Vodič o zaradi kroz trošenje: Prestanite da kupujete stvari kojima pada vrijednost | Ekonomist

Vodič o zaradi kroz trošenje: Prestanite da kupujete stvari kojima pada vrijednost

Vaš teško ili lako zarađen novac često na kraju biva “bačen”, a to vas može poprilično pogoditi u životu – naročito ako spadate u ovu prvu grupu koja novac zarađuje teško!

Šta se može učiniti da ne bude tako? Jedan vrlo koristan savjet, o kojem ćemo danas detaljno govoriti, je ne kupovati stvari kojima će gotovo sigurno pasti vrijednost. Puno bi pametnije bilo kupovati stvari kojima će vrijednost rasti, ili barem stagnirati, no koje su to stvari?

Kao prvo, valja istaći koje su to stvari/usluge gdje novac najčešće bacate. Dakako, “bacanje” je vrlo subjektivna stvar. Večera u finom restoranu proći će kroz vaš probavni sistem kroz nekoliko sati i jedina “dodatna vrijednost” možda pritom bude ona oko vašeg stomaka. No, bilo bi apsurdno tvrditi da je dobro upravljanje novcem jednako nekakvom asketskom životu – povremeno ipak treba da sebi, ako uslovi dopuštaju, dopustite i trenutak uživanja, možda s nekim posebnim, i to tada svakako nije “bačen” novac. Ako vam pak ovakva kupovina “atmosfere” pređe u naviku, imate problem koji će se uskoro odraziti na vaše lične finansije.

Prije nego se osvrnemo na stvari čija vrijednost će rasti nakon kupovine, razmislite samo o svemu što kupujete, a da isto ne samo da nema vrijednost koja će rasti već nema vrijednost ni za vas. Svaki euro potrošen na nešto takvo je bačen u vjetar i nedostajaće vam kada budete kupovali nešto što vam zaista treba ili što zaista želite.

Za početak, definišimo pametnu kupovinu; idealno ona bi se trebalo da se svodi na ove dvije kategorije proizvoda/usluga:
1) Ovo treba da imam (sapun, hrana…)
2) Ovo želim da imam, mogu sebi to priuštiti i apsolutno mi se sviđa

Ne zaboravite gornja dva pravila kada krenete u kupovinu!

Prva kategorija je, jasno, dio naše svakodnevice, no s drugom treba biti oprezan – željeti nešto je vrlo lako. Svi mi želimo nešto, a pošto smo izgrađeni na tom kalupu idealna smo žrtva reklama koje nas bombarduju iz svakog ugla. Naravno, nisu samo reklame ono što će u nama probuditi želju za posjedovanjem nečeg, to može biti i najnoviji trend kada će nas jednostavno naša okolina “prisiliti” da nešto želimo. Kako izaći s time na kraj? Jednostavno – oduprite se, kako god znate, i budite svoji. Druga stavka druge kategorije – možete li sebi to priuštiti? Ako je odgovor ne, hodajte dalje. I treća stavka – sviđa li vam se ta stvar u potpunosti? Nemojte praviti greške kao  mnogi naivni kupci koji po povratka doma već gube 50% interesa za nečim što im je, navodno, “apsolutno trebalo” prije svega sat vremena.

Dobro, sada kada smo ove dosadne savjete rekapitulirali, osvrnimo se na stvari koje možete kupiti, čak i uživati u njima, i u konačnici ih prodati za istu, ako ne čak i veću cijenu.

Ne morate biti apsolutni stručnjak za kolekcionarstvo da biste naučili koje stvari vrijede, i koje će vrijedjeti, a na koje samo bacate novac.

Takvih proizvoda je puno i mnogi čim otkriju za njih postavljaju ovo pitanje – mogu li se fokusirati na kupovinu/prodaju istih i živjeti od toga? Možda, ali to je jedno veliko možda – da biste to pretvorili u biznis morali biste imati zaista veliko poznavanje, ali i odličnu moć predviđanja šta je danas aktuelno, a sjutra će vrijedjeti znatno više. No, srećom za prosječno “jačanje budžeta” ne morate biti vrhunski stručnjak za kolekcionarstvo.

Dakle, šta kupovati? Kupujte stvari za koje osjećate da će im vrijednost s vremenom rasti – lakše reći nego učiniti, zar ne? Kako onda prognozirati čemu će vrijednost rasti? Najbolji prvi korak je proučiti čemu je već rasla vrijednost ranije.

Krenimo s primjerima – elektronika. Godine 1976. kompanija Apple izdala je svoj prvi kompjuter, Apple 1. Kompjuter je stavljen na tržište po cijeni od 666.66 USD – to je današnjih otprilike 2,800 USD. Danas, ako slučajno posjedujete ovaj kompjuter, vi ste bogat čovjek. Jedan primjerak je u Njemačkoj na aukciji prodat za 671,400 USD.

Apple 1 kompjuter iz 1976. Imate ga negdje u ostavi? Čestitamo, bogati ste!

Dakako, to je ekstreman primjer jer kompjuter Apple 1 je proizveden svega oko 70 komada. Ipak, onaj koji je prepoznao vrijednost tog novog uređaja tada ne samo da ga je kasnije prodao za ogromne novce već je i tada uživao koristeći ga u svom njegovom 4 KB memorije izdanju.

Stara elektronika može ići jako dobro, ali pitanje je kakva elektronika. Morate znati diferencirati elektronsko “smeće” od zaista vrijednih primjeraka. Kompjuter, ili mobilni, na kojem trenutno čitate ovo vjerojatno, nažalost, spada u prvu kategoriju.

Kvalitet, brend, inovativnost, odstupanje od masovne potrošačke industrije – sve su to karakteristike proizvoda čija bi vrijednost mogla rasti.

Ovdje moramo odmah spomenuti dvije vrlo važne kategorizacije, naročito kada govorimo o bilo kakvoj elektronici: NIB i MIB.

“NIB” proizvod: Igračka konzola Super Nintendo – nekorištena, u originalnoj kutiji, postići će dobru cijenu.

NIB je skraćenica od “New in box”, odnosno proizvoda koji je nov u kutiji – ne, nije dovoljno da je proizvod ispravan i da se nalazi u originalnoj kutiji. NIB proizvodi su zapakovani, nikad otvarani.

Pitate se zašto bi netko kupovao proizvod koji ne otvara? Zato što ga kupuje kao investiciju, a ne za korišćenje.

Sjećate se iPod-a? Riječ je o vrlo popularnom prenosnom MP3 playeru koji se pojavio na tržištu 2001. godine. Imao je kapacitet od 5GB na koji ste mogli staviti oko 1,000 pjesama. Mnogi primjerci danas na online oglasnicima idu za istu, ako ne i veću cijenu od one po kojoj se prodavao 2001. godine (399 USD). No, prva generacija iPod-a, ako je zapakovan i ako je kutija u izvrsnom stanju, danas ide i po iznad 10,000 USD.

MIB je skraćenica za “Mint in box” – ovo je slično kao i NIB, ali je riječ o proizvodu čija je kutija otvorena, ali je proizvod, najčešće, potpuno nekorišćen ili je u apsolutno izvrsnom stanju.

Starinski televizor marke Zenith iz 1950. – na njemu sigurno nećete gledati filmove, ali postići će super cijenu ako je u dobrom stanju. Kvalitetne “retro” i “vintage” stvari idu odlično, naročito one o kojima možete pričati sa svojim prijateljima kada vam dođu u goste.

Neke stare stvari postaće bezvrijedne, naročito ako ih nove tehnologije učine bezvrijednima do te mjere da ne služe ničemu – no, podsjetimo, nostalgija svakako nije bezvrijedna, štaviše, upravo ona može jako gurati cijenu prema gore. Nostalgija i “para-nostalgija” (nostalgija za nečim što nije dio vaše lične nostalgije) stvari naizgled bezvrijedne pretvoriće u “retro” i “vintage” stvari, a onda imaju i veliku vrijednost.

Primjera radi, industrija video igara do danas je izuzetno napredovala, do te mjere da čak prestiže filmsku industriju i često se radi o proizvodima koji imaju velike budžete. No, video igra koju ste kupili prije dvije godine, naročito ako nije postala popularna, danas možda ne vrijedi skoro ništa. Ako pak posjedujete Nintendo video igre iz 80-ih, bilo za originalni NES ili prenosni Gameboy, one danas imaju već popriličnu vrijednost i vrlo je vjerovatno da ćete ih uspjeti prodati za istu cijenu za koju ste ih i kupili tada.

Naravno, treba biti pametan. Govorimo o proizvodu koji se više ne proizvodi, dakle na svijetu može postojati samo toliko fizičkih kopija, a popularnost skupljanja retro video igrica danas je u vrlo uzlaznoj putanji. Dakle, treba da se zapitate – prodati danas ili pričekati još godinu-dvije uz nadu da će današnja vrijednost tada biti možda već dvostruka?

Kad kupujete djetetu igračke, ako ikako možete, nabavite mu nešto što će imati dugo vrijednost, možda i veću! Na primjer, neki stariji Lego setovi, kao ovaj na slici (“Zabranjeno ostrvo” iz 1989.), danas se mogu jako dobro prodati.

Odmaknimo se od elektronike, ali ostanimo na zabavi, naročito za najmlađe – dječije igračke su posebno kolekcionarski predmeti. Figurice X-mena, Star Warsa, Nindža kornjače, i dalje se jako dobro kotiraju, a biće još i bolje. Za Vas ta figurica možda ne predstavlja puno, no stručni kolekcionari znaće tačno kad je koja proizvedena, gdje, u kolikoj mjeri i kakva joj je aktuelna cijena. Savjet: Ne prodajte prije nego što proučite šta prodajete! Kolekcionari doslovno žive od toga da kupe vrijedno jeftino i prodaju skupo.

Lutke i igračke poznatih brendova, recimo Lego ili Disney, ići će jako dobro, pogotovo stariji primjerci, no sakupljači bi trebalo da širom otvore oči i prema novim trendovima. Recimo, kada je izašao Disney crtani film “Frozen” malo ko je pretpostavio da će biti toliki hit. Lutke iz tog filma proizvedene su u ograničenoj količini, a danas se prodaju i po nekoliko hiljada USD.

Umjetnost – nikako ne zaboravite umjetnost. Ovdje imamo fotografiju koju je 60-ih snimila posve nepoznata Vivian Maier. Danas se njene fotografije prodaju za hiljade USD. Kako prepoznati vrijednu umjetnost? To je cijela jedna priča za sebe, ali recimo samo ovo – što više znate bolje će vam ići!

Naravno, vrijedno može postati svašta, pa čak i igrom slučaja. Na primjer, Vivian Maier bila je nepoznata fotografkinja 60-ih i 70-ih u New Yorku, niko tada nije previše primjećivao njen rad. No, 2007. trojica kolekcionara iz Čikaga nabasala su na velik broj njenih fotografija – jedan od njih, John Maloof, objavio je nekoliko njenih fotografija na svom blogu i tada je interesovanje za nju krenulo kao šumski požar. Danas njene fotografije počinju od 3,500 USD pa nadalje.

Odlična vrijednost mogu biti i stari stripovi, albumi, markice, novčanice…

Ako imate viška novca, kupite zemlju. Vrlo je vjerovatno da će čuvati vrijednost vašeg novca, a ako pametno odaberete lokaciju, možda je i povećati. Zapamtite – sa zemljom se može svašta, sa zlatnom polugom ne tako puno!

No, dobro, to su vjerovatno sve stvari koje je trebalo da kupite “tada” da biste ih dobro prodali danas. Šta danas kupiti, a da vrijednost bude relativno sigurna? Situaciju treba uvijek da proučite, ali kupovina zemlje često se isplati. Promjena vrijednosti zemlje biće puno manja od vrijednosti nekretnine, recimo stana u gradu, ali na zemlji možete svašta – od piknika do uzgoja hrane.

Ako posjedujete nekretninu, naročito kuću, pametno je ulagati u sve što vam može povećati energetsku efikasnost iste, odnosno sve što vam može smanjiti mjesečne troškove – ne samo da ćete na taj način otplatiti tu investiciju, plaćati manje račune, nego će i vaš dom vrijedjeti više ukoliko odlučite da ga prodate.

Volite muziku? Volite je na vinilu! Uživaćete u toplom analognom zvuku, a i vaša kolekcija će uvijek imati vrijednost.

Za kraj jedan savjet za sve ljubitelje dobre muzike – vinil ploče. Govorimo o mediju koji je, na iznenađenje mnogih, ali ne i brojnih audiofila, preživio sve izazove tokom decenija, pa čak i veliku digitalnu revoluciju.

Kvalitet gramofonske ploče, naročito one koje se malo teže mogu pronaći, danas imaju odličnu vrijednost jer se upravo događa veliko vaskrsnuće vinila. Tokom 90-ih godina izvođači su potpuno prestali izdavati svoje albume na vinilu – CD, sa svojim nepogrješivim, ali samim tim i pomalo dosadnjikavim, digitalnim zvukom, postao je apsolutni gospodar.

Zašto se onda zadnjih godina vraća dobri stari vinil? Prema nekima (to je još uvijek stvar velike debate) zvuk vinila, analogni zvuk, superiorniji je od CD-a, naročito ako posjedujete kvalitetnu opremu (gramofon, pretpojačalo, pojačalo, zvučnike), ali to nije sve – ljudi, naročito mladi, nanovo otkrivaju kako vinil “ima dušu”. Postoji jedan poseban osjećaj zadovoljstva u posjedovanju umjetničkog djela, u najboljem mogućem, grafički svakako, formatu. To je vinil.

Ako planirate da skupljate ploče (trenutak je idealan) svakako pazite na njih jer oštećenja se lako mogu desiti (svako oštećenje je pad vrijednosti). Kao prvo pazite na kakvom gramofonu puštate svoje ploče – loše kalibrirana igla može ih brzo uništiti!

Nećete se iznenaditi, no to zapravo i nije neko veliko iznenađenje ako imamo gornju ideju na umu, kako postoji određeni broj mladih koji kupuju vinil ploče, a da uopšte ni ne posjeduju gramofon. To im je užitak, svakako, i to pametan užitak jer jednog dana, ako se odluče, moći će sigurno dobro prodati svoje ploče – koje će biti u “mint” stanju!

Naravno, ne isplati vam se da kupite ploču samo zato što je ploča. Neke i danas idu u bescjenje jer ih niko nikad više ne planira slušati, no dobra izdanja kvalitetnih sastava uvijek će imati svoju cijenu. Savjet: osluškujte modernu scenu i kupujte na vinilu ono što vam zvuči kvalitetno. Na primjer, prvi album skupine Killers iz 2004. godine, “Hot Fuss”, danas ide i za nekoliko stotina USD (danas se može nabaviti i novo reizdanje, ali verzija iz 2004. i dalje drži cijenu).

Još jedan savjet: pri kupovini nove gramofonske ploče sačuvajte sve što se može sačuvati, čak i naljepnicu sa spoljne plastične folije (izrežite je i stavite s pločom u omot – ne biste vjerovali koliko ove sitnice mogu uticati na cijenu jednog dana!)

Audio kasete – ovo je nešto što će uskoro vrijedjeti znatno više nego danas (prema mojoj i još nekim prognozama). Naravno, ne sve audio kasete već one očuvanije, originalni albumi, svakako, nikakve kopije, sa svim unutrašnjim grafičkim sadržajem. Na slici: album The Rolling Stones “Out of our Heads” iz 1965.

Za novi dolazak vinila mnogi su već čuli, a pošto ste ovdje došli da biste otkrili nešto novo, pokušaću vam dati svoju prognozu o kojoj se još uvijek ne govori – audio kasete. Upravo tako, kvalitetni originalni muzički albumi na očuvanim audio kasetama uskoro bi mogli naglo dobiti na cijeni. Pristup je sličan kao i kod vinila, ali audio kasete imaju svoje specifične elemente šarma. Vjerojatno niste ni svjesni kako dobro audio kaseta može zvučati s dobrim kasetofonom, profesionalnim “deck-om”, ne na onim jeftinim uređajima s kojima smo većina odrasli (tražite deck s jednom kasetom, ne dvije, ti su daleko kvalitetniji). Analogni zvuk kasete uskoro bi se mogao vratiti u stilu, a ima i jednu veliku prednost nad vinilom – na nju se može snimati.

Jedna stvar koja vam se definitivno ne isplati je kupovina digitalne pjesme preko interneta, recimo na servisima kao što su iTunes. Kakvu vrijednost ima ta muzika? Nikakvu. Puno bolja je ideja kupiti bar CD, koji ćete fizički posjedovati i on će čuvati u sebi barem dio novca koji ste na njega potrošili.

Idući put kad kupujete, razmislite šta kupujete i svakako malo promislite o korelaciji između tog proizvoda i njegove dugoročne vrijednosti. Osnovne potrepštine su nam svima potrebne i njihova dugoročna vrijednost ne postoji, no kada kupujete nešto za sebe, nešto za svoj “gušt”, bilo da se radi o muzici, elektronici, pa čak i odjeći, ili možda i automobilu, kući stanu, uspomeni… razmislite koliko će vam se novca od kupovine jednog dana vratiti. Srećno!


Piše: Marko K. za advance.hr (Obrada: Ekonomist)

Redakcija
Redakcija
Redakcija Ekonomista donosi ekonomske i poslovne vijesti iz Crne Gore i svijeta, doprinosi promovisanju dobrih poslovnih praksi i razvijanju preduzetničke svijesti.

Komentariši

Top