Slovenija i Hrvatska – postarbitražne varnice | Ekonomist

Slovenija i Hrvatska – postarbitražne varnice

Od dva oka u glavi, do dva roga u vreći… Tako se najbolje može opisati odnos nekadašnjih jugoslovenskih republika, a od početka devedesetih susjeda, Hrvatske i Slovenije. Više od četvrt vijeka, dakle od raspada SFRJ, dva susjeda imaju neriješena teritorijalna i imovinska pitanja. Većina tih pitanja uglavnom ni danas nije riješena, što je bio povod za višedecenijska diplomatska i politička trvenja između Ljubljane i Zagreba. Ni jedna od strana onoj drugoj nije ostala dužna. Slovenija, koja je od svih jugoslovenskih država uvijek bila više koraka naprijed, u svemu, imala je u pomenutim trvenjima prednost. U procesu pristupanja Hrvatske EU, Slovenija je nametnula desetomjesečnu blokadu susjedima, optužujući ih za „krađu teritorije“. Hrvati godinama tvrde da Slovenija želi dio hrvatske teritorije, dok Slovenci tvrde da Hrvatska želi dio njihove teritorije. Ni pritisci, ali ni sugestije sa Zapada nisu previše uticali ni na jednu od obje strane u sporu da uđu u postupak arbitraže i zatvore pitanja koja opterećuju njihove bilateralne odnose. Slovenija, koja je uvijek vodila u diplomatskoj utakmici, godinama je odbijala rješavanje spornih pitanja uz arbitražu treće strane.

Nakon potpisivanja Sporazuma o arbitraži, koji je trebao riješiti komšijski problem konačno je nakon lobiranja obje strane u vezi sastava i mjesta održavanja i vijećanja arbitražne komisije, sastavljena ista 2012. godine, sa sjedištem u Hagu. Glavna tačka sporenja Slovenije i Hrvatske  je kopnena granica na nekoliko mjesta, kao i morska granica površine 19 kvadratnih kilometara na sjeveru Jadranskog mora u Piranskom zalivu, kako ga zovu Slovenci, ili Savudrijskoj vali, kako je ovo mjesto poznato u Hrvatskoj. Zastupnici sa obje strane granice su u Hagu iznosili pred međunarodnom arbitražnom komisijom svoje argumente, ali stvari nisu predaleko odmakle sa početne tačke.

Štaviše, situacija koja se dogodila u julu 2015. godine dovela je spor do tačke usijanja, a tada je izbio svojevrsni ne regionalni, već međunarodni diplomatski skandal. Naime, Hrvatska je došla do saznanja „da je postupak izašao iz svojih standardnih okvira i da postoje indikacije da je predsjednik komisije, sudija Žilbert Gijom, sve podatke o toku postupka dojavljivao slovenačkim diplomatama“. Zvanični Zagreb je tada tvrdio da je na temelju toga sudija Gijom dogovarao sa Ljubljanom dalju taktiku uticaja na ostale sudije kako bi Slovenija dobila ono što želi, a to je najmanje dvije trećine Piranskog zaliva. Usljed svih dešavanja, kriza se produbila pojavom audio snimka u hrvatskim medijima. Iz transkripta razgovora između  člana Arbitražnog suda Jerneja Sekoleca i zastupnice Slovenije pred sudom, Simone Drenik iz Ministarstva vanjskih poslova, jasno se vidi da je zastupnici Drenik član suda Sekolec prenosio detalje iz povjerljive rasprave predsjednika Gijoma i ostalih arbitara. Nakon ovog presedana koji je uzdrmao ne samo regiju, već i EU, Hrvatska se odlučila na korak napuštanja postupka i najavila da njegove odluke, po okončanju, neće poštovati.

U junu ove godine, arbitri su nakon više godina objelodanili odluku koja je donijeta. Prema toj odluci, Slovenija je dobila tri četvrtine Piranskog zaliva. Takođe, odlukom je određeno područje kroz hrvatske teritorijalne vode, kojim se Sloveniji omogućava pristup međunarodnim vodama. Ovakva odluka odmah je izazvala žestoke i burne reakcije Zagreba.

– Prva i glavna poruka vlade je da je ovakva odluka za Hrvatsku, odluka koja nas ni na koji način ne obavezuje, niti namjeravamo primjenjivati njen sadržaj. Hrvatska ima načine da štiti svoju teritoriju i svoje interese – odmah je kategorično poručio hrvatski premijer Andrej Plenkovi

Sa njim se odmah saglasila predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović.

– Hrvatska ne priznaje arbitražnu presudu jer je Slovenija proces kontaminirala i upravo je to zaštita međunarodnog prava jer se ne mogu na lažima i varanju temeljiti odluke i presude – saopštila je prva dama Hrvatske.

Javnost u Sloveniji, kako politička, tako i stručna, bila je podijeljena povodom donošenja ovakve odluke, jer smatraju da im pripada više nego što im je dodijeljeno. Svakako, zvanična Ljubljana je saopštila da se mora poštovati takva odluka i da je u Zagrebu moraju implementirati.

– Slovenija ostaje kod stava da odluku arbitražnog suda o hrvatsko-slovenačkoj granici treba sprovesti – saopštio je premijer Slovenije Miro Cerar.

Usljed pogoršanja već narušenih međudržavnih odnosa, Slovenija nije dugo oklijevala, pa je opet diplomatski kaznila Hrvatsku, blokirajući njeno učlanjenje u OECD (Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj). Situacija se dodatno zaoštrila kada su se iz Ljubljane čule prijetnje mogućeg zveckanja oružjem. U međuvremenu je predsjednik Odbora za pitanja odbrane u slovenačkom parlamentu, Žan Mahnič iz Slovenačke demokratske stranke Janeza Janše, potvrdio da će se odžati zatvorena sjednica odbora spremnosti radi sprovođenja arbitražne presude o granici. Uzaludan je bio apel premijera Cerara da je održavanje takve sjednice “potpuno neprimjereno i da ta tema šalje krive signale o Sloveniji koja želi da do primjene arbitražne odluke dođe na miran način, odnosno političkim sredstvima.“

Zaoštrena situacija sa državnog, zvaničnog nivoa se prenijela i među građane koji žive i rade u području Piranskog zaliva, odnosno Savudrijske vali, a koji se većinom bave ribarstvom. Tako ribare, kada isplove kako bi ulovili ribu, čuvaju patrolni, policijski brodovi sa hrvatske strane, a sa slovenačke pored brodova, nadlijetanje helikoptera je neizostavno. Zabilježeno je i par inicdentnih situacija i varničenja između samih ribara, ali oni strahuju da će ih biti i više jer ribolovna sezona tek počinje.

– Ja kao ribar vidim da će tu biti još većih problema – kaže Zlatko Novogradec, ribar sa slovenačke strane, odnosno iz Piranskog zaliva.

Kako će se dalje odvijati rješavanje problema i da li će uskoro stanovnici spornog pograničnog područja konačno saznati u kojoj se državi nalazi njihova imovina, odnosno da li im se kuća nalazi u Sloveniji, a pomoćni objekti u Hrvatskoj ili je u pitanju teritorija samo jedne države, ostaje da se vidi. Do daljnjeg, ribari sa obje strane zaliva će isplovljavati u ulov, sasvim je sigurno, uz napetost ali i pratnju policije, jer su i jednima i drugima, i Zagreb i Ljubljana, obećali zaštitu. Do razriješenja krize, ribari će svoje mreže plesti prema politički ispletenoj mreži svojih strana.

 

Komentariši

Top