U potrazi za pravednijim sistemom: 10 argumenata za socijalizam | Ekonomist

U potrazi za pravednijim sistemom: 10 argumenata za socijalizam

Posljednjih nekoliko decenija kapitalizam se uspio nametnuti kao dominantan ekonomski sistem koji donosi napredak i razvoj. To se posebno odnosi na zemlje na Zapadu koje su u drugoj polovini 20. vijeka zaista ostvarile veliki ekonomski razvoj.

Od vremena Industrijske revolucije do danas kapitalizam se uspio nametnuti zahvaljujući karakteristikama kao što su privatno vlasništvo, slobodno tržište, tržišna konkurentnost, stvaranje više slojeva društva, ekonomska produktivnost i slično. Međutim, usprkos velikim probojima i rezultatima koje je kapitalizam postigao, npr. Sjedinjene Države su utemeljene na kapitalizmu, sistem ima velikih mana i nedostataka. Štaviše, upitno je koliko je kapitalizam dugoročno održiv.

Kapitalizam sve više ne uspijeva zadovoljiti potrebe običnih građana koji postaju siromašniji i nezadovoljniji pa sve veće mase stanovništva širom svijeta pokušavaju pronaći alternativne socioekonomske modele. Jedan od njih je socijalizam. Socijalistički sistem koji dobro funkcioniše uspijeva u potpunosti iskoristiti nacionalne resurse kroz centralni ekonomski plan, ima potporu naroda i radi za narod kojem poboljšava svakodnevni život. Socijalizam može biti prava alternativa kapitalizmu koji ostvaruje skromne ili slabe rezultate. Zbog slabosti kapitalizma događaju se recesije i depresije, masovne nezaposlenosti, veliko siromaštvo, sve veća nejednakost između društvenih slojeva, velike društvene podjele u društvu, a prirodni resursi postaju sve ugroženiji. Jedan od nusprodukata kapitalizma su i klimatske promjene koje ozbiljno prijete cijelom svijetu. Uz sve nedostatke, socijalizam ima cijeli niz vrlina koje mu izvorno pripadaju te mogu stvoriti bolji svijet.

Prvi razlog za socijalizam je prekid s klasnim podjelama koje nagrizaju savremeni svijet. Kapitalizam je najodgovorniji za podjelu društva na klase. Mali broj bogatih posjeduje veliko bogatstvo i sredstva ekonomske proizvodnje dok velika većina stanovništva radi kako bi preživjela. Manjinska elita sebi grabi najveći dio dobiti, a neelitna većina jedva preživljava. Socijalizmu je cilj ukidanje klasnih barijera i omogućavanje svojim slojevima stanovništva da mogu zasluženo, tj. u pravednoj mjeri uživati plodove svoga, često mukotrpnog, rada.

Drugi razlog za socijalizam je garancija socijalnih i ekonomskih prava. Socijalističke države poput Sovjetskog Saveza su osigurale svojim građanima obrazovanje, posao i platu od koje se moglo živjeti kao i stanovanje. Uz to, obrazovanje, zdravstvo i briga o djeci bili su potpuno besplatni. Ta prava su u jezgru socijalizma za razliku od kapitalizma u čijem su jezgru prava konkurencije. U kapitalizmu obrazovanje zavisi od platežne moći osobe koje se žele obrazovati, a nema nikakvih garancija da će osoba poslije pronaći posao, moći živjeti od posla i imati krov nad glavom. Bez novca nema ni medicinske njege ni lijekova. Sva ta prava bi država trebala osigurati svojim građanima kao univerzalna i neupitna. Zato je socijalizam daleko pravedniji od kapitalizma.

Demokratija se jako dobro može postići u socijalističkom okruženju pa je stoga upravo demokratičnost treći razlog za socijalizam. Demokratija u kapitalističkom sistemu je često kvazidemokratija ili poludemokratija zato što interesi radnika, seljaka i drugih zaposlenih nisu ispravno zaštićeni. Kapitalistička demokratija nije participativna. Izabrani predstavnici preferiraju interese velikih kompanija na štetu običnih radnika zato što su često političari izabrani na pozicije zahvaljujući sponzorstvu velikih kompanija. Profit i moć su važniji političarima i vlasnicima biznisa nego prava radnika. Stoga se može reći da kapitalistička demokratija završava dolaskom na radno mjesto. Socijalizam s druge strane nudi participativnu demokractiju u kojoj narod kolektivno učestvuje u donošenju odluka i ima kontrolu nad ekonomijom i radnim mjestima. Zaposleni/birači putem rukovodilaca koje su sami izabrali mogu najbolje oblikovati upravljanje ekonomijom i konkretnim kompanijama.

Četvrti razlog za socijalizam je jednakopravnost pravosudnog sistema. U teoriji u kapitalističkom pravnom sistemu svi su ljudi jednaki pred zakonom, ali u praksi nepravde su značajne. Svima je dobro poznato etničko i rasno profiliranje osumnjičenih na Zapadu kao i diskriminacija cijelih manjinskih zajednica. Plaćanje garancija, smrtne kazne, loši uslovi tokom pritvora i zatvora u pravilu su rezervisani za siromašne. Istovremeno velike korporacije nekažnjivo skrivaju profit i vrše utaju poreza. Policija ne štiti narod već zapravo služi kao naoružana zaštita bahatim kompanijama i kreditorima. Da policija doista štiti narod onda ne bi sprovodila nasilna izbacivanja iz stana i žestoke nasrtaje zbog neplaćenih računa ili sitnih prekršaja. Veliki rade šta hoće, a mali bivaju kažnjavani. U socijalizmu takve stvari se ne bi događale jer bi ukidanje klasnih i društvenih podjela osiguralo jednakost svih pred zakonom.

Velika peta prednost socijalizma je eliminisanje konkurencije kao osnovne tačke na kojoj se temelji o(p)stanak na tržištu. Zapravo konkurencija u kapitalizmu odlučuje hoće li neko biti zaposlen i imati novca za život ili hoće li biti nezaposlen i jedva preživljavati. Srž kapitalizma je takmičenje ili kompeticija. Npr. kad je velika multinacionalna korporacija Walmart prije nekoliko godina objavila da traži 800 zaposlenih u Washingtonu čak 24 000 osoba se prijavilo za ta radna mjesta. Nezaposleno je ostalo njih 23 200. Što je bilo sa svakim od njih posebna je priča koju niko ne priča. Neki od njih će se svakako zaposliti, a neki će i na sljedećem javnom nadmetanju ostati kratkih rukava. I onom sljedećem, itd. Slična stvar je i kod traženja stana, upisa na fakultet i sl. Nadmetanje nikada ne prestaje. U velikoj mjeri osoba je onoliko konkurentna koliko ima novca. I oni “sretnici” koji su zaposleni trpe zbog diskriminacije poslodavaca koji se trude biti konkurentni na tržištu rezanjem troškova, a radnici će naravno biti prvi na udaru. Rezaće im se plate, slobodni dani, pravo na bolovanje i druga prava. Dakle, kapitalizam se često temelji na tržišnoj pohlepi. Uvođenje socijalizma vratilo bi stanje u kojem su ljudi živjeli hiljadama godina prije uspostavljanja klasnog društva. Socijalizam odražava prirodno stanje u kojem se eliminiše konkurencija, a sistem se temelji na solidarnosti, saradnji i interakciji s drugim članovima zajednice.

Šesti razlog za socijalizam je jednakost polova. Ugnjetavanje i loš položaj žena u porodici i društvu problem je star thiljadama godina, a on se povećavao kako su društva postajala sve više hijerarhijski određena. Nepoštovanje i nejednak položaj ženske populacije potiče od (bogatih) muškaraca koji su bili dovoljno lukavi da za sebe prigrabe vlasništvo novca i imovine. Žene su zbog toga postale zavisne o svojim muževima. U kapitalizmu najčešće žene nemaju jednaka primanja – posebno na radnim mjestima u odgoju djece i brizi za domaćinstvo. Žene ostaju nezaposlene nakon porođaja, ili za vrijeme porodiljskog odsustva imaju veoma niske nadoknade. Seksizam i polna nejednakost kapitalistička su sredstva kako bi bogati gomilali što više novca nauštrb žena. Socijalizam sam po sebi stvara društvo jednakosti odnosno društvo u kojem feminizam može imati važnu ulogu zaštite ženskih prava. Jednakost žena u socijalizmu se može postići kroz jednake plate i jednake uslove rada kao i podizanje svijesti i prihvatanje pravila koja će onemogućiti seksizam odnosno bilo kakvo nasilje nad ženama.

Zaštita manjinskih prava sedmi je razlog za socijalizam. Kapitalizam diskriminiše i negira jednaka prava mnogim manjinskim zajednicama. Jednaka prava nemaju pripadnici LGBT populacije, etničkih, rasnih i drugih manjina. Usprkos određenim poboljšanjima diskriminacija će uvijek postojati. Promocija prava osoba koje pripadaju LGBT zajednici moguća je jedino ako se takvim osobama daju ista prava kao i heteroseksualnim osobama u zapošljavanju u svim sektorima ekonomije, pri sklapanju braka, pred zakonskim sistemom generalno. Zapravo manjinske skupine diskriminišu se ne zbog vjere i tradicionalizma već zbog novca. Kroz polnu, etničku i drugu diskriminaciju kapitalizam takvim osobama onemogućava kvalitetan pristup tržištu rada i dovodi takve osobe do lošijeg položaja na radnom mjestu. Socijalizam kroz univerzalnu participaciju i jednakost koja ne zavisi od načina života neke individue može jednostavno osigurati prava svih diskriminisanih manjinskih skupina.

Ravnoteža u bogatstvu i zaradi odnosno egalitarizam je osmi razlog u korist socijalizma. Budući da u socijalističkim sistemu država odnosno vlada posjeduje većinu ekonomskih sektora poput stanogradnje i komunalnih preduzeća, siromašnijim članovima društva omogućen je pristup osnovnim javnim uslugama koje si ne bi mogli priuštiti da su one pod privatnom kontrolom. S druge strane kad je riječ o porezima, u socijalističkom društvu oporezivanje se vodi prema progresivnom principu. To znači da što je veće primanje to je veći porez. U kapitalizmu je obrnuto pa je sistem stvorio npr. 47 miliona siromašnih Amerikanaca. Progresivni sistem oporezivanja socijalističke države olakšaće život radnicima koji manje zarađuju, tj. uštedjeće im novac dok će oni koji više zarađuju više platiti, ali će im i dalje više ostati. Svi su na dobitku.

Deveti razlog za socijalizam je zaštita resursa planeta Zemlje od uništenja u kojeg ga vodi kapitalizam. Bez planske ekonomije koje eliminiše konkurenciju okolini slijedi sigurno uništenje. Grad, regija ili država ne može osigurati održivi razvoj ako se svaka odluka koja se tiče energije, graditeljstva, prometa, urbanog razvoja i sl. donosi na temelju potreba privatnih kompanija. Ako se ne prekine kapitalističko izrabljivanje prirodnih resursa dogodiće se nepovratne promjene okoline, tj. događaće se i dalje katastrofalne devastacije širom planete. Dobar primjer je Brazil. Nedavno je neizabrani desničarski predsjednik Michel Temer učinio dostupnim za eksploataciju privatnim kompanijama ogroman prirodni rezervat u Amazonskoj kišnoj šumi od 4.6 miliona hektara. Rezervat sadrži ogromne količine zlata, željeza, mangana i drugih resursa te ekološku različitost, a sada će biti otvoren za rudarenje i druge eksploatacijske aktivnosti. Jedini način da se zaustavi izrabljivanje okoline jeste kroz održivi razvoj i održivu ekonomiju putem predstavnika koje je izabrao narod u okviru socijalizma.

Socijalizam omogućava prelaz u novu etapu ljudske istorije odnosno u višu fazu postojanja koja čini deseti, ali svakako najvažniji razlog za socijalizam. Karl Marx je tu fazu nazvao “ljudska istorija”. Prema Marxu, ljudi trenutno još uvijek žive u predljudskoj istoriji zato što osnovna egzistencija nije zagarantovana, životi ljudi nisu zagarantovani, hrana i piće nisu zagarantovani kao ni obrazovanje i medicinska pomoć. Narodi u kapitalističkim sistemima žive kontrolom sila koje kreira tržište. Marx je vjerovao da socijalizam omogućava narodu da kontroliše sile proizvodnje kako bi si mogao stvoriti bolji život. Prema tome, samo socijalizam nudi uslove da se ljudi oslobode svakodnevnih egzistencijalnih problema i posvete višem stupnju razvoja. U socijalizmu ljudi uistinu mogu kreirati svoju sudbinu i posvetiti se unapređenju svojih života bez straha za egzistenciju.


Izvor(i): advance.hr (Matija Šerić)
Redakcija
Redakcija

Redakcija Ekonomista donosi ekonomske i poslovne vijesti iz Crne Gore i svijeta, doprinosi promovisanju dobrih poslovnih praksi i razvijanju preduzetničke svijesti.

3 thoughts on “U potrazi za pravednijim sistemom: 10 argumenata za socijalizam

  1. Ako je neko vidio sve mane socijalizma, to smo mi na Balkanu.
    Osnovni problem socijalizma kod nas je bio i ostao taj što jednako ima onaj i koji radi i koji ne radi.
    Možda teorijski za to nije kriv socijalizam, ali naš narod je to tako shvatio.

Komentariši

Top