Pudži – sanjar, lider, buntovnik, optuženi... | Ekonomist

Pudži – sanjar, lider, buntovnik, optuženi…

Priča počinje još daleke 1962.godine i to u Ameru, gradiću od svega 2.300 stanovnika u Španiji, koji je udaljen 120 kilometara sjeveroistočno od Barselone, opet Španije, ali treba napomenuti da je to i glavni grad pokrajine Katalonija, zamajca, slobodno se može reći u svakom pogledu, te evropske države. Zašto je Barselona bitna? Glavna radnja političkog trilera odvija se upravo u tom gradu, a glavni glumac, ne može se reći junak jer to nije, je Karlos Pudžemon. Upravo je on, u porodici od osmoro muške djece koja je bila ugledna u tom kraju i okrenuta tradiciji, rođen u Ameru. Tada niko iz ove mirne, katalonske varoši nije ni slutio da će iznjedriti šefa regionalne vlade koji će se suprotstaviti svima, u želji da ispiše stranice istorije čiji će sadržaj činiti odvajanje i sticanje nezavisnosti njegove regije od krune iz Madrida. Bila je to želja Pudžija, kako su ga zvali u njegovom rodnom gradu još u srednjoškolskim danima. Jer, kada je doživio preobražaj iz Frankove diktature u demokratiju, 14-godišnji Pudžemon je formirao čvrst stav i bio je uvjerenja da se u odnosu Madrida prema Kataloniji ništa neće promijeniti.

Želja za studiranjem, tadašnjeg mladog, političkog sanjara odvodi u Đironu, grad koji se na neki način smatra „srcem“ katalonske separatističke pobune. Može se reći da ono što je krenulo u Ameru svoj nastavak dobija baš u Đironi gdje Karlos Pudžemon pohađa studije filozofije. Nakon studija aktivno se bavi novinarstvom, gdje pravi zapažene uspjehe. Ljubav prema Kataloniji i svoj „regio-patriotizam“ dokazao je i tako što se 1988.godine odlučio da sakupi sve evropske reference o Kataloniji kako bi izradio publikaciju koja će se baviti njenom istorijom i kulturom. Dugo godina je radio kao medijski poslenik za više lokalnih novina, sa akcentom na izvještavanje o događajima koji su vezani za šta drugo, do Kataloniju. Prve značajnije uspjehe u karijeri doživljava kada je izabran za direktora Katalonske novinske agencije, a kasnije i za prvog čovjeka nedjeljnika „Katalonija tudej“.

U političkim vodama odavno pliva i to kao simpatizer partije Konvergencija i unija, ispred koje 2006.godine postaje parlamentarac. Bilo je to njegovo prvo značajnije, političko „isplovljavanje“. Postupno ali sigurno političko penjanje stepenicama španske političke scene, Pudžemon nastavlja 2011. godine kada je izabran za gradonačelnika Đirone, onog grada u kojem je točak iz Amera nastavio da se okreće. Predstava „Pudži“ nastavlja sa svojim uspjesima i među građanima dobija sve više aplauza, hajde da se kaže, podrške. Teatar dobija novo mjesto u političkom životu Katalonije. Nakon samo četiri godine, dakle 2015.godine, po izboru za prvog čovjeka Đirone, gdje je i živio, budući katalonski lider biva izabran za predsjednika Asocijacije opština za nezavisnost.

Predstave su odlično „prolazile“ jedna za drugom… Katalonska publika, ne i ona madridska, bila je oduševljena glavnim likom i njegovim postupcima i umjećima. Ali, nije to baš bilo toliko oduševljenje kakvo je prikazivano u javnosti. No, sve su to trikovi koje je glumac Pudži pokupio sigurno još iz vremena dok je kao predstavnik „sedme sile“ naoružan perom naučio da okrene situaciju u svoju korist i vlada masama, pa kako god…

Političke staze su ga, uz unutrašnje turbulencije koje su vladale u tom periodu u katalonskom političkom životu, dovele do mjesta predsjednika regionalne vlade Katalonije 10.januara 2016.godine. Tada su za njegov izbor na tu funkciju, osim predstavnika njegove Katalonske evropske demokratske partije, ruke digli i predstavnici onih političkih grupacija koje su označene separatističkim, a koje kao i njegova podržavaju bijeg od španske krune. I pored toga što u njegovom rodnom Ameru smatraju da će on ostvariti svoj, ali i višedecenijski san mnogih Katalonaca, izgleda da se Madrid kao stariji „selektor“ za sve, naljutio na Pudžija i njegov teatar i to baš 1.okotbra ove godine.

Pudži i njegovi su za taj dan pripremili predstavu pod nazivom „Buntovnici smo i niko nam ništa ne može zabraniti“. Ne tako očekivana, bolje reći slaba podrška publike, neuigranost, loša izvedba, ili možda čak neki drugi problemi uslovili su da Pudži i njegove „regio-patriote“ slabo odigraju predstavu. Uslijedile su kritike, ali još gore i kazne i to od strane krune iz Madrida. Ova „izvršna kruna“ je bila mnogo strašnija od one koja sjedi u kraljevskoj rezidenciji ili čuvenoj Palacio Real de Madrid. Šef ove prve krune, Marijano Rahoj, bio je izuzetno strog jer Pudži nije htio da poštuje pravila igre predviđena Ustavom i zakonima, jer je pokušao proglasiti Kataloniju nezavisnom državom.

Dovelo je to teatar do suda i tužilaštva Španije, ali i Evropskog naloga za hapšenje… Madrid tvrdi da je predstava od 1.oktobra bila nelegitimna i da se za to mora odgovarati. Pudži, primus inter partes, znajući šta ga čeka, preselio je nastupe van Španije, i to u prijestonicu Belgije, Brisel. Tamo je publika podijeljena, prilično uzdržana ali i zvanično okrenuta protiv katalonskog lidera, sada već bivšeg, jer teatar više ne zauzima glavno mjesto u Barseloni. Nakon kratkotrajnog zadržavanja i saslušanja u blegijskoj policiji, pušten je na slobodu. Pred tamošnji sud će 17.novembra. Hoće li se dobro pripremiti i kako će odigrati predstavu, publika će brzo znati. Priča ubrzo dobija nastavak…

Komentariši

Top