Uprkos velikim ambicijama NATO gubi strategiju širenja na Crno more | Ekonomist

Uprkos velikim ambicijama NATO gubi strategiju širenja na Crno more

U vrijeme početka nevolja na istoku Ukrajine, mnogo se raspravljalo o mogućnostima pravog rata u kojem bi se koristile redovne trupe, vazdušne snage i napadi na velike gradove. Takva mogućnost, svima je bilo jasno, može se ostvariti jedino ako zapadne snage pređu Rubikon i pošalju NATO-ovu misiju u Ukrajinu.

Zapadna vojska na ukrajinskoj teritoriji bi za Moskvu bio povod za rat. U međuvremenu su isprobane razne taktike i preispitivana je ruska strpljivost. Vojske NATO članica marširale su na paradama u Kijevu, a ministri obrane tih zemalja učestvovali su na najvišim vojnim priredbama i obilježavanjima.

No, gledajući u prošlost, Kremlj je poštovao snagu i odlučnost NATO Saveza. Rusija se deklarisala protiv širenja NATO-a u istočnoevropske zemlje, ali nakon što su zemlje bivšeg Varšavskog pakta ušle u Savez, Moskva nije nužno smatrala to ulaskom u rusku sferu uticaja niti je ukazivala na opasnost po svoju teritorij. Jedino su Rusi tražili od NATO-a suzdržavanje od prelaska bivše sovjetske granice, uz izuzetak baltičkih država. Zapadne zemlje se nisu držale tog dogovora. Svojom su diplomatijom i vojnom saradnjom uspostavili posebne odjele za odnose s Gruzijom i Ukrajinom, kao dvije zemlje koje su trebale očuvati svoju stabilnost pridruživanjem evroatlantskim integracijama. Obje su na kraju krajnje destabilizovane, do mjere ugrožavanja teritorijalnog integriteta i gubljenja suverene moći nad djelovima svoje zemlje.

Sada se pokušava optužiti Rusija za napad u vrijeme kada je Ukrajina proglasila nesvrstani status, s obzirom da većina ukrajinskog stanovništva ne podržava ulazak svoje zemlje u NATO. Ujedno, nacionalisti u Ukrajini ukazuju da je Ukrajina morala dobiti barem Akcijski plan za članstvo te biti primljena u NATO na jednom od proteklih sastanaka na vrhu, jer onda niko ne bi pomislio napasti Ukrajinu. Takav status Ukrajina nikako nije mogla dobiti, jer je NATO, uprkos svojoj istoriji, ipak vjeran temeljnim načelima. Ukoliko je kandidat zemlja poput Ukrajine, u kojoj predsjednik Petro Porošenko koristi svoju moć da vrati upravu punu korupcije i privilegija za ukrajinske poslovne klanove, onda nema govora da se Kijev pridruži drugim evropskim zemljama povezanim vojnim savezom.

A kad bi Ukrajina i bila u NATO-u, to ništa ne bi mijenjalo stanje u kojem se članice međusobno ne mogu dogovoriti oko političke i vojne uloge Saveza. Nije više samo pitanje odnosa velikih vojnih sila kao što su Sjedinjene Države, Kanada i Turska spram malenih vojski ili odnosa starih i novih članica, već i regionalnih i partikularnih interesa pojedinih članica. Što se tiče NATO-ovog prisustva na istoku Evrope, a ponajprije u području Crnog mora, onda možemo razlučiti suprotne stavove Bugarske, Rumunije i Turske. Sve su tri zemlje članice Saveza, ali svojom neslogom obilježavaju krizu NATO-a danas i gotovo vojnu nemoć s obzirom na političke nesuglasice među vrlo važnim igračima.

Rumunija je još početkom 2016. godine zatražila pomorsku prisutnost NATO-a u Crnom moru, prije svega tražeći pomoć razvijenih ratnih mornarica poput one italijanske. Bugarska je prošle godine poslala 400 svojih vojnika u multinacionalnu pomorsku brigadu u Rumuniji, ali se ne slaže s pojačavanjem snaga u Crnom moru, jer ne želi tim putem provocirati Rusiju. Multinacionalna brigada počela je službeno s radom krajem juna ove godine, nakon što je osam saveznika poslalo svoje pomorske trupe u jugoistočnu Rumuniju. Ove snage će takođe biti korištene za vazdušni nadzor ove istočne spoljne granice NATO-a, zajedno s pomorskim oblicima obučavanja, vježbi i nadzora u saradnji stajaćih pomorskih snaga.

Brisel je tražio stvaranje stalne NATO-ove flote u Crnom moru još od 2014. odnosno nakon ruske okupacije Krima, ali se projekt nije implementirao sve do 2017. jer su se Turska i Bugarska protivile ovom planu. Iz Rusije su komentarisali nastajanje takve pomorske sile kao jasnu prijetnju ruskoj sigurnosti, a samu Rumuniju gotovo su proglasili neprijateljskom zemljom koja nema samo pomorsku flotu već i protivraketni štit koji je Bukurešt dogovorio sa Sjedinjenim Državama. Dio je to NATO-ovog povećanja vojnog prisustva na istoku Evrope. Ove godine je Pentagon poslao četiri hiljade američkih vojnika i 2400 komada vojne opreme u ovaj dio evropskog kontinenta, ponajviše u Poljsku. Oko 500 američkih vojnika s Abrams tenkovima stiglo je u Rumuniju, gdje su raspoređeni u vojnu bazu Mihail Kogalniceanu, pored luke Constanta, gdje je ujedno i rumunska ratna mornarica.

Kao crnomorska sila, Turska je po ovim pitanjima oprezna. Ankara je dala potporu ograničenom pojačanju NATO-ove prisutnosti u Crnomorju, ali sve dok ta prisutnost ne utiče na tursku interpretaciju Konvencije iz Montreuxa. Potpisana 1936., ova Konvencija daje ekskluzivno pravo Turskoj za kontrolu kretanja brodova kroz Bosfor i Dardanele, što uključuje i regulaciju ratnih brodova. Prema Konvenciji, niti jedan bojni brod koji ne pripada crnomorskim zemljama, ne može proći kroz tjesnace. Mnogo rasprave se pridaje Konvenciji, naročito nakon Drugog svjetskog rata, ali Ankara nije odustala od originalnog nacrta dokumenta pa ne dopušta ni svojim NATO članicama prolaz. Uz to je Turska u nategnutim odnosima s Evropskom unijom i Sjedinjenim Državama te sarađuje s Moskvom u Siriji i na širem bliskoistočnom području.

Ne sjedi ni Rusija skršenih ruku. U januaru je zamjenik rumunskog admirala Dan Ciocoiu objavio kako će ruska crnomorska flota biti podjednake snage ili veće od cjelokupne flote svih crnomorskih zemalja, i to ako neće biti nikakvih radikalnih promjena u razvoju ratne mornarice. U februaru je to razmišljanje potvrdio i bivši zapovjednik ruske crnomorske flote admiral Igor Kasatonov. On je rekao kako Rusija ima sve potrebne resurse, materijalne i moralne, za održavanje prevlasti u Crnom moru. I dok Bukurešt viče kako je to poziv na uzbunu, u Sofiji i Ankari su mišljenja da ne treba provocirati Rusiju niti da je ruska militarizacija provokacija NATO-u. Ova razlika u mišljenjima je potvrđena u februaru ove godine i u međunarodnom istraživanju javnog mnijenja Gallupa pri čemu je većina ispitanih u Bugarskoj, Grčkoj, Sloveniji i Turskoj reklo da smatraju Rusiju budućim obrambenim partnerom. Time se ruši i plan o velikom NATO-ovom štitu na zapadnim obalama Crnog mora, koji je trebao biti okruženje ruske mornarice. Baza u Sevastopolju je oduvijek bila pod uticajem zemljopisne zatvorenosti Crnog mora, ali ako bi se ona dodatno okružila protivničkim položajima, onda bi se morala preispitati taktička prednost ruskih pomorskih vojnih baza. One su prijeko potrebne za uticaj na događanje na Levantu, te je sama činjenica blokade ruskog kretanja dovoljna da u Kremlju dolazi do promišljanja novih koraka. Svakako američka strategija za dominacijom na Bliskom istoku ima u Rusiji i Kini snažni otpor.

Nakon što je NATO smatrao mogućim okupljanje svih crnomorskih snaga, uključujući one iz Ukrajine i Moldavije, naposljetku je ostao samo s Rumunijom kao jedinom zemljom voljnom suprotstaviti se ruskom jačanju. U tom scenariju je Rusija trebala biti suočena s novim oblikom strateške blokade, odnosno političkom i vojnom zauzdavanju ruske politike. Ruski predsjednik Vladimir Putin iskazao je sumnju u NATO-ovu tvrdnju da se Savez time štiti protiv iranskih raketa, posebno nakon istorijskog nuklearnog dogovora s Teheranom, u čemu je učestvovala i Rusija. Odnosi s Iranom su se suveliko promijenili. Kako je to bila jedina zemlja zbog koje se na Crnom moru gradio taj štit, i s obzirom da iranski nuklearni program neće moći proizvesti potencijalne bojeve glave u idućih dvadeset godina, nema razloga da se nastavi s protivraketnim programom. Srećom, u NATO Savezu se u samo godinu dana promijenilo mnogo mišljenja, što može pripomoći okončanju tihih napetosti na Crnom moru.


 

Izvor (i): Advance.hr (Vedran Obućina)

www.nato.int | www.romania-insider.com | |

Redakcija
Redakcija

Redakcija Ekonomista donosi ekonomske i poslovne vijesti iz Crne Gore i svijeta, doprinosi promovisanju dobrih poslovnih praksi i razvijanju preduzetničke svijesti.

Komentariši

Top