Šta je razlog ekonomskih tenzija Japana i Južne Koreje? | Ekonomist

Šta je razlog ekonomskih tenzija Japana i Južne Koreje?

Japan je nedavno pooštrio ograničenja na izvoz Južnoj Koreji u materijalima koji se koriste u visokotehnološkoj opremi obrazloživši to pitanjem nacionalne sigurnosti, no čini se da je spor ukorijenjen u ratnom neslaganju starom decenijama.

Tokio i Seul ušli su u trgovinski spor koji prema ocjeni stručnjaka predstavlja uznemirujući momenat za globalnu ekonomiju i sigurnost, nakon što je Japan ograničio izvoz materijala ključnih za južnokorejsku industriju visoke tehnologije zbog zabrinutosti za “nacionalnu sigurnost” – što se sve češće koristi kao argument za trgovinska ograničenja – čime je pogoršan ionako loš odnos između dvije zemalje koji traje još iz perioda Drugog svjetskog rata, pišu svjetski mediji.

Dva američka saveznika na sjeveroistoku Azije su u oštrom sporu – ne s Kinom ili Sjevernom Korejom, već međusobno. Od početka jula, kada je Japan ograničio izvoz ključnog materijala koji se koristi u južnokorejskoj visokotehnološkoj industriji, između dvije zemlje eskalirao je rat riječima.

Ako se to nastavi, ili pogorša, trgovinski spor bi mogao da podrije ekonomske odnose dvije zemlje, ali i da omete globalnu industriju pametnih telefona baš uoči dugoočekivanog izlaska telefona pete generacije, piše The Foreign Policy.

Japan je 1. jula objavio da će ograničiti izvoz u Južnu Koreju tri hemikalije koje se koriste za izradu poluprovodnika i ravnih ekrana – ključnih dijelova pametnih telefona i druge napredne tehnologije. U odnosu na trgovinski rat SAD i Kine, ovdje je zahvaćeno samo nekoliko proizvoda. Ali potez Japana je ciljan: Južna Koreja je najveći proizvođač čipova, dok je Japan najveći snabdjevač hemikalija koje se koriste u njihovoj proizvodnji.

Dvije sedmice nakon što je počeo spor, malo je naznaka o ublažavanju, ocjenjuje časopis. Gotovo šestosatni sastanak japanskih i južnokorejskih zvaničnika u petak bio je toliko oštar da dvije strane raspravljaju šta je rečeno i kako treba opisati sastanak.

Južnokorejski predsjednikMun Dža In je u ponedjeljak upozorio da je trgovinski sukob “razbio okvir ekonomske saradnje” koja traje pola vijeka. Takođe, u ponedjeljak, Svjetska trgovinska organizacija (STO) dobila je žalbu Južne Koreje o, kako tvrdi Seul, nepoštenim japanskim trgovinskim praksama.

Zvanično, Japan je zabrinut za “nacionalnu sigurnost” u vezi s tehnološkim izvozom u Južnu Koreju, dok nezvanično, Drugi svjetski rat i dalje baca ružnu sjenku, ocjenjuje Forin polisi ističući kako većina stručnjaka vjeruje da se rat u tehnološkoj trgovini konkretno tiče južnokorejskog gnjeva zbog prisilnog rada u vrijeme japanske okupacije i onim što mnogi u Južnoj Koreji vide kao nespremnost Japana da potpuno prizna ratne aktivnosti u zemlji ili da se iskupi.

Čini se da je neposredni okidač trgovinskog rata sudski slučaj u Južnoj Koreji krajem prošle godine, u kojem je presuđeno da je najveći japanski proizvođač čelika Nippon Steel koristio prisilni rad tokom rata te je određeno da kompanija treba isplatiti naknade preživjelim Južnokoreancima po 89.000 američkih dolara.

U sličnom slučaju prošle godine presuđeno je protiv Micubišija (Mitsubishi Heavy Industries), dok se na nižim sudovima razmatraju slučajevi protiv desetine drugih japanskih firmi. Japan tvrdi da je dao naknade novčanim poravnanjima po sporazumu iz 1965. kojim su uspostavljeni diplomatski odnosi, ali južnokorejski sudovi to ne vide tako.

Visoke ograde za loše susjede

Japan i Koreja, čija uvjerenja o Kini kao dobrom susjedu su sve manja, trebali bi napornije raditi na produbljivanju međusobnih veza, no nedostatak trgovinskih razmjena i investicija, te slabe migracije stanovništva između njih dovele su do hladnih odnosa i učinile ih lošim susjedima, napisao je Dejvid Fikling, kolumnista Blumberga.

Iako su obje zemlje sjeveroistočne azijske demokratije koje imaju bliske vojne i ekonomske veze sa SAD, snažan izvoz elektronike, automobila i kulturnih proizvoda, između naroda Japana i Južne Koreje ne postoji jaka veza, najviše zbog nesuglasica oko naslijeđa japanske 35-godišnje kolonizacije Korejskog poluostrva okončane 1945. godine.

Bilo bi logično da su dvije velike i susjedne ekonomije usko integrirane, ali je izvoz Japana u Koreju daleko manji nego što bi gravitacioni model to mogao predvidjeti, a isto vrijedi i u suprotnom smjeru, ističe Fikling dodajući kako je samo 7,5 odsto od ukupne trgovine Južne Koreje usmjereno na Japan, što čini Evropsku uniju, SAD i Kinu njenim važnijim partnerima, dok je u drugom smjeru slika još dramatičnija.

Slična je i statistika stranih direktnih investicija , navodi se u tekstu uz napomenu kako su zalihe južnokorejskih sredstava u Japanu u 2012. godini iznosile oko 1,8 odsto od ukupnog iznosa izvezene robe što je manji iznos nego što se moglo naći u Kanadi, Vijetnamu, Indiji ili Njemačkoj – ne spominjući SAD, Kinu i Hong Kong. Japanske investicije u Južnoj Koreji, slično tome, iznose oko 2,5 odsto od ukupnog iznosa, daleko iza Brazila, Tajlanda, Singapura ili Australije.

Ljudski faktori također naglašavaju hladne odnose – više Japanaca migrira u UK, Australiju i Bruneje nego u Južnu Koreju. S druge strane, navodi Blumberg, Koreanci predstavljaju najveću migrantsku grupu u Japanu ali se tamo suočavaju s predrasudama. Nadalje, ističe se u tekstu, više Japanaca je odlazilo na odmor u Južnu Koreju 2009. godine nego 2018., odnosno od ukupnog broja posjetilaca u Južnoj Koreji, Japanci čine tek jednu petinu.

Više koristi za Kinu

Japan i Južna Koreja su veliki izvoznici proizvoda poput čipova i pametnih telefona i eskalacija njihovog trgovinskog spora mogla bi biti loša vijest za globalnu tehnološku industriju, ali i za potrošače koji bi na kraju mogli plaćati više za proizvode, ističe američki televizijski kanal CNBC.

– Razvoj koji sada vidimo je uznemirujući i beskoristan za globalno ekonomsko raspoloženje. Za početak, već imamo mnogo toga oko trgovinskog rata između SAD-a i ostatka svijeta  – izjavio je za ovu američku televiziju Taimur Baig, glavni ekonomista DBS Group Research, dodajući kako će se teško obnoviti povjerenje koje su japanske i južnokorejske kompanije stekle godinama gradeći “zamršene” lance snabdijevanja tehnologijom.

Na potencijalni poremećaj u lancu snabdijevanja upozorava i Troj Stengaroun, iz Korejskog ekonomskog instituta Amerike, koji tvrdi da bi cijene visokotehnoloških proizvoda mogle porasti ako bi južnokorejski proizvođači smanjili proizvodnju kao rezultat japanskih trgovinskih ograničenja, a da bi nedostatke u snabdijevanju tehnološkim dijelovima potencijalno mogle zaustaviti kineske kompanije.

– U vrijeme kada su Sjedinjene Države izrazile zabrinutost oko kineskih tehnoloških kompanija, spor između Japana i Koreje stvara prostor na tržištu za (kineske) firme koje podupire država, kako bi se uspostavile kao potencijalni igrači – rekao je on CNBC-u .

Nacionalna sigurnost kao opravdanje

Šinzo Abe je na samitu G20 snažno branio globalni trgovinski poredak, slobodnu i otvorenu ekonomiju kao temelje globalnog mira i napretka, ali je dva dana kasnije postao posljednji u nizu lidera koji je zadao udarac slobodnoj trgovini, napisao je Njujork tajms.

Tokio je ograničio pristup Južne Koreje japanskim hemikalijama koje su ključne za elektroindustriju te zemlje, navodeći neodređenu zabrinutost za nacionalnu sigurnost – te se tako pridružio SAD, Rusiji i drugim zemljama koje koristi nacionalnu sigurnost kao opravdanje za trgovinske barijere, ističe list dodajući kako su se takvi argumenti ranije rijetko navodili, jer trgovinski sporovi mogu izmaći kontroli i trgovinski ratovi mogu postati češći.

Po nekima, izgleda da japanski premijer koristi uputstva iz Trampove knjige – pretvarajući trgovinu u batinu, ocjenjuje Njujork tajms navodeći kako su japanski zvaničnici rekli da su neke južnokorejske kompanije neprikladno upravljale hemikalijama, koje potpadaju pod kategoriju “kontrolisane robe”, što znači da imaju potencijalnu vojnu upotrebu. Zvaničnici nisu naveli imena kompanija niti načine kako je roba neprikladno korištena.

Potez Japana ističe izazov po globalna trgovinska pravila koja su bila u osnovi decenija trgovinskog i ekonomskog rasta. Poslije Drugog svjetskog rata uspostavljena su pravila kako bi se izbjeglo ponavljanje trgovinskih ratova koji su pogoršali Veliku depresiju. Ali su postojala izuzeća, između ostalog ograničenja u ime nacionalne sigurnosti, objašnjava list. Godinama su vlade nerado koristile izuzeća pošto je ideja “nacionalne sigurnosti” otvorena za interpretacije što može dovesti do zloupotreba, piše Njujork tajms i dodaje da se sada sve više zemalja poziva na ta izuzeća.

Tramp je evropske i japanske automobile označio prijetnjom po nacionalnu sigurnost, na koju se pozivao i protiv Meksika zbog imigracije. Rusija se pozvala na nacionalnu sigurnost u uvođenju ograničenja saobraćaja s Ukrajinom, dok su prošle godine Saudijska Arabija, Bahrein i UAE time opravdali svoju blokadu Katara.

Uloga SAD

U Aziji se razvija kriza na koju malo ko obraća pažnju i čiji sukob prijeti ne samo mreži saveznika SAD, već i regionalnom miru i globalnom lancu snabdijevanja, a SAD su jedini akter koje mogu riješiti problem, napisao je za Vašington post u rubrici “Mišljenja” Ivan Medeiros, profesor Azijskih studija na Univerzitetzu Džordžtaun i član Vijeća za nacionalnu sigurnost u Obaminoj administraciji.

Geopolitički i ekonomski troškovi sukoba su značajni i rastu a argumenti obje strane imaju validnost, ali oni kratkovido štete širim diplomatskim i ekonomskim interesima, ocjenjuje Medeiros i ističe da je kohezija saveza ključna za strategiju SAD na sjeveroistoku Azije, gde sigurnosni izazovi Sjeverne Koreje i Kine zahtijevaju da Vašington i njegovi saveznici održe jedinstvo.

S posljednjim tenzijama, trilateralna odbrambena saradnja potrebna za pripremu od agresije Sjeverne Koreje praktično je prestala, navodi autor teksta i dodaje kako tu činjenicu koriste i Sjeverna Koreje i Kina, koje odvojeno i paralelno pokušavaju udaljiti Južnu Koreju, Japan i SAD.

Ako saveznici SAD uđu u otvorena ekonomska ograničenja, te mjere bi mogle pokrenuti ciklus odmazdi koje bi destabilizovale regionalnu trgovinu i globalni lanac snabdijevanja, ukazuje Medeiros i dodaje da SAD mogu i treba da djeluju, ali diskretno – jer je Vašington jedini akter kojeg slušaju obje strane.

Tramp bi trebalo da pozove dva lidera i potakne ih da prekinu spor i počnu razgovarati, jer je, navodi se u tekstu, sada dobro vrijeme da Bijela kuća pokaže liderstvo ukazujući saveznicima na napravljenu štetu, ali i na činjenicu da su u pitanje dovedeni širi strateški interesi.

____________________________________________________________________________

Izvor: RSE

Redakcija
Redakcija
Redakcija Ekonomista donosi ekonomske i poslovne vijesti iz Crne Gore i svijeta, doprinosi promovisanju dobrih poslovnih praksi i razvijanju preduzetničke svijesti.

Komentariši

Top