WEF Davos: Kuda će nas odvesti monetarne politike centralnih banaka u 2017. godini? | Ekonomist

WEF Davos: Kuda će nas odvesti monetarne politike centralnih banaka u 2017. godini?

Prvog radnog dana na jednoj od 400 sesija Svjetskog ekonomskog foruma u Davosu održana je debata o budućnosti monetarnih politika centralnih banaka Evrope, Amerike (Fed-a), Kine i Japana. Debata je počela ranom zorom pred prepunom salom, ali je svakako ostavila najdublje tragove na svim učesnicima WEF-a.

Aksel Veber, predsjedavajući švajcarske UBS Banke rekao je da će glavni problemi svih centralnih banka i dalje biti vezani za političku nestabilnost.

“Nastaviće se sa jačanjem populizma i snažnim deizintegrativnim procesima unutar Evropske unije. Da Vas podsjetim, i prije godinu ili dvije dana govorili smo na ovom istom mjestu da monetarna politika centralnih banaka ne može da riješi sve probleme. Nakon krize iz 2008. uspjeli smo da odradimo monetarnu konslidaciju. Ali, ovakvo stanje kakvo je danas ne može još dugo da potraje.“

Pogledajte primjer Japana. Moje kolege tamo su učinile sve što su mogle u smislu monetarnih zahvata, i? Rezultat po rast privrede je nula! Zašto? Političari nisu ništa uradili od strukturnih reformi a komercijalne banke su poput banaka u EU zadržavale kapital dobijen od ECB i nisu ga puštale u privredu. Takvo stanje nas je dovelo do politike negativnih kamatnih stopa koju će i japanska centralna banka i ECB morati da slijede i tokom cijele 2017. godine. Nema ni govora o globalnoj normalizaciji monetarnih politika“, poručio je Veber.

Njegove stavove potvrdili su i drugi učesnici panela naglasivši da su Evropska unija i Japan i dalje taoci političkih odluka te da neće moći slediti politiku američkog FED-a koji najavljuje povratak vođenju „klasične monetarne politike“ usmjerene na smanjenje kamatnih stopa. Odustajanje od monetarnog intervencionizma uz paralelno pokretanje fiskalnih i strukturnih reformi treba da vrati produktivnost u ekonomije. Jedan način da se dođe do bržeg privrednog oporavka je razvoj infrastrukturnih projekata uz maksimalnu upotrebu novih tehnologija.

Prof Li Daoki, dekan kineskog Tsinghua univerziteta, naglasio je da se „na globalnom finansijskom tržištu od prije par mjeseci uspostavio nekakav koncenzus da će FED započeti sa smanjenjem kamatnih stopa, nižim poreskim taksama i da će jaki dolar polako ali sigurno biti napušten. Ovo se priča i danas poput neke mantre u koju svi vjeruju. Rezultat je da se između 400-600 miliona dolara iz Kine ‘vratilo’ u Ameriku. To nije ništa drugo do jedan novi QE (kvantitativno opuštanje) model, i to je jedini rezultat monetarne politike koju FED vodi. Sve drugo je pod znakom pitanja. Mislim da Amerika mora dobro da razmisli šta FED radi kako joj se ovakva politika ne bi indirektno ‘obila o glavu’. Jak dolar nikome ne odgovara. Ni Americi ni svijetu“.

Fed je silom prilika morao da odradi dosta toga što je de fakto iz domena fiskalne politike – nadovezao se na profesora Lia David Rubenštajn, izvršni direktor Karlaj grupe rekavši kako ne vjeruje da će u 2017. godini kada slijede izbori u Njemačkoj i Francuskoj ECB moći da slijedi primjer FED-a u smislu odustajanja od negativnih kamatnih stopa.

“Drugi problem je nepostojanje jedinstvene globalne regulative. Imate na dijelu regulative koje važe u SAD, EU i Japanu i sve tri su totalno različite. I to dodatno komplikuje sistem. Međutim, ideja da se pokrene rast privrede kroz infrastrkuturne projekte je dobra. Ali, to podrazumijeva veće fiskalne zahvate. Većina ljudi ne zna da je bilo koji potez u smislu poreske reforme u Americi nešto jako komplikovano. To je možda i najkomplikovaniji proceduralno pravni postupak koji mora na kraju da odobri Kongres. Od trenutka kada administracija novog predsjednika Trampa bude poželjela da započne neke poreske reforme do momenta dok se to usvoji u Kongresu proći će najmanje 9-10 mjeseci, a to je jako, jako dug period vremena.“

Učesnici panela složili su se da većina u svijetu ne poznaje američki pravni sistem i da se berze kao i velike kompanije odlučuju shodno nekim, kako je to ponovio kineski profesor Li, „opšte usvojenim mantrama tipa „sjutra Tramp smanjuje poreske stope“. Kada se to ne dogodi imamo razočarenja i nove monetarne šokove širom svijeta. Pogledajte samo jedno: švajcarski franak je relativno stabilan ali je kao valuta mali, euro je slab i neizvjesne budćnosti. Znači sve se vrti oko dolara. Svaki potez FED-a može imati drastične posljedice po cijeli svijet. Zato američki establišment treba da razmisli dobro kuda nas vodi politika FED-a i da li smo možda već sada došli do tačke kada bi na globalnom planu trebalo razmisliti da se FED proglasi međunarodnom institucijom o čijim potezima bi odlučivali svi zajedno, globalno.“

Entoni Skaramući, nekadašnji manadžer hedž fondova a sada finansijski ekspert u novoj administraciji Donalda Trampa na ovo je odgovorio da se „kao odgovorna vlast morajo pozabaviti prije svega problemima američkih radnika i srednje klase.

“Znači onim slojevima društva koji nisu osjetili ekonomsko socijalna poboljšanja nakon konsolidacije i izlaska iz finansijske krize. Mi moramo da započnemo infrastrukturne projekte kako bi ovim djelovima društva omogućili da ponovo vjeruju u američki san“.

Da, to svakako treba uraditi“, nadovezao se izvršni direktor Karlaj Grupe Rubenštajn i dodao da je samo pitanje do koje mjere, jer i kada krenete sa infrastrukturnim projektima, možete i dalje zaduživati Ameriku. A već sada joj je taj dug par triliona dolara.

U jednom trenutku Rubenštajn je upitao profesora Li-a da da li bi kinesko rukovodstvo moglo da prihvati na primjer da kineska valuta RNB bude neka vrsta (u određenom segmentu) rezervne valute za američki dolar. Samo pitanje izazvalo je šok u sali. Većina prisutnih nije mogla da vjeruje šta čuje, da neko iz Amerike razmišlja o RNB-ju kao alternativi za američki dolar. Ovo je do prije par godina moglo i kao sama ideja da se smatra „bogohuljenjem“ a danas se očito pojavljuje kao nešto legitimno o čemu se promišlja unutar američkih finansijskih krugova.

Ključna riječ za većinu problema kako u evrozoni tako i Japanu je transmisija. Prenos novca od Centralnih do komercijalnih banaka i dalje na privredu. Ta transmisija se ne dešava. Svi nešto čekaju.

Aksel Veber je na kraju debate upozorio da „ukoliko FED nastavi da vodi monetarnu politiku koju trenutno vodi, ako ECB i dalje nastavi da se drži negativnih kamatnih stopa, ako političari ne krenu sa realizacijom strukturnih i fiskalnih reformi a mi se suočimo sa nekim novim finansijskim udarima, mislim da ćemo se naći u veoma opasnoj situaciji jer nećemo imati više manevarskog prostora da odregujemo kao 2008. i konsolidujemo stanje. A to je jako opasno.“

Prisutni posmatrači debate na kraju su se sjetili i riječi prof Rogofa sa Harvarda izgovorene takođe na WEF-u: „Kada bi se ECB danas odlučio na prodaju većine državnih obveznica, recimo Španije i Italije, to bi značilo kolaps evrozone. Pitanje je dokle će se slijediti političke odluke usmjerene na održavanje nekakvog status quo stanja? Konsolidaciju smo odradili ali iz krize još uvjek nismo izašli. Bez fiskalnih i strukturnih reformi monetarna politika ne može da nas vrati u stanje normale. Sve drugo je zona opasnog rizika i velike neizvjesnosti koja će zasigurno potrajati i tokom cijele 2017. godine“.

Izvor: Biznis i finansije

Redakcija
Redakcija
Redakcija Ekonomista donosi ekonomske i poslovne vijesti iz Crne Gore i svijeta, doprinosi promovisanju dobrih poslovnih praksi i razvijanju preduzetničke svijesti.

Komentariši

Top