Psihologija u menadžmentu: Optimizam i pesimizam – dvije strane istog novčića | Ekonomist

Psihologija u menadžmentu: Optimizam i pesimizam – dvije strane istog novčića

Moderna nauka više ne posmatra optimizam i pesimizam kao osobine sa kojima se rađamo, već kao mentalni sklop koji usvajamo u zavisnosti od situacije. Naravno, možete posmatrati život kroz stroge okvire racionalnosti ali bez pesimizma ili optimizma nećete daleko odmaći.

Sigurno vam se hiljadu puta desilo da hodate ulicom duboko uronjeni u svoje misli, namrštenog čela i stinutih usana, mentalno projektujući buduće događaje i sa mislima u glavi koje se roje, poput: “Kako ću sutra reći to i to na sastanku?” ili “Da li će sutrašnja prezentacija proći dobro ili da napravim novu?” U tom momentu ćete sresti poznanika koji će vam reći: “Šta ti je pobogu, razvedri se malo!” Moja prirodna reakcija na to bi bila da se još više namrštim. Srećna sam ili umereno srećna kao i bilo ko drugi i ne volim kad se od mene traži da budem pozitivna. Ponekad osmijeh nije ono što situacija zahtijeva.

MISLITE POZITIVNO

Ipak, u posljednjih nekoliko godina imamo utisak kao da nam se iznova naređuje da “mislimo pozitivno”. Stručnjaci, doktori, psiholozi, istraživači ljudske prirode, svi oni nas obavještavaju kako optimizam pozitivno utiče na zdravlje, kako nam pomaže da živimo duže i kvalitetnije, pa čak i smanjuje rizik od moždanog udara. Savjetnici različitih korporacija izjavljuju kako optimistični zaposleni bolje i više rade. Istraživači pozitivne psihologije objavljuju da osobe koje imaju optimističan pogled na život imaju više prijatelja, srećnije su i zadovoljnije od svojih pesimističnih kolega.

Došlo je dotle da ljudi zaista počinju da osećaju pritisak da misle i govore optimistično“,

primjećuje Kejd Mesi, profesor na Jejl univerzitetu.

Njegovo istraživanje pokazuje da, kada treba da daju predikciju za neko finansijsko ulaganje ili ishod operacije, ljudi imaju tendenciju da daju previše optimistične prognoze. Ono što je zanimljivo jeste da se svi žale što ne mogu da daju još bolja predviđanja. Nekako jasno dolazimo do činjenice da svi posmatramo optimizam kao čarobnu pilulu koju možemo popiti šta god da nas zaboli. Ali laboratorijska istraživanja pokazuju da optimizam i pesimizam nisu fiksirane tačke posmatranja stvarnosti, već mentalni sklop koji možemo da usvajamo u zavisnosti od situacije. Takva vrsta ciljanog korišćenja optimizma ili pesimizma može biti mnogo korisnija od politike “sve je bajno, sve vreme”. Psiholozi se čak usuđuju da dovedu u pitanje prevlast optimizma kao željenog stanja.

U Americi je optimizam već dostigao status sličan kultnom”,

kaže Aron Saket, psiholog sa univerziteta St. Tomas. Duboka vjera koju imamo u pozitivno mišljenje nije samo naivna, već i ne uspijeva da obuhvati svu kompleksnost ljudske motivacije. Decenijama unazad se smatralo da su optimizam i pesimizam jednostavno urođene osobine: stabilni i relativno nepromjenljivi djelovi naše psihološke strukture. I kao takve ih je lako izmjeriti i istražiti jednostavnim testovima, dok je strategijski pesimizam ili optimizam mnogo teže detektovati baš zato što zavise od određenih situacija. Iako ih je teže uloviti, ova vrsta ciljanog optimizma i pesimizma sada ulazi u naučni focus, jer ta vrsta psihološke fleksibilnosti ima mnoge prednosti.

STIGMA PESIMIZMA

I dok nam se uporno savjetuje da budemo pozitivni, sa druge strane čeka smrknuto lice pesimizma. U Americi pesimizam ima prosto stigmatičan karakter. Prema jednom istraživanju, traženo je od ispitanika da pročitaju opise dvoje ljudi, jednog pesimiste i jednog optimiste i da zamisle susret sa njima. Ispitanici su zaključili da bi im se optimista sigurno dopao i da bi voleli da budu prijatelji sa njim, dok to ne važi za pesimistu jer bi najvjerovatnje bilo previše depresivno biti u njegovom društvu.

Za većinu ljudi, pesimista je namrgođen, polupatetični gubitnik sa vječitim olujnim oblakom iznad glave. Ali to nije obavezno tako. Uspješni ljudi često koriste pesimizam kako bi bili pripremljeni i motvisani za buduće događaje. Jednostavno, stvari nisu crno bijele, nije optimizam dobar, a pesimizam loš, iako nas uče tako već godinama. Prije će biti da su obije stvari funkcionalne, i da od obije možemo imati koristi. Profesor Mesi kaže da su optimizam i pesimizam osjećanja vezana za budućnost, i koja nam pomažu da upravljamo svojim očekivanjima i akcijama koja nas tjeraju naprijed.

NEPREDVIDIVA STVARNOST

Baš zato što je svijet oko nas nemoguće tek tako analizirati i secirati kako bismo dobili jasne prognoze budućih događaja, mi konstantno projektujemo scenarije, kako mi zamišljamo da će se stvari odvijati i bojimo buduće događaje tamno ili svijetlo, puno nade ili strepnje. Ali zašto naša predviđanja ne mogu da budu neutralna, ni optimistična ni pesimistična nego jednostavno realna? Zato što pesimizam i optimizam nisu greške u našem programu koja nam daju iskrivljenu sliku već nam poboljšavaju pesrpektivu, što prost realizam ne bi mogao. Oba načina viđenja budućih događaja mogu da djeluju kao odlični motivacioni alati. Kada biste zaista realno procjenjivali koliko vam vremena ili rada treba za novi projekat, možda ga nikada ne biste preuzeli. Ali snažna pokretačka moć optimizma vas drži taman toliko da vaša predviđanja transformiše u realnost. lsto tako i pesimizam ima pokretački potencijal. Ništa nas neće natjerati da tako brzo reagujemo kao prijetnja koja se nadvija nad nama.

David Armor, profesor psihologije sa Jejla kaže:

Emotivne komponente pesimizma i optimizma su ono što ih čini tako moćnima. Možemo gledati unaprijed i anticipirati u objektivnim kategorijama, ali pesimizam i optimizam uvode osećanja, a upravo nas ona guraju jače od bilo koje racionalne poluge.”

Ova osjećanja imaju i sekundarnu funkciju: pomažu nam u vezi sa drugim emocijama koje mogu da se ispriječe donošenju odluke. Na primjer, optimizam može djelovati kao bafer zona za anksioznost, jer nas preplavi osećajem da možemo uticati na događaje, potirući sumnje i strahove koji nas u suprotnom mogu paralisati. Optimizam je takođe veoma važan u trenucima kada stvari ne idu kako treba jer nam omogućava da izbjegnemo iznurena stanja depresivne pasivnosti: optimizam je naš čamac na naduvavanje poslije brodoloma.

Pozitivne pretpostavke vezane za buduće događaje nam dozvoljavaju da tolerišemo stresne situacije koje bi u suprotnom bile nepodnošljive,”

dodaje Armor. Na primer, da započinjete svoj posao, bili biste spremni da mjesecima i možda godinama po 18 sati dnevno radite samo zato što vjerujete da će se to jednog dana isplatiti. Možda ipak deluje da je pesimizam čudan izbor kao emotivni pomagač, ali on nam takođe pomaže u baratanju našim očekivanjima. Kada na skali spuštamo naše predikcije (“Ovo verovatno neću moći da uradim”) praktično se izolujemo od razočaranja kada se stvari ne odvijaju kako treba.

Pesimizam je strategija kojom se štiti ego,”

primećuje Aron Saket.

“Ako na poslu optimistično verujete da ćete dobiti unapređenje i veću platu, čeka vas veliki udar na samopouzdanje kada ih ne dobijete. Ali ukoliko usvojite pesimističan stav po tom pitanju onda vas situacija neće emotivno oštetiti, jer ste je na neki način i predvideli.” Pesimizam vam takođe dozvoljava i stanje blaženog olakšanja kada uprkos njegovom odbrambenom sistemu dobijemo ono sto želimo. Kako kaže Saket: “Optimisti nikada ne dožive osećaj slatkog iznenađenja”.

PREDNOSTI OPTIMIZMA

Ključno za ciljanu upotrebu pesimizma i optimizma jeste uskladiti ih sa situacijom. Ukoliko tražite nov posao, važno je da istrajete i priključite se na generator optimizma. Studija iz 2010. godine koju je radio Kejd Mesi nam govori da ce se brže zaposliti osobe koje usvoje optimističan stav. Kako to da u ovom slučaju optimizam ima tako snažan efekat? Mesi objašnjava da je to zato što dozvoljava ljudima koji traže posao i da se produktivnije razračunavaju sa razočarenjima i odbijanjem. Oni se neće razočarati kada nađu na negativan odgovor, jer biraju da vjeruju da će se sve završiti kako treba i da će sve biti u redu. U ovom slučaju, optimizam im daje snagu i izdržljivost da nastave dalje, dok bi ih pesimizam naterao da odustanu. Optimizam, takođe, podstiče ljude da razmišljaju fleksibilnije i kreativnije jer postoji osnovna pretpostavka da će “stvari doći na svoje mesto”, što vam onda i dozvoljava da samo pronađete način da se to zaista i desi. Pesimista bi tu zaglavio i ne bi mogao da dođe do rešenja.

Još jedna situacija u kojoj je prednost staviti naočare sa ružičastim staklima jeste kada se spremate na veliki poduhvat koji je visoko rizičan ali nosi i veliku nagradu: započinjete sopstveni posao ili želite da proizvedete nešto što ste sami smislili ili dizajnirali. Realno gledano, male su šanse za uspjeh, više od polovine poslova propada tokom prvih pet godina, dok su zavodi za patente prepuni odbijenih aplikacija. Ipak, ljudi koji započinju takve stvari moraju da vjeruju da će baš njihov projekat pobijediti uprkos malim šansama.

Optimizam motiviše ljude da rade što je napornije moguće na ostvarivanju ciljeva sa slabim šansama za uspjeh i ublažava stres od stalno prisutnog rizika. Istraživanja pokazuju da su osobe koje imaju svoje samostalne poslove sklonije optimizmu i izvlačenju pozitivnih zaključaka na osnovu veoma ograničenih podataka. Isto tako, pronalazači i istraživači mnogo više naginju visokom stepenu samopouzdanja i optimizmu od prosječne populacije. Više od polovine ispitanika u istraživanju iz 2007. godine na Univerzitetu u Torontu nastavilo je radove na svojim projektima i nakon što su od stručnjaka dobili mišljenje da su njihovi projekti nemogući za realizaciju.

Istraživanja pokazuju da postoji još jedno polje gdje optimizam može biti odličan motivacioni alat: dijete. I u ovom slučaju, šanse su opet protiv nas. Studije sa UCLA iz 2007. pokazuju da dvije trećine ljudi koji drže dijete tokom naredne četiri godine povrati ili poveća svoju prvobitnu težinu. U tim sumornim prognozama optimizam može biti zgodno oruđe i podstrekač. Optimizam u nama rađa ideju da je naša ciljana težina potpuno ostvariva i osnažuje našu riješenost da se odupremo izazovima kao što su slatkiši i grickalice. Sprovedenim istraživanjem došlo se do podataka da više izgleda za uspjeh imaju oni koji sebi postavljaju više ciljeve i koji se sa većim samopouzdanjem bace na držanje dijete. Prema riječima Arona Saketa, optimizam ima aspekt samoispunjenja, tj. pozitivna očekivanja dovode do pozitivnih ishoda.

PREDNOSTI PESIMIZMA

Pitamo se sada: šta su prednosti pesimizma? Kada je on koristan? Iznenađujuće je – ali on može biti najkorisniji kada zapravo imamo najmanje razloga da budemo pesimistični. Kada smo u nečemu već bili uspješni i imamo realistična očekivanja da ćemo u tom poslu opet postići dobre rezultate, možemo upasti u stanje pretjeranog samopouzdanja i uljuljkanosti sopstvenim dobrim izgledima. Tada na scenu stupa pesimizam koji nas gura da se potrudimo više i da uradimo bolje, praktično nas izbaci iz tog stanja potpune samouvjerenosti. Ovaj fenomen koji psiholozi zovu defanzivni pesimizam podrazumijeva da ćemo mentalno praviti scenarije u kojima ćemo projektovati sve ono što može da krene nizbrdo u određenoj situaciji. Na taj način nas podstiče da uradimo sve kako bismo takav scenario spriječili. Ljudi koji često koriste ovaj vid pesimizma su skloni da detaljno proučavaju sve podatke koji su relevantni za neku buduću situaciju i da planiraju nekoliko poteza unaprijed. Tako da, ono što vidimo ispred nas nije tužan, pesimističan čovek sa sumornim pogledom na svijet, već dinamičan i često vrlo uspješan pojedinac koji koristi pesimizam kao motivacioni faktor.

Pesimizam često može biti vrlo produktivna strategija kada se radi o ulaganjima, dugoročnom finansijskom planiranju i obezbjeđivanju egzistencijalne sigurnosti. Na primjer, istraživanja pokazuju da su Amerikanci danas vrlo pesimistični po pitanju ekonomske krize ali da ih taj pogled na budućnost tjera da prave pametnije izbore po pitanju svojih ulaganja i trošenja.

Pesimizam nas takođe i priprema kada treba da primimo neke loše vijesti. Kejt Svini, profesorka sa Riversajd univerziteta kaže da nas pesimizam u neku ruku priprema da prihvatimo lošu vijest. Mi ćemo se i dalje osjećati potrešeno nakon što smo primili vijest, ali ne onoliko koliko bi se osjećali da nismo ni sanjali da će se nešto negativno dogoditi. Pesimizam nas je natjerao da mentalno već prođemo kroz razne aspekte tog negativnog događaja i na taj način ublažimo udar.

RAVNOTEŽA

Otklon od opšte prihvaćenog kreda da je optimizam najbolji lijek za sve je nastao kao reakcija na pozitivnu psihologiju koja je tokom devedesetih godina prošlog vijeka kao toplo ćebe prekrila pojedince, ali je i uticala na kulturna i socijalna kretanja. Barbara Erenrajk u svojoj knjizi Zaslepljeni svjetlošću: Kako je pozitivno mišljenje potkopalo Ameriku, zagovara ideju da se društvo mora ozbiljno zapitati nad svojim skoro bezumnim optimizmom. Ona u knjizi krivi “tiraniju pozitivnog mišljenja” i “nesmotren optimizam” za ratove koje Amerika vodi već deceniju, kao i za ekonomski krah.

Profesor Seligman, jedan od ključnih igrača u postavljanju optimizma na pijedestal nakon uspješnih eksperimenata tokom sedamdesetih, sada preispituje svoje stavove. U svojoj posljednjoj knjizi Flourish, on kaže da ne treba da tražimo sreću u životu, već stanje dobrobiti. Po njegovom mišljenju, čovjekov život se sastoji iz četiri dijela i samo je jedan od njih pozitivno mišljenje, dok su ostali osjećaj ispunjenosti, povezanost sa onim što radimo i dobri odnosi sa okolinom. Ali Seligman i dalje tvrdi da su prednosti optimizma ogromne, ali da on mora biti uparen sa osjećajem za realnost i sa provjerljivošću rezultata. Tajna čini se opet leži u umjerenosti, u našoj sposobnosti da budemo svjesni situacije i da pokušamo da pokrenemo mehanizme optimizma ili pesimizma u skladu sa situacijom. Pokušajmo da pronađemo mudar način da nas ova osjećanja svojim prednostima dovedu do cilja.

Izvor: mcb.rs

Redakcija
Redakcija
Redakcija Ekonomista donosi ekonomske i poslovne vijesti iz Crne Gore i svijeta, doprinosi promovisanju dobrih poslovnih praksi i razvijanju preduzetničke svijesti.

Komentariši

Top