010danjem privreda svojih saveznika, SAD su sebi osigurale mo\u0107ne trgovinske partnere, dovoljno bogate da mogu priu\u0161titi ameri\u010dke izvozne proizvode. Upravo u tim aspektima, koji su uspostavili globalnu ulogu SAD-a, le\u017ealo je i sjeme uni\u0161tenja ameri\u010dke industrije. Naime, boga\u0107enje ameri\u010dkih saveznika vodilo je sve ve\u0107oj potra\u017enji za dolarom radi stvaranja deviznih rezervi, ali budu\u0107i da je dolar bio vezan za zlato, kojega ima u ograni\u010denim koli\u010dinama, SAD su 1971. bile primorane ukinuti zlatnu potporu svojoj valuti kako bi mogle nastaviti \u0161tampati nove dolare. Kriza koja je nastupila vodila je uspostavljanju neoliberalnog svjetskog poretka. Ovaj sistem, koji su 80-ih godina uspostavili ameri\u010dki predsjednik Ronald Regan i britanska premijerka Margaret Ta\u010der, imao je za cilj na prvom mjestu smanjenje uloge dr\u017eave u ekonomiji (npr. ukidanje propisa u finansijskom sektoru, energetici, telekomunikacijama). U tu svrhu sprovedene su masovne privatizacije, u kojima su dr\u017eavne kompanije i servisi poput \u017eeljeznice, telekomunikacija i elektroprivrede pre\u0161le u privatne ruke. Privatnim kompanijama smanjeni su porezi kako bi se inicirao rast ekonomije i ulaganje, a na globalnom nivou do\u0161lo je do smanjenja carinskih tarifa kako bi se podstakla slobodna trgovina. Nakon pada Sovjetskog Saveza, Va\u0161ington nije samo dozvolio saveznicima da zadr\u017ee ve\u0107e carinske tarife prema SAD-u nego \u0161to su Sjedinjene Dr\u017eave imale prema njima, ve\u0107 je to omogu\u0107io i drugim dr\u017eavama. Logika iza ove odluke bila je uvjerenje da \u0107e boga\u0107enje drugih zemalja na ra\u010dun SAD-a voditi njihovom blagonaklonijem odnosu prema Americi, ja\u010daju\u0107i i \u0161ire\u0107i ameri\u010dku globalnu hegemoniju. Drugim rije\u010dima, SAD su se nadale da \u0107e, me\u0111u ostalima, biv\u0161e zemlje isto\u010dnog bloka nakon Hladnog rata razviti prijateljske odnose sa SAD-om, sli\u010dno kao \u0161to su to poslije Drugog svjetskog rata u\u010dinile Njema\u010dka i Japan. \u0160irenje broja dr\u017eava s povla\u0161tenim polo\u017eajem u odnosu na SAD nije vodilo samo ja\u010danju ameri\u010dke hegemonije, nego i dodatnom ja\u010danju dolara. Potra\u017enja<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":1879,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[7],"tags":[],"class_list":["post-1877","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-biznis"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1877","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1877"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1877\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1882,"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1877\/revisions\/1882"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1879"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1877"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1877"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1877"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}