{"id":1691,"date":"2024-04-30T13:09:54","date_gmt":"2024-04-30T13:09:54","guid":{"rendered":"https:\/\/ekonomist.me\/?p=1691"},"modified":"2025-05-07T12:21:28","modified_gmt":"2025-05-07T12:21:28","slug":"hoce-li-starenje-populacije-onemoguciti-kinu-da-postane-prva-ekonomija-svijeta","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/2024\/04\/30\/hoce-li-starenje-populacije-onemoguciti-kinu-da-postane-prva-ekonomija-svijeta\/","title":{"rendered":"Ho\u0107e li starenje populacije onemogu\u0107iti Kinu da postane prva ekonomija svijeta?"},"content":{"rendered":"\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t
\n\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t

Ho\u0107e li starenje populacije onemogu\u0107iti Kinu da postane prva ekonomija svijeta?<\/h1>\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t
Home<\/a> \/<\/span> <\/div>\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t\n

Prije pola vijeka, 1971. godine, svjetska populacija brojala je preko 3.77 milijarde stanovnika, a godi\u0161nja stopa rasta bila je 2.04%. Danas je ovaj broj gotovo duplo ve\u0107i, 7.90 milijardi. Me\u0111utim, stopa rasta pala je ispod 1.05%. Usporavanje rasta se velikim dijelom mo\u017ee pripisati pove\u0107anom stepenu urbanizacije. Dok je 1971. svega 37% svjetskog stanovni\u0161tva \u017eivjelo u gradovima, danas je taj procenat iznad 56%. Drugim rije\u010dima, \u0161to ve\u0107i procenat populacije \u017eivi u gradovima to su ve\u0107e \u0161anse da je stepen reprodukcije u padu. Kako je najve\u0107i stepen urbanizacije u razvijenim zemljama, tako se one suo\u010davaju i sa negativnim prirodnim prira\u0161tajem, a konsekventno i sa starenjem populacije. Ovo \u0107e u decenijama koje dolaze predstavljati jedan od najve\u0107ih finansijskih izazova za razvijene zemlje, koje \u0107e se suo\u010diti sa izazovom da prona\u0111u na\u010din da sa nikad manjim udjelom populacije u radnoj snazi pokriju izdatke za nikada ve\u0107i broj penzijskih osiguranika.<\/p>\n

Iako se \u010desto ubraja u \u201ezemlje u razvoju\u201c, Kina je po mnogo \u010demu svjetska sila u vi\u0161e aspekata, prije svega u ekonomskom. Ova je zemlja druga ekonomija svijeta po bruto dru\u0161tvenom proizvodu, ali prva po paritetu kupovne mo\u0107i. Svjetski mediji prenijeli su po\u010detkom godine procjene (kakve je, izme\u0111u ostalih, napravila japanska holding kompanija\u00a0Nomura<\/em>) da bi Kina sa svojim BDP-om mogla nadja\u010dati SAD ve\u0107 2028. godine. Ono \u0161to ovakve procjene nisu uzele u obzir jeste \u010dinjenica da se Kina nalazi na pragu demografske katastrofe. Ova zemlja ima rastu\u0107i korpus starijih gra\u0111ana, a broj mladih koji \u201ezamjenjuje\u201c ostarjelu populaciju nije ni blizu onog nivoa koji je potreban da se odr\u017ei broj stanovnika, ekonomski rast, pa ni kvalitet staranja o postoje\u0107oj populaciji. U sljede\u0107ih trideset godina udio radne snage u kineskoj populaciji (godi\u0161ta izme\u0111u 15 i 64) opa\u0161\u0107e sa 70% na 60%, dok \u0107e broj penzionera (a sa tim i fiskalno optere\u0107enje ovih prvih) samo rasti. Preciznije, 2019. godine za svakog radno-sposobnog stanovnika Kine bilo je 0.42 izdr\u017eavana lica, bilo mla\u0111ih od 15 ili starijih od 64 godine, a do 2050. ovaj broj sko\u010di\u0107e na 0.67.<\/p>\n

Kina ima velike planove, od podizanja \u017eivotnog standarda na unutra\u0161njem, do porasta globalnog uticaja na spoljnom planu. Me\u0111utim, sve \u0107e to usporiti, ako ne i u potpunosti onemogu\u0107iti, ova demografska dinamika. Jedan od razloga za ovo stanje je nekada\u0161nja \u201epolitika jednog djeteta\u201c, ali i nakon uvo\u0111enja \u201epolitike dva djeteta\u201c u zadnjih nekoliko godina stope ra\u0111anja nastavile su da padaju. \u010cisto demografski govore\u0107i, za prosto odr\u017eavanje broja stanovnika svakoj zemlji je potrebna stopa reprodukcije od 2.1 djeteta po \u017eeni, odnosno da se za svakih 100 \u017eena i 100 mu\u0161karaca rodi 210 djece koji \u0107e ih zamijeniti (dodatnih deset koji \u0107e \u201epokriti\u201c sve one koji ne\u0107e do\u017eivjeti punoljetstvo, ili zbog zdravstvenih razloga ne mogu da imaju sopstveno potomstvo). Po podacima Kineskog dr\u017eavnog statisti\u010dkog biroa, stopa reprodukcije u Kini je za samo tri godine, od 2017. do 2020., pala sa 1.6 na 1.3. U velikim gradovima, poput Pekinga i \u0160angaja, situacija je drasti\u010dno gora, 1.05 i 1.00.<\/p>\n

Ovakav trend, me\u0111utim, nije neuobi\u010dajan za zemlje koje se razvijaju. Sa porastom procenta populacije koja \u017eivi u gradovima zna\u010dajno opada i stopa ra\u0111anja. U Kini je 2010. godine manje od pola stanovni\u0161tva (ta\u010dnije 49.95%) \u017eivjelo u gradovima, da bio samo deceniju kasnije taj procenat iznosio 63.89%. Za razliku od agrarnih dru\u0161tava u kojima su djeca neophodna za perpetuaciju procesa proizvodnje, u urbanim uslovima \u017eivljenja ona predstavljaju tro\u0161ak. \u201cNakon \u0161to se ljudi dosele sa sela u grad, djeca prestaju biti resurs, ruke za rad u polju, i postaju pote\u0161ko\u0107a, samo jo\u0161 jedna gladna usta\u201c, kako su to sro\u010dili autori knjige \u201ePrazna planeta: \u0160ok globalnog opadanja stanovni\u0161tva\u201c, Derel Briker (Darrell Bricker) i D\u017eon Ibitson (John Ibbitson). Uz urbanizaciju, oni opadanje nataliteta pripisuju i jednom komplementarnom trendu, intenziviranju obrazovanja i emancipacije \u017eena u nekada tradicionalnijim dru\u0161tvima. Kako \u017eene u zemljama u razvoju popravljaju svoj dru\u0161tveni polo\u017eaj, tako uspostavljaju kontrolu nad svojim reproduktivnim organima, izazivaju\u0107i konsekventno pad broja poro\u0111aja. Moglo bi se zaklju\u010diti da generalno pobolj\u0161anje uslova \u017eivljenja vodi i manjoj stopi reprodukcije, a da su biv\u0161e kineske politike ograni\u010davanja potomstva samo preduprijedile ovaj neminovni ishod.<\/p>\n

Gotovo je nemogu\u0107e da zvani\u010dni Peking opovrgne ovaj trend, ali je mogu\u0107e da preduzme mjere koje \u0107e ga ubla\u017eiti. Postoje i oni uslovi \u017eivljenja koje je neophodno ispuniti da bi se pojedinci ohrabrili da zasnuju porodicu i izrode (brojnije) potomstvo. Je Liu (Ye Liu), profesor na Kraljevskom koled\u017eu u Londonu, koji je intervijuisao 82 Kineskinje u sklopu svog istra\u017eivanja, smatra da kineska vlada nije uradila dovoljno, te da bi prije svega trebala omogu\u0107iti bolje uslove rada za \u017eene, kao i pristupa\u010dnije servise \u010duvanja djece. Dok god se ovi osnovni egzistencijalni problemi ne rije\u0161e, kinesko dru\u0161tvo zadr\u017ea\u0107e preferencu ka manjoj porodici. Za jednu socijalisti\u010dku zemlju, Kina ima previsoku cijenu usluga \u010duvanja djece, pa veliki broj roditelja taj tro\u0161ak navodi kao objektivni razlog zbog kojeg ne mogu da priu\u0161te izdr\u017eavanje drugog djeteta. Ipak, Kina \u0107e prije svega biti prinu\u0111ena da podigne starosnu granicu za odlazak u dr\u017eavnu penziju. Ovaj postupak na kratko \u0107e odr\u017eati veli\u010dinu radne populacije, me\u0111utim, ona \u0107e se neminovno smanjiti bez obzira na Vladine mjere. \u010cak i ovo privremeno zadr\u017eavanje radne populacije \u0107e se opet prelomiti na porodice koje \u017eele da imaju potomstvo. Penzioneri su glavni \u010duvari djece mla\u0111ih zaposlenih, pa ukoliko bi oni i dalje bili na poslu, bilo bi potrebno otvoriti vi\u0161e obdani\u0161ta i drugih servisa za \u010duvanje djece zaposlenih roditelja.<\/p>\n

Kineske \u0161anse da sustigne SAD nisu nepostoje\u0107e, ali su daleko manje od o\u010dekivanih. Dok je ameri\u010dka stopa reprodukcije od 1.67 tako\u0111e ispod potrebnih 2.1, ova zemlja svojim visokim standardom privla\u010di veliki broj migranata koji nadomje\u0161ta disparitet izme\u0111u broja umrlih i ro\u0111enih. Sa demografske strane, iako me\u0111u najrazvijenijim zemljama svijeta, SAD nema problem sa starenjem stanovni\u0161tva, \u0161to ih \u010dini izuzetkom od pravila. Sa druge strane, Evropska unija ni pored visoke stope imigracije nije u stanju da uspori stopu starenja stanovni\u0161tva. Iznad stope reprodukcije trenutno je Indija sa 2.2 i procjene su da bi izme\u0111u 2022. i 2028. trebala od Kine preuzeti \u201etitulu\u201c najmnogoljudnije zemlje svijeta. Ipak, ova \u0107e se zemlja i sama suo\u010diti sa posljedicama starenja populacije, budu\u0107i da je od prije pola vijeka imala stopu reprodukcije od \u010dak 5.59. Po trenutnim predvi\u0111anjima, \u010dini se da je jedini region koji ne\u0107e u doglednom periodu imati problema sa starenjem populacije sub-saharska Afrika. Afrika je, me\u0111utim, primjer toga kako neumjeren rast populacije odma\u017ee ekonomskom napretku. Ho\u0107e li i na koji na\u010din svijet prevazi\u0107i sve ja\u010du krizu starenja globalne populacije, vrijeme \u0107e pokazati. Za sada se adekvatno rje\u0161enje ne nazire, a konstantno pove\u0107avanje starosne granice za odlazak u penziju samo odla\u017ee neizbje\u017eno.<\/p>\n

Pi\u0161e: R.G. \u2013 politikolog<\/strong><\/p>\n\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t

\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\n\t\t\t\t\t\t<\/span>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ho\u0107e li starenje populacije onemogu\u0107iti Kinu da postane prva ekonomija svijeta? Home \/ Prije pola vijeka, 1971. godine, svjetska populacija brojala je preko 3.77 milijarde stanovnika, a godi\u0161nja stopa rasta bila je 2.04%. Danas je ovaj broj gotovo duplo ve\u0107i, 7.90 milijardi. Me\u0111utim, stopa rasta pala je ispod 1.05%. Usporavanje rasta se velikim dijelom mo\u017ee pripisati pove\u0107anom stepenu urbanizacije. Dok je 1971. svega 37% svjetskog stanovni\u0161tva \u017eivjelo u gradovima, danas je taj procenat iznad 56%. Drugim rije\u010dima, \u0161to ve\u0107i procenat populacije \u017eivi u gradovima to su ve\u0107e \u0161anse da je stepen reprodukcije u padu. Kako je najve\u0107i stepen urbanizacije u razvijenim zemljama, tako se one suo\u010davaju i sa negativnim prirodnim prira\u0161tajem, a konsekventno i sa starenjem populacije. Ovo \u0107e u decenijama koje dolaze predstavljati jedan od najve\u0107ih finansijskih izazova za razvijene zemlje, koje \u0107e se suo\u010diti sa izazovom da prona\u0111u na\u010din da sa nikad manjim udjelom populacije u radnoj snazi pokriju izdatke za nikada ve\u0107i broj penzijskih osiguranika. Iako se \u010desto ubraja u \u201ezemlje u razvoju\u201c, Kina je po mnogo \u010demu svjetska sila u vi\u0161e aspekata, prije svega u ekonomskom. Ova je zemlja druga ekonomija svijeta po bruto dru\u0161tvenom proizvodu, ali prva po paritetu kupovne mo\u0107i. Svjetski mediji prenijeli su po\u010detkom godine procjene (kakve je, izme\u0111u ostalih, napravila japanska holding kompanija\u00a0Nomura) da bi Kina sa svojim BDP-om mogla nadja\u010dati SAD ve\u0107 2028. godine. Ono \u0161to ovakve procjene nisu uzele u obzir jeste \u010dinjenica da se Kina nalazi na pragu demografske katastrofe. Ova zemlja ima rastu\u0107i korpus starijih gra\u0111ana, a broj mladih koji \u201ezamjenjuje\u201c ostarjelu populaciju nije ni blizu onog nivoa koji je potreban da se odr\u017ei broj stanovnika, ekonomski rast, pa ni kvalitet staranja o postoje\u0107oj populaciji. U sljede\u0107ih trideset godina udio radne snage u kineskoj populaciji (godi\u0161ta izme\u0111u 15 i 64) opa\u0161\u0107e sa 70% na 60%, dok \u0107e broj penzionera (a sa tim i fiskalno optere\u0107enje ovih prvih) samo rasti. Preciznije, 2019. godine za svakog radno-sposobnog stanovnika Kine bilo je 0.42 izdr\u017eavana lica, bilo mla\u0111ih od 15 ili starijih od 64 godine, a do 2050. ovaj broj sko\u010di\u0107e na 0.67. Kina ima velike planove, od podizanja \u017eivotnog standarda na unutra\u0161njem, do porasta globalnog uticaja na spoljnom planu. Me\u0111utim, sve \u0107e to usporiti, ako ne i u potpunosti onemogu\u0107iti, ova demografska dinamika. Jedan od razloga za ovo stanje je nekada\u0161nja \u201epolitika jednog djeteta\u201c, ali i nakon uvo\u0111enja \u201epolitike dva djeteta\u201c u zadnjih nekoliko godina stope ra\u0111anja nastavile su da padaju. \u010cisto demografski govore\u0107i, za prosto odr\u017eavanje broja stanovnika svakoj zemlji je potrebna stopa reprodukcije od 2.1 djeteta po \u017eeni, odnosno da se za svakih 100 \u017eena i 100 mu\u0161karaca rodi 210 djece koji \u0107e ih zamijeniti (dodatnih deset koji \u0107e \u201epokriti\u201c sve one koji ne\u0107e do\u017eivjeti punoljetstvo, ili zbog zdravstvenih razloga ne mogu da imaju sopstveno potomstvo). Po podacima Kineskog dr\u017eavnog statisti\u010dkog biroa, stopa reprodukcije u Kini je za samo tri godine, od 2017. do 2020., pala sa 1.6 na 1.3. U velikim gradovima, poput Pekinga i \u0160angaja, situacija je drasti\u010dno gora, 1.05 i 1.00. Ovakav trend, me\u0111utim, nije neuobi\u010dajan za zemlje koje se razvijaju. Sa porastom procenta populacije koja \u017eivi u gradovima zna\u010dajno opada i stopa ra\u0111anja. U Kini je 2010. godine manje od pola stanovni\u0161tva (ta\u010dnije 49.95%) \u017eivjelo u gradovima, da bio samo deceniju kasnije taj procenat iznosio 63.89%. Za razliku od agrarnih dru\u0161tava u kojima su djeca neophodna za perpetuaciju procesa proizvodnje, u urbanim uslovima \u017eivljenja ona predstavljaju tro\u0161ak. \u201cNakon \u0161to se ljudi dosele sa sela u grad, djeca prestaju biti resurs, ruke za rad u polju, i postaju pote\u0161ko\u0107a, samo jo\u0161 jedna gladna usta\u201c, kako su to sro\u010dili autori knjige \u201ePrazna planeta: \u0160ok globalnog opadanja stanovni\u0161tva\u201c, Derel Briker (Darrell Bricker) i D\u017eon Ibitson (John Ibbitson). Uz urbanizaciju, oni opadanje nataliteta pripisuju i jednom komplementarnom trendu, intenziviranju obrazovanja i emancipacije \u017eena u nekada tradicionalnijim dru\u0161tvima. Kako \u017eene u zemljama u razvoju popravljaju svoj dru\u0161tveni polo\u017eaj, tako uspostavljaju kontrolu nad svojim reproduktivnim organima, izazivaju\u0107i konsekventno pad broja poro\u0111aja. Moglo bi se zaklju\u010diti da generalno pobolj\u0161anje uslova \u017eivljenja vodi i manjoj stopi reprodukcije, a da su biv\u0161e kineske politike ograni\u010davanja potomstva samo preduprijedile ovaj neminovni ishod. Gotovo je nemogu\u0107e da zvani\u010dni Peking opovrgne ovaj trend, ali je mogu\u0107e da preduzme mjere koje \u0107e ga ubla\u017eiti. Postoje i oni uslovi \u017eivljenja koje je neophodno ispuniti da bi se pojedinci ohrabrili da zasnuju porodicu i izrode (brojnije) potomstvo. Je Liu (Ye Liu), profesor na Kraljevskom koled\u017eu u Londonu, koji je intervijuisao 82 Kineskinje u sklopu svog istra\u017eivanja, smatra da kineska vlada nije uradila dovoljno, te da bi prije svega trebala omogu\u0107iti bolje uslove rada za \u017eene, kao i pristupa\u010dnije servise \u010duvanja djece. Dok god se ovi osnovni egzistencijalni problemi ne rije\u0161e, kinesko dru\u0161tvo zadr\u017ea\u0107e preferencu ka manjoj porodici. Za jednu socijalisti\u010dku zemlju, Kina ima previsoku cijenu usluga \u010duvanja djece, pa veliki broj roditelja taj tro\u0161ak navodi kao objektivni razlog zbog kojeg ne mogu da priu\u0161te izdr\u017eavanje drugog djeteta. Ipak, Kina \u0107e prije svega biti prinu\u0111ena da podigne starosnu granicu za odlazak u dr\u017eavnu penziju. Ovaj postupak na kratko \u0107e odr\u017eati veli\u010dinu radne populacije, me\u0111utim, ona \u0107e se neminovno smanjiti bez obzira na Vladine mjere. \u010cak i ovo privremeno zadr\u017eavanje radne populacije \u0107e se opet prelomiti na porodice koje \u017eele da imaju potomstvo. Penzioneri su glavni \u010duvari djece mla\u0111ih zaposlenih, pa ukoliko bi oni i dalje bili na poslu, bilo bi potrebno otvoriti vi\u0161e obdani\u0161ta i drugih servisa za \u010duvanje djece zaposlenih roditelja. Kineske \u0161anse da sustigne SAD nisu nepostoje\u0107e, ali su daleko manje od o\u010dekivanih. Dok je ameri\u010dka stopa reprodukcije od 1.67 tako\u0111e ispod potrebnih 2.1, ova zemlja svojim visokim standardom privla\u010di veliki broj migranata koji nadomje\u0161ta disparitet izme\u0111u broja umrlih i ro\u0111enih. Sa demografske strane, iako me\u0111u najrazvijenijim zemljama svijeta, SAD nema problem sa starenjem stanovni\u0161tva, \u0161to ih \u010dini izuzetkom od pravila. Sa druge strane, Evropska unija ni pored visoke stope imigracije nije u stanju da uspori stopu starenja stanovni\u0161tva. Iznad stope reprodukcije trenutno je Indija sa 2.2 i procjene su da bi izme\u0111u 2022. i 2028. trebala od Kine preuzeti \u201etitulu\u201c najmnogoljudnije zemlje svijeta. Ipak, ova \u0107e se<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":1693,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[7],"tags":[],"class_list":["post-1691","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-biznis"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1691","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1691"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1691\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1696,"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1691\/revisions\/1696"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1693"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1691"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1691"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1691"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}