Šta koči formiranje nove vlade Angele Merkel? | Ekonomist

Šta koči formiranje nove vlade Angele Merkel?

Zvuči pomalo nevjerovatno, ali dešava se i to da njemačka „nacionalna efikasnost“ padne na ispitu. Skoro dva mjeseca po održanim izborima, ali i više od tri sedmice vođenja pregovora za formiranje vlade na saveznom niovu, Berlin je od Jamajke hiljadama milja udaljen. Ne, ne misli se na egzotičnu, ostrvsku zemlju u Karipskom moru, već na političku koaliciju koja na saveznom nivou treba voditi njemačku državu u narednom četvorogodištu.

Na čelu te berlinske Jamajke biće nova-stara kancelarka Angela Merkel, koja je na samom početku pomisli, ali i pregovora za formiranje tzv. Jamajka koalicije bila svjesna težine dogovora sa budućim patnerima. Ono što je i samu Merkel iznenadilo jesu zahtjevi partnera koji su stavljeni na sto. Pitanja klime, preko migracije pa sve do podjele resora od velike „savezne torte“ ali možda i pravljenja nekih novih kolača, tj. formiranja novih resora, ne bi li svi politički činioci koji bi formirali koaliciju bili „siti”, sve se to našlo na papiru…

Jamajka koalicija najvaljivana je kao politički eksperiment u ekonomski i politički najjačoj evropskoj zemlji. Iako nije ni približno završetku, slobodno se može zaključiti da se eksperimentiše i to programski, jer se radi o političkim subjektima koji putuju različitim trasama, ali im je destinacija ista, Berlin. Ono što je zajedničko svim tim putnicima jesu oblasti poput obrazovanja, digitalizacije, penzija i zdravstva.

Vođeni željom da po gotovo svim ekonomsko-socijalnim parametrima budu i dalje u vrhu ervopske liste, svi budući savezni partneri saglasni su da treba nastaviti još veća ulaganja u obrazovanje, istraživanja i izgradnju mreže brzog interneta. To i ne čudi jer zna Njemac da će ulaganje u ove segmente, donijeti dobru i stabilnu ekonomiju i socijalni sistem.

Iako Merkelovoj nije strano političko manevrisanje, ovakva koalicija nije do sad sjedjela u njenom kabinetu, ali i inače u Berlinu. I sama zna da je teško okupiti za istim stolom koaliciju njenog konzervativnog bloka Hrišćansko-demokratske unije (CDU) i Hrišćansko-socijalne unije (CSU), Partije slobodnih demokrata (FDP) okrenute biznisu i tradicionalno lijevo nastrojenih Zelenih.

Glavne tačke sporenja su imigraciona i klimatska politika. Konzervativci, predvođeni Merkelovom, žele da ograniče broj izbjeglica, dok Zeleni to kategorično odbijaju. Kancelarka Merkel, očigledno svjesna da je njena politika dobrodošlice doprinijela padu rejtinga političke skupine koju predvodi, a ne želeći da to prizna javno, zalaže se za ograničenja broja izbjeglica kojima Njemačka može biti novi dom.

To je prilično suprotno kalkulisanje od onoga koje je vršila u pređašnjem mandatu. Na drugoj strani, lideri Zelenih, Džem Ozdemir i Katrin Gering Ekart, kategorično odbijaju takvu politiku i ne žele ograničenja za migrante. Još nije u pregovorima jasno definisano ni šta će i dokle će proći tema spajanja porodica za izbjeglice, za šta se opet Zeleni zalažu, a stranke Unije odlučno protive. Kada je klima u pitanju, lopta je donekle spuštena, ali samo prijevremeno…

Partner Merkeline CDU, bavarska Hrišćansko-socijalna unija Horsta Zehofera u jednom dijelu je prihvatila nacionalne ciljeve o zaštiti klime, ali njih ne želi da ostvari zatvaranjem nuklearnih elektrana, već kroz veću energetsku efikasnost. Za zatvaranje nuklearki zalažu se Zeleni, koji su zarpavo iz antinuklearnog pokreta prerasli u stranku.

Kako i na koji način treba trošiti novac za Bundesver, ili njemačku vojsku jedno je od spornih pitanja. Dok se konzervativna kolaicija zalaže za povećanje budžeta za armiju od 180.000 vojnika, Zeleni su protiv toga. Mišljenja su da je budžet od 36,6 milijardi i više nego dovoljan za Bundesver, samo što tu sumu treba efikasnije koristiti.

Po ovom pitanju, Liberali Kristijana Lindera su saglasni sa njemačkim konzervativcima. Kada su vojska i vojna industrija u pitanju, Liberali i Zeleni imaju zajednički stav koji se odnosi na izvoz oružja. Smatraju da  treba obustaviti isporuke oružja na krizna područja. To, prema važećim smjernicama o izvozu, ionako nije dozvoljeno. I pored toga, Njemačka prodaje tenkove Saudijskoj Arabiji kao i ručno oružje Meksiku. Liberali  žele da se takav izvoz zabrani. Istu želju imaju i Zeleni koji se zalažu da se izvoz oružja u zemlje u kojima su evidentna teška kršenja ljudskih prava mora konačno, bez izuzetaka, zabraniti zakonom. Postavili su i zahtjev prema CDU-CSU da se kontrola nad izvozom oružja iz Ministarstva privrede prebaci na Ministarstvo spoljnih poslova. Glasine nisu baš najbolje ni kada je u pitanju podjela resora.

Za zajedničku valutu euro u narednom periodu, umjesto resora finansija, mogao bi odlučivati resor privrede. Spekulacije postoje da bi mogla biti formirana dva nova ministarstva, i to za digitalizaciju i ruralna područja. Velika borba, ili gotovo unutrašnji „Jamajka rat“ mogao bi nastati oko podjele dva najbitnija resora, energetike i spoljnih poslova. Sve su ovo mnogobrojne kočnice za formiranje vlasti na saveznom nivou, a mnogi vjeruju da se Jamajka zastava neće skorije „vijoriti“ u Berlinu. Ako pregovori ne rezultiraju kako je planirano, njemačka nacija će opet na birališta.

I u ovakvoj situaciji, optimistična pred očima javnosti, iako iza istih prilično sumnjičava, je kancelarka Merkel.

“Vjerujem da će tri političke stranke koje razgovaraju o formiranju nove koalicione vlade uspjeti da prevaziđu međusobne nesuglasice uprkos teškim pregovorima. Još uvijek mislim da na kraju možemo zajedno ako se potrudimo”, poručuje Merkel.

Izgledno je da će koalicija Unije morati da pristane na mnoge ustupke i kompromise, jer će joj ograničavanja građanskih prava i sloboda sa Liberalima i Zelenima biti, gotovo pa nemoguća. No, da su Jamajka partneri toliko suprotnih političkih stavova, govori i činjenica da ne postoje samo problemi FDP-a i Zelenih sa konzervativcima.

Veliki jaz, za mnoge i nepremostiv, postoji upravo između ova dva politička subjekta. Liberali stalno prigovaraju Zelenima da svojim rješenjima žele da obesprave građane, dok su za Zelene, FDP-ovci stranka koja prije svega traži mršavi državni aparat i koja daje prednost interesima privrede nad interesima naroda. Sve to upućuje da će ove dvije partije morati da „progutaju“ mnogo ksijelih i ljutih političkih zalogaja kako bi mogli vršiti vlast u Berlinu.

Ali, na meniju, doduše bez prevelikog prava izbora, najviše političkih jela, htjela to ili ne, moraće da proba i pojede niko drugi do Angela Merkel. Gledajući u prošlost i znajući da je dobar politički kameleon, njemačkoj „Majci“ to sigurno neće teško pasti jer je njen „politički želudac“ do sad sve uspješno svario.      

Komentariši

Top