{"id":1644,"date":"2025-03-31T12:30:46","date_gmt":"2025-03-31T12:30:46","guid":{"rendered":"https:\/\/ekonomist.me\/?p=1644"},"modified":"2025-04-30T12:51:20","modified_gmt":"2025-04-30T12:51:20","slug":"mijazaki-trci-pocasni-krug-vjestacka-inteligencija-ghibli-i-buducnost-rada","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/2025\/03\/31\/mijazaki-trci-pocasni-krug-vjestacka-inteligencija-ghibli-i-buducnost-rada\/","title":{"rendered":"Mijazaki tr\u010di po\u010dasni krug: Vje\u0161ta\u010dka inteligencija, Ghibli i budu\u0107nost rada"},"content":{"rendered":"\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t
\n\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t

Mijazaki tr\u010di po\u010dasni krug: Vje\u0161ta\u010dka inteligencija, Ghibli i budu\u0107nost rada<\/h1>\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t
Home<\/a> \/<\/span> <\/div>\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t\n

Kraj marta 2025. donio je sa sobom online trend kori\u0161tenja vje\u0161ta\u010dke inteligencije (artificial intelligence \u2013 AI) za preradu slika \u2013 \u0161to sopstvenih, \u0161to poznatih ili istorijski zna\u010dajnih \u2013 u stilu japanskog anime studija Ghibli. O\u010dekivano, umjetnici nisu bili odu\u0161evljeni ovim trendom, a me\u0111u njima je i centralna figura studija Ghibli, Hajo Mijazaki (Hayao Miyazaki<\/em>), koji je svojevremeno za upotrebu AI imao da ka\u017ee: \u201eJa sam potpuno zgro\u017een. Nikada ne bih \u017eelio da uvrstim ovu tehnologiju u svoj rad (\u2026) \u010dvrsto osje\u0107am da je to uvreda za sam \u017eivot.\u201c<\/p>\n

Prije nego se osvrnemo na to jesu li Mijazaki i ostali umjetnici u pravu i do koje mjere, treba naglasiti da vje\u0161ta\u010dka inteligencija u punom smislu te rije\u010di ne postoji, i nije potpuno izvjesno da li \u0107e ikada postojati. Iako se termin odoma\u0107io u svakodnevnoj upotrebi, pri \u010demu doprinose i sami tehnolo\u0161ki giganti ne samo oslovljavaju\u0107i sve proizvode sa AI nego nerijetko i u samom nazivu kompanije (poput\u00a0OpenAI<\/em>), radi se zapravo o kompleksnim algoritmima koji samo simuliraju vje\u0161ta\u010dku inteligenciju. Bilo da je u pitanju\u00a0chat-bot<\/em>, servis za generisanje slika ili neki drugi oblik onoga \u0161to oslovljavamo sa \u201eAI\u201c, oni funkcioni\u0161u po istom principu \u2013 na osnovu korisni\u010dkog zahtjeva odgovaraju pretra\u017euju\u0107i sopstvenu pred-programiranu arhivu i\/ili internet. Na osnovu satisfakcije korisnika (stoga vas veliki broj AI servisa \u010desto pita za\u00a0feedback<\/em>), algoritam se samopode\u0161ava da bi slede\u0107eg puta dao bolje rezultate. Niti u jednom trenutku AI ne pokazuje stvarne znake samostalne inteligencije niti proizvodi originalnu misao.<\/p>\n

Upravo u tome i le\u017ei dio problema koji umjetnici imaju sa ovom vrstom servisa \u2013 AI koristi tu\u0111a umjetni\u010dka djela da njihovom preradom ili stvori \u201enovo\u201c, ili emulira stil u obradi fotografije, kakav je slu\u010daj u \u201eincidentu\u201c Ghibli. Neko poput Mijazakija proveo je decenije rafini\u0161u\u0107i svoju vje\u0161tinu i grade\u0107i reputaciju, samo da bi na kraju vidio da je AI u\u010dinio da plodovi njegovog rada postanu dostupni svima za malu naknadu. Taj svojevrsni plagijat samo je dio problema koji umjetnici isti\u010du \u2013 ni\u0161ta manje bitan jeste taj da AI omogu\u0107ava izradu crte\u017ea, slika, muzike, pa i kompleksnih video sadr\u017eaja ljudima koji nisu ulo\u017eili ni vrijeme ni trud da steknu te vje\u0161tine, rapidno umanjuju\u0107i \u0161ansu za zaposlenjem onima koji jesu.<\/p>\n

Nijedna od ovih zamjerki nije bez osnova, ali nosi i dozu licemjerja. Prije nego pre\u0111emo na to koliko su brige umjetnika opravdane, mo\u017eda trebamo postaviti pitanje koliko njih unajmljuje profesionalnog prevodioca, a koliko koristi servise poput\u00a0Google Translate<\/em>? Ako je iko od njih ikada i pomislio da kori\u0161tenje prakti\u010dno besplatnog servisa koji za manje od sekunde nudi prevod \u201ena klik\u201c, sigurno nije to javno iznio, iako prevodioci ve\u0107 vi\u0161e godina gube posao u sli\u010dnoj mjeri kao i oni danas. Algoritmi su prevodiocima oduzeli monopol nad njihovom profesijom svega nekoliko godina prije nego su to u\u010dinili umjetnicima. Me\u0111utim, isti ti umjetnici nisu se na\u0161li pogo\u0111eni tu\u0111om sudbinom, onako kako bi sada da se cijeli svijet na\u0111e pogo\u0111en njihovom. Naravno, prevodioci su samo jedan od primjera, a mogao je biti i taj da je najbazi\u010dniji\u00a0autocorrect<\/em>\u00a0nanio \u0161tetu lektorima \u010dije \u0107e usluge servisi poput\u00a0Grammarly<\/em>\u00a0i\u00a0ChatGPT<\/em>\u00a0dodatno obesmisliti.<\/p>\n

Slikovit primjer ovoga kroz \u0161ta umjetnici trenutno prolaze imamo u filmu\u00a0Maratonci tr\u010de po\u010dasni krug<\/em>\u00a0(1982), kad Kristina (koju tuma\u010di Seka Sabli\u0107) gubi posao pijanistkinje u bioskopu i dramati\u010dno poru\u010duje publici: \u201eSerem vam se u ton film!\u201c Kristinin poku\u0161aj prekvalifikacije u (porno)glumicu tako\u0111e podsje\u0107a na trenutnu situaciju u kojoj u SAD 1.4 miliona \u017eena (2% ukupne \u017eenske populacije izme\u0111u 18 i 45 godina) stvara i prodaje erotski i pornografski sadr\u017eaj putem internet platforme\u00a0OnlyFans<\/em>. I ostatak filma pro\u017eet je temom tehnolo\u0161kog progresa, budu\u0107i da porodica Topalovi\u0107 poku\u0161ava da modernizuje svoj posao uvo\u0111enjem krematorijuma. Kad smo kod filmova, mo\u017eemo napomenuti i to da su \u00a0nekada umjetnici ru\u010dno oslikavali svaki filmski plakat, ba\u0161 kao \u0161to su to \u010dinili za predstave. \u0160to je za Kristinu bio ton film, za velaje (jedrare) parni brod, za prevodioce\u00a0Google Translate<\/em>, za umjetnike dana\u0161njice su\u00a0Midjourney,<\/em>\u00a0DaVinci AI, StableDiffusion, ChatGPT<\/em>\u00a0i sli\u010dni alati.<\/p>\n

\u010cinjenica je da su savremeni algoritmi koje podvodimo pod AI samo nastavak automatizacije koja je po\u010dela svoj galopiraju\u0107i napredak sa prvom industrijskom revolucijom prije vi\u0161e od dva i po vijeka. Kada je parna ma\u0161ina sa jarbola spustila dio mornara u potpalublje, a ve\u0107i dio na brutalno tr\u017ei\u0161te rada, udareni su temelji onoga \u0161to se sada polako privodi kraju \u2013 sa sve manje potrebnim umjetnikom. Na tr\u017ei\u0161tu gdje \u201ebrzi jedu spore\u201c, derivativni osrednji logo ili plakat koji AI na\u010dini danas vrijedi vi\u0161e nego originalni i dobro osmi\u0161ljeni ekvivalent koji \u0107e ponuditi grafi\u010dki dizajner za nedjelju dana i po zna\u010dajno ve\u0107oj cijeni (a sama vizuelna razlika izme\u0111u jednog i drugog proizvoda danas je sve manja). Tr\u017ei\u0161te ne vodi ra\u010duna o estetici (osim u slu\u010daju da je suprotni scenario profitabilniji), a ni o socijalnim posledicama besomu\u010dne maksimizacije profita i umanjenja tro\u0161kova. Sa druge strane, pohlepa tr\u017ei\u0161ta ne dolazi van ljudske vrste ve\u0107 proisti\u010de iz nje i podilazi na\u0161oj kolektivnoj potrebi za konformizmom.<\/p>\n

Ako je to\u010dak tehnolo\u0161kog napretka mogu\u0107e vratiti, u istoriji \u010dovje\u010danstva se to nije desilo, osim u slu\u010daju neplaniranih katastrofa velikih razmjera. Sam napredak je uvijek \u201ema\u010d sa dvije o\u0161trice\u201c, a nekad ba\u0161 taj korak naprijed vodi i preko litice. Ipak, uzmimo u obzir neke pozitivne aspekte razvoja doga\u0111aja. Na sli\u010dan na\u010din kako AI uzima radove drugih umjetnika da rekreira njihov stil ili razvije neki amalgam stilova koji \u0107e nazvati svojim, mo\u017ee uzeti i stru\u010dne prikaze u kojima \u0107e algoritmi prepoznati gre\u0161ke i izna\u0107i rje\u0161enja puno br\u017ee od ljudskog bi\u0107a. Primjera radi, dijabeti\u010dka retinopatija je o\u010dno oboljenje uzrokovano dugotrajnom \u0161e\u0107ernom bole\u0161\u0107u (dijabetesom), a algoritam istreniran na svega 46.000 slika ovog oboljenja za samo mjesec dana postao je sposoban da sa vi\u0161e od 95% sigurnosti uo\u010dava ovo oboljenje na osnovu adekvatnog snimka. Doktorima su potrebne godine, pa i decenije, skupe obuke i usavr\u0161avanja da dostignu ovaj nivo dijagnosti\u010dke preciznosti. U ovakvoj situaciji, gotovo niko ne\u0107e re\u0107i da treba izbaciti AI iz upotrebe, iako ve\u0107 u ranim fazama pokazuje nivo korisnosti koji \u0107e vremenom umanjiti potrebu za velikim brojem doktora i tehni\u010dara koji su ranije bili potrebni da dostignu ovaj nivo dijagnostike. Me\u0111utim, ako ne ograni\u010dimo njegovu upotrebu u jednom domenu \u2013 na osnovu \u010dega \u0107emo to raditi u drugom?<\/p>\n

U SAD automobil u prosjeku do\u017eivi udes na 800.000 pre\u0111enih kilometara (u CG situacija je drasti\u010dno gora), me\u0111utim, autonomna vozila (bez ljudskog voza\u010da) do\u017eive udes na svaka tri miliona pre\u0111enih kilometara. Stru\u010dnjaci predvi\u0111aju da \u0107e autonomna vozila u potpunosti istisnuti ljude iz oblasti upravljanja automobilima i da \u0107e tako, kroz me\u0111usobno umre\u017eavanje, prakti\u010dno eliminisati postojanje saobra\u0107ajnih nesre\u0107a. Da li smo spremni da \u017eivimo sa prili\u010dno velikom saobra\u0107ajnom opasno\u0161\u0107u samo da ne bismo voza\u010de, instruktore vo\u017enje, taksiste, dostavlja\u010de i one koji od drumskog transporta \u017eive ostavili bez posla? Mogu\u0107e je ponuditi puno ovakvih primjera, ali zaklju\u010dak je uvijek isti \u2013 bilo da je u pitanju ve\u0107i stepen bezbjednosti, bolja ili jednostavno jeftinija usluga, korisnici \u0107e se gotovo uvijek odlu\u010diti za to radije nego za goru i\/ili skuplju uslugu koja \u010duva tu\u0111e poslove.<\/p>\n

Kako se mo\u017ee i pretpostaviti (ako ni\u0161ta, na osnovu dosada\u0161njeg ljudskog iskustva), sebi\u010dnost i konformizam rijetko vode ka pravednijem dru\u0161tveno-ekonomskom ure\u0111enju. AI \u0107e bez posla ostavljati eksponencijalno rastu\u0107i broj ljudi na planeti \u010dija se populacija rapidno pove\u0107ava. Nove tehnologije stvaraju novu mogu\u0107nost zaposlenja, ali ne ni pribli\u017eno u onom omjeru koji \u0107e nadoknaditi gubitke. Primjera radi, digitalizacija (a potpomognuta pandemijom) dovela je do revolucije na tr\u017ei\u0161tu rada u kreaciji digitalnih nomada svih vrsta. Ipak, upravo su ove profesije prve na udaru uspona AI. Jedan od primjera su i mnogi pojedinci koji su ulo\u017eili trud da se prekvalifikuju za programerske poslove, a sada naprasno dolaze u situaciju da i njihove, do ju\u010de perspektivne \u201eposlove budu\u0107nosti\u201c, dobrim dijelom mo\u017ee da zamijeni AI. Naravno, rijetko koja profesija jeste ili \u0107e biti u potpunosti eliminisana, ali sada par programera uz pomo\u0107 adekvatnog AI alata mo\u017ee posti\u0107i isti rezultat za koji su do ju\u010de bili potrebni ve\u0107i timovi sa svim pote\u0161ko\u0107ama koordinacije istih.<\/p>\n

Ovdje dolazimo do slede\u0107eg i klju\u010dnog problema, koji nas ujedno vra\u0107a i na to za\u0161to su umjetnici dobrim dijelom (iako ne u potpunosti) u pravu. Poslove koje AI elimini\u0161e po svojoj prirodi prefinjeniji su od onih na koje se o\u010dekuje da se ljudi prekvalifikuju. Nije sramota raditi nijedan posao koji ne nanosi nezaslu\u017eenu \u0161tetu drugima, ali nije bez sramote \u010dinjenica da automatizacija kojoj svjedo\u010dimo umjesto ljep\u0161ih poslova i vi\u0161ka slobodnog vremena \u010dovje\u010danstvu donosi anksioznost neizvjesnosti zaposlenja i pogor\u0161ane uslove i vrste rada. Ili, kako je to dobro sro\u010dila na dru\u0161tvenoj mre\u017ei\u00a0X<\/strong>\u00a0izvjesna Joana Ma\u010djevska (Joanna Maciejewska): \u201e\u017delim da vje\u0161ta\u010dka inteligencija pere moj ve\u0161 i sudove kako bih ja mogla da se bavim umjetno\u0161\u0107u i pisanjem, a ne da se vje\u0161ta\u010dka inteligencija bavi mojom umjetno\u0161\u0107u i pisanjem da bih ja prala ve\u0161 i sudove.\u201c<\/p>\n

Drugim rije\u010dima, umanjuju\u0107i broj ljudi koji se bavi umjetno\u0161\u0107u i intelektualnim poslovima vodi gubljenju lijepih vje\u0161tina i generalnim zaglupljivanjem \u010dovje\u010danstva. Ovome smo u vi\u0161e navrata prisustvovali za na\u0161ih \u017eivota, a jedan od primjera je koliko smo generalno postali manje pismeni i prostiji u na\u010dinu izra\u017eavanja prelaskom sa olovke na tastature telefona. Kada ste posljednji put bez pomo\u0107i interneta i svojom rukom napisali ne\u0161to tako jednostavno, a za savremene standarde kompleksno, poput pisma?<\/p>\n

Profesor ekonomije sa Masa\u010dusetskog instituta za tehnologiju (MIT), Daron A\u0107emoglu (Daron Acemoglu<\/em>), smatra da \u0107e u sljede\u0107ih par decenija AI zamijeniti samo 5% profesija. Kako tvrdi, uslu\u017ene djelatnosti, fizi\u010dki radovi poput stolarije ili zidarstva i sl. mahom \u0107e ostati u rukama ljudi. \u010cak i u ovoj najoptimisti\u010dnijoj od procjena, vidimo da bijele okovratnike mijenja AI puno ve\u0107om stopom nego plave \u2013 tj. vi\u0161e po\u017eeljne poslove mijenja u vi\u0161e slu\u010dajeva nego one manje povoljne. Sa druge strane, biv\u0161i predsjednik\u00a0Google<\/em>-a u Kini, Kaj-Fu Li (Kai-Fu Lee<\/em>), dr\u017ei da \u0107e do 2027. nestati preko 50% poslova.<\/p>\n

Da bismo stvorili sliku ka \u010demu se kre\u0107e globalna ekonomija, iskoristimo jedan primjer iz bliskog regiona. Na prvi pogled, tr\u017ei\u0161te rada u Dubrovniku danas je sli\u010dno onome u Crnoj Gori \u2013 privreda mahom nudi poslove u turizmu i drugim uslu\u017enim djelatnostima kao \u0161to su priprema hrane, transport i sli\u010dno. Razlog zbog kojeg je Dubrovnik bolji primjer od Crne Gore jeste to \u0161to je u XVIII i XIX vijeku bio pozitivan primjer intelektualne metropole na Jadranu. Da spomenemo samo neka imena poput Ru\u0111era Bo\u0161kovi\u0107a \u2013 fizi\u010dara, astronoma, matemati\u010dara, filozofa, diplomate i pjesnika; Luk\u0161e Sorko\u010devi\u0107a \u2013 kompozitora, diplomate i pisca; Bernarda Zamagne \u2013 pjesnika na latinskom jeziku; Meda Puci\u0107a \u2013 pisca, prevodioca i istori\u010dara; Ivana Augusta Kazna\u010di\u0107a \u2013 pisca; Vlaha Bukovca \u2013 slikara itd. Vjerovatno biste i sami mogli dodati zna\u010dajan broj stvaralaca ovoj listi, ali to nije slu\u010daj sa savremenim Dubrovnikom, koji je gotovo isklju\u010divo turisti\u010dka destinacija.<\/p>\n

Ne treba ponavljati da nije sramota baviti se uslu\u017enim djelatnostima, ali ako se dru\u0161tvo bavi isklju\u010divo njima, ono \u0107e intelektualno da zamre. Upravo ono \u0161to je turizam u\u010dinio od Dubrovnika (ali i mnogih drugih nekada slavnih gradova po Mediteranu \u2013 poput Venecije \u2013 i \u0161ire), danas vje\u0161ta\u010dka inteligencija prijeti da u\u010dini sa cijelim svijetom. Stoga, umjetnici koji se nisu zalagali za odbranu tu\u0111ih profesija mo\u017eda reaguju motivisani strahom za sopstveni polo\u017eaj, ali uru\u0161avanje njihovog polo\u017eaja zaista jeste od \u0161tete za cjelokupno dru\u0161tvo \u2013 a u globalizovanoj ekonomiji, svaka \u0161teta je globalna.<\/p>\n

Jedan od prvih autora koji je upozorio na ovakav slijed doga\u0111aja bio je Semjuel Batler (Samuel Butler<\/em>) \u2013 u svom utopijskom djelu\u00a0Erewhon<\/em>\u00a0(1872), stanovnici istoimene zemlje posjeduju \u201eKnjigu o ma\u0161inama\u201c koja upozorava da \u0107e stvaranje sve sofisticiranijih ma\u0161ina dovesti do toga da ljudi postanu previ\u0161e zavisni od tehnologije, prakti\u010dno njeni robovi. Tako da, kada trenutak do\u0111e da ma\u0161ine zaista postanu svjesne i zaslu\u017ee naziv \u201evje\u0161ta\u010dka inteligencija\u201c u punom smislu, ne\u0107e morati ni da upotrebljavaju silu kako bi porobile \u010dovje\u010danstvo.<\/p>\n

Me\u0111u brojnim kasnijim autorima izdvaja se i Martin Hajdeger (Martin Heidegger<\/em>), koji je u svom djelu\u00a0Pitanje tehnologije<\/em>\u00a0(Die Frage nach der Technik<\/em>) obradio je drugi aspekt \u2013 onaj koji se ti\u010de dehumanizuju\u0107e prirode tehnike i otu\u0111enja \u010dovjeka kroz tehni\u010dko razmi\u0161ljanje. On smatra da tehnologija nije samo puko sredstvo, ve\u0107 da ona oblikuje na\u0161 pogled na svijet. Dakle, opasnost nije od same tehnike koliko od toga \u0161to \u010dovjek, pod uticajem tehni\u010dkog pogleda na svijet, zaboravlja druge na\u010dine postojanja i razumijevanja (npr. umjetni\u010dko, duhovno, filozofsko vi\u0111enje sveta).<\/p>\n

Osim negativnih posledica koje pretjerano oslanjanje na tehnologiju ima na dru\u0161tvo, bilo je i onih koji su se bavili potencijalnim re\u0161enjima. Me\u0111utim, ni u tom aspektu stvari nisu optimisti\u010dne. \u017dak Elil (Jacques Ellul<\/em>) u svom djelu\u00a0Tehnolo\u0161ko dru\u0161tvo<\/em>\u00a0(La Technique ou l\u2019enjeu du si\u00e8cle<\/em>) tvrdi da se tehnologija razvija nezavisno od ljudske volje i da postaje samosvrhovita. Po njemu, tehnolo\u0161ki razvoj ima sopstvenu autonomiju i ne mo\u017ee biti zaustavljen demokratskim ili politi\u010dkim sredstvima. Ako je u pravu (a sve su prilike da jeste), putanja na kojoj se \u010dovje\u010danstvo sada nalazi ne\u0107e biti zaustavljena nikakvim me\u0111udr\u017eavnim sporazumima \u2013 iz jednostavnog razloga \u0161to bi one dr\u017eave koje bi se obavezale da ograni\u010de vje\u0161ta\u010dku inteligenciju zaostale u razvoju za onima koje bi to odbile. Ukratko: mnogi su veliki umovi predvidjeli situaciju u kojoj se sada nalazimo \u2013 i onu ka kojoj se kre\u0107emo. A po svemu sude\u0107i, ishod je taj da nas u budu\u0107nosti o\u010dekuje sve manje velikih umova, jer razmi\u0161ljanje sve vi\u0161e prepu\u0161tamo ma\u0161inama.<\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

Autor: Roberto Golovi\u0107<\/p>\n\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t

\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\n\t\t\t\t\t\t<\/span>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Mijazaki tr\u010di po\u010dasni krug: Vje\u0161ta\u010dka inteligencija, Ghibli i budu\u0107nost rada Home \/ Kraj marta 2025. donio je sa sobom online trend kori\u0161tenja vje\u0161ta\u010dke inteligencije (artificial intelligence \u2013 AI) za preradu slika \u2013 \u0161to sopstvenih, \u0161to poznatih ili istorijski zna\u010dajnih \u2013 u stilu japanskog anime studija Ghibli. O\u010dekivano, umjetnici nisu bili odu\u0161evljeni ovim trendom, a me\u0111u njima je i centralna figura studija Ghibli, Hajo Mijazaki (Hayao Miyazaki), koji je svojevremeno za upotrebu AI imao da ka\u017ee: \u201eJa sam potpuno zgro\u017een. Nikada ne bih \u017eelio da uvrstim ovu tehnologiju u svoj rad (\u2026) \u010dvrsto osje\u0107am da je to uvreda za sam \u017eivot.\u201c Prije nego se osvrnemo na to jesu li Mijazaki i ostali umjetnici u pravu i do koje mjere, treba naglasiti da vje\u0161ta\u010dka inteligencija u punom smislu te rije\u010di ne postoji, i nije potpuno izvjesno da li \u0107e ikada postojati. Iako se termin odoma\u0107io u svakodnevnoj upotrebi, pri \u010demu doprinose i sami tehnolo\u0161ki giganti ne samo oslovljavaju\u0107i sve proizvode sa AI nego nerijetko i u samom nazivu kompanije (poput\u00a0OpenAI), radi se zapravo o kompleksnim algoritmima koji samo simuliraju vje\u0161ta\u010dku inteligenciju. Bilo da je u pitanju\u00a0chat-bot, servis za generisanje slika ili neki drugi oblik onoga \u0161to oslovljavamo sa \u201eAI\u201c, oni funkcioni\u0161u po istom principu \u2013 na osnovu korisni\u010dkog zahtjeva odgovaraju pretra\u017euju\u0107i sopstvenu pred-programiranu arhivu i\/ili internet. Na osnovu satisfakcije korisnika (stoga vas veliki broj AI servisa \u010desto pita za\u00a0feedback), algoritam se samopode\u0161ava da bi slede\u0107eg puta dao bolje rezultate. Niti u jednom trenutku AI ne pokazuje stvarne znake samostalne inteligencije niti proizvodi originalnu misao. Upravo u tome i le\u017ei dio problema koji umjetnici imaju sa ovom vrstom servisa \u2013 AI koristi tu\u0111a umjetni\u010dka djela da njihovom preradom ili stvori \u201enovo\u201c, ili emulira stil u obradi fotografije, kakav je slu\u010daj u \u201eincidentu\u201c Ghibli. Neko poput Mijazakija proveo je decenije rafini\u0161u\u0107i svoju vje\u0161tinu i grade\u0107i reputaciju, samo da bi na kraju vidio da je AI u\u010dinio da plodovi njegovog rada postanu dostupni svima za malu naknadu. Taj svojevrsni plagijat samo je dio problema koji umjetnici isti\u010du \u2013 ni\u0161ta manje bitan jeste taj da AI omogu\u0107ava izradu crte\u017ea, slika, muzike, pa i kompleksnih video sadr\u017eaja ljudima koji nisu ulo\u017eili ni vrijeme ni trud da steknu te vje\u0161tine, rapidno umanjuju\u0107i \u0161ansu za zaposlenjem onima koji jesu. Nijedna od ovih zamjerki nije bez osnova, ali nosi i dozu licemjerja. Prije nego pre\u0111emo na to koliko su brige umjetnika opravdane, mo\u017eda trebamo postaviti pitanje koliko njih unajmljuje profesionalnog prevodioca, a koliko koristi servise poput\u00a0Google Translate? Ako je iko od njih ikada i pomislio da kori\u0161tenje prakti\u010dno besplatnog servisa koji za manje od sekunde nudi prevod \u201ena klik\u201c, sigurno nije to javno iznio, iako prevodioci ve\u0107 vi\u0161e godina gube posao u sli\u010dnoj mjeri kao i oni danas. Algoritmi su prevodiocima oduzeli monopol nad njihovom profesijom svega nekoliko godina prije nego su to u\u010dinili umjetnicima. Me\u0111utim, isti ti umjetnici nisu se na\u0161li pogo\u0111eni tu\u0111om sudbinom, onako kako bi sada da se cijeli svijet na\u0111e pogo\u0111en njihovom. Naravno, prevodioci su samo jedan od primjera, a mogao je biti i taj da je najbazi\u010dniji\u00a0autocorrect\u00a0nanio \u0161tetu lektorima \u010dije \u0107e usluge servisi poput\u00a0Grammarly\u00a0i\u00a0ChatGPT\u00a0dodatno obesmisliti. Slikovit primjer ovoga kroz \u0161ta umjetnici trenutno prolaze imamo u filmu\u00a0Maratonci tr\u010de po\u010dasni krug\u00a0(1982), kad Kristina (koju tuma\u010di Seka Sabli\u0107) gubi posao pijanistkinje u bioskopu i dramati\u010dno poru\u010duje publici: \u201eSerem vam se u ton film!\u201c Kristinin poku\u0161aj prekvalifikacije u (porno)glumicu tako\u0111e podsje\u0107a na trenutnu situaciju u kojoj u SAD 1.4 miliona \u017eena (2% ukupne \u017eenske populacije izme\u0111u 18 i 45 godina) stvara i prodaje erotski i pornografski sadr\u017eaj putem internet platforme\u00a0OnlyFans. I ostatak filma pro\u017eet je temom tehnolo\u0161kog progresa, budu\u0107i da porodica Topalovi\u0107 poku\u0161ava da modernizuje svoj posao uvo\u0111enjem krematorijuma. Kad smo kod filmova, mo\u017eemo napomenuti i to da su \u00a0nekada umjetnici ru\u010dno oslikavali svaki filmski plakat, ba\u0161 kao \u0161to su to \u010dinili za predstave. \u0160to je za Kristinu bio ton film, za velaje (jedrare) parni brod, za prevodioce\u00a0Google Translate, za umjetnike dana\u0161njice su\u00a0Midjourney,\u00a0DaVinci AI, StableDiffusion, ChatGPT\u00a0i sli\u010dni alati. \u010cinjenica je da su savremeni algoritmi koje podvodimo pod AI samo nastavak automatizacije koja je po\u010dela svoj galopiraju\u0107i napredak sa prvom industrijskom revolucijom prije vi\u0161e od dva i po vijeka. Kada je parna ma\u0161ina sa jarbola spustila dio mornara u potpalublje, a ve\u0107i dio na brutalno tr\u017ei\u0161te rada, udareni su temelji onoga \u0161to se sada polako privodi kraju \u2013 sa sve manje potrebnim umjetnikom. Na tr\u017ei\u0161tu gdje \u201ebrzi jedu spore\u201c, derivativni osrednji logo ili plakat koji AI na\u010dini danas vrijedi vi\u0161e nego originalni i dobro osmi\u0161ljeni ekvivalent koji \u0107e ponuditi grafi\u010dki dizajner za nedjelju dana i po zna\u010dajno ve\u0107oj cijeni (a sama vizuelna razlika izme\u0111u jednog i drugog proizvoda danas je sve manja). Tr\u017ei\u0161te ne vodi ra\u010duna o estetici (osim u slu\u010daju da je suprotni scenario profitabilniji), a ni o socijalnim posledicama besomu\u010dne maksimizacije profita i umanjenja tro\u0161kova. Sa druge strane, pohlepa tr\u017ei\u0161ta ne dolazi van ljudske vrste ve\u0107 proisti\u010de iz nje i podilazi na\u0161oj kolektivnoj potrebi za konformizmom. Ako je to\u010dak tehnolo\u0161kog napretka mogu\u0107e vratiti, u istoriji \u010dovje\u010danstva se to nije desilo, osim u slu\u010daju neplaniranih katastrofa velikih razmjera. Sam napredak je uvijek \u201ema\u010d sa dvije o\u0161trice\u201c, a nekad ba\u0161 taj korak naprijed vodi i preko litice. Ipak, uzmimo u obzir neke pozitivne aspekte razvoja doga\u0111aja. Na sli\u010dan na\u010din kako AI uzima radove drugih umjetnika da rekreira njihov stil ili razvije neki amalgam stilova koji \u0107e nazvati svojim, mo\u017ee uzeti i stru\u010dne prikaze u kojima \u0107e algoritmi prepoznati gre\u0161ke i izna\u0107i rje\u0161enja puno br\u017ee od ljudskog bi\u0107a. Primjera radi, dijabeti\u010dka retinopatija je o\u010dno oboljenje uzrokovano dugotrajnom \u0161e\u0107ernom bole\u0161\u0107u (dijabetesom), a algoritam istreniran na svega 46.000 slika ovog oboljenja za samo mjesec dana postao je sposoban da sa vi\u0161e od 95% sigurnosti uo\u010dava ovo oboljenje na osnovu adekvatnog snimka. Doktorima su potrebne godine, pa i decenije, skupe obuke i usavr\u0161avanja da dostignu ovaj nivo dijagnosti\u010dke preciznosti. U ovakvoj situaciji, gotovo niko ne\u0107e re\u0107i da treba izbaciti AI iz upotrebe, iako ve\u0107 u ranim fazama pokazuje nivo korisnosti koji \u0107e vremenom umanjiti potrebu za velikim brojem doktora i tehni\u010dara koji su ranije bili potrebni da dostignu ovaj nivo dijagnostike. Me\u0111utim, ako<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":1646,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[7],"tags":[],"class_list":["post-1644","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-biznis"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1644","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1644"}],"version-history":[{"count":7,"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1644\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1678,"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1644\/revisions\/1678"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1646"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1644"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1644"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ekonomist.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1644"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}