Šta proizvođači burbona mogu naučiti industriju nafte | Ekonomist

Šta proizvođači burbona mogu naučiti industriju nafte

Tržište mazuta je u opadanju. Cijena barela nafte pala je za 30 odsto od juna, dok je talasanje cijene tek počelo. Analitičari upozoravaju da ako se ovako nastavi, može doći do bankrota naftnih polja u Teksasu, pa do ekonomskih problema velikih naftnih proizvođača kao što su Venecuela i Nigerija. Ako cijene nafte ostanu ovako niske ili nastave sa padom, to će biti jedan od najtežih trendova koji će negativno uticati na svjetsku ekonomiju u 2015.godini. Zašto se ovo dešava? Da bi se odgovorilo na ovo pitanje neophodno je pogledati tržište za drugu tečnost koja se čuva u buradima, ima manji uticaj na svjetsku ekonomiju ali je mnogo više ukusnija: burbon. Kako se i ispostavilo, proizvođači nafte od Dalasa do Abu Dabija mogu da nauče što šta od Kentaki destilerije.

Ono što je zajedničko i jednom i drugom proizvodu je vremenski razmak između ulaganja u nove ponude i dostupnosti gotovog proizvoda. U slučaju burbona to je zbog toga što destilerije moraju da čuvaju dobru robu u buradima nekih sedam do 20 godina, prije nego je spremna za piće. Što se tiče nafte, dosta vremena je potrebno da se osposobi naftna platforma, krene sa bušenjem i pronađe crno zlato.

Količina nafte dostupna u bliskoj budućnosti određena je investicionim odlukama proizvođača nafte načinjenih prije mnogo godina. To stvara velike oscilacije u cijenama na dužem vremenskom periodu, što utiče na sve od automobila koje vozimo do političara koji upravljaju državama. Sadašnja rasprodaja ulja, na primjer, vuče svoje korijene u radnjama preduzetim u prošloj deceniji. Na kraju prošlog vijeka i početkom 2000. barel nafte je koštao 20 dolara. Te niske cijene napustile su naftne kompanije da bi investirale u bušenja. Globalna investicija u novu proizvodnju nafte 2004. bila je samo oko 200 milijardi dolara, procijenila je istraživačka kompanija za energiju I.H.S.Herold.

Međutim, početkom ovog vijeka, ekonomski rast u zemljama u razvoju je veći nego što su proizvođači nafte predvidjeli, a samim tim i potražnja za energijom je u porastu. Godine nedovoljnog investiranja zbog niskih cijena počele su da uzimaju danak neiskustvu. Do 2008. cijena nafte bila je 140 dolara za barel, a investicioni fond blizu 500 milijardi dolara.Ali nestabilnost vrijednosti nafte u posljednjoj deceniji dolazi na naplatu. Potpuno različite ekonomske aranžmane i uticaje ima barel nafte za 70 dolara i kada je to 140 dolara.

Što nas vraća na tržište burbona.

Ono što se sada dešava na tržištu visoko-kvalitetnog burbona je suprotno od onoga što se dešava sa naftom. Tokom posljednje decenije, burbon je preuzeo tržište vodke, jer ljudi koji su uživali u ukusu prozirnog alkohola otkrili su brendove burbona kao što su Pappy Van Winkle, Basil Hayden’s and Elijah Craig. Onda, na tržištu nafte cijena je mehanizam prilagođavanja, dok se proizvođači burbona trude da izbjegnu podizanje cijena.

Proizvođači burbona poput Buffalo Trace pokušavaju da ubace svoje proizvode distributerima širom države po cijeni koja je malo ispod tržišne. Kao rezultat toga, na sivom tržištu boca 23 godine starog Pappy Van Winkle-a dostiže četvorocifrenu cijenu. Zatim, industrija burbona se trudi da zadrži stare mušterije, ali i da uvede nove generacije koje će uživatu u ovom piću.

Industrija burbona nije baš nešto što bi ekonomija 101 rekla da se uradi, ali ona može biti pravi recept za boom-and-bust ciklus koji je napravio industriju nafte toliko nestabilnom.

Izvor: nytimes.com

Redakcija
Redakcija
Redakcija Ekonomista donosi ekonomske i poslovne vijesti iz Crne Gore i svijeta, doprinosi promovisanju dobrih poslovnih praksi i razvijanju preduzetničke svijesti.

Komentariši

Top