Šta zapravo motiviše zaposlene na dugi rok? | Ekonomist

Šta zapravo motiviše zaposlene na dugi rok?

Na zadovoljstvo zaposlenih ne utiču velika primanja, bonusi i dodatne pogodnosti. Povlastice i veće plate svakako su prednost, ali ne igraju ključnu ulogu u zadovoljstvu zaposlenih, makar ne na dugi rok. Ova četiri faktora su mnogo važnija:

1. Dobro liderstvo

Integritet, kompetencija, rasuđivanje i vizija najvažnije su osobine koje zaposleni traže u svojim nadređenima, odnosno ljudi koji bi trebali biti njihovi lideri.
To znači, nadređeni mora biti osoba od integriteta – stajati iza onoga što govori i držati se svoje riječi. Iznad svega, svojim primjerom pokazivati reprezentativno ponašanje, vladati svim vještinama koje su potrebne za obavljanje posla i imati jasan stav. U tom smislu, dobar šef će znati da razlikuje bitno od nebitnog te imati jasnu viziju šta želi određenim ponašanjem i potupcima da postigne, a u realizaciju svega toga uključiće sve svoje saradnike.

2. Priznavanje zasluga, a ne povlastice

Jako je važno da menadžment prepoznaje uspjehe članova tima. Još je važnije da ih pohvali, i to ne nasamo, već pred svima. Ljudima je daleko važnije da neko prepozna njihov trud i zalaganje njihov, nego da im isplaćuje visoku zaradu ili ih unaprijedi na veću poziciju. Za razliku od materijalnih potreba, koje zadovoljava plata, pohvala zadovoljava emocionalnu potrebu „koristan sam u svojoj zajednici“. Svaki dobar šef obraća pažnju na uspjehe zaposlenih i odaje im priznanje.

3. Transparentnost u komunikaciji i poslovanju

Ljudi ne mogu da budu srećni ukoliko ne znaju šta rade i razlog zašto to rade. Dobar šef jasno predočava saradnicima viziju i misiju kompanije, bilo direktno, bilo kroz svoja djela i primjere. To je posebno važno kod pozicija gdje ljudi nerijetko nemaju uvid u širu sliku poslovanja. Dobar šef zna da zaposleni moraju primati informacije o poslovanju kompanije, promjenama i budućim planovima. U suprotnom, radnici postaju samo izvršioci zadataka.

4. Pravo na grešku

Uspješne tehnološke kompanije su ovo pravilo odlično uvele u praksu: njihovi inženjeri, programeri i drugi zaposleni imaju pravo da pokušaju nešto novo i inoviraju, što bi potencijalno moglo donijeti revoluciju ili poboljšati postojeće poslove i proizvode. Pritom imaju pravo i da pogriješe, niko ih neće kazniti zbog utrošenog vremena i resursa.
Ako kompanija uvijek radi po ustaljenim principima („Uvijek smo tako radili!”) izlaže se opasnosti da je konkurencija veoma brzo pregazi. Ukratko, bez prava na grešku zaposleni je „paralizovan“. Strah od greške čovjeka čini pasivnim i nesigurnim. U poslu, takva praksa loše utiče na radnu atmosferu i čini ljude manje produktivnim, posebno one koji su inovativni i uvijek žele nešto da poboljšavaju.

 

Komentariši

Top