Tragično ubistvo Čarlija Kirka (Charlie Kirk, 1993-2025) 10. septembra potreslo je Sjedinjene Države ali i svijet, ne zato što se radilo o bitnom državniku i političaru, već upravo zbog toga što nije. Kirk je bio politički komentator i aktivista, neko ko nije imao ni formalnu ulogu u državi niti poluge moći. Oni koji nisu upoznati sa njegovim stavovima i djelovanjem (ili su jednostavno osjećali animozitet zbog njegove otvorene – ali ne bespogovorne – podrške predsjedniku Trampu), putem medija i društvenih mreža nerijetko su ga opisivali kao ekstremnog desničara i kontroverznu ličnost. Većina Kirkovih stavova, pak, daleko je od kontroverznih samom činjenicom da su planetarni mainstream. Njih ne samo da dijeli praktiočno svaki hrišćanin na planeti, već i ogromna većina svjetske populacije koja ne pripada sve radikalnijoj ljevici Zapada. Kirk je bio protivnik abortusa, invazivnih hormonskih terapija i operacija promjena pola za maloljetnike, zalagao se za slobodu govora i tržišta, manje miješanje vlade u privatne živote i td.
Među Kirkove stavove koji se mogu smatrati kontroverznim, iako ne po automatizmu i pogrešnim, jeste stav da je fakultetsko obrazovanje prevara. I u ovom slučaju stav se često pogrešno interpretira (u straw-man stilu), gdje se Kirk pokušava predstaviti zagovornikom anti-intelektualizma. Kirk nije smatrao svo obrazovanje prevarom, već način na koje se ono sprovodi ali i monetizuje, prije svega u SAD. Daleko van granice te zemlje upoznati smo sa problemom studentskih dugova koji su nedostižni za veliki broj diplomaca. Pritom, velikom broju diploma, vode nastavni programi koji (zbog ideologije) velikim dijelom sadrže jednostrana ili pogrešna tumačenja, koja vode manjoj upotrebljivosti diplomaca i konsekventno njihovom nesnalaženju ne samo na tržištu već i u širem društvu.
Uzmimo za primjer ovaj reprezentativni isječak iz jednog od Kirkovih debata, koji dobro oslikavaju njegove staove o obrazovanju ali djelimično i pogled na ekonomiju ( https://www.youtube.com/watch?v=i3UDCosMu4c ):
Student: „Pa, samo sam radoznao oko vašeg stava da je fakultet prevara, zato što mislim da, prema Hamilton institutu, ljudi koji završe osnovne studije tokom životnog vijeka zarade preko milion dolara više nego oni koji ih ne završe. Takođe, mislim da je fakultet važno mjesto gdje ljudi uče vrijedne životne lekcije. I dobro je da društvo bude uravnoteženo, jer onda ćemo imati umjetnike, imaćemo arhitekte, inženjere, sve vrste različitih ljudi koji su nam potrebni u društvu. Jer, koja je svrha života ako nemamo pisce ili umjetnike, znate? Zato bih volio da čujem vaše mišljenje o tome.“
Kirk: „Pitanje je: da li najbolji pisci nauče da pišu na fakultetu? Vjerovatno ne. Najbolji pisci su nadareni i uče da pišu tako što pišu. I ja bih rekao da je taj vaš holistički pogled problematičan. Na primjer, šta studiraš, mogu li da pitam?“
Student: „Ekonomiju.“
Kirk: „Dobro. A šta misliš o Tomasu Souvelu?“
Student: „Zapravo ga baš volim. Kupio sam njegovu knjigu Osnovna ekonomija. On je jedan od prvih ekonomista koje sam čitao. Ali ovdje ga još ne predaju.“
Kirk: „Eto, upravo time dokazuješ moju poentu. Ako studiraš ekonomiju a ne uče te o Tomasu Souvelu, ne dobijaš obrazovanje, dobijaš indoktrinaciju i bivao si prevaren. Dobro, Milton Fridman – predaju li ovdje Miltona Fridmana?“
Student: „Ne, ali sam upoznat s njim.“
Kirk: „Dobro. Ludvig fon Mizes?“
Student: „Znam ko je, ali ne predaju.“
Kirk: „Marej Rotbard?“
Student: „Uh, ne.“
Kirk: „F. A. Hajek?“
Student: „Ne.“
Kirk: „Frederik Bastija?“
Student: „Ne.“
Kirk: „Eto vidiš, ti ne dobijaš ekonomsko obrazovanje, već indoktrinaciju. Trebao bi znati svakoga od njih. Nije to tvoja krivica, nego krivica institucije koja te iznevjerila. Ti ne znaš šta ti ljudi zastupaju i ne uče te to ozbiljno. To snažno ide u prilog mojoj tvrdnji da je fakultet prevara (…) Znači učili ste Kejnza u nastavi, ali nijednog od sedmorice koje sam pomenuo – Bastija, Hajeka, fon Mizesa, Rotbarda, Souvela ili Fridmana. Eto, to potvrđuje moju poentu. Sve je to samo sa strane tražnje, jedan ugao ekonomskog argumenta, a ne potpuna slika. Možda ćeš kasnije naići na profesora koji se bavi ekonomijom s aspekta ponude, ali ova ideja da ideš na fakultet da ti se svjetonazor oslobodi zapravo završi tako da ti se svjetonazor promijeni u određenom smjeru. A drugo, što se tiče tvoje tvrdnje o zaradi tokom života – to u potpunosti zavisi od toga šta studiraš. Ako studiraš humanističke ili društvene oblasti, i nakon deset godina istraživanja pokazalo se da su 16 najmanje plaćenih smjerova upravo oni koje najviše ljudi upisuje – sociologija i slično. Bog blagoslovio ljude koji se time bave ali su istovremeno izloženi svom tom ‘woke’ smeću koje zaražava naše društvo. I onda se s pravom pitaš: šta ja to zapravo radim ovdje, zašto idem u dug od 100.000 dolara da bih učio da muškarci mogu da rađaju?“
……………………………………………………………………………………………………………………………………………..
Ono što vidimo iz Kirkovih riječi nije ništa radikalno ili kontroverzno, štaviše, on se ne zalaže da se na fakultetima uči samo onaj pogled na ekonomiju koji on smatra ispravnijim, već da pristup nije jednostran. Po njegovom mišljenju, akademski programi previše naglašavaju Kejnza i kejnzijansku makroekonomiju, dok zapostavljaju autore poput Tomasa Souvela, Miltona Fridmana, Ludviga fon Mizesa, Fridriha Hajeka, Mareja Rotbarda i Frederika Bastijata.
U ovoj debati u više navrata pomenut je i Souvel, koji je imao značajan uticaj na Kirkovo ekonomsko mišljenje. Njegova doktrina polazi od tzv. „ograničene vizije“ čovjeka: ljudi su nesavršeni i okrenuti ličnom interesu, pa institucije poput tržišta i zakona služe da te slabosti obuzdaju. Souvel je često ponavljao da u ekonomiji „nema rješenja, postoje samo kompromisi“. Upravo taj pogled na svijet, fokusiran na stvarne posljedice umjesto na idealizovane projekcije, Kirk je preuzeo i ugradio u sopstvenu argumentaciju.
Kirk je u javnim nastupima i člancima naročito kritikovao politiku predsjednika Džoa Bajdena, koju je nazivao „Bajdenomika“. Tvrdio je da su realni prihodi domaćinstava pali, da inflacija jede standard i da sve veći broj Amerikanaca živi „od plate do plate“. U tom pogledu Kirk se razlikovao od većine američkih konzervativnih mislilaca (tzv. Neo-conservatives), koji su se fokusirali više na cjelokupni BDP, profit velikih kompanija i njihovih vlasnika nego na životni standard pojedinaca. Za Kirka, uzrok problema američke ekonomije nije bio u samom tržištu, već u pretjeranoj državnoj potrošnji, regulaciji i „vještačkom“ intervencionizmu.
Ono što je po Kirku naročito uticalo na standard u zemlji jeste rastuća cijena obrazovanja. Tvrdio je da visoka školarina sprečava mlade generacije da stvore porodično bogatstvo i time odlažu ključne životne odluke poput kupovine kuće i zasnivanja porodice. Upravo o tome Kirk je još kao srednjoškolac napisao tekst koji je zatim i objavio u Chicago Tribune-u, što mu je otvorilo vrata konzervativnim medijima. Sam Kirk kratko je upisao Baylor University u Teksasu, gdje je planirao da studira političke nauke i biznis, međutim, nije se dugo zadržao, napustio je studije već na početku i nikada nije diplomirao.
Sa svega 18 godina Kirk je osnovao Turning Point USA, organizaciju koja promoviše konzervativne vrijednosti i slobodno tržište među studentima. Njegove debate sa studentima, ali nerijetko i profesorima, živi su primjer činjenice (koju Kirk potencira) da se obrazovanje može steći i van fakulteta. Kirkova argumentacija u debatama je ne samo logički posložena, već je i potkovana informacijama kakvim barataju samo dobro informisani i obrazovani ljudi. Sa druge strane, njegovi oponenti vrlo često su primjer toga zašto Kirk smatra formalno obrazovanje prevarom.
U svom posljednjem intervjuu, neposredno pred smrt, Kirk je pokazao i svoju stranu. Govorio je o snazi preduzetništva, o potrošačkoj vitalnosti i o budućim šansama koje otvara razvoj vještačke inteligencije. Istovremeno, upozorio je da su mnoge dionice precijenjene i da tržište može doživjeti korekciju. Iako je bio uvjeren da pojedinci (prije svega inovatori) imaju ključnu ulogu u ekonomskom napretku, nije mu u prvom planu bila dobrobit milijardera i vodećih ljudi biznisa, već upravo onih na nižim ljestvicama koji čine većinu društva. Njegov naglasak na odmoru, dugoročnim vrijednostima i održivosti u poslovanju pokazuje da je ekonomiju posmatrao ne samo kroz prizmu profita, već i kroz širi kulturni i moralni okvir.
Ekonomska vizija Čarlija Kirka bila je čvrsto ukorijenjena u tradiciji slobodnog tržišta i skeptična prema obećanjima države. Inspirisan Tomasom Souvelom i drugim liberalnim misliocima, Kirk je smatrao da univerziteti i politički establišment skrivaju alternativne ideje i tako osiromašuju javnu debatu. Njegovi posljednji javni nastupi ukazali su na balans između optimizma i opreza: vjeru u moć preduzetništva i tehnologije, ali i svijest o rizicima koje donosi spekulativno tržište. Bez obzira na podjele koje je izazivao, Kirk je ostavio za sobom nasleđe koje će nastaviti da inspiriše rasprave o ulozi tržišta, države i slobode u ekonomskom životu.
Autor: Roberto Golović