Referendum koji je promijenio Španiju | Ekonomist

Referendum koji je promijenio Španiju

Veliki protesti, preko 800 povrijeđenih, brutalni sukobi do zuba naoružanih pripadnika španske civilne garde i pristalica nezavisnosti Katalonije, oštre reakcije španske vlade premijera Marijana Rahoja, više osuda nego same podrške za regionalnu vladu katalonskog lidera Karlosa Pudžemona, izlaznost i podrška ispod očekivanja katalonskih separatističkih vlasti. Suze, tuga na jednoj, radost i likovanje na drugoj strani, bilans su pokušaja održavanja referenduma o otcjepljenju te bogate španske pokrajine od ostatka države. Dugo najavljivani referendum za jedne jeste održan, za druge nije. Iako slijede dalji pregovori, rasprave ali sigurno i nove tenzije oko katalonskog pitanja, posljednju riječ, bar za sad, dao je zvanični Madrid.

– Mogu vam reći ono što svi već znaju, nije bilo referenduma o samoopredjeljenju u Kataloniji i naša vladavina prava i dalje važi. Referendum je samo služio da stvori podjele i on je bio strategija protiv zakona i demokratije. Katalonski lideri su znali da je referendum nelegalan, ali su ga svejedno održali. Ja neću okrenuti leđa bilo kakvoj šansi za dijalog, ali uvijek u okviru zakona – dosljedan je u svom stavu premijer Rahoj, koji je sa najbližim saradnicima pomno pratio situaciju na dan referenduma ali i indirektno rukovodio snagama bezbjednosti.

Zvanična Barselona ima drugačije mišljenje, koje ima skoro pa nisku podršku kako u samoj Španiji, ali i međunarodnoj zajednici. Shodno tome, katalonska vlada saopštila je preliminarne rezultate referenduma, prema kojima je glasalo oko 2,26 miliona ljudi, što je oko 42%, a 90% njih se izjasnilo za otcjepljenje. Pravo glasa imalo je 5,34 miliona ljudi. Bilo je to dovoljno za separatističku regionalnu vladu, iako je očekivala veću i izlaznost i podršku, da izađe u javnost i saopšti da je referendum uspio i da će proglasiti nezavisnost.

– Narod Katalonije izvojevao je na referendumu pravo na nezavisnu državu, na svoju nezavisnu republiku. Katalonski referendum je bio potpuno zakonit i ima obavezujuću snagu. Konačnu odluku o izlasku Katalonije iz sastava Španije donijeće njen parlament. Barselona nije zainteresovana za tramatizirajući razlaz sa Španijom. Predlažem pregovore pod okriljem EU – kaže predsjednik regionalne vlade u Barseloni Karlos Pudžemon, koji je od novinara i direktora Katalonske novinske agencije prešao put do katalonskog lidera koji prkosi Madridu, a koji inače potiče iz stare i tradiciji okrenute katalonske porodice.

Suprostavljeni stavovi Madrida i Barselone doveli su do toga da je na dan referenduma, ali i poslije toga u etar otišla drugačija slika o Španiji, od one kakvu je svijet do tog trenutka gledao. Dan glasanja počeo je napeto, zapravo nastavljene su tenzije koje su bile prisutne i izvjesno vrijeme prije tog čuvenog 1. oktobra. Dugi redovi su formirani od ranog jutra ispred biračkih mjesta, onih koja su tog dana funkcionisala, budući da je policija iz Madrida danima preventivno, ali kako tvrde Katalonci represivno, plijenila glasačke listiće i informaciono-tehnološki onemogućavala katalonske vlasti da nesmetano održe referendum. Korak dalje je napravljen kada su od strane policije, koja je djelovala pod palicom premijera Rahoja, zapečaćeni i potpuno blokirani objekti u kojima se trebalo održati glasanje, prvenstveno škole. Usljed toga, Katalonci su, naučeni od strane vlasti ili ne, uveli svoju djecu u škole i sa njima spavali u istim kako bi sproveli u djelo odluke svoje vlade. Zaplakala je takva slika mnoge indenpendentiste, ali i one koji su stojali u redu da izraze možda drugačije mišljenje od tog. Nisu ostali ravnodušni ni pripadnici organa reda koji su sprovodili naređenja vlade iz Madrida, jer su skoro svi svjetski mediji prenijeli snimke i fotografije uplakanih Rahojevih policajaca. Bila je to slika koja je je izazvala lavine komenatara, uglavnom negativnih na račun Madrida.

Na drugoj strani, u cijeloj situaciji tenzija i nemira, koji su prijetili da izazovu još veći sukob, ako je od tog referendumskog mogao biti veći, prkosni Katalonci su noseći zastave svoje regije i za sad nedosanjane države, pjevali svoju himnu držeći podignute pesnice u vazduh. Pokazali su na taj način znak otpora prema politici Madrida. Ovakve slike, moderna Evropa nije u novijoj istoriji gledala. Kako je dan odmicao, sa ulica Barselone su pristizali strašniji prizori. Građani, ali i policajci u krvi i suzama, zavijeni u zavoje…

– Podignutih ruku sam branila stare i nemoćne. Nisam radila ništa drugo, do branila starije. Onda su me policajci zgrabili i bacilli niz stepenice, šutirali me… Lomili su mi prste na rukama, namjerno, jedan po jedan –  kaže Katalonka Laura, koja je bila izložena torturi policije lojalne španskim vlastima. Takođe, na društvenim mrežama objavljeno je mnoštvo snimaka i fotografija čiji sadržaj uznemirava. Na njima se može vidjeti kako policija gumenim mecima gađa građane, ali i udara starije građane prendrecima. Promijenilo je to sveukupni izgled i život one Španije gdje se složno i srećno živjelo, gdje su katalonski stanonovnici i ugostitelji rado dočekivali goste iz Madrida i cijelog svijeta, i obrnuto. Osmijeh na licima prodavaca cvijeća i sladoleda u popularnoj barselonskoj “La Rambli” zamijenjen je suzama i strahom. Sva dešavanja su uslovila duboku podjelu u španskom društvu i državi, a za to sigurno u skorije vrijeme neće biti pronađen “politički lijek” ni u Madridu, ni u Barseloni.

Predrefrendumski period označio je držanje Brisela, odnosno EU, po strani. Previše reakcija nije dolazilo od zvaničnog Brisela, no posle samog referenduma oglasila se i vlada Evropske unije, Evropska komisija.

– Prema Ustavu Španije, održavanje glasanja u Kataloniji nije legalno, ali se mora napomenuti i da nasilje nikad ne može biti instrument u politici. Pozivamo sve strane na dijalog. Komisija vjeruje da je vrijeme za jedinstvo i stabilnost, a ne rasparčavanje i podjele – stoji u saopštenju evropske vlade.

Ni dani nakon neuspjelog glasanja o otcjepljenju Katalonije od Španije nisu donijeli smirivanje tenzija, već njihovo produbljivanje. Na najavu prvog čovjeka Katalonije da će proglasiti nezavisnost, spremno su regaovali iz Madrida.

– Pripremljene su sve zakonske mjere ako katalonska vlada proglasi nezavisnost te pokrajine. Radimo na mjerama koje će zaštititi narod Katalonije. Imamo spremne sve potrebne mjere i o njima razgovaramo s različitim političkim predstavnicima – poručuje potpredsjednica španske vlade Soraja Senez de Santamarija.

I dok Madrid pod okriljem Ustava i zakona i dalje drži podignut pendrek, kao znak protivljenja akciji španske policije cijela Katalonija je stupila u generalni štrajk. Time pristalice nezavisnosti žele da dignu glas i upozore „na nedopustivo kršenje ljudskih prava i sloboda policije u pokušaju da spriječi održavanje referenduma.“ Najavljeno je i niz drugih programa i manifestacija sa željom da se ukaže Evropi, ali i cijelom svijetu na neprimjereno ponašanje policije 1. oktobra.

                  Dešavanja u Kataloniji su napravila potpuni zaokret u životu Španaca. Znajući da je vrijeme majstorsko rešeto, ono će najbolje pokazati koja je od sukobljenih strana imala pravo da diže i ruku i glas, i pendrek za ono svoje mišljenje i pravo. Španija ili Katalonija, Madrid ili Barselona, jedna ili dvije države, otcjepljenje ili cjelovitost, zakonitost ili nezakonitost, pravo ili represija, san ili pusta želja, „si“ o „no“… Pitanja su koja će opterećivati Madrid i Barselonu u narednom periodu, čije se rješenje ne nazire u skorije vrijeme jer je katalonski referendum promijenio u potpunosti špansku državu i izazvao krizu, i to najdublju, otkako je nakon smrti diktatora Franciska Franka 1977. godine uspostavljen demokratski sistem.

 

Komentariši

Top