Šta je to inflacija i kako sačuvati novac? | Ekonomist

Šta je to inflacija i kako sačuvati novac?

Sjećate li se priča da su neke stvari nekad bile i znatno jeftinije nego danas? Kada opšti nivo cijena u zemlji raste, to zovemo inflacijom. No, inflacija je još puno toga. Kada govorimo o inflaciji onda zapravo govorimo o možda i najvažnijem aspektu ekonomije, kako državne, tako i lične. Što bolje razumijevanje inflacije, ali i kako se protiv nje boriti, od esencijalne je važnosti za svakog pojedinca koji upravlja sa svojim novcem.

Zanimljivo je već u samom početku spomenuti kako mnogi smatraju da je inflacija pojava modernog doba, da je to nešto “nastalo” komplikovanjem globalne ekonomije. Nije tako – upravo suprotno, ljudska društva bore se s inflacijom već vjekovima. Postoje zapisi iz drevnog Rima koji opisuju kako cijena standarde vojne uniforme raste s vremenom.

Inflacija je često snažno pogađala srednjovjekovnu Evropu, naročito Španiju tokom 17. vijeka. No, početkom 20. vijeka dobili smo jedan neugodan novi fenomen – hiperinflaciju, odnosno toliko veliku inflaciju da su cijene često rasle i dvostruko u roku od svega nekoliko nedjelja, a ponekad i dana.

Javnost ima, poprilično opravdan, strah od inflacije. Kako i ne bi – bez da ste učinili išta loše novac u Vašem džepu, ili bilo gdje drugo, odjednom vrijedi manje.

Zadnjih decenija 20. vijeka inflacija je na prostoru razvijenih zemalja bila relativno niska, oko 2%, no kada je kasnih 70-ih u SAD-u narasla iznad 10% nastala je prava panika.

No, iako mnogi prihvataju ideju da cijene s vremenom rastu, većina ljudi ne razumije posve što tačno utiče na stvaranje inflacije, ko sve njome gubi, a ko dobija, i što se konkretno može učiniti kako bi se pojedinac zaštitio od inflacije. To su neka od ključnih pitanja kojima ćemo se danas baviti, nastavljajući pritom niz tekstova o novcu, njegovom razvoju i svojstvima.

Što je tačno inflacija?

Kada govorimo o inflaciji zapravo govorimo korelaciji kupovne moći Vašeg novca i konkretnog proizvoda koji želite kupiti za taj novac. Ako recimo jedan hleb danas košta 1 euro, a u idućem periodu mu cijena poraste na 2 eura, to znači da Vi sa jednim eurom – za koje ste do juče mogli kupiti cijeli hleb – sada, nakon što je hlebu skočila cijena, možete kupiti samo pola hleba.

Drugim riječima, vrijednost Vašeg novca više nije ono što je bila. Cijena hleba je rasla i rasla, ali Vaš novac je i dalje bio okruglih 1 euro, ni više ni manje. U takvom scenariju noćne more inflacija proždire Vaš novac “dok spavate”. To Vam se dešava upravo i sad, ali inflacija nije toliko velika pa stoga ne brinete previše. Ipak, ne bi škodilo o inflaciji znati što više, na vrijeme, tako da ako se desi veliki skok znate što Vam je činiti s Vašim novcem.

Kako smo već i istaknuli, inflacija u razvijenim zemljama iznosi u prosjeku oko 2%. To znači da onaj spomenuti hleb će u januaru koštati 1 euro, ali u decembru će porasti do 1,2 eura – ako bi inflacija u Crnoj Gori bila 2%.

Što stvara inflaciju?

Ukratko – razne pojave. Zanimljivo je da čak ni danas među ekonomistima nema konsenzusa po pitanju što je glavni uzročnik inflacije, ali postoji nekoliko vrlo jednostavnih i razumljivih teorija koje imaju smisla.

Sve se zapravo svodi na ponudu i potražnju. Ako dođe do velike potražnje za nekim proizvodom ili uslugom, cijena tog proizvoda ili usluge će rasti. Naime, proizvodi su po pravilu ograničeni, a ako ih svi žele, za sve nema – tada prodavac tog proizvoda odmah dolazi na lukavu ideju: povećaće cijenu i prodati sve onima koji taj proizvod najviše žele (ili imaju dovoljno novca da ga kupe). Drugim riječima – cijene rastu kada “previše novca lovi premali broj proizvoda”.

Ako potražnja raste brže od ponude, odnosno proizvodnje, doći će do rasta cijene. To se najčešće događa u brzo-rastućim ekonomijama, a jasno je i zašto: zahvaljujući rastu ekonomije imamo znatan broj porasta potencijalnih kupaca, ali ne i dovoljno proizvoda za sve njih.

Druga teorija slična je kao i prva, ali tu cijenu ne guraju prema gore kupci svojom potražnjom već proizvođač svojim potrebama. Naime, ako se nešto desi da odjednom proizvođač više nije u stanju za isti trošak proizvesti isti proizvod, bit će prisiljen da podigne cijene, u suprotnom bi ostao bez profita ili bi čak bio na gubitku.

Primjer, ako dođe do naglog poskupljenja brašna, zbog recimo elementarne nepogode, proizvođači hleba moraće da nabavljaju brašno po višoj cijeni, a onda im nema druge nego i kupcima dići cijenu kako ne bi bili na gubitku. Dakako, kao što i vidimo, na kraju uvijek ispašta najčešće kupac “ni kriv ni dužan”.

Razne stvari mogu natjerati proizvođače da dignu cijene, recimo porezi ili obavezno povećanje plata zaposlenima.

Treća teorija je vrlo zanimljiva i takođe ima smisla te je tek malo kompleksnija – riječ je o monetarnoj inflaciji. Dakako, dvije prethodne teorije posve su nam razumljive sada, odnose se na ponudu i potražnju, isto je i kod monetarne inflacije, ali ovdje se radi o ponudi: novca.

Naime, ako se u jednoj ekonomiji odjednom nađe previše novca, cijene proizvoda će ići gore. Zašto? Uzmimo to ovako – stavimo i novac u jednačinu ponude i potražnje. Mi želimo proizvode i usluge, zar ne? No, proizvođači tih dobara žele nešto drugo – naš novac! Kada otkriju da imamo svi skupa poprilično novaca, dići će nam cijene, odnosno stvoriti inflaciju – to se zove monetarna inflacija.

Dakako, inflaciju može izazvati i centralna banka ako u opticaj pusti previše novca. Po pravilu novi novac ne izaziva inflaciju, on je nužan u periodima ekonomskog rasta (kako bi otprilike u opticaju bilo isto novca koliko ima i dostupnih proizvoda i usluga), no, ako centralna banka pretjera i u opticaj pusti previše novca, doći će do problema.

Postoje razne škole koje tvrde da je ova ili ona teorija glavni uzročnik inflacije, no možemo se složiti kako sve tri utiču na stvaranje inflacije, zavisno od situacije i ekonomije.

Ko gubi, a ko dobija zbog inflacije?

Nije teško zaključiti ko su dobitnici i gubitnici u inflaciji. Oni koji su pozajmili nekome novac, biće gubitnici. Naime, osoba će im vratiti novac – isti iznos koji je i pozajmljen, ali će i vrijediti manje (jedan od razloga zašto posuđivač nameće kamate).

Po istom principu onaj koji je pozajmio novac je na dobitku jer novac koji vraća sada manje vrijedi.

Inflacija ipak pogađa štediše. Oročeni novac vrijedi sve manje i manje, osim ako novac nije oročen na računu koji će Vam isplaćivati kamatu koja je u većem postotku od inflacije (rijetko).

Inflacija takođe pogađa radnike koji imaju fiksne plate ili su na ugovoru koji ne uzima u obzir inflaciju. Poslodavcu je, dakako, najbolje praviti se “blesav” na pojam inflacije jer to znači da iz mjeseca u mjesec zapravo svog radnika plaća sve manje i manje. Radnik koji pak nije svjestan učinka inflacije osjetiće to na način da će uočiti kako mu sve više i više opada životni standard.

Ima još dosta primjera dobitnika i gubitnika, ali i nekih vrlo zanimljivih koji Vam možda i nisu pali na pamet, recimo trošak cjenovnika i fizičkih naljepnica ili drugih oznaka za cijene. Iako zvuči trivijalno, trošak je zapravo popriličan i  snosi ga cijela ekonomija. Ako recimo imate prodavnicu i zbog inflacije morate odjednom povećati cijenu svih Vaših proizvoda (jer u suprotnom gubite novac), to je popriličan posao!

Šta je to deflacija?

Isto što i inflacija samo obrnuto, odnosno u negativnom predznaku. To znači da vrijednost novca raste, a cijene padaju. Zvuči odlično, zar ne? Nažalost, nije tako. Naime, deflacija se tipično javlja u trenutku recesije, ekonomske krize i može dovesti do duboke krize ili čak depresije.

Razlog tome je tzv. deflacijska spirala – cijene idu dolje, ali zašto biste Vi trošili svoj novac danas kad osjećate da bi sjutra mogle vjerovatno još i više pasti? Naime, svaka Vaš euro sjutra će vrijediti još više – svjesni ste trenda i čekate s kupovinom. I što se dešava onda? Ljudi masovno prestaju kupovati, čuvaju svoj novac na gomili i čekaju da cijene još padnu, i padnu, i padnu… i zajedno s time raspada se i ekonomija jedne države, dolazi do sve većeg zatvaranja prodavnica, ljudi dobijaju otkaze, a porast nezaposlenosti ostavlja ekonomiju s još manjim brojem potencijalnih kupaca i spirala se nastavlja.

Hiperinflacija

To je ona opasna. U principu, ako ste pošteni marljivi građanin, ne želite se naći na prostoru hiperinflacije. Tipično hiperinflacija je inflacija koja skače i po više od 50% u mjesec dana. U ekstremnim slučajevima hiperinflacija razara monetarni sistem pojedine zemlje, a možda i cijelu njenu ekonomiju – u takvim strašnim scenarijima svašta se može desiti.

Jedan od najboljih, i najtragičnijih, primjera hiperinflacije svakako je onaj u Weimarskoj Republici, odnosno u Njemačkoj nakon Prvog svjetskog rata – 1923. inflacija je skočila za čak 2,500% u samo mjesec dana! Mnogi se slažu kako je upravo ovaj ekonomski haos omogućio kasnije Hitleru da osvoji vlast.

Strašna hiperinflacija pogodila je i afričku državu Zimbabve, gdje se dogodilo to da je centralna banka morala štampati novčanice od 100 milijardi zimbabveanskih dolara koji su vrijedjeli svega nekoliko američkih.

Među zemljama koje su tokom 20. vijeka takođe bile pogođene hiperinflacijom su i Argentina i Mađarska.

No, hiperinflacija koja se na ovim prostorima daleko najbolje pamti je ona jugoslavenska 80-ih godina. Inflacija u Jugoslaviji rasla je ovim tempom: 1980. – 30%, 1981. – 46%, 1984. – 53%., da bi već početkom 1985. iznosila oko 70%. Što to znači? To znači da su padale penzije, da je padao životni standard i da, ako se nešto brzo ne učini, doći će do nekakve eksplozije. Kao što i znamo, došlo je.

No, nakon raspada Jugoslavije i izbijanja rata u Hrvatskoj, na prostoru onog što je ostalo od formalne Jugoslavije, odnosno na prostoru Srbije i Crne Gore, izbija jedna od najžešćih hiperinflacija u istoriji. Tačnije, druga najveća u istoriji i druga najduža u istoriji. Možda Vas iznenadi podatak da je bila još gora nego ona “slavna” u Weimarskoj Republici 1922-1923.

Kako smo već i konstatovali, hiperinflacijom obično smatramo inflaciju iznad 50%. Ova je krenula s oštrim rastom 1992. da bi dostigla vrhunac u januaru 1994. – inflacija je tada iznosila 313 milijona % (!). Jedino se u Mađarskoj desila veća inflacija, 1946. godine.

O svim ovim uzrocima, naročito o hiperinflaciji koja je počela gušiti Jugoslaviju nakon smrti Tita, moglo bi se jako puno govoriti i vjerovatno je bolje da se time bavimo u nekoj od idućih tema.

Iako su strašne hiperinflacije tragedija društava, može li se na njima i profitirati? Da, neki to i čine – ako ste sigurni da će neki prostor zadesiti hiperinflacija, ako ste posve sigurni, onda u toj zemlji uzmete što veći kredit – potrošite taj novac kako Vam je volja i čekate na dolazak hiperinflacije. Kada stigne, vratite cijeli kredit za “sitniš”.

Kako se odbraniti od inflacije?

Imajući u vidu da je inflacija nešto što u potpunosti pogađa cijelu ekonomiju, možda Vam izgleda kao da od nje nema spasa – jednostavno moramo prihvatiti da ako želimo živjeti u relativno stabilnoj ekonomiji naš će novac gubiti na vrijednosti. No, nije uvijek tako.

Imajući u vidu sve što smo danas spomenuli bez obzira kako inflacija nastaje, koje su korelacije između ponude, potražnje, proizvodnje i drugih faktora, možete li pogoditi koja investicija, prema nekoj logici, može čuvati Vaš novac od destruktivnih učinaka inflacije?

Neki će reći da zlato u principu vrlo dobro čuva od inflacije, no vodeći se nekim od temeljnih uzročnika inflacije, logika nam nalaže da su najbolja zaštita od inflacije – dionice. Zašto dionice? Zato jer kupovinom dionica zapravo kupujete udio u kompanijama, a one će vjerovatno prve reagovati na poremećaje u inflaciji i koordinirati svoje poslovanje skladno tome. Dakako, morate paziti čije dionice kupujete, ali i imati na umu da u trenutku pojačane inflacije te dionice neće imati “pravu” vrijednost (kao i mirno vrijeme). Rješenje? Imati dio novca u dionicama prije nego se inflacija desi i nadati se da će se kompanije najbolje prilagoditi.

Za kraj

Sada kada smo naučili neke osnove vezane uz inflaciju, možemo se upustiti u dalja istraživanja u narednim tekstovima. Ovdje smo se dotakli prije svega osnova dok neke segmente nismo ni spominjali – primjera radi kako država može uticati na smanjenje inflacije, odnosno kakvu monetarnu politiku treba voditi – jer njih možemo bliže proučiti u nekom drugom segmentu.

Za kraj valja još jednom istaknuti važnost inflacije i njenog praćenja. Tek manji broj ljudi to čini, a ako počnete bićete u prednosti. Postoje poprilično precizne prognoze koje Vam mogu reći kako će se inflacija kretati u narednom periodu. To može poprilično uticati na Vaše odluke.


advance.hr Antun Roša

Redakcija
Redakcija
Redakcija Ekonomista donosi ekonomske i poslovne vijesti iz Crne Gore i svijeta, doprinosi promovisanju dobrih poslovnih praksi i razvijanju preduzetničke svijesti.

Komentariši

Top