{"id":1853,"date":"2025-05-07T09:09:53","date_gmt":"2025-05-07T09:09:53","guid":{"rendered":"https:\/\/ekonomist.me\/?p=1853"},"modified":"2025-05-07T09:30:26","modified_gmt":"2025-05-07T09:30:26","slug":"sta-crna-gora-moze-da-nauci-od-argentinskog-ludaka","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/2025\/05\/07\/sta-crna-gora-moze-da-nauci-od-argentinskog-ludaka\/","title":{"rendered":"\u0160ta Crna Gora mo\u017ee da nau\u010di od argentinskog \u201eLudaka\u201c"},"content":{"rendered":"\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t
\n\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t

\u0160ta Crna Gora mo\u017ee da nau\u010di od argentinskog \u201eLudaka\u201c<\/h1>\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t
Home<\/a> \/<\/span> <\/div>\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t\n

Argentina je po\u010dela prethodnu godinu setom najradikalnijih rezova u javnoj potro\u0161nji kakve je jedna mirnodopska zemlja pro\u0161la u modernoj ekonomskoj istoriji. Proces je bio bolan ali rezultati neporecivi. Nakon 123 godine Argentina je okon\u010dala fiskalni deficit (tj. po prvi put je imala vi\u0161e novca nego \u0161to tro\u0161i). Na godi\u0161njem nivou inflacija je u prosjeku pet puta manja nego prije reformi. Iz siroma\u0161tva je iza\u0161lo oko pet miliona stanovnika uprkos \u010dinjenici da je reforma uklju\u010divala otpu\u0161tanje desetina hiljada dr\u017eavnih slu\u017ebenika. Drugim rije\u010dima, rade\u0107i potpuno suprotno od onoga \u0161to trenutno radi crnogorsko rukovodstvo, Argentinci su uspjeli da preokrenu vijek propadanja svoje zemlje.<\/p>\n

100 godina nestabilnosti i propadanja<\/strong><\/p>\n

Po\u010detkom XX vijeka Argentina je bila me\u0111u najbogatijim dr\u017eavama svijeta \u2013 me\u0111u prvih deset prema BDP-u po glavi stanovnika, vi\u0161im \u010dak nego u Njema\u010dkoj, Francuskoj ili Italiji. Danas je taj parametar ni\u017ei nego u Crnoj Gori ili Srbiji, a jedva ne\u0161to vi\u0161i nego u Albaniji ili Sjevernoj Makedoniji. Kako je do\u0161lo do toga?<\/p>\n

Kada je po\u010detkom XIX vijeka Argentina stekla nezavisnost od \u0161panske krune, bila je to siroma\u0161na zemlja koja je jedva izdr\u017eavala sopstveno stanovni\u0161tvo. Me\u0111utim, tokom 1860-ih, Argentina je po\u010dela da iskori\u0161tava svoj poljoprivredni potencijal kako bi snabdijevala industrijalizovane zemlje sjeverne hemisfere \u017eitom, mesom i vunom. Kako je izvoz rastao, a s njim i prihodi, zemlja je po\u010dela rapidno da se razvija. Izme\u0111u ostalog, uslijedio je razvoj \u017eeljeznice, putne infrastrukture i trgova\u010dke mornarice.<\/p>\n

Sami ovi infrastrukturni poduhvati otvorili su veliki broj radnih mjesta, kako za kvalifikovanu, tako i za nekvalifikovanu radnu snagu, koja je \u010desto dolazila upravo iz Evrope (pa i iz na\u0161ih krajeva). Mo\u017ee se re\u0107i da je oko 1900. godine po\u010delo zlatno doba argentinske ekonomije, \u0161to se ogleda i u naglom porastu broja stanovnika. Na popisu iz 1869. godine, Argentina je imala svega 1,8 miliona stanovnika, dok je, na primjer, samo u deceniji 1910-1920. taj broj porastao za 1,9 miliona. Tako je krajem 1920-ih Argentina bila ne samo bogatija ve\u0107 je imala i vi\u0161e stanovnika od Australije i Kanade.<\/p>\n

Veliki ekonomski uspjeh Argentine privukao je investitore iz cijelog svijeta, \u0161to je dodatno doprinosilo boga\u0107enju zemlje, ali i njenoj zavisnosti od stranog kapitala. Predsjednik Hipolito Irigojen (Hip\u00f3lito Yrigoyen), koji je predvodio zemlju tokom ve\u0107eg dijela decenije 1920\u20131930, poku\u0161ao je za\u0161tititi neke od strate\u0161kih resursa zemlje osnivanjem nacionalnih kompanija, poput one za naftu \u2013 Yacimientos Petrol\u00edferos Fiscales (1922). Ove kompanije postale su konkurenti stranim firmama koje su ve\u0107 poslovale u Argentini, ali do nacionalizacije nije do\u0161lo. Uprkos tome, strani investitori s podozrenjem su gledali na poku\u0161aje argentinske vlade da zemlju u\u010dini ekonomski manje zavisnom od spoljnog kapitala. Sve je to bilo pra\u0107eno stvaranjem glomaznog i neefikasnog dr\u017eavnog aparata, izgra\u0111enog prema klijentelisti\u010dkom i nepotisti\u010dkom modelu, koji nam je, na\u017ealost, i u Crnoj Gori dobro poznat. Ono \u0161to se kod nas danas naziva \u201euhljebljivanjem\u201c, u Argentini je bilo poznato kao\u00a0el empleadismo<\/em>\u00a0\u2013 pojava koja \u0107e, na\u017ealost, progoniti tu zemlju narednih stotinu godina.<\/p>\n

Dakle, argentinski uspjeh ostvaren je tako \u0161to je zemlja otvorila svoje tr\u017ei\u0161te ne samo za trgovinu, ve\u0107 i za strana ulaganja, u periodu kada su proizvodi koje je nudila bili tra\u017eeni \u0161irom svijeta. Ipak, vrtoglavom usponu do\u0161ao je kraj s izbijanjem Velike depresije 1929. godine. Globalna ekonomska kriza rezultirala je smanjenjem potra\u017enje za relativno skupim proizvodima s drugog kraja planete, a nestao je i vi\u0161ak kapitala koji bi mogao zavr\u0161iti u Argentini u obliku stranih investicija. Istovremeno, vlasti su poku\u0161ale iskoristiti prethodni period blagostanja za smanjenje zavisnosti od stranog kapitala, ali u tome nisu bile dovoljno uspje\u0161ne. Ono u \u010demu jesu bile uspje\u0161ne jeste rasipanje velikih koli\u010dina javnih sredstava na glomazni i neefikasni dr\u017eavni aparat \u2013 i to upravo u vrijeme najdublje ekonomske krize. Stoga ne treba da \u010dudi \u0161to je manje od godinu dana nakon kolapsa berze 1929. godine vlast u Argentini preuzela vojna hunta.<\/p>\n

Da hunta nije u\u010dinila ni\u0161ta drugo do toga \u0161to je preuzela vlast, ve\u0107 je u\u010dinila dovoljno \u0161tete Argentini na me\u0111unarodnom planu jer je stvorila percepciju politi\u010dke nestabilnosti \u2013 koja se lako sti\u010de, a te\u0161ko uklanja. I ova nestabilnost je ne\u0161to \u0161to \u0107e pratiti Argentinu tokom cijelog predstoje\u0107eg vijeka. Za sada, hunta je poku\u0161ala da nadoknadi pad uvoza doma\u0107e industrije kroz import-substituciju (ISI). Tako je do\u0161lo do tzv. razvoja industrije iz nu\u017ede.<\/p>\n

Ipak, kako dr\u017eava nije bila u stanju da konsoliduje svoju potro\u0161nju (a uhljebljivanje se samo nastavilo), bio joj je nu\u017ean upliv novca iz inostranstva. Tako je ve\u0107 1933. do\u0161lo do\u00a0Roca-Runciman sporazuma<\/em>\u00a0sa Velikom Britanijom, kojim Argentina dobija kvote za izvoz mesa, ali zauzvrat britanske kompanije dobijaju privilegovan polo\u017eaj u argentinskoj ekonomiji. Ovako je jednim nepovoljnim bilateralnim sporazumom argentinska privreda pot\u010dinjena stranim investitorima \u00a0(od \u010dega su korist imali samo pripadnici vladaju\u0107e elite i njima bliske oligarhije), a i ova zavisnost je ne\u0161to \u0161to \u0107e je na jedan ili drugi na\u010din proganjati u decenijama koje dolaze.<\/p>\n

Nakon \u201esramne decenije\u201c (kako se ovaj period naziva u argentinskoj istoriografiji), uslijedio je jo\u0161 jedan prevrat 1943. godine. Me\u0111u novim pu\u010distima nalazio se i mladi oficir Huan Peron (Juan Per\u00f3n), \u010diji \u0107e politi\u010dki pravac \u2013 peronizam \u2013 cikli\u010dno dominirati argentinskom politikom sve do pred kraj 2023. godine. Drugi svjetski rat doveo je do toga da tradicionalni investitori u Argentinu preusmjere svoja sredstva na ratne potrebe. To je oslabilo dotada\u0161nju vladaju\u0107u elitu, koja se oslanjala na strani kapital, i primoralo novu vlast da se dodatno posveti politici import-substitucije, razvijaju\u0107i industriju usmjerenu na doma\u0107e, a ne izvozne potrebe.<\/p>\n

Peronov model industrijalizacije, iako u po\u010detku djelotvoran u podsticanju rasta i zapo\u0161ljavanja, postao je s vremenom izuzetno neefikasan, prebirokratizovan i centralizovan, \u010dime je ozbiljno ograni\u010dena njegova dugoro\u010dna odr\u017eivost. Dr\u017eava je preuzela vode\u0107u ulogu ne samo kao regulator, ve\u0107 i kao direktan proizvo\u0111a\u010d i vlasnik sredstava za proizvodnju, \u0161to je dovelo do nastanka ogromnog javnog sektora. Industrijska preduze\u0107a pod dr\u017eavnom kontrolom, poput IAME i nacionalizovanih energetskih firmi, \u010desto su funkcionisala bez tr\u017ei\u0161ne logike, sa vi\u0161kom zaposlenih, politi\u010dkim zapo\u0161ljavanjem, i slabim tehnolo\u0161kim kapacitetima. Efikasnost je bila \u017ertvovana zarad socijalne stabilnosti i politi\u010dke lojalnosti, \u0161to je dugoro\u010dno ugu\u0161ilo inovaciju, produktivnost i konkurenciju.<\/p>\n

Ukratko, argentinske pote\u0161ko\u0107e proteklih 100 godina nisu posljedica nedostatka resursa, ve\u0107 prije svega pogre\u0161nih politika i lo\u0161eg upravljanja. Argentina slu\u017ei kao upozorenje kako dosljedno lo\u0161e politi\u010dko odlu\u010divanje mo\u017ee uru\u0161iti potencijal jedne resursima bogate zemlje. U vijeku za nama ova zemlja je i\u0161la putem politi\u010dke nestabilnosti i ekonomskih lutanja. \u010ceste smjene vlasti, dr\u017eavni udari i stalne oscilacije izme\u0111u autoritarnih i demokratskih re\u017eima uni\u0161tile su kontinuitet u vo\u0111enju javne politike. Ekonomske strategije su se smjenjivale izme\u0111u liberalizacije i protekcionizma, \u0161to je stvorilo neu\u010dinkovit sistem i usporilo rast. Konstantno zadu\u017eivanje i hroni\u010dna inflacija dodatno su naru\u0161ili povjerenje gra\u0111ana u nacionalnu valutu, zbog \u010dega su mnogi \u0161tednju po\u010deli da \u010duvaju u stranim valutama.<\/p>\n

Tako je Argentina za 100 godina promijenila pet valuta. Bankrotirala je 1951., 1982., 2001. i 2020., svaki put postaju\u0107i sve manje po\u017eeljna destinacija za strano ulaganje, ali i razvojne kredite. Politi\u010dke prevrate imala je 1943., 1955., 1962., 1966. i 1976., a da su demokratske smjene vlasti bile ni\u0161ta manje turbulentne u pogledu ekonomske politike, samo doprinose\u0107i percepciji nestabilnosti i nepredvidivosti. Jedna stvar koja jeste bila predvidiva jesu birokratizovanost i korupcija u glomaznom, skupom i neefikasnom javnom sektoru.<\/p>\n

\u010cinjenica je da su zemlje \u0161irom svijeta poku\u0161avale na\u010delno iste politike izme\u0111u kojih Argentina luta \u2013 ali rijetko sa tako lo\u0161im rezultatima. Neke su ostvarile uspjeh sa protekcionisti\u010dkim mjerama, neke su ostvarile uspjeh sa slobodnim tr\u017ei\u0161tem i stranim investicijama, ali niti jedna uspje\u0161na zemlja nije se mogla pohvaliti velikim stepenom korupcije, nepotizma i populizma koji je Argentina gajila do skoro, a Crna Gora ba\u0161tini i dalje.<\/p>\n

\u0160ta se promijenilo?<\/strong><\/p>\n

U Argentini su se, kao i u mnogim drugim zemljama izbori dobijali na osnovu obe\u0107anja o o\u010duvanju ili pobolj\u0161anju \u017eivotnog standarda, ma koliko ta obe\u0107anja bila objektivno nerealna i fiskalno neodr\u017eiva. Barem je tako bilo sve do 2023. kada se na politi\u010dkoj sceni pojavio potpuni autsajder Havijer Milej (Javier Gerardo Milei). Ovaj 54-godi\u0161nji ekonomista opisuje sebe kao libertarijanca i anarhokapitalistu, ali mu je javnost, zbog karakteristi\u010dnog nastupa i govora bez filtera, nadjenula nadimak\u00a0El Loco<\/em>\u00a0(Ludak).<\/p>\n

Ono \u0161to je u njegovom pristupu bilo mo\u017eda \u201enajlu\u0111e\u201c jeste to \u0161to je u kampanji izgovorio bolnu istinu: \u201eNema novca. Ne postoji alternativa \u0161tednji i \u0161ok mjerama. To \u0107e imati negativan uticaj na privredu, zaposlenost, broj siroma\u0161nih i ekstremno siroma\u0161nih. Do\u0107i \u0107e do stagflacije, ali to ne\u0107e biti mnogo druga\u010dije od posljednjih 12 godina. (\u2026) Ne postoji mogu\u0107a alternativa \u0161tednji. Tako\u0111e, nema prostora za raspravu izme\u0111u \u0161oka i postepenosti. Svi programi postepenog prilago\u0111avanja zavr\u0161ili su lo\u0161e, dok su svi programi ekonomskog \u0161oka \u2013 osim onog iz 1959. \u2013 bili uspje\u0161ni.\u201c<\/p>\n

Drugim rije\u010dima, Milej je bira\u010dima poru\u010dio da je jedini put ka stvarnom i dugoro\u010dnom oporavku Argentine da zemlja po\u010dne tro\u0161iti manje nego \u0161to zara\u0111uje \u2013 i to odmah. Uprkos predvi\u0111anjima, ova poruka je odjeknula me\u0111u argentinskom populacijom, od koje je na dan izbora polovina \u017eivjela u siroma\u0161tvu. Za mnoge je stanje postalo toliko neizdr\u017eivo da su vladini podsticaji, javni izdaci i politi\u010dke privilegije o\u010digledno izgubili svaku vrijednost, zajedno s argentinskim pezosom.<\/p>\n

Najavljeni rezovi doveli su do drasti\u010dnog smanjenja vlade, otpu\u0161tanja desetina hiljada dr\u017eavnih slu\u017ebenika i ukidanja privilegija u vidu smanjenja plata, broja slu\u017ebenih vozila i putovanja \u2013 koja naj\u010de\u0161\u0107e nisu imala drugu svrhu osim nagra\u0111ivanja politi\u010dkih lojalista sredstvima poreskih obveznika. Sam broj ministarstava smanjen je sa 18 na devet (od \u010dega je jedno upravo ministarstvo koje se bavi smanjenjem uprave), pore\u0111enja radi vlada Crne Gore ima 26 ministarstava i sedam potpredsjednika vlade.<\/p>\n

Istovremeno, ukinute su subvencije koje su najvi\u0161e koristile najsiroma\u0161nijim slojevima stanovni\u0161tva, poput one za elektri\u010dnu energiju, a smanjen je i broj korisnika socijalne pomo\u0107i. Primjera radi, subvencije za energente prelazile su i 3% BDP-a, pri \u010demu se o\u010dekivalo od (do granica iznemoglosti oporezovanog) privatnog sektora da nadomjesti dr\u017eavnu neproduktivnost. Da ukidanje ovakvih subvencija ipak vodi smanjenju broja siroma\u0161nih, razlog je drugi veliki fokus Havijera Mileja \u2013 efikasnost.<\/p>\n

Izdaci za socijalnu pomo\u0107 jesu smanjeni ali su po prvi put sa pa\u017enjom usmjeravani ba\u0161 onamo gdje je potrebno. Istovremeno, smanjene su birokratske prepreke i porezi koji su obeshrabrivali gra\u0111ane da zapo\u010dnu sopstveni biznis, pa je tako veliki broj otpu\u0161tenih iz javnog sektora brzo prona\u0161ao svoje mjesto u privatnom sektoru, koji je po prvi put postao privla\u010dniji od dr\u017eavnog posla. Koraci su bili u duhu Milejeve doktrine da su \u201eekonomska sloboda, ograni\u010dena uloga dr\u017eave i neograni\u010deno po\u0161tovanje privatne svojine klju\u010dni su elementi za ekonomski rast\u201c.<\/p>\n

Efikasnost je prioritet i za one rijetke potro\u0161a\u010de bud\u017eeta koji nisu umanjeni \u2013 vojsku i policiju. Milej je ocijenio da bi vojska, koja mimo ratova i prirodnih nepogoda ne doprinosi dr\u017eavi zna\u010dajno, mogla preuzeti aktivnu ulogu u suzbijanju organizovanog kriminala. Zasigurno, daju\u0107i vojsci misiju na koju mo\u017ee da se fokusira, Milej je umanjio i mogu\u0107nost da iz puke dokolice odlu\u010de da bi bila dobra ideja izazvati jedan od onih vojnih udara po kojima je Argentina poznata. I sama policija igra klju\u010dnu ulogu u osiguravanju efikasnosti onoga \u0161to je preostalo od dr\u017eavnog aparata, kroz suzbijanje korupcije i kriminala (prije svega u svojim redovima).<\/p>\n

Za razliku od svojih prethodnika, Milej je zabranio Centralnoj banci da \u0161tampa novu valutu za finansiranje bud\u017eetskog deficita, \u010dime je zaustavio praksu koja je godinama doprinosila rastu inflacije. Ove mjere su dio \u0161ire strategije Milejeve vlade da smanji zavisnost od monetarne ekspanzije i pove\u0107a povjerenje investitora kroz fiskalnu disciplinu i liberalizaciju tr\u017ei\u0161ta. Jedan od njegovih ciljeva jeste i dolarizacija argentinske ekonomije \u2013 odnosno zamjena argentinskog pezosa dolarom kao slu\u017ebenom valutom. Dolar se u velikoj mjeri ve\u0107 paralelno koristi sa pezosom, iako je potpuna zamjena valute daleko zbog nedovoljne koli\u010dine dolara. Razlog koji Milej navodi jeste uklanjanje mogu\u0107nosti \u0161tampanja valute radi popunjavanja rupa u bud\u017eetu, budu\u0107i da je upravo takvo pona\u0161anje dovelo do toga da je Argentina \u010desto imala najgoru inflaciju u svijetu. (U Crnoj Gori sre\u0107om nemamo mogu\u0107nost \u0161tampanja valute, ali je inflacija izazvana naprasnim pove\u0107anjem plata kroz ukidanje doprinosa, \u0161to je samo po sebi stvorilo multimilionsku rupu u bud\u017eetu, koja \u0107e samo rasti.)<\/p>\n

Zaklju\u010dak<\/strong><\/p>\n

\u0160ok-terapija Havijera Mileja dala je rezultate ve\u0107 nakon prvih mjeseci primjene. Kako je i predvi\u0111eno, prvi koraci su bili bolni. Ipak, \u010dini se da je argentinsko stanovni\u0161tvo ukazalo povjerenje \u0161ok-terapiji i uprkos inicijalnom padu kvaliteta \u017eivota, nije pala i podr\u0161ka za predsjednika Mileja, koji je i sam izrazio svoje iznena\u0111enje ovakvim razvojem doga\u0111aja. I zaista, gubitak podr\u0161ke javnosti trenutno djeluje kao jedina potencijalna prepreka uspjehu \u0161ok-terapije. Fiskalna odr\u017eivost i pad korupcije treba da potraju dovoljno dugo da pre\u0111u u naviku, da Argentini nije potreban \u201eludak\u201c i radikalne mjere da bi je vratile u normalnost.\u00a0<\/p>\n

U zadnjih pola vijeka Argentina je do\u017eivjela makar pet kratkoro\u010dnih ekonomskih uspjeha, ali se svaki okon\u010dao jo\u0161 gorim padom. \u0160tavi\u0161e, slobodno tr\u017ei\u0161te tako\u0111e nije nikakva novost, budu\u0107i da ga je oprobala vojna hunta 70-ih, Menei 90-ih, pa i Macri prije svega desetak godina. Uprkos tome svaki od navedenih sistema suo\u010dio se sa neuspjehom, pa makar samo na politi\u010dkom polju i ubrzo je zamijenjen ljevi\u010darskim populizmom, koji bi ubrzo poni\u0161tio sve prethodne reforme. Moglo bi se re\u0107i da dio problema le\u017ei u demokratiji, pa i u samoj ljudskoj prirodi, gdje su ljudi spremni da glasaju onoga ko \u0107e im iz javne kase ponuditi vi\u0161e (pa \u010dak i vi\u0161e od same koli\u010dine novca u istoj toj kasi). \u00a0<\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

Autor: Roberto Golovi\u0107<\/p>\n\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t

\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\n\t\t\t\t\t\t<\/span>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

\u0160ta Crna Gora mo\u017ee da nau\u010di od argentinskog \u201eLudaka\u201c Home \/ Argentina je po\u010dela prethodnu godinu setom najradikalnijih rezova u javnoj potro\u0161nji kakve je jedna mirnodopska zemlja pro\u0161la u modernoj ekonomskoj istoriji. Proces je bio bolan ali rezultati neporecivi. Nakon 123 godine Argentina je okon\u010dala fiskalni deficit (tj. po prvi put je imala vi\u0161e novca nego \u0161to tro\u0161i). Na godi\u0161njem nivou inflacija je u prosjeku pet puta manja nego prije reformi. Iz siroma\u0161tva je iza\u0161lo oko pet miliona stanovnika uprkos \u010dinjenici da je reforma uklju\u010divala otpu\u0161tanje desetina hiljada dr\u017eavnih slu\u017ebenika. Drugim rije\u010dima, rade\u0107i potpuno suprotno od onoga \u0161to trenutno radi crnogorsko rukovodstvo, Argentinci su uspjeli da preokrenu vijek propadanja svoje zemlje. 100 godina nestabilnosti i propadanja Po\u010detkom XX vijeka Argentina je bila me\u0111u najbogatijim dr\u017eavama svijeta \u2013 me\u0111u prvih deset prema BDP-u po glavi stanovnika, vi\u0161im \u010dak nego u Njema\u010dkoj, Francuskoj ili Italiji. Danas je taj parametar ni\u017ei nego u Crnoj Gori ili Srbiji, a jedva ne\u0161to vi\u0161i nego u Albaniji ili Sjevernoj Makedoniji. Kako je do\u0161lo do toga? Kada je po\u010detkom XIX vijeka Argentina stekla nezavisnost od \u0161panske krune, bila je to siroma\u0161na zemlja koja je jedva izdr\u017eavala sopstveno stanovni\u0161tvo. Me\u0111utim, tokom 1860-ih, Argentina je po\u010dela da iskori\u0161tava svoj poljoprivredni potencijal kako bi snabdijevala industrijalizovane zemlje sjeverne hemisfere \u017eitom, mesom i vunom. Kako je izvoz rastao, a s njim i prihodi, zemlja je po\u010dela rapidno da se razvija. Izme\u0111u ostalog, uslijedio je razvoj \u017eeljeznice, putne infrastrukture i trgova\u010dke mornarice. Sami ovi infrastrukturni poduhvati otvorili su veliki broj radnih mjesta, kako za kvalifikovanu, tako i za nekvalifikovanu radnu snagu, koja je \u010desto dolazila upravo iz Evrope (pa i iz na\u0161ih krajeva). Mo\u017ee se re\u0107i da je oko 1900. godine po\u010delo zlatno doba argentinske ekonomije, \u0161to se ogleda i u naglom porastu broja stanovnika. Na popisu iz 1869. godine, Argentina je imala svega 1,8 miliona stanovnika, dok je, na primjer, samo u deceniji 1910-1920. taj broj porastao za 1,9 miliona. Tako je krajem 1920-ih Argentina bila ne samo bogatija ve\u0107 je imala i vi\u0161e stanovnika od Australije i Kanade. Veliki ekonomski uspjeh Argentine privukao je investitore iz cijelog svijeta, \u0161to je dodatno doprinosilo boga\u0107enju zemlje, ali i njenoj zavisnosti od stranog kapitala. Predsjednik Hipolito Irigojen (Hip\u00f3lito Yrigoyen), koji je predvodio zemlju tokom ve\u0107eg dijela decenije 1920\u20131930, poku\u0161ao je za\u0161tititi neke od strate\u0161kih resursa zemlje osnivanjem nacionalnih kompanija, poput one za naftu \u2013 Yacimientos Petrol\u00edferos Fiscales (1922). Ove kompanije postale su konkurenti stranim firmama koje su ve\u0107 poslovale u Argentini, ali do nacionalizacije nije do\u0161lo. Uprkos tome, strani investitori s podozrenjem su gledali na poku\u0161aje argentinske vlade da zemlju u\u010dini ekonomski manje zavisnom od spoljnog kapitala. Sve je to bilo pra\u0107eno stvaranjem glomaznog i neefikasnog dr\u017eavnog aparata, izgra\u0111enog prema klijentelisti\u010dkom i nepotisti\u010dkom modelu, koji nam je, na\u017ealost, i u Crnoj Gori dobro poznat. Ono \u0161to se kod nas danas naziva \u201euhljebljivanjem\u201c, u Argentini je bilo poznato kao\u00a0el empleadismo\u00a0\u2013 pojava koja \u0107e, na\u017ealost, progoniti tu zemlju narednih stotinu godina. Dakle, argentinski uspjeh ostvaren je tako \u0161to je zemlja otvorila svoje tr\u017ei\u0161te ne samo za trgovinu, ve\u0107 i za strana ulaganja, u periodu kada su proizvodi koje je nudila bili tra\u017eeni \u0161irom svijeta. Ipak, vrtoglavom usponu do\u0161ao je kraj s izbijanjem Velike depresije 1929. godine. Globalna ekonomska kriza rezultirala je smanjenjem potra\u017enje za relativno skupim proizvodima s drugog kraja planete, a nestao je i vi\u0161ak kapitala koji bi mogao zavr\u0161iti u Argentini u obliku stranih investicija. Istovremeno, vlasti su poku\u0161ale iskoristiti prethodni period blagostanja za smanjenje zavisnosti od stranog kapitala, ali u tome nisu bile dovoljno uspje\u0161ne. Ono u \u010demu jesu bile uspje\u0161ne jeste rasipanje velikih koli\u010dina javnih sredstava na glomazni i neefikasni dr\u017eavni aparat \u2013 i to upravo u vrijeme najdublje ekonomske krize. Stoga ne treba da \u010dudi \u0161to je manje od godinu dana nakon kolapsa berze 1929. godine vlast u Argentini preuzela vojna hunta. Da hunta nije u\u010dinila ni\u0161ta drugo do toga \u0161to je preuzela vlast, ve\u0107 je u\u010dinila dovoljno \u0161tete Argentini na me\u0111unarodnom planu jer je stvorila percepciju politi\u010dke nestabilnosti \u2013 koja se lako sti\u010de, a te\u0161ko uklanja. I ova nestabilnost je ne\u0161to \u0161to \u0107e pratiti Argentinu tokom cijelog predstoje\u0107eg vijeka. Za sada, hunta je poku\u0161ala da nadoknadi pad uvoza doma\u0107e industrije kroz import-substituciju (ISI). Tako je do\u0161lo do tzv. razvoja industrije iz nu\u017ede. Ipak, kako dr\u017eava nije bila u stanju da konsoliduje svoju potro\u0161nju (a uhljebljivanje se samo nastavilo), bio joj je nu\u017ean upliv novca iz inostranstva. Tako je ve\u0107 1933. do\u0161lo do\u00a0Roca-Runciman sporazuma\u00a0sa Velikom Britanijom, kojim Argentina dobija kvote za izvoz mesa, ali zauzvrat britanske kompanije dobijaju privilegovan polo\u017eaj u argentinskoj ekonomiji. Ovako je jednim nepovoljnim bilateralnim sporazumom argentinska privreda pot\u010dinjena stranim investitorima \u00a0(od \u010dega su korist imali samo pripadnici vladaju\u0107e elite i njima bliske oligarhije), a i ova zavisnost je ne\u0161to \u0161to \u0107e je na jedan ili drugi na\u010din proganjati u decenijama koje dolaze. Nakon \u201esramne decenije\u201c (kako se ovaj period naziva u argentinskoj istoriografiji), uslijedio je jo\u0161 jedan prevrat 1943. godine. Me\u0111u novim pu\u010distima nalazio se i mladi oficir Huan Peron (Juan Per\u00f3n), \u010diji \u0107e politi\u010dki pravac \u2013 peronizam \u2013 cikli\u010dno dominirati argentinskom politikom sve do pred kraj 2023. godine. Drugi svjetski rat doveo je do toga da tradicionalni investitori u Argentinu preusmjere svoja sredstva na ratne potrebe. To je oslabilo dotada\u0161nju vladaju\u0107u elitu, koja se oslanjala na strani kapital, i primoralo novu vlast da se dodatno posveti politici import-substitucije, razvijaju\u0107i industriju usmjerenu na doma\u0107e, a ne izvozne potrebe. Peronov model industrijalizacije, iako u po\u010detku djelotvoran u podsticanju rasta i zapo\u0161ljavanja, postao je s vremenom izuzetno neefikasan, prebirokratizovan i centralizovan, \u010dime je ozbiljno ograni\u010dena njegova dugoro\u010dna odr\u017eivost. Dr\u017eava je preuzela vode\u0107u ulogu ne samo kao regulator, ve\u0107 i kao direktan proizvo\u0111a\u010d i vlasnik sredstava za proizvodnju, \u0161to je dovelo do nastanka ogromnog javnog sektora. Industrijska preduze\u0107a pod dr\u017eavnom kontrolom, poput IAME i nacionalizovanih energetskih firmi, \u010desto su funkcionisala bez tr\u017ei\u0161ne logike, sa vi\u0161kom zaposlenih, politi\u010dkim zapo\u0161ljavanjem, i slabim tehnolo\u0161kim kapacitetima. Efikasnost je bila \u017ertvovana zarad socijalne stabilnosti i politi\u010dke lojalnosti, \u0161to je dugoro\u010dno ugu\u0161ilo inovaciju, produktivnost i konkurenciju. Ukratko, argentinske pote\u0161ko\u0107e proteklih 100 godina nisu posljedica<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":1855,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[7],"tags":[],"class_list":["post-1853","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-biznis"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1853","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1853"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1853\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1858,"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1853\/revisions\/1858"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1855"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1853"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1853"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1853"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}