U svijetu gdje su ekonomija i tehnologija postali predmet sukoba, ključno je za SAD da prepoznaje potrebu za obnavljanjem i jačanjem svojih institucionalnih kapaciteta. Ulaganje u međunarodnu saradnju, uspostavljanje pravila i ograničavanje destruktivnog korišćenja ekonomskog oružja postaju nužnost za stabilnost i dugoročnu moć. Bez toga, globalni poredak će se nastaviti fragmentirati, a američka dominacija će biti sve ugroženija.
Uvođenje koncepta međuzavisnosti kao sredstva pritiska označilo je preokret u globalnom političko-ekonomskom poretku. Dok je ranije Amerika dominirala međunarodnim sistemima tehnologije, finansija i trgovine, sada se suočava s realnošću da i druge sile, poput Kine i Evrope, koriste iste instrumente za ostvarivanje vlastitih interesa. Ovaj novi oblik sukoba temelji se na korišćenju ekonomskih i tehnoloških chokepoints—kritičnih tačaka u globalnoj infrastrukturi—kao oruđa pritiska i osvete. To uključuje sankcije, kontrolu izvoza, napade na lance snabdijevanja i manipulaciju informacijama, a sve s ciljem osiguravanja strateške prednosti.
Amerika je do nedavno bila pionir u ovom pristupu, ali je sada, pod uticajem unutrašnjih političkih promjena i rezova u institucijama, počela gubiti svoju sposobnost vođenja i zaštite svojih interesa. Trampova administracija, koja je često težila unilateralizmu, dodatno je oslabila ključne agencije poput OFAC-a, Ministarstva trgovine i Savjeta za nacionalnu sigurnost, čime je narušila svoje kapacitete za strateško djelovanje. To je omogućilo drugim državama, naročito Kini, da izgrade vlastite strukture za kontrolu i korištenje ovih chokepointsa, na primjer u području rijetkih prirodnih minerala i visokotehnološke industrije.
Kina je, posebno nakon Snowdenovog otkrića američkih špijunskih kapaciteta, shvatila važnost tehnološke nezavisnosti. Razvila je vlastite sisteme za kontrolu izvoza, ulaganja i upravljanje resursima, čime je stvorila snažan “slojevit” sistem moći. Kineski izazov američkoj dominaciji posebno je vidljiv u sektoru rijetkih prirodnih minerala, gdje je uspjela steći kontrolu nad cijelim ekosistemom proizvodnje i obrade, što joj daje dodatni strateški uticaj.
Evropa, iako ima potencijal za razvoj vlastitih tehnologija i infrastrukture, trenutno je slabija institucionalno i politički nejedinstvena. Nema snažne mehanizme za odmazdu ili zaštitu od ekonomskog pritiska, poput američkog OFAC-a, te je prepuštena na milost i nemilost velikim silama. Njen najavljeni alat za odbranu od ekoloških i trgovinskih ucjena, “anti-coercion instrument,” još uvijek je nedovoljno spreman za upotrebu zbog složenih procedura i unutrašnjih nesuglasica.
SAD, s druge strane, s političkim odlukama i rezovima u važnim institucijama, gubi svoju stratešku poziciju. Učinjen je korak unazad u razvoju institucionalne snage za vođenje globalnih ekonomskih sukoba, što omogućava rivalima da jačaju svoje kapacitete za reciprocitet i izazivanje američkog uticaja. Osim toga, američka politika sve više se oslanja na kratkoročne dogovore i djelovanja koja narušavaju dugoročne interese, poput smanjenja ulaganja u ključne tehnologije ili podsticanja decentraliziranih financsijskih sistema.
Ovaj razvoj dovodi do rastuće fragmentacije globalnog tržišta i stvaranja više ekonomskih blokova, što povećava rizik od sukoba i destabilizacije. U takvom okruženju, američka prednost temelji se na njenim tehnološkim i institucionalnim prednostima, no te prednosti su sve podložnije eroziji. Ako se ne uspostavi nova strategija koja će uključivati jačanje međunarodnih odnosa, povratak na principe saradnje i ograničavanje unilateralnih akcija, američka sigurnost i prosperitet mogli bi biti ozbiljno ugroženi.
Može li Evropa izdržati pritiske Pekinga i Vašingtona?
Evropa, iako ima mnoge kapacitete za postojanje kao geoekonomska sila, suočava se s ozbiljnim izazovima u korišćenju vlastitih potencijala zbog nedostatka snažne institucionalne strukture. Ključne finansijske i infrastrukturalne platforme poput SWIFT-a i Euroclera, te tehnološke kompanije poput ASML, SAP i Ericsson, predstavljaju strateške tačke u tehnološkim lancima. Međutim, Evropa još uvijek nema potpunu autonomiju u tehnologiji i institucijama potrebnim za odbranu od spoljnih uticaja i pritisaka. Projekat EuroStack, koji ima za cilj da osigura evropsku digitalnu infrastrukturu od stranih uticaja, tek je u ranoj fazi i ne garantuje preokret u kratkom ili srednjem roku.
Unutrašnje slabosti dodatno su pogoršane zavisnošću od američke vojne odbrane, naročito nakon ruske invazije na Ukrajinu. Evropa se i dalje oslanja na američke obavještajne i finansijske sisteme za sprovođenje sankcija i kontrolu izvoza, što smanjuje njenu autonomiju. Interne podjele i podložnost pod pritiskom Kine, koja je uspjela nametnuti ograničenja na izvoz u Litvaniju i druge zemlje, dodatno ograničavaju evropski odgovor na ekonomsku ucjenu.
Evropa je specifično ranjiva zbog decentraliziranosti nadzora i odlučivanja. Iako je Evropska komisija razvila strategije za bezbjednosne prijetnje, nedostaju joj učinkoviti alati poput američkog OFAC-a ili kineskog sistema kontrole izvoza. Primjer je i najavljeni Evropski anti-coercion instrument, koji je zamišljen kao odgovor na ucjene, ali je prepun pravnih prepreka i neizvjesnosti u primjeni, pa ga protivnici mogu lako zaobići. Evropa, stoga, vjerovatno neće koristiti te alate u kritičnim trenucima, čime se oslabljena pozicija nastavlja.
Američka unutrašnja slabost i posljedice
SAD, s druge strane, suočene su s vlastitim problemima. Nakon Trampove administracije, američka institucionalna infrastruktura za sprovođenje ekonomskog ratovanja bila je narušena. Rezovi u broju zaposlenih, smanjenja finansiranja i političke nesuglasice dovele su do oslabljene sposobnosti za koordinaciju i sprovođenje složenih ekonomskih strategija. Ključne agencije poput OFAC-a, Ministarstva trgovine i NSC-a izgubile su na kapacitetima, što je smanjilo američki uticaj na globalnim tržištima i u tehnologiji.
Američki pokušaji da koriste ekonomsku snagu za ostvarivanje strateških ciljeva često se susreću s unutarnjim otporima i pravnim izazovima. Nedostatak institucionalne snage doveo je do fragmentacije tržišta i sve veće globalne podijeljenosti, pri čemu zemlje sve češće traže načine za izolaciju od američkog uticaja. Ulaganja u kriptovalute i alternativne finansijske infrastrukture, te odustajanje od kontrola nad tehnologijom, dodatno su oslabile američku poziciju.
Američka politika sada je sklonija kratkoročnim dogovorima i nepredvidivim potezima, što povećava rizik od pogrešnih kalkulacija i sukoba. To je znak da se američka hegemonija i sposobnost da koristi svoju “američku infrastrukturu” za globalnu dominaciju smanjuju, dok su druge zemlje, poput Kine, spremne razvijati vlastite sisteme za nametanje uticaja.
Uloga tehnologije i strateških platformi
Ključni elementi američke moći bili su snažni tehnološki i institucionalni sistemii, koji su omogućavali dugoročno vođenje geopolitike. No, kroz posljednje godine, politika unutar SAD-a, naročito pod uticajem Trumpa, razbila je te temelje. Smanjenjem broja zaposlenih i finansijskim rezovima, SAD je izgubio kapacitete za nadzor i sprovođenje složenih strategija. To je otvorilo vrata drugim zemljama, poput Kine, koje su izgradile vlastite strukture za kontrolu ključnih tehnoloških tačaka, poput energetike i high-tech industrije.
Kina je, na primjer, uspjela preuzeti kontrolu nad chokepointsima u lancu snabdijevanja rijetkim prirodnim mineralima, što joj pruža stratešku prednost. Evropa i SAD sada se nalaze u situaciji gdje su tehnološke i finansijske platforme sve manje pouzdane, a globalno tržište sve fragmentiranije.
Prilike i prijetnje za američku budućnost
Nekadašnja snaga SAD-a bila je u njegovoj sposobnosti da međuzavisnost iskoristi kao sredstvo pritiska—povezanost ekonomija i tehnologija—u svoju korist. To je omogućavalo dugoročnu dominaciju, ali i stabilnost međunarodnog poretka. Sada, ta snaga je narušena, a američke institucije ne mogu efikasno upravljati složenim izazovima modernog geopolitčkog okruženja. Ako se ne vrate na snažniji institucionalni okvir i ne obnove svoje kapacitete, američka sigurnost i prosperitet biće ugroženi.
U isto vrijeme, Kina i druge zemlje grade vlastite strukture za instrumente ekonomskog i tehnološkog uticaja, često koristeći chokepoints i infrastrukturu za nametanje vlastitih interesa. Ako SAD ne preokrene trend i ne uspostavi efikasne mehanizme za upravljanje krizama i zaštitu interesa, globalni poredak će se nastaviti fragmentirati, a američka hegemonija će biti sve slabija.
Amerika se nalazi na raskrsnici. Ima izbor između nastavka unilateralnih politika i gubitka strateške pozicije ili povratka na temelje institucionalne snage, međunarodne saradnje i razvoju vlastitih kapaciteta za koordinaciju i zaštitu interesa. U budućnosti će ključ biti u tome da li će SAD ponovo izgraditi vlastite institucije, uspostaviti pravila igre i djelovati u skladu s dugoročnim ciljevima. Ako ne, globalni poredak će se nastaviti udaljavati od američke dominacije, a zemlje će sve više tražiti alternative i razvijati vlastite sisteme za nametanje uticaja.