{"id":1697,"date":"2024-07-30T13:11:57","date_gmt":"2024-07-30T13:11:57","guid":{"rendered":"https:\/\/ekonomist.me\/?p=1697"},"modified":"2025-05-07T12:21:19","modified_gmt":"2025-05-07T12:21:19","slug":"globalna-energetska-kriza-izmedu-pandemije-i-ekologije","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/2024\/07\/30\/globalna-energetska-kriza-izmedu-pandemije-i-ekologije\/","title":{"rendered":"Globalna energetska kriza: Izme\u0111u pandemije i ekologije"},"content":{"rendered":"\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t
\n\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t

Globalna energetska kriza: Izme\u0111u pandemije i ekologije<\/h1>\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t
Home<\/a> \/<\/span> <\/div>\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t\n

Nikada nije dobro vrijeme za krizu, ali energetska kriza uo\u010di zime na sjevernoj hemisferi jedan je od najgorih scenarija. Lan\u010dano pove\u0107anje cijena gotovo svih proizvoda usljed porasta vrijednosti energenata je jedno, ali nesta\u0161ica ili nepristupa\u010dnost energenata uo\u010di zimskog zahla\u0111enja neminovno \u0107e imati tragi\u010dan epilog za jedan broj ljudi. Po\u010detkom oktobra cijena prirodnog gasa na holandskom TTF (Title Transfer Facility<\/em>) dostigla je 118 eura po megavat \u010dasu (MWH), \u0161to zna\u010di da \u0107e ugovori za novembar biti zaklju\u010deni po 400% ve\u0107im cijenama od onih sa po\u010detka godine, ili \u010dak 600% u odnosu na isti period prethodne godine. Jedna od posljedica ovog pove\u0107anja je i inflacija u euro-zoni koja je oborila trinaestogodi\u0161nji rekord.<\/p>\n

Krajem septembra cijena sirove nafte prema\u0161ila je 80 dolara po barelu, prvi put nakon tri godine. Sredinom oktobra oboren je rekord od 85 dolara iz oktobra 2018. sa tendencijom da cijene do kraja godine prema\u0161e 90 dolara. U Velikoj Britaniji ovo se poklopilo i sa nesta\u0161icom radne snage u transportnoj industriji, \u0161to je stvorilo vje\u0161ta\u010dku nesta\u0161icu goriva i primoralo vlasti da u snabdijevanje uklju\u010de i vojsku. Pored nafte ska\u010de i cijena uglja, roterdamski API2 (Rotterdam Coal Futures<\/em>) zabilje\u017eio je po\u010detkom oktobra rast cijena od 265% u odnosu na isti period pro\u0161le godine. Iako su mnogi predvi\u0111ali brzi krah ovog najprljavijeg fosilnog goriva, u gr\u010devitoj borbi za energente, ekolo\u0161ke brige stavljene su po strani. Poplave,\u00a0koje su omele proizvodnju uglja u Kini,\u00a0dovele su do ga\u0161enja fabrika i toplana, a u pojedinim regionima do\u0161lo je\u00a0i do nesta\u0161ice struje. Drasti\u010dno pove\u0107anje cijena energenata posebno \u0107e uticati na Ju\u017enu Ameriku, gdje su su\u0161e dramati\u010dno umanjile o\u010dekivani priliv elektri\u010dne energije iz hidro-elektrana. Ukratko, rije\u010d je o krizi globalnih razmjera.<\/p>\n

Kako je do\u0161lo do krize?\u00a0<\/strong>Najjednostavnije obja\u0161njenje dolazi sa \u010disto ekonomske ta\u010dke gledi\u0161ta. Potra\u017enja je ve\u0107a od ponude i cijene rastu. Pandemija je po\u010detkom 2020. godine naglo usporila svjetsku ekonomiju. Zatvaranje granica dovelo je do toga da su \u00a0pojedine grane transportne industrije u potpunosti zamrle, prije svega avio i pomorski putni\u010dki saobra\u0107aj. U nekim slu\u010dajevima smanjena potra\u017enja, a u drugim prekid lanaca snabdijevanja, doveli su\u00a0do privremenog ga\u0161enja fabrika. Sve ovo rezultiralo je dramati\u010dnim smanjenjem potra\u017enje za energentima. Da je rije\u010d o doga\u0111aju bez presedana govori i to da je u aprilu 2020. cijena nafte, po prvi put u istoriji, dostigla negativnu vrijednost. Dakle, proizvo\u0111a\u010di su (u nedostatku skladi\u0161nih kapaciteta) bili prinu\u0111eni da pla\u0107aju kupcima da prihvate naftu, umjesto obratno. Rekordno niske cijene, ne samo nafte ve\u0107 i ostalih energenata, primorale su proizvo\u0111a\u010de da drasti\u010dno smanje obim proizvodnje.<\/p>\n

Nakon pojave vakcina, me\u0111utim, veliki broj zemalja obustavio je zaklju\u010davanje ekonomije, otvorene su granice, obnovljene su transportne rute i ponovo\u00a0pokrenuta proizvodnja. Naglo pove\u0107anje prometa ljudi, roba i usluga dovelo je do munjevitog rasta potra\u017enje za energentima. Kako se ponuda i potra\u017enja ne mogu uskladiti preko no\u0107i, u tom raskoraku cijene energenata ostale se vanredno visoke. Ipak,\u00a0sama ekonomija ne mo\u017ee adekvatno objasniti uzrok krize.<\/p>\n

Regionalni politi\u010dki problemi i nepromi\u0161ljene ekolo\u0161ke politike<\/strong>,\u00a0<\/strong>tako\u0111e su doprinijele izazivanju energetske krize. Tako, primjera radi, u Britaniji nije problem ponuda ve\u0107 isporuka goriva. Protivnici Bregzita za ovu situaciju krive upravo manjak voza\u010da kamiona, prije svega cisterni za dopremanje goriva. Sa druge strane, pristalice Bregzita tvrde da je situacija pokazala da se Britanija suvi\u0161e oslanjala na uvezenu jeftinu radnu snagu, \u0161to je dovelo do pogor\u0161anja uslova rada do te mjere da britanske dr\u017eavljane prakti\u010dno istisne iz transportne industrije. Istovremeno, stanovni\u0161tvo koje je, u strahu od nesta\u0161ice, gomilalo zalihe goriva, samo je doprinijelo pogor\u0161anju situacije.<\/p>\n

Na kontinentu, pogor\u0161anju krize doprinose nepromi\u0161ljene ekolo\u0161ke politike. Vo\u0111ena vi\u0161e ideolo\u0161kim zaletom nego razumijevanjem energetske industrije i potreba tr\u017ei\u0161ta, Evropska unija se obavezala na prakti\u010dno nemogu\u0107i\u00a0tempo tranzicije sa fosilnih na odr\u017eive izvore energije. Kada su odr\u017eivi izvori energije u pitanju, za EU najbitnije su njema\u010dke i danske \u201efarme vjetra\u201c, koje prikupljaju snagu vjetrova Sjevernog mora, kao i uvoz iz Norve\u0161ke (koja nije \u010dlanica EU ali je najve\u0107i izvoznik energije na kontinentu). Vjetrovi Sjevernog mora prakti\u010dno su stali u septembru, a u prilog lo\u0161im prognozama ide i istra\u017eivanje njema\u010dkog instituta\u00a0Helmholtz Zentrum Hereon<\/em>, iz juna ove godine, koje pokazuje da pretrpanost vjetro-elektranama usporava vjetar i zna\u010dajno smanjuje njihovu u\u010dinkovitost. \u0160to se ti\u010de Norve\u0161ke, veliki dio njihove \u010diste energije za izvoz dolazi iz vodenih akumulacija, koje su nakon ovog su\u0161nog ljeta manje nego ikad.<\/p>\n

Sa nezadovoljavaju\u0107im prinosom iz obnovljivih izvora EU je primorana da se okrene uvozu fosilnih goriva, me\u0111utim, i ovdje postaje \u017ertva sopstvenih politika. Ograni\u010denje u emisiji ugljen-dioksida primorava EU da se oslanja na uvoz relativno \u010distog prirodnog gasa (LNG). LNG u Evropu dolazi gasovodima iz Rusije, ili pomorskim putem, naj\u010de\u0161\u0107e iz Katara i SAD. Zapadne zemlje, me\u0111u kojima su najglasnije bile upravo one iz EU, pritiskale su rastu\u0107e ekonomije Azije da smanje emisije \u0161tetnih gasova pa samim tim i potro\u0161nju prljavijih izvora energije, poput uglja. To je dovelo do toga da su danas zemlje poput Indije i Kine konkurenti za isti taj LNG koji je sada prijeko potreban EU. \u201eSvake godine Kina spoji 15 miliona domova svojih obalnih gradova na gasnu mre\u017eu, tako, kada zahladni u Kini, cijene gasa sko\u010de u Britaniji i Njema\u010dkoj\u201c, obja\u0161njava Hening Glojstin (Henning Gloystein), konsultant za prirodni gas iz\u00a0Eurasia Group<\/em>, a prenosi\u00a0Financial Times<\/em>.<\/p>\n

Evropski parlamentarci, po navici, krive Rusiju i ruskog gasnog giganta\u00a0Gazprom<\/em>\u00a0za novonastalu krizu. Po njihovoj teoriji, Kremlj vr\u0161i pritisak na EU kako bi \u0161to prije odobrila pu\u0161tanje u rad novog gasovoda Sjeverni tok 2. \u201eNeprijatna istina je\u201c, kako primje\u0107uje britanski\u00a0The Economist<\/em>, \u201eda Gazprom zapravo izvozi vi\u0161e gasa za EU nego je to radio prije pandemije, a uz to, njihove mu\u0161terije sa kontinenta potvr\u0111uju da ispunjava sve ugovorene obaveze\u201c. Edvard Morz (Edward Morse), ameri\u010dki energo-ekonomista iz investicione banke\u00a0Citigroup<\/em>, upu\u0107uje na to da EU ne treba tra\u017eiti krivca za svoju situaciju van Evrope i njenih politika.<\/p>\n

Kriti\u010dno je i u Ju\u017enoj Americi. Brazil kao najve\u0107a ekonomija kontinenta prolazi kroz restrikcije elektri\u010dne energije. Ova zemlja dobija preko 60% struje od svojih hidro-potencijala, me\u0111utim, najsu\u0161nije ljeto u proteklih 90 godina dovelo je do toga da su akumulacije na svega 17% kapaciteta. Rijeka Parana, druga po veli\u010dini u Brazilu, maltene je presu\u0161ila i nalazi se na najni\u017eem vodostaju u proteklih 77 godina. Ova zemlja primorana je da uvozi energiju iz Urugvaja i Argentine, \u0161to stvara problem za cijeli kontinent,\u00a0budu\u0107i da zemlje poput \u010cilea tako\u0111e ra\u010dunaju na iste izvoznike (ina\u010de ograni\u010dene koli\u010dine energije).<\/p>\n

Dok Brazil \u010deka ki\u0161nu sezonu da napuni svoje rezervoare, Kina se bori sa poplavama. Preko 60 rudnika uglja u oktobru u potpunosti je poplavljeno. Ovo nije samo pove\u0107alo cijene uglja ve\u0107 dovelo i do nesta\u0161ica struje \u0161to je, konsekventno, dovelo do potpune ili djelimi\u010dne obustave proizvodnje u velikom broju fabrika na sjeveru zemlje. Dok Kina pove\u0107ava uvoz energenata,\u00a0Indija prejudicira situaciju uvode\u0107i zabranu izvoza elektri\u010dne energije. Indija se brine da bi savezne dr\u017eave mogle iskoristiti visoke cijene elektri\u010dne energije da ostvare profit po cijenu toga da do\u017eive nesta\u0161icu u doglednom vremenu.<\/p>\n

Ono \u0161to slijedi\u00a0<\/strong>jesu sli\u010dne nesta\u0161ice energenata u decenijama koje dolaze. Razlog za ovakve prognoze le\u017ei u tome da ve\u0107ina lidera nije promislila tranziciju na obnovljive izvore energije i smanjenje emisije \u0161tetnih glasova. Oni to jesu uradili deklarativno, ali nisu ulo\u017eili trud da razviju detaljne i izvodljive planove. Primjera radi, predsjednik Francuske Emanuel Makron je u predizbornoj kampanji najavio ga\u0161enje francuskih nuklearnih elektrana. Sa postepenim ga\u0161enjem po\u010delo se 2020. da bi ve\u0107 12. oktobra 2021. Makron najavio kao \u201eprvu ta\u010dku svoje industrijske politike\u201c izgradnju velikog broja manjih nuklearnih elektrana (do 300 megavata) do 2030. godine. Kratkoro\u010dno, cijene energenata normalizova\u0107e se pove\u0107anjem proizvodnje. Do ovoga \u0107e ipak do\u0107i postepeno, jer zemlje izvoznice nafte (OPEC+) odbijaju naglo pove\u0107anje \u201eda bi se izbjegle radikalne fluktuacije u cijenama\u201c. \u0160to se ti\u010de prirodnog gasa, tu \u0107e stvari i\u0107i malo te\u017ee, budu\u0107i da je Katar, najve\u0107i proizvo\u0111a\u010d ovog energenta na planeti, dostigao maksimalni proizvodni kapacitet (po tvrdnjama njihovog ministra za energetiku Sada al-Kabija).\u00a0<\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

Pi\u0161e: R.G. \u2013 politikolog<\/strong><\/p>\n\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t

\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\n\t\t\t\t\t\t<\/span>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Globalna energetska kriza: Izme\u0111u pandemije i ekologije Home \/ Nikada nije dobro vrijeme za krizu, ali energetska kriza uo\u010di zime na sjevernoj hemisferi jedan je od najgorih scenarija. Lan\u010dano pove\u0107anje cijena gotovo svih proizvoda usljed porasta vrijednosti energenata je jedno, ali nesta\u0161ica ili nepristupa\u010dnost energenata uo\u010di zimskog zahla\u0111enja neminovno \u0107e imati tragi\u010dan epilog za jedan broj ljudi. Po\u010detkom oktobra cijena prirodnog gasa na holandskom TTF (Title Transfer Facility) dostigla je 118 eura po megavat \u010dasu (MWH), \u0161to zna\u010di da \u0107e ugovori za novembar biti zaklju\u010deni po 400% ve\u0107im cijenama od onih sa po\u010detka godine, ili \u010dak 600% u odnosu na isti period prethodne godine. Jedna od posljedica ovog pove\u0107anja je i inflacija u euro-zoni koja je oborila trinaestogodi\u0161nji rekord. Krajem septembra cijena sirove nafte prema\u0161ila je 80 dolara po barelu, prvi put nakon tri godine. Sredinom oktobra oboren je rekord od 85 dolara iz oktobra 2018. sa tendencijom da cijene do kraja godine prema\u0161e 90 dolara. U Velikoj Britaniji ovo se poklopilo i sa nesta\u0161icom radne snage u transportnoj industriji, \u0161to je stvorilo vje\u0161ta\u010dku nesta\u0161icu goriva i primoralo vlasti da u snabdijevanje uklju\u010de i vojsku. Pored nafte ska\u010de i cijena uglja, roterdamski API2 (Rotterdam Coal Futures) zabilje\u017eio je po\u010detkom oktobra rast cijena od 265% u odnosu na isti period pro\u0161le godine. Iako su mnogi predvi\u0111ali brzi krah ovog najprljavijeg fosilnog goriva, u gr\u010devitoj borbi za energente, ekolo\u0161ke brige stavljene su po strani. Poplave,\u00a0koje su omele proizvodnju uglja u Kini,\u00a0dovele su do ga\u0161enja fabrika i toplana, a u pojedinim regionima do\u0161lo je\u00a0i do nesta\u0161ice struje. Drasti\u010dno pove\u0107anje cijena energenata posebno \u0107e uticati na Ju\u017enu Ameriku, gdje su su\u0161e dramati\u010dno umanjile o\u010dekivani priliv elektri\u010dne energije iz hidro-elektrana. Ukratko, rije\u010d je o krizi globalnih razmjera. Kako je do\u0161lo do krize?\u00a0Najjednostavnije obja\u0161njenje dolazi sa \u010disto ekonomske ta\u010dke gledi\u0161ta. Potra\u017enja je ve\u0107a od ponude i cijene rastu. Pandemija je po\u010detkom 2020. godine naglo usporila svjetsku ekonomiju. Zatvaranje granica dovelo je do toga da su \u00a0pojedine grane transportne industrije u potpunosti zamrle, prije svega avio i pomorski putni\u010dki saobra\u0107aj. U nekim slu\u010dajevima smanjena potra\u017enja, a u drugim prekid lanaca snabdijevanja, doveli su\u00a0do privremenog ga\u0161enja fabrika. Sve ovo rezultiralo je dramati\u010dnim smanjenjem potra\u017enje za energentima. Da je rije\u010d o doga\u0111aju bez presedana govori i to da je u aprilu 2020. cijena nafte, po prvi put u istoriji, dostigla negativnu vrijednost. Dakle, proizvo\u0111a\u010di su (u nedostatku skladi\u0161nih kapaciteta) bili prinu\u0111eni da pla\u0107aju kupcima da prihvate naftu, umjesto obratno. Rekordno niske cijene, ne samo nafte ve\u0107 i ostalih energenata, primorale su proizvo\u0111a\u010de da drasti\u010dno smanje obim proizvodnje. Nakon pojave vakcina, me\u0111utim, veliki broj zemalja obustavio je zaklju\u010davanje ekonomije, otvorene su granice, obnovljene su transportne rute i ponovo\u00a0pokrenuta proizvodnja. Naglo pove\u0107anje prometa ljudi, roba i usluga dovelo je do munjevitog rasta potra\u017enje za energentima. Kako se ponuda i potra\u017enja ne mogu uskladiti preko no\u0107i, u tom raskoraku cijene energenata ostale se vanredno visoke. Ipak,\u00a0sama ekonomija ne mo\u017ee adekvatno objasniti uzrok krize. Regionalni politi\u010dki problemi i nepromi\u0161ljene ekolo\u0161ke politike,\u00a0tako\u0111e su doprinijele izazivanju energetske krize. Tako, primjera radi, u Britaniji nije problem ponuda ve\u0107 isporuka goriva. Protivnici Bregzita za ovu situaciju krive upravo manjak voza\u010da kamiona, prije svega cisterni za dopremanje goriva. Sa druge strane, pristalice Bregzita tvrde da je situacija pokazala da se Britanija suvi\u0161e oslanjala na uvezenu jeftinu radnu snagu, \u0161to je dovelo do pogor\u0161anja uslova rada do te mjere da britanske dr\u017eavljane prakti\u010dno istisne iz transportne industrije. Istovremeno, stanovni\u0161tvo koje je, u strahu od nesta\u0161ice, gomilalo zalihe goriva, samo je doprinijelo pogor\u0161anju situacije. Na kontinentu, pogor\u0161anju krize doprinose nepromi\u0161ljene ekolo\u0161ke politike. Vo\u0111ena vi\u0161e ideolo\u0161kim zaletom nego razumijevanjem energetske industrije i potreba tr\u017ei\u0161ta, Evropska unija se obavezala na prakti\u010dno nemogu\u0107i\u00a0tempo tranzicije sa fosilnih na odr\u017eive izvore energije. Kada su odr\u017eivi izvori energije u pitanju, za EU najbitnije su njema\u010dke i danske \u201efarme vjetra\u201c, koje prikupljaju snagu vjetrova Sjevernog mora, kao i uvoz iz Norve\u0161ke (koja nije \u010dlanica EU ali je najve\u0107i izvoznik energije na kontinentu). Vjetrovi Sjevernog mora prakti\u010dno su stali u septembru, a u prilog lo\u0161im prognozama ide i istra\u017eivanje njema\u010dkog instituta\u00a0Helmholtz Zentrum Hereon, iz juna ove godine, koje pokazuje da pretrpanost vjetro-elektranama usporava vjetar i zna\u010dajno smanjuje njihovu u\u010dinkovitost. \u0160to se ti\u010de Norve\u0161ke, veliki dio njihove \u010diste energije za izvoz dolazi iz vodenih akumulacija, koje su nakon ovog su\u0161nog ljeta manje nego ikad. Sa nezadovoljavaju\u0107im prinosom iz obnovljivih izvora EU je primorana da se okrene uvozu fosilnih goriva, me\u0111utim, i ovdje postaje \u017ertva sopstvenih politika. Ograni\u010denje u emisiji ugljen-dioksida primorava EU da se oslanja na uvoz relativno \u010distog prirodnog gasa (LNG). LNG u Evropu dolazi gasovodima iz Rusije, ili pomorskim putem, naj\u010de\u0161\u0107e iz Katara i SAD. Zapadne zemlje, me\u0111u kojima su najglasnije bile upravo one iz EU, pritiskale su rastu\u0107e ekonomije Azije da smanje emisije \u0161tetnih gasova pa samim tim i potro\u0161nju prljavijih izvora energije, poput uglja. To je dovelo do toga da su danas zemlje poput Indije i Kine konkurenti za isti taj LNG koji je sada prijeko potreban EU. \u201eSvake godine Kina spoji 15 miliona domova svojih obalnih gradova na gasnu mre\u017eu, tako, kada zahladni u Kini, cijene gasa sko\u010de u Britaniji i Njema\u010dkoj\u201c, obja\u0161njava Hening Glojstin (Henning Gloystein), konsultant za prirodni gas iz\u00a0Eurasia Group, a prenosi\u00a0Financial Times. Evropski parlamentarci, po navici, krive Rusiju i ruskog gasnog giganta\u00a0Gazprom\u00a0za novonastalu krizu. Po njihovoj teoriji, Kremlj vr\u0161i pritisak na EU kako bi \u0161to prije odobrila pu\u0161tanje u rad novog gasovoda Sjeverni tok 2. \u201eNeprijatna istina je\u201c, kako primje\u0107uje britanski\u00a0The Economist, \u201eda Gazprom zapravo izvozi vi\u0161e gasa za EU nego je to radio prije pandemije, a uz to, njihove mu\u0161terije sa kontinenta potvr\u0111uju da ispunjava sve ugovorene obaveze\u201c. Edvard Morz (Edward Morse), ameri\u010dki energo-ekonomista iz investicione banke\u00a0Citigroup, upu\u0107uje na to da EU ne treba tra\u017eiti krivca za svoju situaciju van Evrope i njenih politika. Kriti\u010dno je i u Ju\u017enoj Americi. Brazil kao najve\u0107a ekonomija kontinenta prolazi kroz restrikcije elektri\u010dne energije. Ova zemlja dobija preko 60% struje od svojih hidro-potencijala, me\u0111utim, najsu\u0161nije ljeto u proteklih 90 godina dovelo je do toga da su akumulacije na svega 17% kapaciteta. Rijeka Parana, druga po veli\u010dini u Brazilu, maltene je presu\u0161ila i<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":1699,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[7],"tags":[],"class_list":["post-1697","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-biznis"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1697","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1697"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1697\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1702,"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1697\/revisions\/1702"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1699"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1697"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1697"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1697"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}