Zašto su odjednom svi "CEO, CFO, CMO, COO..." | Ekonomist

Zašto su odjednom svi “CEO, CFO, CMO, COO…”

Radnike nerviraju i zbunjuju poslovne titule i opisi poslova koji su sve duži i duži.

Pretrpanost poslom i zaslijepljenost nazivima radnih mjesta, kao i određivanje tačno određenih uloga, s pripadajućim spiskom aktivnosti, može učiniti da se zaposleni osjećaju zarobljeno unutar ograničavajućih očekivanja.

Radnici danas doživljavaju krizu identiteta, jer ne znaju kako da pokažu svoj puni potencijal, ali i onaj svojih kolega (ako su šefovi). Politička birokratija definiše tradicionalna radna mjesta, dok se danas očekuje da nova radna mjesta budu puna inovacija i inicijative, te da ‘svi sve znaju’.

Iako radnici u većini slučajeva žele biti kreativniji i iskazati svoje mišljenje, opisi poslova i zaduženja ih ograničavaju i teže se otkrivaju njihovi pravi talenti. Tako mnogi sve teže naginju ka putu za uspjeh, dok im različiti nivoi menadžerske birokratije onemogućavaju proaktivnost, pa čak i osobe na rukovodećim pozicijama imaju problema s donošenjem odluka.

Izvršni direktori velikih firmi tvrde da prolaze kroz ‘organizacionu krizu’. Uz to što radnici osjećaju da su ‘zapeli’ sa svojim titulama i opisima poslova, i mendžment prolazi kroz tegobe i preplitanje odgovornosti.

Kao što je jedan direktor opisao: “Ljudi se plaše da donose odluke i jako su osjetljivi po pitanju toga da svaki naziv radnog mjesta bude zastupljen, kako bi se osigurao odgovarajući konsenzus. Ljudi ne žele biti odvažni, jer ne žele da ih se smatraju odgovornim za posljedice. Nedostatak organizacionog angažmana učinio je našu kompaniju reaktivnijom i stavlja naše vođstvo u opasnu poziciju “.

Titule pomažu kreiranju hijerarhijske, birokratske infrastrukture širom preduzeća. Organizacije moraju biti spremne da prigrle različite načine razmišljanja kako bi otkrile nove načine izvršavanja poslova i uspješno preživjele postojeće i nadolazeće promjene.

Dok promišljate o svom radnom mjestu, razmislite i o sljedećim načinima na koje bi nazivi radnih mjesta mogli da ometaju produktivnost i inovativnost:

1. Crpe snagu iz pobijanja mentaliteta

Obratite pažnju na koji način nazivi radnih mjesta diktiraju izvršavanje poslova, što jednostavno predstavlja način na koji ljudi razmišljaju. Naime mnogi ljudi vole da im se kaže šta treba da urade, te nemaju želju ni namjeru da idu van okvira tih granica, nego rade isključivo ono što je unutar tog opisa posla.

Nije riječ tek o slučajnim zapažanjima, nego je to dokazalo više istraživanja, koja su pokazala da su kompanije tako trenirale svoje zaposlene da ne razmišljaju nego samo slijepo obavljaju svoje poslove. Iako bi im to u nekim situacijama moglo ići na ruku, jer znaju da je posao obavljen i da niko ‘ne talasa’, s druge strane u vremenima promjena ovo može uzrokovati probleme, jer ljudi ne pokazuju svoj puni potencijal. A tako ni u suprotnom ne doprinose rastu kompanije u onolikoj mjeri koliko bi mogli.

2. Stvaraju neefikasnost

Zašto se mora održati toliko sastanaka prije donošenja ikakvih odluka i prije samog djelovanja? Uz to, sastancima ne prisustvuju svi zaposleni (tj. Predstavnici svih zanimanja), što usporava napredak, stvarajući usput neefikasnost. Razmislite samo koliko puta ste čuli rečenicu: “Ne mogu preuzeti tu odgovornost, jer je to tuđi posao”.

To objašnjava i zašto toliko malo ljudi zna da pomogne u rješavanju problema koji se ne tiču konkretno njihovih poslova. Radno mjesto 21. vijeka zahtijeva da znate funkcionisanje tuđih poslova i da imate preduzetnički duh. No kad su ograničeni svojom titulom, ljudi se i ne trude da deluju van okvira svog opisa radnog mjesta, te su sve manje relevantni na poslu.

3. Doprinose pristranom donošenju odluka

Zbog naziva svojih radnih mjesta, ljudi pri donošenju odluka ostaju pristrasni jednoj strani umesto samom procesu i onome što je stvarno najbolje za njihovu kompaniju i klijente. Nije rijetkost da se smanjuje produktivnost i da raste jaz između različitih mogućnost zato što zaposleni prije svega gledaju kako da zadovolje političke agende svojih direktno nadređenih. To pak samo još više utiče na ‘političke razmirice’ unutar organizacije, te je sve teže da donose brze i ispravne odluke.

Svi smo se bar jednom uvjerili kako je naziv posla uticao na donošenje odluka koje u tom trenutku nisu bile ispravne, pa je nužno uvidjeti da nazivi radnih mjesta mogu djelovati na to da ljudi djeluju ili se osjećaju moćnijima nego što ustvari jesu.

4. Otežava pokazivanje punog potencijala

Zaposleni se osjećaju zatočeno između onoga što misle da drugi očekuju od njih da budu i onoga što žele da budu. Ovo postaje sve veći problem na poslu kad poslodavac da posao nekome ko možda nije dovoljno kvalifikovan za njega, tačnije nekome ko ne može (ili ne želi) da otkrije puni potencijal svojih zaposlenih.

Isto tako ni radnik ne može pokazati puni potencijal u poslovnom okruženju u kojem je ograničen svojom titulom. Tradicionalno radno mjesto na kojem je svaka osoba definisana svojom titulom i opisom posla prijeti da će ih učiniti irelevantno, kao što prijeti i donošenju odluka, dok se oni koji imaju ‘bolje’ nazive mogu osjećati dovoljno moćnim da prate lične planove.

Uporedite sve to sa novim radnim okruženjem kakvom moramo stremiti. Tamo uloge i odgovornosti nisu ograničene na poslovne titule i opise, pa i odluke mogu biti sve efikasnije. Sve bi trebalo da bude transparentnije i puno dopunjavanja, zahvaljujući čemu bi zaposleni bili samouvereniji i predlagali bi nova rješenja. Na taj način bi se pronalazila bolja, nova rešenja, čime bi se osigurao rast posla, što bi trebalo da bude i krajnji cilj.

Redakcija
Redakcija
Redakcija Ekonomista donosi ekonomske i poslovne vijesti iz Crne Gore i svijeta, doprinosi promovisanju dobrih poslovnih praksi i razvijanju preduzetničke svijesti.

Komentariši

Top