SAD antirekorder u uvođenju sankcija | Ekonomist

SAD antirekorder u uvođenju sankcija

Samo za posljednjih 15 dana SAD su uvele sankcije dvijema državama sa najvećim zalihama energenata na svijetu.

Ako se tome doda i Rusija kojoj se već na mjesečnom nivou uvode nove i nove ograničavajuće mjere, dolazimo do rezultata da se trećina svjetskih zaliha nafte i gasa nalazi pod američkim sankcijama. Čemu sve to vodi?

Svjedoci smo novog načina poslovanja u svijetu koji kreiraju SAD. Slobodno tržište, čiji su one bile glavni zaštitnici, praktično više ne postoji. Sankcije i ultimatumi su svakodnevnica, piše Sputnik.

Generalni direktor francuskog naftnog giganta „Total“ Patrik Pujan smatra da je naftno tržište „stupilo u novi svijet u kojem geopolitika najviše utiče na cijenu nafte“.

Sjedinjene Države su 8. maja izašle iz nuklearnog sporazuma sa Iranom i uvele sankcije toj azijskoj državi čije zalihe nafte se procjenjuju na 9 odsto svjetskih zaliha. Samo 15 dana kasnije, ista sudbina je čekala i Venecuelu. Sa najvećim zalihama nafte u svijetu (17 odsto), ona se praktično nalazi u bezizlaznoj situaciji, bez obzira na blizinu ključnim tržištima, a možda upravo zbog toga. Karakas posljednjih deset godina samo smanjuje svoju proizvodnju.

Jedino Rusija, iako se već četiri godine nalazi pod teretom sankcija, ne samo SAD, već i EU, uspijeva uspješno da manevriše. Mnogi zapadni partneri povukli su se iz projekata na Arktiku („Ekson mobajl“, „Total“), „Južni tok“ je zaboravljen (iako sada Bugarska plače za njim), ali izgradnja „Sjevernog toka 2“ je već odobrena, dok je „Turski tok“ već stigao do obale Turske.

Direktor ruskog naftnog giganta „Rosnjeft“ Igor Sečin na Peterburškom međunarodnom ekonomskom forumu je primijetio da se pod sankcijama nalazi skoro trećina svjetskih zaliha energenata.

„To je antirekord. Tako nešto nikad u istoriji svjetskog tržišta nije bilo. Takve mjere imaju za cilj podršku unutrašnjem tržištu. Međutim, to nije samoprotekcionizam interesa sopstvenog biznisa, već je to i podrška satelitima na međunarodnom tržištu“, rekao je on.

Dobar primjer za to je Kina. Da bi ostvario svoje interese, Vašington je natjerao Kinu da za 2,2 puta poveća uvoz američkog gasa na štetu, naravno, kompanija koje se nalaze pod sankcijama. Novi trgovinski sporazum predviđa i još poneki uslov, na primjer, kineske kompanije će investirati 43 milijarde dolara u istraživanje prirodnog gasa na Aljasci.

Nešto slično rade i u Evropi. Stavljaju ih pred izbor: ili uvođenje carina na izvoz aluminijuma i gvožđa u SAD ili odbacivanje „Sjevernog toka 2“. S obzirom da se iscrpljuju gasna polja Holandije i Velike Britanije i povećanja potreba za gasom, Amerikanci se nadaju da će upravo oni te zalihe nadomjestiti.


Izvor: B92

Redakcija
Redakcija
Redakcija Ekonomista donosi ekonomske i poslovne vijesti iz Crne Gore i svijeta, doprinosi promovisanju dobrih poslovnih praksi i razvijanju preduzetničke svijesti.

Komentariši

Top