Sultanu prijesto, opoziciji ćorsokak | Ekonomist

Sultanu prijesto, opoziciji ćorsokak

Krilaticu da nada poslednja umire, dokazala je turska opozicija. Naime, nada te skupine duboko je bila ubijeđena da će na vanrednim izborima 24. juna poraziti aktuelnog, skoro dvodecenijskog, lidera Turske Redžepa Tajipa Erdogana. No, sultan se nije tek tako „pustio“ svojim protivnicima. Digresija, poslednji održani izborni ciklus u Turskoj bio je posebno važan zbog prelaska zemlje na savim drugačiji državni sistem od dosadašenjeg. Oni su označili prelazak na predsjednički sistem i ukidanje funkcije premijera (čitaj: sva vlast u rukama Erdogana). Time je demokrata s Bosfora, iako se radi o nekoj čudnoj vrsti te društvene dimenzije, dobio praktično sultanska ovlašćenja. Je li to nepoznanica za demokratiju? Pa, za tu Erdoganovu i nije.

Vratimo se na nadu i neostvarene opozicione snove. Njih je pobijedila sultanova politička lukavost. Izbori su doveli do sljedećih rezultata: Erdogan je osvojio predsjedničku fotelju sa 52 odsto povjerenja izašlih birača, dok je njegova AK partija dobila podršku od 44 odsto građana kada je u  pitanju izbor zastupnika u parlamentu. Opozicija se baš i nema čime pohvaliti. Njegov glavni protivkandidat, socijaldemokrata Muharem Inče, osvojio je 30,57 odsto glasova, a bivša ministarka i potpredsjednica Skupštine, nacionalistkinja Meral Aksener, koja je osnovala Dobru partiju, imala je podršku od 7,46 odsto birača. Kandidat prokurdske HDP partije na predsjedničkim izborima, Selahatin Demirtas, koji je dobio podršku 7,86 odsto birača, kampanju je vodio iz zatvora, gdje se nalazi zbog optužbi za terorizam, a presuđeno mu je od strane sudova koji su pod sultanovom direktnom kontrolom, tvrde pojedini turski i zapadni NVO aktivisti i politički djelatnici. Treba još i dodati, da kada je riječ o parlamentarnim izborima, ni tu nisu baš slavno prošli opozioconi subjekti. Naime, glavna opoziciona, Narodna republikanska partija, osvojila je 22,55 odsto glasova, dok je saveznik Erdoganove partije, Stranka nacionalnog pokreta, dobila 11,28 odsto glasova. Prokurdska Narodna demokratska partija osvojila je 10,94 odsto glasova.

Rukovođena time da će Erdogana pomjeriti iz prve fotelje, opozicija je na nivou izbornog procesa za šefa države izašla sa više kandidata, ali kada su u pitanju parlamentarni izbori, pojavila se međusobna kohezija i postignut je dogovor. Ali, ni to nije bilo dovoljno. Izgleda da su opozicioni prvaci imali dosta grešaka u strategiji neuspjele pobjede nad Erdoganom. Prvom među njima, Muharemu Inčeu, zamjera se to što je svu kampanju skoncetrisao u svojim rukama i time demotivisao apstinente da glasaju za njega, ali ne samo njih već i one pristalice Erdoganove AK partije kojima je njegove vladavine i previše. Takođe, odjeci opozicije o slabljenju virjednosti lire i narušenoj ekonomskoj slici Turske, nisu imali dovoljno odjeka među biračkim tijelom. Da li sama ili od strane protivnika, turska opozicija dovela je sebe u nezavidan položaj. Sada se nalazi u svojevrsnom političkom ćorsokaku jer je ovo bila jedinstvena prilika, kako kažu, da sultana pošalju u svoje redove, a oni da dođu u redove vlasti. Potvrda ove teze leži i u prije pomenutim rezultatima izbora. Može se reći da perspektiva turske opozicije sada lebdi u vazduhu. Situaciju opoziciji dodatno otežava i to što je Erdogan, prema novom sistemu, apsolutni vladar koji će još više stezati lanac oko vrata demokratije, na njemu svojstven način. Novi način vladanja daće i manja ovlašćenja zakonodavnom sistemu, te se to računa kao još jedno slomljeno krilo opozicije. Njima preostaje čekanje u trajanju od pet godina jer će tek tada biti održani novi izbori. Kakva će tad biti vizija koju će ponuditi biračima, ista ili sadržajnija, rano je govoriti.

Druga strana, ili prva u naslovu, ili čak i jedina u cijeloj priči, ostvarila je svoje naume koristeći sva moguća sredstva. On kaže dozvoljena. Opozicija tvrdi suprotno. Opet demokratija… Ovi izbori su bili posebno važni za Erdogana i njegovu svitu, nije ih pretjerano tako nazvati. Sada on posjeduje sve poluge vlasti i upravljanja. Osim što je sultan Erdogan izašao na megdan sam protiv svih, poslednji izborni ciklus sam po sebi ima još jednu dimenziju, ali onu koja tek slijedi… Radi se o tome da će Redžep Tajip Erdogan ostvariti svoj san za razliku od protivnika. Biće predsjednik države u vrijeme velikog jubileja, u julu 2023. godine, za kada je najavljena proslava stote godišnjice Republike Turske. Nakon što je u turskom parlamentu, koji sada broji 550 umjesto nekadašnjih  600 mjesta, položena zakletva od strane zastupnika, danas je isto uradio i stari-novi predsjednik države, nakon čega je upriličio prijem za brojne zvanice u rezidenciji. Dok on zasniva novi mandat na prijestolu, opozicioni prvaci drže ruku na glavi i razmišljaju šta i kako dalje, budući da su svjesni toga da im je polje djelovanja i borbe sada znatno suženo.

Strukture na zapadnim adresama su zabrinute zbog stanja vladavine prava i uopšte poštovanja demokratskih principa u Turskoj. Mišljenja su da se Erdogan bavi politikom zastrašivanja i da se u tome neće zaustaviti, posebno sada kada u toj državi počinje sa primjenom novi ustavno-organizacioni koncept, koji je upravo ono servirao, a Turci i Turkinje ga moraju „jesti“ jer ih na to obavezuju rezultati onog famoznog referenduma… Kakav je stav Zapada bio još u samoj kampanji za izbore pokazuje i to da je zapaljivu retoriku Erdogan htio prenijeti u Njemačku, gdje je namjeravao održati predizborni skup, za šta je zvanični Berlin dao crveno svijetlo, pa je turski lider deklamovao danima i to naravno koristio u kampanji. Nešto senzibilniji su bili pojedini lideri regiona pa je u sarajevskoj Zetri Erdogan održao predizborni skup, uz jaku kliku od strane člana Predsjedništva BH, Bakira Izetbegovića.

Opozicija se nakon svega nalazi u teško izlaznoj situaciji. I danas, dok se demokrata s Bosfora sa sjedištem u Ankari zaklinjao na novu petogodišnju službu pred brojnim zvanicama koje su došle na čestitku, prvaci opozicionih snaga su pognute glave gledali u produžetak agonije po njih. Biće im valjda dovoljan period od pet godina, do narednih izbora, da razmisle ali i ponude šta i kako dalje. Možda od ćorsokaka ostanu oči koje će drugačije vidjeti prilike i povesti sultanove pristalice na svoju stranu. Čekanje…

Redakcija
Redakcija
Redakcija Ekonomista donosi ekonomske i poslovne vijesti iz Crne Gore i svijeta, doprinosi promovisanju dobrih poslovnih praksi i razvijanju preduzetničke svijesti.

Komentariši

Top