{"id":1679,"date":"2024-06-30T13:06:06","date_gmt":"2024-06-30T13:06:06","guid":{"rendered":"https:\/\/ekonomist.me\/?p=1679"},"modified":"2025-05-07T12:21:53","modified_gmt":"2025-05-07T12:21:53","slug":"squid-game-kapitalizacija-na-kritici-kapitalizma","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/2024\/06\/30\/squid-game-kapitalizacija-na-kritici-kapitalizma\/","title":{"rendered":"\u201eSquid game\u201c: kapitalizacija na kritici kapitalizma"},"content":{"rendered":"\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t
\n\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t

\u201eSquid game\u201c: kapitalizacija na kritici kapitalizma<\/h1>\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t
Home<\/a> \/<\/span> <\/div>\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t\n

Iako je pandemija generalno negativno uticala na svjetsku ekonomiju, za pojedine kompanije ona je bila katalizator rasta. Me\u0111u njima je svakako i Netflix, internet platforma za gledanje filmova i serija, koja je tokom 2020. dobila preko 36 miliona novih pretplatnika, ostvarila rast od 24% i \u010dist profit od oko 25 milijardi dolara (21.6 milijardi eura). \u010cesta ekonomska \u201ezaklju\u010davanja\u201c, policijski \u010dasovi, karantini i sli\u010dne mjere nagnale su mnoge da vi\u0161ak slobodnog vremena utro\u0161e gledaju\u0107i sadr\u017eaje koje Netflix prikazuje, a nerijetko i sam stvara. Pojava vakcine drasti\u010dno je usporila rast broja pretplatnika, ali sa 5.5 miliona novih korisnika u prvoj polovini 2021. ne mo\u017ee se govoriti o padu popularnosti. Ipak, sredinom godine mnogi su predvi\u0111ali pad cijena akcija ili neznatni rast, me\u0111utim, to danas nije slu\u010daj. \u0160ta se desilo u me\u0111uvremenu? Ukratko, \u201eIgra lignje\u201c.<\/p>\n

\u201eIgra lignje\u201c (Squid game<\/em>), korejska triler-drama od devet epizoda, oborila je rekord Netflix-a sa preko 111 miliona pregleda u prvih mjesec dana i tako postala najgledanija serija u preko 20 godina ove platforme. Bez gotovo ikakvog marketinga, popularnost serije \u0161irila se dru\u0161tvenim mre\u017eama do te mjere da je po\u010detkom novembra i dalje najgledanija serija u oko 50 dr\u017eava (na vrhuncu bila je najgledanija u 90). U SAD, gdje su obi\u010dno serije na engleskom jeziku daleko popularnije od stranog sadr\u017eaja, ova je dostigla mjesto najgledanije ve\u0107 \u010detvrtog dana od premijere sredinom septembra i tu se zadr\u017eala sljede\u0107ih 24 dana. Sa bud\u017eetom od svega 21.4 miliona dolara, serija je ostvarila zaradu od oko 900 miliona (779.2 miliona eura).<\/p>\n

Radnja serije prati grupu ljudi koja pristaje da u\u010destvuje u nizu dje\u010dijih igara, sa potencijalno smrtnim ishodom, takmi\u010de\u0107i se oko sve ve\u0107e nov\u010dane nagrade. Premisa serije zapravo ne odstupa od one koju pred nas postavlja kapitalizam, samo nam se servira u zabavno karikiranoj i koncentrisanoj formi. Ve\u0107 prva epizoda nas podsje\u0107a da je u dana\u0161njem svijetu \u017eivot bez novca nezamisliv, oni koji ga imaju manje nego dovoljno u o\u010dima okoline manje su vrijedni bez obzira na li\u010dne kvalitete i druga dostignu\u0107a. Stoga, poput takmi\u010dara u \u201eIgri lignje\u201c, mi poslodavcima nudimo svoje vrijeme, nerijetko zdravlje, a ponekad rizikuju\u0107i i \u017eivot, u zamjenu za novac i nadu da \u0107e se ulo\u017eeno jednog dana bogato nagraditi.<\/p>\n

Serija nas postepeno vodi kroz sve brutalnije segmente kapitalizma. U ranijim igrama svaki takmi\u010dar ima \u0161ansu za uspjehom, a me\u0111usobna saradnja mo\u017ee biti samo na obostranu korist i nagra\u0111ena prijateljstvom. Ipak, kako broj takmi\u010dara opada, a nov\u010dana nagrada raste,\u00a0priroda \u201eigre\u201c se mijenja. Takmi\u010dari postaju konkurenti jedni drugima. U prvi mah, logika \u201edok jednome ne mrkne, drugome ne svane\u201c odnosi se na grupe. Tako u \u201evu\u010di konopa\u201c \u00a0jedan tim takmi\u010dara svoj uspjeh gradi na taj na\u010din \u0161to \u0107e protivni\u010dki tim odvu\u0107i u propast, kako to \u010desto (na manje bukvalan i dramati\u010dan na\u010din) rade i konkurentske kompanije na tr\u017ei\u0161tu. Sama priroda takmi\u010denja vremenom okre\u0107e pojedince jedne protiv drugih, pa doju\u010dera\u0161nje kolege i prijatelji postaju suparnici koji manipuli\u0161u, podme\u0107u i varaju, kako to ina\u010de rade kada se bore oko unapre\u0111enja ili ostanka u kompaniji uo\u010di restrukturiranja. Dobronamjerni i altruisti\u010dki nastrojeni takmi\u010dari, poput Alija u seriji, nemaju nikakve \u0161anse pred onim prora\u010dunatim i sebi\u010dnim, poput Sang-vua (Sang-woo).<\/p>\n

Osim takmi\u010dara u seriji postoje jo\u0161 dvije klase ljudi, menad\u017eerski sloj koji osigurava da se igre odvijaju po pravilima, i takozvani VIP sloj radi \u010dije se zabave cijeli doga\u0111aj i organizuje. Za razliku od takmi\u010dara, \u201emenad\u017eeri\u201c ne rizikuju povrede i smrt ako se pridr\u017eavaju pravila, ali u datom poretku oni su jednako neslobodni, samo malo bolje nagra\u0111eni za uslugu koju obavljaju. VIP, me\u0111u koje spada i sam inicijator takmi\u010denja, \u010dini malobrojna elita za koju takmi\u010dari ne predstavljaju ljude koji pate ve\u0107 ne\u0161to \u0161to treba iskoristiti za sopstvenu zabavu i profit, a nagradu ne nude kao nadoknadu za trud i zasluge ve\u0107 kao motor sopstvene zabave.<\/p>\n

\u00a0Iako organizatori igara konstantno podsje\u0107aju takmi\u010dare kako su u njima svi jednaki, serija daje do\u00a0znanja da sre\u0107a i nasumi\u010dne \u0161anse igraju daleko ve\u0107u ulogu od li\u010dnih kvaliteta, sposobnosti, rada i truda. Drugim rije\u010dima, serija te\u017ei da razobli\u010di ideologiju po kojoj se kapitalizam predstavlja kao fer igra u kojoj svi imaju \u0161anse za uspjehom ukoliko ulo\u017ee dovoljno truda, a koja zanemaruje \u010dinjenicu da ga spoljni faktori van na\u0161eg uticaja vrlo \u010desto svode na \u201ekocku\u201c. Tako vremenom saznajemo da je glavni lik, Gi-jan (Gi-hun), za kojeg do tada vjerujemo da je nepopravljivi raspiku\u0107a i kockar, zapravo preko deset godina bio radnik u fabrici automobila, dok nije ostao bez posla usljed pogre\u0161nih odluka njegovog poslodavca. Nakon toga,\u00a0on dva put pokre\u0107e privatni biznis,\u00a0ali usljed golobalne finansijske krize i stanja na tr\u017ei\u0161tu ostaje u dugovima do gu\u0161e. Kako je to sro\u010dio sam reditelj i scenarista Hvang Duang-Hjuk (Hwang Dong-hyuk) \u201eu kapitalisti\u010dkom dru\u0161tvu, svako se u bilo kom trenutku mo\u017ee na\u0107i u Gi-janovom polo\u017eaju\u201c.<\/p>\n

Koliko je to ta\u010dno Duang-Hjuk osjetio je na svojoj ko\u017ei. Scenario za \u201eIgru lignje\u201c napisao je kada se zbog nema\u0161tine uselio nazad kod svoje majke i babe. Prema pisanju Wall Street Journal-a, u jednom trenutku morao je da pauzira pisanje scenarija,\u00a0jer su ga dugovi prinudili da proda lap-top za 675 dolara. Sam scenario poku\u0161avao je da proda jo\u0161 od 2008. godine, a to mu je za rukom po\u0161lo tek 11 godina kasnije. Iako u prvi mah djeluje tako, serija nije u potpunosti usamljena u svom uspjehu. Samo dvije godine ranije, korejski film \u201eParazit\u201c (Parasite<\/em>, 2019.) na ulo\u017eenih 15.5 miliona zaradio je 259 miliona dolara i postao prvi strani film u igri da dobije Oskara za najbolji film. (Ovdje treba naglasiti da se radi i o svojevrsnom politi\u010dkom momentu,\u00a0jer su ranijih godina filmovi koji nisu na engleskom jeziku mogli da se takmi\u010de samo za najbolji strani film).\u00a0I \u201eParazit\u201c je svojevrsna kritika kapitalizma i nejednakosti koje stvara u (korejskom) dru\u0161tvu. Reditelju i scenaristi ovog ostvarenja Bong D\u017eun-hou (Bong Joon-ho) to nije bio ni prvi put da se predstavlja svjetskoj publici sa ovom temom, jer je to uradio i\u00a0adaptacijom stripa \u201eLedolomac\u201c (Snowpiercer<\/em>) 2013. \u010cak je i viralni muzi\u010dki spot\u00a0Gangnam Style<\/em>, prvi koji je 2012. na\u00a0YouTube<\/u><\/em>-u ostvario milijardu pregleda (a danas je na 11.\u00a0mjestu najgledanijih sa preko 4.2 milijarde), svojevrsna kritika raskala\u0161nog \u017eivota korejske kapitalisti\u010dke elite. \u00a0<\/p>\n

\u0160ta je to \u0161to je ova ostvarenja u\u010dinilo toliko prijem\u010divo globalnoj publici da je, u slu\u010daju \u201eIgre lignje\u201c na primjer, preko 95% gledalaca van Ju\u017ene Koreje? Sa jedne strane to jeste razobli\u010davanje mana kapitalizma. Uspjeh korejskih umjetnika u ovom pod-\u017eanru vjerovatno se mo\u017ee \u00a0objasniti \u010dinjenicom da su u prilici da iz prve ruke vide kako je rapidna modernizacija njihove zemlje u drugoj polovini pro\u0161log vijeka stvorila jedno od najkompetetivnijih ekonomija svijeta. Sve zahtjevnije tr\u017ei\u0161te rada, nezaposlenost i klasne podjele u Ju\u017enoj Koreji mo\u017eda jesu dovedeni do ekstrema, ali daleko od toga da ovo nije ne\u0161to sa \u010dime se manje ili vi\u0161e suo\u010davaju prakti\u010dno svi stanovnici planete. \u00a0\u00a0\u00a0<\/p>\n

U prvi mah poruka serije djeluje jasna \u2013 kapitalizam je nepravedan, brutalan i dehumanizuju\u0107i. \u00a0Sa druge strane, paralela izme\u0111u glavnog lika i njegovog tvorca ponovo se vra\u0107a sa donekle kontradiktornim zaklju\u010dkom od onog na koji nas ve\u0107ina serije navodi. (Ako niste gledali seriju ostatak teksta bi\u0107e spoiler.) Bez obzira na svu nepravdu i pote\u0161ko\u0107e, kvalitet je isplivao. Nisu svi koji su izgubili to i zaslu\u017eili ali Duang-Hjuk i Gi-jan su zaslu\u017eili svoje milione. Ni\u0161ta manje Gi-janu ne poru\u010duje na kraju i sam organizator takmi\u010denja koji ga ubje\u0111uje da ipak iskoristi novac, jer je u pitanju nagrada za \u201ete\u017eak trud i sre\u0107u\u201c. Sa ovim se sla\u017ee \u010dak i Sang-vu, koji do kraja serije postaje jedan od negativaca kroz svoju beskompromisnu borbu za nagradu. Na kraju dana, Sang-vu nije sebe vidio kao negativca ve\u0107 kao nekog ko je spreman da igra igru po nametnutim pravilima ne bi li obezbijedio svoju porodicu. Svjestan da \u0107e dobro\u0107udni Gi-jan, kojeg poznaje od djetinjstva, to i sam u\u010diniti, on se predaje, ostaju\u0107i lojalan pravilima igre do samog kraja.<\/p>\n

Dakle, pobjeda dobronamjernog glavnog lika sa gotovo nikakvom predno\u0161\u0107u u odnosu na ostale takmi\u010dare parira ranije iznijetim stavovima da je kapitalizam kombinacija lutrije i beskrupulozanosti. Osje\u0107aj koji na koncu ostavlja serija jeste da nije potrebno kompromitovati moral da bi se uspjelo u kapitalizmu, ve\u0107 da uz malo sre\u0107e i dosta truda pojedinac ipak mo\u017ee uspjeti bez obzira koliko lo\u0161a bila njegova po\u010detna pozicija. Ipak, tu je i poruka da uspjeh u kapitalizmu \u010desto nije vrijedan ulo\u017eenog vremena i truda. Glavni lik odlazi ku\u0107i sa 45.6 milijardi ju\u017enokorejskih vona (33.4 milijarde eura) samo da bi saznao da majka, za \u010diju je operaciju skupljao novac, vi\u0161e nije me\u0111u \u017eivima. Ovaj osje\u0107aj nagrade upitne isplativosti poznaju i hiljade crnogorskih dr\u017eavljana koji su radi rada u inostranstvu ili na brodovima, bili primorani da iza sebe ostave porodicu i prijatelje. U neku ruku, i organizator igara je \u017ertva kapitalizma, besumu\u010dna trka za novcem i uspjehom oduzela mu je zadovoljstvo \u017eivljenja,\u00a0pa\u00a0se kroz smrtonosne igre poku\u0161ao vratiti u djetinjstvo kada je ne\u0161to bilo bitnije od novca.<\/p>\n

Na kraju dana, ove poruke bi\u0107e izgubljene kod ve\u0107ine\u00a0gledalaca. Ako i ostave neki utisak,\u00a0to \u0107e biti onaj pogre\u0161ni, da vide sebe kao Gi-jana,\u00a0dok kroz \u017eivot prolaze kao manje obrazovana i manje sposobna verzija Sang-vua, spremni da li\u010dnom potrebom pravdaju kr\u0161enje svakog moralnog na\u010dela koje im se na\u0111e na putu. Da nije tako, ovo dru\u0161tvo ne bi ogrezlo u korupciji, i\u00a0kapitalizam\u00a0ga ne bi \u010dinio\u00a0daleko nepravednijim nego \u0161to bi trebalo da bude. Svjestan je toga i autor \u201eParazita\u201c, u kome vidimo kako siroma\u0161na porodica sa kojom u po\u010detku saosje\u0107amo,\u00a0postaje sve perfidnija i brutalnija kako im se ukazuje prilika za sticanje \u0161to vi\u0161e novca. Ono \u0161to po\u010dne kao borba za opstanak,\u00a0\u010desto se nastavi kao borba za luksuz, i rijetki su pojedinci koji poput Gi-jana odlu\u010de da svoje te\u0161ko ste\u010deno bogatstvo tro\u0161e na pomo\u0107 drugima. \u00a0\u00a0<\/p>\n

Dakle, ono \u0161to zapravo privla\u010di ve\u0107inu gledalaca \u201eIgre lignje\u201c je na\u017ealost isto ono \u0161to privla\u010di VIP-e u seriji \u2013 spektakularno nasilje i fascinacija time koliko su ljudi spremni daleko da odu kada se bore za opstanak. Japanski\u00a0Battle Royale\u00a0<\/em>je 21 godinu prije\u00a0Squid game<\/em>\u00a0uspio da sa 4.5 miliona\u00a0bud\u017eeta ostvari profit od 30.6 miliona dolara,\u00a0a da je pritom kritika dru\u0161tva toliko zamaskirana nasiljem da je jedva i primjetna. Ovo je inspirisalo serijal knjiga,\u00a0a zatim i filmova \u201eIgre gladi\u201c (The Hunger Games<\/em>), u kome je kritika tipi\u010dno ameri\u010dki o\u010digledna, ali je zato i nasilje ni\u0161ta manje spektakularno. \u010cetiri filma ove fran\u0161ize su izme\u0111u 2012. i 2015. zaradila\u00a0skoro tri milijarde dolara. Anti\u010dka mantra \u201ehljeba i igara\u201c,\u00a0preselila se iz arena na velika platna i male ekrane, i nema te ideje i lekcije koja \u0107e nadja\u010dati fascinaciju publike uvijek inventivnim oblicima nasilja. Kako glasi tre\u0107e pravilo \u201eIgre lignje\u201c, igra se nastavlja dok ve\u0107ina igra\u010da ne odlu\u010di da ne \u017eeli vi\u0161e da igra. Ipak, malo ko razumije bolje od stanovnika Ju\u017ene Koreje koliko \u201eobustava igre\u201c mo\u017ee biti opasna u nedostatku prave alternative. Sjeverna Koreja slu\u017ei kao konstantni podsjetnik kako la\u017eno spasenje od brutalnosti kapitalizma mo\u017ee odvesti u daleko gore uslove \u017eivota \u2013 u tom kontekstu, Sang-vuova odluka sa kraja serije ima puno vi\u0161e smisla.<\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

Pi\u0161e: R.G.<\/strong><\/p>\n\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t

\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\n\t\t\t\t\t\t<\/span>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

\u201eSquid game\u201c: kapitalizacija na kritici kapitalizma Home \/ Iako je pandemija generalno negativno uticala na svjetsku ekonomiju, za pojedine kompanije ona je bila katalizator rasta. Me\u0111u njima je svakako i Netflix, internet platforma za gledanje filmova i serija, koja je tokom 2020. dobila preko 36 miliona novih pretplatnika, ostvarila rast od 24% i \u010dist profit od oko 25 milijardi dolara (21.6 milijardi eura). \u010cesta ekonomska \u201ezaklju\u010davanja\u201c, policijski \u010dasovi, karantini i sli\u010dne mjere nagnale su mnoge da vi\u0161ak slobodnog vremena utro\u0161e gledaju\u0107i sadr\u017eaje koje Netflix prikazuje, a nerijetko i sam stvara. Pojava vakcine drasti\u010dno je usporila rast broja pretplatnika, ali sa 5.5 miliona novih korisnika u prvoj polovini 2021. ne mo\u017ee se govoriti o padu popularnosti. Ipak, sredinom godine mnogi su predvi\u0111ali pad cijena akcija ili neznatni rast, me\u0111utim, to danas nije slu\u010daj. \u0160ta se desilo u me\u0111uvremenu? Ukratko, \u201eIgra lignje\u201c. \u201eIgra lignje\u201c (Squid game), korejska triler-drama od devet epizoda, oborila je rekord Netflix-a sa preko 111 miliona pregleda u prvih mjesec dana i tako postala najgledanija serija u preko 20 godina ove platforme. Bez gotovo ikakvog marketinga, popularnost serije \u0161irila se dru\u0161tvenim mre\u017eama do te mjere da je po\u010detkom novembra i dalje najgledanija serija u oko 50 dr\u017eava (na vrhuncu bila je najgledanija u 90). U SAD, gdje su obi\u010dno serije na engleskom jeziku daleko popularnije od stranog sadr\u017eaja, ova je dostigla mjesto najgledanije ve\u0107 \u010detvrtog dana od premijere sredinom septembra i tu se zadr\u017eala sljede\u0107ih 24 dana. Sa bud\u017eetom od svega 21.4 miliona dolara, serija je ostvarila zaradu od oko 900 miliona (779.2 miliona eura). Radnja serije prati grupu ljudi koja pristaje da u\u010destvuje u nizu dje\u010dijih igara, sa potencijalno smrtnim ishodom, takmi\u010de\u0107i se oko sve ve\u0107e nov\u010dane nagrade. Premisa serije zapravo ne odstupa od one koju pred nas postavlja kapitalizam, samo nam se servira u zabavno karikiranoj i koncentrisanoj formi. Ve\u0107 prva epizoda nas podsje\u0107a da je u dana\u0161njem svijetu \u017eivot bez novca nezamisliv, oni koji ga imaju manje nego dovoljno u o\u010dima okoline manje su vrijedni bez obzira na li\u010dne kvalitete i druga dostignu\u0107a. Stoga, poput takmi\u010dara u \u201eIgri lignje\u201c, mi poslodavcima nudimo svoje vrijeme, nerijetko zdravlje, a ponekad rizikuju\u0107i i \u017eivot, u zamjenu za novac i nadu da \u0107e se ulo\u017eeno jednog dana bogato nagraditi. Serija nas postepeno vodi kroz sve brutalnije segmente kapitalizma. U ranijim igrama svaki takmi\u010dar ima \u0161ansu za uspjehom, a me\u0111usobna saradnja mo\u017ee biti samo na obostranu korist i nagra\u0111ena prijateljstvom. Ipak, kako broj takmi\u010dara opada, a nov\u010dana nagrada raste,\u00a0priroda \u201eigre\u201c se mijenja. Takmi\u010dari postaju konkurenti jedni drugima. U prvi mah, logika \u201edok jednome ne mrkne, drugome ne svane\u201c odnosi se na grupe. Tako u \u201evu\u010di konopa\u201c \u00a0jedan tim takmi\u010dara svoj uspjeh gradi na taj na\u010din \u0161to \u0107e protivni\u010dki tim odvu\u0107i u propast, kako to \u010desto (na manje bukvalan i dramati\u010dan na\u010din) rade i konkurentske kompanije na tr\u017ei\u0161tu. Sama priroda takmi\u010denja vremenom okre\u0107e pojedince jedne protiv drugih, pa doju\u010dera\u0161nje kolege i prijatelji postaju suparnici koji manipuli\u0161u, podme\u0107u i varaju, kako to ina\u010de rade kada se bore oko unapre\u0111enja ili ostanka u kompaniji uo\u010di restrukturiranja. Dobronamjerni i altruisti\u010dki nastrojeni takmi\u010dari, poput Alija u seriji, nemaju nikakve \u0161anse pred onim prora\u010dunatim i sebi\u010dnim, poput Sang-vua (Sang-woo). Osim takmi\u010dara u seriji postoje jo\u0161 dvije klase ljudi, menad\u017eerski sloj koji osigurava da se igre odvijaju po pravilima, i takozvani VIP sloj radi \u010dije se zabave cijeli doga\u0111aj i organizuje. Za razliku od takmi\u010dara, \u201emenad\u017eeri\u201c ne rizikuju povrede i smrt ako se pridr\u017eavaju pravila, ali u datom poretku oni su jednako neslobodni, samo malo bolje nagra\u0111eni za uslugu koju obavljaju. VIP, me\u0111u koje spada i sam inicijator takmi\u010denja, \u010dini malobrojna elita za koju takmi\u010dari ne predstavljaju ljude koji pate ve\u0107 ne\u0161to \u0161to treba iskoristiti za sopstvenu zabavu i profit, a nagradu ne nude kao nadoknadu za trud i zasluge ve\u0107 kao motor sopstvene zabave. \u00a0Iako organizatori igara konstantno podsje\u0107aju takmi\u010dare kako su u njima svi jednaki, serija daje do\u00a0znanja da sre\u0107a i nasumi\u010dne \u0161anse igraju daleko ve\u0107u ulogu od li\u010dnih kvaliteta, sposobnosti, rada i truda. Drugim rije\u010dima, serija te\u017ei da razobli\u010di ideologiju po kojoj se kapitalizam predstavlja kao fer igra u kojoj svi imaju \u0161anse za uspjehom ukoliko ulo\u017ee dovoljno truda, a koja zanemaruje \u010dinjenicu da ga spoljni faktori van na\u0161eg uticaja vrlo \u010desto svode na \u201ekocku\u201c. Tako vremenom saznajemo da je glavni lik, Gi-jan (Gi-hun), za kojeg do tada vjerujemo da je nepopravljivi raspiku\u0107a i kockar, zapravo preko deset godina bio radnik u fabrici automobila, dok nije ostao bez posla usljed pogre\u0161nih odluka njegovog poslodavca. Nakon toga,\u00a0on dva put pokre\u0107e privatni biznis,\u00a0ali usljed golobalne finansijske krize i stanja na tr\u017ei\u0161tu ostaje u dugovima do gu\u0161e. Kako je to sro\u010dio sam reditelj i scenarista Hvang Duang-Hjuk (Hwang Dong-hyuk) \u201eu kapitalisti\u010dkom dru\u0161tvu, svako se u bilo kom trenutku mo\u017ee na\u0107i u Gi-janovom polo\u017eaju\u201c. Koliko je to ta\u010dno Duang-Hjuk osjetio je na svojoj ko\u017ei. Scenario za \u201eIgru lignje\u201c napisao je kada se zbog nema\u0161tine uselio nazad kod svoje majke i babe. Prema pisanju Wall Street Journal-a, u jednom trenutku morao je da pauzira pisanje scenarija,\u00a0jer su ga dugovi prinudili da proda lap-top za 675 dolara. Sam scenario poku\u0161avao je da proda jo\u0161 od 2008. godine, a to mu je za rukom po\u0161lo tek 11 godina kasnije. Iako u prvi mah djeluje tako, serija nije u potpunosti usamljena u svom uspjehu. Samo dvije godine ranije, korejski film \u201eParazit\u201c (Parasite, 2019.) na ulo\u017eenih 15.5 miliona zaradio je 259 miliona dolara i postao prvi strani film u igri da dobije Oskara za najbolji film. (Ovdje treba naglasiti da se radi i o svojevrsnom politi\u010dkom momentu,\u00a0jer su ranijih godina filmovi koji nisu na engleskom jeziku mogli da se takmi\u010de samo za najbolji strani film).\u00a0I \u201eParazit\u201c je svojevrsna kritika kapitalizma i nejednakosti koje stvara u (korejskom) dru\u0161tvu. Reditelju i scenaristi ovog ostvarenja Bong D\u017eun-hou (Bong Joon-ho) to nije bio ni prvi put da se predstavlja svjetskoj publici sa ovom temom, jer je to uradio i\u00a0adaptacijom stripa \u201eLedolomac\u201c (Snowpiercer) 2013. \u010cak je i viralni muzi\u010dki spot\u00a0Gangnam Style, prvi koji je 2012. na\u00a0YouTube-u ostvario milijardu pregleda (a danas je na 11.\u00a0mjestu najgledanijih sa preko 4.2<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":1681,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[7],"tags":[],"class_list":["post-1679","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-biznis"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1679","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1679"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1679\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1684,"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1679\/revisions\/1684"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1681"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1679"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1679"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1679"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}