U čemu je tajna švajcarske penzije? | Ekonomist

U čemu je tajna švajcarske penzije?

Uprkos tome što švajcarski penzijski sistem funkcioniše skoro kao i švajcarski satovi, alpska država planirala je reforme.

Trebalo je da osiguraju finansijsku stabilnost do 2030. godine, ali građani su ih odbacili na nedavnom referendumu.

“Švajcarskim penzionerima je dobro”, objavila je ovih dana velika tamošnja banka UBS, upoređujući situaciju u kojoj se nalaze penzioneri u Švajcarskoj s nekim drugim zemljama. Analitičari te banke kažu da zahvaljujući načinu na koji je postavljen švajcarski penzijski sistem, prosječna pedesetogodišnja Švajcarka mora odvajati mnogo manji dio prihoda nego njeni vršnjaci u Londonu, Njujorku ili Tokiju kako bi jednog dana imala osnovni životni standard.

Prema njihovim proračunima, takva osoba mora danas odvajati samo 11 odsto mjesečnih prihoda kako bi osnovni životni standard održala i u penziji. Uz takve uslove penzija bi tada trebalo da iznosi 48 odsto ranijih prihoda, što je dovoljno za normalan život čak i u skupoj Švajcarskoj.

Švajcarski je penzijski sistem u svojoj osnovi vrlo sličan hrvatskom. Tri stuba: obavezni državni, obavezni privatni i dobrovoljni privatni zajednički daju ukupnu penziju. Razlike u odnosu na hrvatski sistem postoje u nivou doprinosa, kao i poreskom tretmanu različitih vrsta doprinosa. Iz obaveznog državnog (prvog) stuba švajcarski penzioneri danas primaju zajamčenu penziju koja se kreće u rasponu od 1.175 do 2.250 franaka mjesečno, a uz penziju koju primaju iz drugog stuba cilj je da “ukupna mirovina dosegne 50-70 odsto prihoda prije penzionisanja”, ističu bankari UBS-a. Prosječna švajcarska plata je u nivou od oko 6.000 franaka.

Nacionalni sistem obavezne državne penzije je u svom osnovnom obliku u Švajcarskoj postavljen na noge još 1948. godine, a 1985. obaveznim je proglašen i drugi stub. Penzijski sistem je nakon Drugog svjetskog rata prilagođavan desetak puta kako bi se uskladio s ekonomskom realnošću, a upravo zahvaljujući tim prilagođavanjima i, prije svega, snažnoj i rastućoj švajcarskoj ekonomiji, dosad nije bilo potrebno rezati penzije ili stvarati bitnije budžetske deficite.

Rudolf Stram, jedan od poznatijih švajcarskih ekonomista i političara, ljetos je izjavio kako su “državne prognoze iz 1995. godine predskazale pojavu deficita (..) od 2005. godine”. No to se nije dogodilo “zahvaljujući rastu plata – kad se poveća ukupan nivo plata, rastu i penzijski prihodi”, objasnio je Stram te podsjetio da je u Švajcarskoj još 1999. određeno da će se dio prihoda od poreza na dodatu vrijednost odvajati za finansiranje penzijskog sistema. “To je dovelo do odlaganja gubitaka”, zaključio je.

Uprkos tome, krajem septembra ove godine na jednom od poznatih švajcarskih referenduma (švajcarski građani mogu četiri puta godišnje direktnim glasanjem odlučivati o pitanjima naročito važnim za državu) našlo se pitanje reforme penzijskog sistema. Među predlozima je bilo izjednačavanje godina života za odlazak u penziju žena s onom za muškarce (žene sada odlaze sa 64 godine, a muškarci sa 65), rast doprinosa koji se izdvajaju za penzije, ali i povećanje stope PDV-a sa sadašnjih osam odsto na 8,3 odsto od 2021. godine. Uz to, među predloženim promjenama bilo je povećanje osnovnog iznosa penzije iz prvog stuba za 70 franaka mjesečno za buduće penzionere.

Penzijski sistemi širom svijeta redovno su jedno od ključnih pitanja politike i rijetko se koja država ne mora baviti finansijskim problemima skupine građana koji su otišli u penziju. Čak i kad sistemi dobro funkcionišu, poput spomenutog švajcarskog, potrebno ih je konstantno prilagođavati kako bi i budući penzioneri imali osiguranu osnovu za normalan život.

Reforme su predložene s namjerom da se penzijski sistem prilagodi budućim promjenama, posebno s obzirom na tzv. starenje stanovništva. Populacija je polagano sve starija, u penziji se nalazi sve više stanovnika, dok se istovremeno ne predviđa bitan porast zaposlenosti. Tako je odnos radno aktivnog stanovništva u odnosu na penzionere početkom sedamdesetih godina bio 5:1, a danas je 3,5:1. Za poređenje, u Hrvatskoj je taj odnos katastrofalnih 1,23:1.

No građani Švajcarske su blagom većinom odbili predloge. Švajcarski potpredsjednik i ministar unutrašnjih poslova Alain Berset izjavio je nakon referenduma da će vlasti odmah prionuti revidiranju predloga reformi. Glavni ekonomist banke UBS Danijel Kalt drži da su reforme odbijene jer pritisak za promjenama “još uvijek nije dovoljno visok”. Trebalo je da reforme otvore put stabilnom penzijskom sistemu u Švajcarskoj do 2030. godine.

Sadašnja reforma se pripremala godinama, a neki procjenjuju da će opet trebati godine da bi se našla na referendumu. Politička ljevica zamjerala je podizanje granice za odlazak žena u penziju, dok su političari desnog spektra držali da predložene reforme ne idu dovoljno daleko da bi se dosegnula potrebna finansijska stabilnost penzijskog sistema u dugom roku.

Potreba za konstantnim prilagođavanjem penzijskog sistema lako se može videti iz redovnog godišnjeg izveštaja koji izrađuje australijski univerzitet Monaš u saradnji s njujorškom konsultantskom kompanijom Mercer. Izvještaj obuhvata ocjenjivanje tridesetak penzijskih sistema, uglavnom razvijenih industrijskih ili većih ekonomija, po nizu kriterijuma koji se u konačnom zbrajaju u jedinstven indeks i njemu pripadajuću ocjenu.

I dok su u izvještaju za 2016. najvišu ocjenu (A) dobili penzijski sistemi Danske i Holandije, u ovogodišnjem, objavljenom prije mjesec dana, takvu ocjenu nije dobio nijedan sistem, a danski i holandski penzijski sistemi su ocijenjeni ocjenom B+. U spomenutom izvještaju švajcarski penzijski sistem već dvije godine nosi ocjenu B, koju karakteriše opis da se radi o “sistemu koji ima zdravu strukturu, ali ima i neke djelove koje bi trebalo poboljšati i koji ga razlikuju od sistema s ocjenom A”.


 

Izvor: Tportal

Redakcija
Redakcija

Redakcija Ekonomista donosi ekonomske i poslovne vijesti iz Crne Gore i svijeta, doprinosi promovisanju dobrih poslovnih praksi i razvijanju preduzetničke svijesti.

Komentariši

Top