Probudite se: Laka rješenja ne postoje | Ekonomist

Probudite se: Laka rješenja ne postoje

KOLUMNA
 Vjerujem da se većina vas osjeća beznadno i besciljno. Izgubili ste smisao u životu, ne znate kamo i kako dalje.

Utjehe nema. Tko god vam nešto kaže, pokuša vas utješiti ili dati kakav savjet riskira postati kretenom, idiotom i neznalicom. Uostalom, što on zna kako vam je, ne plaća vaše račune, ne bori se s vašom svakodnevicom niti gleda prazan novčanik kad ide u kupovinu. Istina, većina hrvatskih građana pegla barem jednu kreditnu karticu, a nemali broj nas je uspio prikupiti i pet njih. Imate osjećaj da vam je cijeli svijet u crvenom.

Prije sedamdesetak godina Viktor Emanuel Frankl ovu društvenu anomaliju nazvao je noogenom neurozom izazvanom egzistencijalnim vakuumom. Besciljna kaskada nastavlja se iz generacije u generaciju, a nezadovoljstvo sobom, životom i materijalnim mogućnostima sve više se produbljuju u nama i izazivaju brzopotezne odluke i misli da ćemo lako riješiti probleme.

Podatak da je u Hrvatskoj više od 100.000 ljudi ovisno o kocki i internetu stoga uopće ne čudi. Vjerujem da je toga još i više. Kocka kao prokletstvo nije vezano samo za današnjicu. Uostalom zar nisu rimski vojnici kockali pod Isusovim križem čekajući da umre u mukama? Kocka je sveprisutna otkad je i ljudske gramzivosti. Danas, kad nas žestoko pritišće konzumerizam mnogi sanjaju o igranju lota, kladionice ili poker automata u kockarnicama.

U nadi da će se na brzinu okoristiti, zato što ih je zasvrbio dlan ili su osjetili da ih baš danas pere sreća, ljudi su skloni uplatiti sve veće svote novca na imaginarni dobitak iako je matematički dokazano da su svi koji se klade na gubitku, da je omjer loto dobitka 1: milijun i nešto, a da kocka gubi pravednost čim ju izbacimo iz ruke. Izgubljen novac, u pravilu, se prebija većim ulozima, još ustrajnijim igrama, praćenju parova na kladionicama.

Imam prijatelja koji često dobiva no igra na male svote. Matematičar je, prati statistike, prati postave, čita o zdravstvenom biltenu igrača, prati vremenske prognoze, kvalitetu terena i kladi se na nama nebulozne nogometne i košarkaške duele na Maleziji, Filipinima ili nekom drugom egzotičnom mjestu. U pravilu dobiva. Otplatio je popravke zuba, kupio tenisice, platio koju ratu kredita za stan. Jedan na 100.000. Znam druge koji ništa ne prate već odigraju na blef. Uredno po dolasku u kladionicu ostave po pedesetak kuna. Gube, nestaje novac, a njihovi problemi i dalje nisu stali.

Mnogi, prisiljeni dugovima, bježe u izolaciju, pate od anksioznosti, depresije i na rubu su samoubojstva. Egzistencijalna besmisao ruši im samopouzdanje, viziju budućnosti, želju da se odupru svojim porivima i krenu u pozitivnom smjeru. I što sad? Ništa novo nismo otkrili. Bili ste tamo gdje jeste i iz vlastite rupe se niste pomakli. OK. Navikli ste da vaše probleme rješavaju drugi. Da se drugi trgnu umjesto vas. Da se drugi bore za vas. Da posuđujete od onih koji zarađuju isto kao i vi, a opet imaju više. Kako to? Kako to da vi peglate i padate u dužničko ropstvo, da su vam ovrhe nad glavom, a onaj susjed ima sređen stan, nasmiješen je i ne kuka nad svakodnevicom? Ima i takvih. Mogu biti primjerom.

Poznajem obitelj s petero djece. Ni gladni ni bosi. Kako? Nisu pali pod utjecaj potrošačkog društva. Sretni su s onim što imaju. Pokrivali su se s dekom koliko je bila dugačka. Dobivali su odjeću od rodbine, prijatelja i nisu bili opterećeni time tko nosi kakvu marku, imaju li novi mobitel, i je li im auto neka mrcina na leasing. Tradicionalna obitelj kojoj je bilo važno da sjede svi za istim stolom, da međusobnim razgovorom rješavaju probleme, i da grade ciglu po ciglu svog doma svjesni da ništa ne pada s neba i da se ne može sve u jednom danu. Otac obitelji je uz svoj stalan posao radio kao konobar u večernjim satima i vikendom. Mama je uz brigu za djecu, posao, davala instrukcije i time su uspjeli dodatno zaraditi i štedjeti.

Ne kažem vam da je to vaše rješenje. Kažem da postoje načini. Dajem vam primjer obitelji koja nije tražila olaka rješenja, koja je snagu crpila iz zajedništva, međusobnog razumijevanja, svjesnosti o problemu, traženju smisla i podvlačenju crte. Dobro su izračunali koliko će trošiti i što će si priuštiti. U startu su odvajali za režije, za kupnju namirnica, jelovnik za čitav mjesec.

Dragi moji, naši starci su radili tako i stvarali. Zrno po zrno. Nisu kockali, nisu krali ili pljačkali mjenjačnice da bi pokrili lihvarske i kladioničarske dugove. U besmislu koje vas pritišće potražite smisao. Nitko vam neće dati rješenje za vaše probleme dok ih sami ne sagledate realno, priznate si gdje griješite i upregnete sve svoje talente u borbu protiv svojih slabosti. Svi mi imamo pravo na novi početak. Izbrišite to prošlo i krenite iznova iz točke osvještenja. Nećete u danu isplatiti dugove, no počet ćete novi život, onaj koji će odgovarati vašim realnim mogućnostima lišenim opterećenja što drugi misle o vama i koliko imate.

Svi smo u potrebi. Vremena su teška, ali ne toliko teška da ne bismo ostali pošteni i dosljedni sebi. Smisao uvijek postoji, kao što postoji nada, kao što postoji i jutro koje se iznova rađa i nudi svjetlost. Vi birate hoćete li biti u tami ili ćete se boriti za sebe, obitelj, svoju budućnost. Budite realni, ne živite tuđe živote, živite svoj. Možda vam se čini da se društvo raspada, no preslika stvarnosti u vama je obojana bojama kojima vi sami promatrate svijet pred vama.

Autor/izvor: Krešimir Butković/SEEbiz.eu 
Datum objave: 29.11.2015.

Redakcija
Redakcija
Redakcija Ekonomista donosi ekonomske i poslovne vijesti iz Crne Gore i svijeta, doprinosi promovisanju dobrih poslovnih praksi i razvijanju preduzetničke svijesti.

Komentariši

Top