Referendum u Venecueli: Kocka je bačena | Ekonomist

Referendum u Venecueli: Kocka je bačena

Tokom jučerašnjeg dana stanovnici Venezuele imali su priliku izaći na referendum te tamo iskazati podršku za stvaranje Ustavotvorne skupštine, zakonodavnog tijela koji bi mogao prepraviti Ustav Venezuele.

Prije nego se osvrnemo na rezultate, što je zapravo Ustavotvorna skupština? To je grupa zastupnika – poslanika, birana od strane naroda, koja ima mogućnost stvaranja novog nacrta Ustava i implementiranja promjena Ustava. Prema zakonu narod mora na referendumu birati poslanike za tu skupštinu, a upravo takav referendum održan je i juče.

Prethodnik aktuelnog predsjednika Nicolasa Madura, pokojni Hugo Chavez, učinio je istu stvar 1999. Pozvao je stanovnike na referendum da podrže stvaranje i izaberu svoje predstavnike za Ustavotvornu skupštinu. Referendumu se odazvalo 44,4% stanovnika te su sa 71,8% odobrili rad Ustavotvorne skupštine.

Taj Ustav, iz 1999., Maduro je često hvalio. Zašto onda sada želi novu Skupštinu, odnosno novu promjenu Ustava? Odgovor na to pitanje daje i Maduro, ali i njegovi protivnici. On tvrdi kako se skupština saziva da bi “promovirala pomirenje i mir”, ali nije tačno objasnio što zapravo misle pod time.

Opozicija pak smatra kako zna točno što on misli pod time – tvrde kako Maduro želi mijenjati Ustav kako bi odgodio predstojeće izbore. Naime, lokalni izbori u Venezueli trebali bi se održati kasnije ove godine, dok su predsjednički zakazani za decembar iduće godine. Opozicija je uvjerena kako Maduro želi odgoditi sve izbore te na taj način sebe održati duže na vlasti. Neki pak smatraju kako se želi održati na vlasti “bez ograničenja trajanja mandata”, odnosno kako je ovo zapravo referendum nakon kojeg će Venezuela prestati biti demokratija te će postati diktatura na čelu s Madurom kao socijalističkim diktatorom.

Želi li Maduro postati “doživotni predsjednik”, nešto kao Josip Broz Tito u Jugoslaviji nakon Drugog svjetskog rata? Mnogi u Venezueli tako misle. No, teško da bi to bilo izvodljivo, a ako bi se zaista i upustio u takvo preuzimanje moći to bi vrlo lako, u ovako polariziranoj zemlji, buknulo u građanski rat.

Službeno, ovo su razlozi koje Maduro i vlasti navode za formiranje skupštine:
1. Preovladavanje trenutnog sukoba u Venezueli
2. Vraćanje mira u zemlji
3. Davanje ljudima, naročito radnim ljudima, priliku za odlučivanje o budućnosti Venezuele
4. Vraćanje saradnje između javnih institucija
5. Razvijanje post-naftne ekonomije
6. Davanje ustavnog statusa socijalnim misijama
7. Ojačati pravosudni sistem za borbu protiv korupcije, nekažnjavanja, spekulacije itd.
8. Dati ustavni status opštinama i sl., u sklopu novih oblika demokratije
9. Odbraniti venecuelanski suverenitet protiv stranih intervencija
10. Promovisati pluralizam, a ne rasnu i društvenu mržnju
11. Priznati prava mladih
12. Očuvati biološku raznolikost i promovisati ekološku kulturu

Svi ovi razlozi za opoziciju su samo paravan koji skriva prave namjere Madura. Opozicija je stoga, a i prije toga, započela masovne proteste u zemlji koji su na brojnim mjestima prerasli u nasilje.

Bilo je tu brutalnosti od strane snaga sigurnosti, ali i od strane militantnih pripadnika opozicije koji su pokretali napade i blokirali ključne saobraćajnice. Sve u svemu, više od 120 ljudi je ubijeno, a takva situacija, ako se na njoj i dalje bude insistiralo, lako može prerasti u znatno veće sukobe – sukobe u kojima bi brzo oružje počelo prelaziti venecuelanske granice i uskoro bi Venecuela postala “nova Sirija”.

Još uvijek se ipak nalazimo u fazi diplomatske i demokratske bitke, ali izgleda kako se ta faza primiče kraju. Naime, desetak dana prije jučerašnjeg referenduma opozicija je organizirala svoj referendum protiv formiranja Ustavotvorne skupštine i predsjednika Madura, pozivajući na prijevremene izbore.

Tom referendumu se, prema riječima opozicije, odazvalo više od 7 milijuna stanovnika. Vlasti pak tvrde kako opozicija laže te kako se njihovom ilegalnom referendumu nije odazvala ni trećina od tih navodnih 7 milijuna.

Kako je pak prošao jučerašnji, legalni, referendum? Venecuelansko državno izborno povjerenstvo tvrdi kako se referendumu odazvalo više od 8 milijuna stanovnika (8,089,320 – odnosno 41,53% stanovnika s pravom glasa). Opozicija pak tvrdi kako nije izašlo ni približno toliko – tvrde kako je glasalo najviše 3 miliona ljudi.

I pitanje se sada postavlja – kome vjerovati? Jednu stvar treba svakako istaknuti – brojne nezavisne organizacije za nadzor izbora proteklih godina davale su najviše ocjene venecuelanskoj izbornoj komisiji naglašavajući njihovu tačnost. No, pitanje je hoće li to išta značiti danas kada se procjene svode na politiku, a ne činjenice.

Sam dan referenduma jučer protekao je vrlo nemirno – izvori navode kako je ubijeno najmanje 10 osoba, što bi bio najkrvaviji dan otkako su sukobi započeli u aprilu ove godine. Brojni izvori navode kako su pripadnici opozicije započeli sukobe postavljajući barikade na ulice.

I što će se dogoditi sada? Za Madura i socijalističke vlasti nema dileme, referendum je prošao i čim se rezultati i službeno potvrde, u roku od 72 sata krenut će zasijedanje Ustavotvorne skupštine. Tada će zapravo nastati najveće tenzije – opozicija će pokušati na sve načine, pa i fizički, opstruisati rad te skupštine. No, o ishodu venecuelanske krize zavisiće to što će se konkretno mijenjati u Ustavu. Ako skupština uistinu donese zaključak da bi se Maduru trebala dati diktatorska ovlašćenja i da parlament, u kojem opozicija ima većinu, više nema gotovo nikakvu važnost, sukobi će se znatno pojačati.

No, kako je zapravo došlo do svega ovoga? Što se dogodilo s Venecuelom koja je ne tako davno za vrijeme Huga Chaveza bila primjer ljevičarskim Vladama u cijeloj Latinskoj Americi? Ekonomija se dogodila.

Naime, ekonomija Venecuele nalazi se u jako lošem stanju, a krivci su znatno manja cijena nafte, ali i državne vlasti koje su pokazale da se ne mogu dobro nositi s ovakvom situacijom. U konačnici najveći problem, koji guši i druge zemlje zavisne o izvozu energenata, prije svega Rusiju, je taj što nikad nije provedena diversifikacija ekonomije. Predugo se čekalo i predugo se zemlju vodilo samo na profitima od nafte uz pretpostavku da isti neće pasti.

Što je s tvrdnjama Madura da je ovo sve rezultat “imperijalističke zavjere” SAD-a? Svakako i tu ima nečeg. SAD bi jako volio pad vlasti u Caracasu i dolazak pro-američke opozicije na vlast nakon gotovo 20 godina. No, tim isticanjem vlasti takođe žele osloboditi sebe sve krivice. Imperijalizam je stalna prijetnja ljevičarskim vlastima Latinske Amerike, ali na njima je da pametno pružaju otpor i ne dovedu se u situaciju da im se pokreće operacije smjene režima (na primjer, Kuba je izdržala znatno veće napade više od pola stoljeća).

Pad vrijednosti venecuelanske valute bolivar u odnosu na američki dolar tokom zadnje 4 godine:
Inflacija je u decembru prošle godine u Venecueli prešla 800%, a to je situacija u kojoj bi u svakoj zemlji izbili nemiri – možda i više od toga. Situacija je neodrživa. Od onda službenih brojki i nema, ali i opozicioni izvori se slažu da je inflacija od onda pala te je u prvih 5 mjeseci ove godine, u prosjeku, iznosila oko 120%, mada je i to iznimno visoko stanje hiperinflacije.

Politički gledano, kolika je danas podrška za vlasti u Venecueli, a kolika za opoziciju? To je možda i najteže pitanje od svih jer procjene se daju politički, ne na temelju činjenica. No, ako bismo morali nagađati, uzevši sve u obzir, podrška je vjerojatno 50/50, što je zapravo loše po socijalističke vlasti jer ako se ekonomska kriza nastavi, svakog dana postotak podrška za opoziciju će rasti.

Situacija je teška i ekonomiju neće moći popraviti preko noći, no, ako Ustavotvorna skupština kroz koji dan zaista Maduru da neograničene vlasti kakve opozicija spominje (znajući da ima podršku vojske, ne bi iznenadilo da se to zaista i dogodi u nekom formatu), Venecuela bi onda zaista mogla postati epicentar novog sukoba u svijetu, pritom možda oduzimajući tu najtragičniju “titulu” koja trenutačno pripada Siriji.

Onaj “jugoslovenski” scenario u kojem bi Maduro postao novi doživotni predsjednik poput Tita manje je izgledan. Kao prvo, Veneceula se ne može pozicionirati između dva bloka kao što je to nekad mogla Titova Jugoslavija, a i Tito je postao doživotni predsjednik nakon vojne pobjede nad okupatorima u Drugom svjetskom ratu dok je Maduro samo naslijedio poziciju nakon vrlo popularnog Chaveza. Chavez, da je poživio, možda je mogao biti novi Tito ili Castro, Maduru će to biti puno teže. Je li, uprkos tome, venecuelanska vlast spremna i za građanski rat ako do njega dođe? Moguće je, a takav scenarij mogao bi zahvatiti i širi prostor Latinske Amerike jer zemlje bi se brzo podijelile. Nažalost po Venezuelu, ona danas nema više onoliko saveznika koliko je imala do prije nekoliko godina.

Izvori / reference:

Venezuela's National Constituent Assembly Explained
http://www.telesurtv.net/english/news/Venezuelas-National-Constituent-Assembly-Explained–20170729-0028.html

Venezuela inflation so far this year at 128 percent: congress
http://www.reuters.com/article/us-venezuela-economy-idUSKBN1902CT

What are Venezuelans voting for and why is it so divisive?
http://www.bbc.com/news/world-latin-america-40704184

Venezuela heading for dictatorship after ‘sham’ election, warns US amid clashes
https://www.theguardian.com/world/2017/jul/30/fear-of-violence-hangs-over-venezuela-assembly-election

The Latest: Venezuela electoral body says 8 million voted
http://abcnews.go.com/International/wireStory/latest-venezuelas-leader-casts-unusual-early-vote-48932889

 

D Marjanović, advance.hr

Redakcija
Redakcija
Redakcija Ekonomista donosi ekonomske i poslovne vijesti iz Crne Gore i svijeta, doprinosi promovisanju dobrih poslovnih praksi i razvijanju preduzetničke svijesti.

Komentariši

Top