Zašto je multitasking postao nepoželjna osobina | Ekonomist

Zašto je multitasking postao nepoželjna osobina

Da li je slušanje muzike i gledanje omiljene serije, dok lakirate nokte i pijete kafu, za vas jedna sasvim normalna situacija? Zašto ne biste pisali mail i gledali utakmicu u isto vrijeme, kad se ionako sjajno snalazite radeći više stvari odjednom?

Proteklih godina su takve vještine smatrane za neophodne u mnogim profesijama i ljudi koji dobro ‘barataju’ sa dva, tri ili više zadataka odjednom su bili upravo ono što  je svakoj kompaniji potrebno. Međutim, mnogo činjenica je u prošlosti bivalo opovrgnuto, a svi znamo da se istorija ponavlja, pa se tako i sve više dokaza gomila protiv nekada cijenjenog umijeća – multitaskinga. Ljudi su se mahom hvalili kako uspijevaju da mnogo štošta urade odjednom i tako sebi uštede neprocjenjivo vrijeme, dok su im kolege, prijatelji i poznanici zavidjeli na takvoj efikasnosti. Ipak, efikasnost i multitasking, pokazalo se, nijesu u tako dobrim odnosima. Zbog čega je ova vještina, pomoću koje, kako se smatralo, možete postići znatno više u toku jednog dana, postala nepoželjna i, štaviše, štetna za sve one koji se njome služe?

Multitasking zapravo ne postoji

Ako ste mislili da ste apsolutni šampion u obavljanju više stvari odjednom, sada ćete se razočarati. Multitasking je termin preuzet iz oblasti informatike i odnosi se na ‘sposobnost’ računara da radi na više programa istovremeno. S obzirom na činjenicu da mi nismo računari, sposobnosti našeg mozga su malo drugačije. On se fokusira na jednu stvar koju radimo, a osim automatskih radnji, kao što je hodanje, ne može se valjano posvetiti još nekim dodatnim aktivnostima. To znači da multitasking može samo odmoći našoj produktivnosti i efikasnosti, jer naš mozak samo prebacuje pažnju s jedne stvari na drugu, ostavljajući prvu nedovršenom. A to nije ono što želimo.

Nivo stresa raste

Skakanje sa jedne stvari na drugu prouzrokuje stres, jer smo, želeći da sve uradimo i završimo, pod velikom tenzijom. Najgore od svega je da na taj način ništa nećemo uspjeti da privedemo kraju i gubimo mnogo vremena, iako smo na prvo mislili da uspjevamo da ga uštedimo. U cijeloj toj zbrci velike su šanse da napravimo neku grešku, jer je jednostavno nemoguće da svemu pristupimo potpuno logički, sa punim kapacitetom. Konstantna budnost našeg organizma dovodi do njegovog pregorevanja, a stres  Nas uništava i fizički i psihički.

Rasplinjavanje nas usporava

Izvesno je da multitasking ima loš uticaj na nas. Koncentracija znatno opada, sposobnost opažanja detalja je svedena na minimum, a i naša moć organizacije je u opasnosti. Nastaje pravi haos u glavi i dok mi pokušavamo da ga riješimo, sve stavljamo na čekanje. To nas neosporno usporava, a tako vrlo često utičemo i na druge ljude, svoje kolege, jer ne možemo na vrijeme da završimo ono što je potrebno da bude završeno. S tim u vezi, dvije veoma bitne vještine emocionalne inteligencije, svijest o sebi i svijest o ljudima oko nas, koje su izuzetno važne za posao, bivaju pogođene našim rasplinjavanjem. I ne samo to, koeficijent inteligencije se smanjuje, budući da multitasking utiče na dio mozga zaduženom za empatiju i kognitivnu i emocionalnu regulaciju. Ono zbog čega smo vjerovali da smo pametniji i sposobniji, zapravo nam čini upravo suprotno.

Moć opažanja je u padu

Koliko puta ste prelazili ulicu gledajući u svoj telefon? Priznajte, dešavalo se. Da li ste nekada pravili omiljene kolače i, onako usput, čitali knjigu, a onda morali da se vratite na početak stranice, jer niste mogli da se sjetite šta je uopšte pisalo na njoj? Da, sigurno jeste. Niste ni bili svjesni koliko ste detalja propustili, detalja koji nekada mogu značiti razliku između uspeha i neuspjeha, koji vas mogu dovesti u opasnost ili izbaviti iz nje. Te dvije, tri stvari koje radimo istovremeno u potpunosti zaokupljuju našu pažnju , navode nas da potpuno previdimo ono što se dešava oko nas. Zamislite da hodate ulicom, razgovarate telefonom, tražite notes u torbi i osjećate se moćno što sve to radite, a ne vidite automobil koji vam se približava. Primjera je više nego dovoljno.
Svaki zadatak iziskuje drugačiji način razmišljanja i potrebno je da posvetimo nepodijeljenu pažnju jednoj stvari koju radimo, jer ćemo samo tako uspješno odraditi sve što smo naumili. Iako smo mislili da nam multitasking može pomoći da sve završimo prije roka i sebi omogućimo kvalitetno slobodno vrijeme, dokazano je upravo suprotno. Ali, ništa nije izgubljeno. Ako radimo jedno po jedno, najbolje kako znamo, uspjeeh zasigurno neće izostati.

Izvor  Svet Novca

Redakcija
Redakcija
Redakcija Ekonomista donosi ekonomske i poslovne vijesti iz Crne Gore i svijeta, doprinosi promovisanju dobrih poslovnih praksi i razvijanju preduzetničke svijesti.

Komentariši

Top