Šta čeka Angelu Merkel nakon izbora? | Ekonomist

Šta čeka Angelu Merkel nakon izbora?

Više mjeseci su oči cijele Evrope, ali i šire međunarodne zajednice bile uprte u Berlin. Razlog je bio sasvim jasan, a stoji u tome da je vladala opšta znatiželja ko će u narednom četvorogodištu voditi ekonomski, ali za sad i politički, najmoćniju evropsku državu. Nakon dugo vođene kampanje i konačno održanih izbora u Njemačkoj, koalicija CDU-CSU koju predvodi aktuelna kancelarka Angela Merkel odnijela je još jednu pobjedu. Demohrišćani okupljeni oko njemačke “Majke”, kako je Merkelova nazvana zbog svoje moći i uticaja, osvojila je na saveznim izborima 33,5% glasova onih Njemaca koji su izašli na birališta. Bila je to nesumnjiva potvrda da će ona i u narednom periodu ostati da sjedi u kancelarskoj fotelji, u Berlinu. Odmah nakon proglašenja prvih rezultata izbora, realno sagledavajući iste, oglasila se i Merkelova, potvrđujući da oni nisu na zadovoljavajućem nivou, bar što se tiče koalicije koju je predvodila. Sa druge strane, nije propustila priliku da saopšti naciji da će i dalje biti na čelu njemačke vlade.

– Mi smo se nadali boljem rezultatu. Iza nas leži zakonodavni period koji je bio izazovan, ali mi je drago što smo postigli strateške ciljeve naše kampanje. Jasno je, mi smo najjača snaga i imamo nalog da napravimo vladu. I da napomenem, bez nas nije moguće formirati vladu – poručila je jasno stara-nova kancelarka Merkel.
Ono što je bilo vidljivo tokom kampanje, potvrdilo se na izborima, a to su duboke podjele u njemačkom društvu. To je ono što je zabrinulo mnoge političke lidere, ali ponajviše Angelu Merkel jer je ona neko ko je i ko će i dalje nositi teret najtežih političkih odluka.


Vraćanje ekstremno desničarskih snaga u Bundestag, poslije 50 godina, odmah je napravilo problem za Merkel, većinu ostalih političara, ali i znatan dio građana Njemačke. Desničarska Alternativa za Njemačku (AfD) je tokom kampanje djelovala bučno, ultranacionalistički i rasistički. Pored toga, AfD otvoreno negira klimatske promjene i zdušno se zalaže za to da Njemačka mora prestati da se izvinjava za nacističku prošlost. Desničari ili nacisti, kako ih nazivaju protivnici bili su pravi šok saveznih izbora. Osvojivši 13,5% glasova, Alternativa za Njemačku nije očekivala da će biti, po jačini, treća politička snaga posle Demohriščana i SPD Martina Šulca koja je ostvarila najgori rezultat u poslednjih 80 godina, dobijajući povjerenje svega 20% Njemaca.

– Želimo održati jaku Evropsku uniju i napraviti detaljnu analizu zašto je AfD dobio tako veliki broj glasova. Obećavam da ću „dobrom politikom“ pokušati pridobiti glasače koji su dali svoj glas radikalno-desničarskoj stranci AfD – bila je jasna kancelarka Merkel.

Time je ona, po svemu sudeći, indirektno najavila ono što će biti njena glavna „državnička glavobolja“ u narednom mandatu, ali čak i u pregovorima oko formiranja vlasti. Migrantska kriza i prijem izbjeglica su glavne tačke sporenja vladajućih Demohrišćana i Alternative za Njemačku, budući da se zna da je upravo Njemačka na čelu sa Merkelovom, jasno stala na stranu izbjeglica i otvorila vrata za njih skoro 1.500.000. Izazvalo je to pozitivne reakcije raseljenih lica iz Sirije, Iraka, Avganistana i drugih spornih regiona. Tako je i sama kancelarka u kampanji igrala na tu kartu, jer se intenzivno obraćala anti-imigrantskom pokretu. To je uslovilo da pitanje imigracije oblikuje njemačku predizbornu kampanju i političku scenu. Dakle, prvi i glavni problem sa kojim će se suočiti Merkelova jeste drastično pomjeranje njemačke političke scene udesno. Sama izborna noć je potvrdila da se u pojedinim djelovima države građani otvoreno protive politici koju zastupa ekstremno desna Alternativa za Njemačku, jer su organizovani protesti u Berlinu i Frankfurtu. Mogli su se videjti natpisi poput „Nacističke svinje“ i „Cijeli Berlin mrzi Afd“, a letjele su i flaše i kamenice. Iz Jevrejske zajednice su saopštili „da AfD budi najgora sjećanja na njemačku prošlost“.

Kancelarka je otvoreno pozvala sve da razgovaraju o sastavu nove izvršne vlasti, ali je izvjesno da će u opoziciju otići njeni doskorašnji koalicioni partneri, a to su Socijaldemokrate Martina Šulca, uprkos pozivu Merkelove da pregovaraju o formiranju „Velike koalicije“. Takva Šulcova najava ne ostavlja Angeli Merkel previše postizbornog manevrisanja, a najizvjesnije je pravljenje tzv. „Jamajka koalicije“ sa sestrinskom partijom CSU, Liberalima iz FDP koji imaju 10,5% i Zelenima koji su osvojili 9% glasova. Ovakva koaliciona koncepcija nikada nije postojala na saveznom nivou i čini se jednom od najzanimljivijih. Eto za kancelarku novog problema… To bi, kako sada stvari stoje, osujetilo planove Njemačke i Francuske, odnosno Merkelove i Makrona, o reformi eurozone ali i jačanju EU. U prilog tome govori činjenica što su se Liberali u kampanji oštro usprotivili planu dvojca Merkel-Makron o proširenju budžeta eurozone, od koga bi čak 60 milijardi eura otišlo Francuskoj. Iako su Zeleni isticali više puta da je jača Evropa prioritet njihove stranke, FDP-ovci Kristijana Lindnera protive se daljim integrativnim koracima na evropskom nivou.

– Biće tu stranka koja će govoriti “ne”, druga koja će govoriti “da” i oprezna kancelarka, a to nisu idealni uslovi za francusko-njemačko zajedničko djelovanje – smatra Tomas Klajne Brokhof iz Maršalovog fonda u Berlinu.

– Kad je riječ o Evropi, FDP nije tako daleko od AfD-a u nekim pitanjima. Budu li primijenjene sve njihove ideje, ponovo ćemo biti uvučeni u krizu eura – ocjenjuje visoka funkcionerka Zelenih Franciska Brantner.

Samim tim, to bi dodatno otežalo funkcionisanje ove koalicije, ukoliko bude formirana vlast na saveznom nivou u ovom obliku. To će prouzrokovati i probleme Angeli Merkel u vođenju ekonomske politike, gdje je kancelarka navikla da ima posljednju riječ. Nju će posebno mučiti i pitanja poput budućnosti eura, vraćanja povjerenja građana u rad automobilske industrije, kao jedne od primarnih u Njemačkoj, ali i pitanja zabrane upotrebe popularnih „dizelaša“ i njihovom protjerivanju sa njemačkog tržišta. Kancelarku Merkel tokom ovog mandata brinuće i globalna pitanja. Suočavanje sa rastom terorizma, novi nuklearni dogovori, ali možda i revizija nekih ranijih, pitanja odnosa Njemačke sa Rusijom i Turskom, već je čekaju na njenom kancelarskom stolu.

Da li će kao i uvijek odlučno stati nagomilanim, unutrašnjim i spoljnim problemima, oči u oči i hoće li biti dosljedna svojim stavovima kao i u prethodnih dvanaest godina svoje vladavine, pokazaće naredni period. Nešto skorije će se vidjeti kako će biti vođeni pregovori za formiranje savezne vlade i da li je „Jamajka koalicija“ jedino realna. Pitanje vremena i daljeg djelovanja je i to da li će Merkelova pomoću četvrtog mandata uspjeti da povrati predizbornu podršku i moć. Jedno je sigurno, imaće pune ruke posla i konstantnu „glavobolju“, radi održavanja i ojačavanja svoje reputacije, a ugleda Njemačke u Evropi, pa i cijelom svijetu.

Komentariši

Top