Primoravanje EU na najveću odluku svih vremena | Ekonomist

Primoravanje EU na najveću odluku svih vremena

Leonid Bersidski

Piše: 

Leonid Beršidski

BLOOMBERG

(prevod A.N.R.)

U stilu zaštitnog znaka EU predsjednik Evropske komisije Žan-Klod Junker istakao je u srijedu šta su vizije za budućnost ovog bloka, predstavljajući njih pet. Dok će neki ovo smatrati pokušajem oblikovanja agende bez preuzimanja šire odgovornosti, više je ličilo na nestrpljivi poziv zemljama članicama da pronađu hrabrost za okupljanje oko stvarne strateške odluke.

Udarajući na neutralnu poziciju Junker odaje počast percepciji, naročito nakon brexita, da je EU pod prijetnjom kao razjedinjena grupa zemalja sa suprotstavljenim interesima.

Ipak, Evropljani vjeruju u ovaj savez više nego svojim nacionalnim parlamentima i vladama prema novembarskom istraživanju koje je objavio Eurobarometar, a to povjerenje poraslo je od proljeća. Više od trećine Evropljana ima pozitivan stav prema EU, dok svega četvrtina ima negativan.

Od pet scenarija Junker je otvoreno omalovažio jedan — onaj da se EU vrati na trgovinski blok kako su pristalice brexita željele — dok onaj o kretanju punom brzinom ka federaciji nije u potpunosti podržao niti jedan nacionalni lider.

Junker je dobio aplauz od Evropskog parlamenta kada je izjavio da je Unija više od slobodne trgovine, ali je odbio da rangira tri opcije koje su zapravo u ponudi: nastaviti kao i do sada; kreirati višebrzinsku EU u kojoj se neke članice kreću brže ka bližem ujedinjenju u odnosu na druge; ili se fokusirati na misiju EU sa kraćom listom ciljeva.

Nema ničeg novog u scenarijima, što je otvorilo pitanje o vremenu izvještavanja u italijanskom dnevnom listu La Republica gdje je navedeno da će njemačka kancelarka Angela Merkel i holandski premijer Mark Rute tražiti od Junkera da odloži prezentaciju barem dok se lideri ne sastanu 25. marta kako bi obilježili 60. godišnjicu Rimskog ugovora. List je takođe objavio da je Junker bio spreman da u stanju frustracije podnese ostavku, iako je to zvanično negirao.

Sumnjam da je u pitanju novinarska greška. Junkeru je dosta toga što se “Brisel” krivi za sve što je loše u Evropi; dio svog govora u srijedu posvetio je toj frustraciji. Izgleda da pokušava da prisilno iznudi raspravu o stvarnoj svrsi EU.

On je pojasnio da ne vjeruje da Evropska komisija ima snagu da radi ono što nacionalni lideri od nje očekuju — na primjer, za rješavanje pitanja kao što je nezaposlenost mladih. Zbog toga ostaju u opticaju dva scenarija.

Jedan je tehnokratski, što vjerujem da je Junkerovo sadašnje opredjeljenje: dati Briselu snažan mandat kako bi činio svega nekoliko važnih stvari. Junker je u govoru nagovijestio da mu se svidjela ta ideja, ističući da je njegova komisija uključena u svođenju 130 regulatornih predloga godišnje na svega 23.

Iz menadžerske perspektive, ovo u potpunosti ima smisla: nadležnosti evropskih institucija preširoke su za svoj budžet i ovlašćenja da ih sada sprovodi. Skoncentrisanost na svega nekoliko zajedničkih područja interesa — možda klimateske promjene, možda zajedničku bezbjednost i zaštitu granica — bi takođe ublažilo kritike zbog briselskog miješanja i pogrešnih procjena.

Problem sa ovim planom je da se briselskom birokratijom toliko teško kretati da postoji vjerovatnoća da nacionalne vlade neće biti zainteresovane da djeluju kako bi to spriječile; one vjerovatno neće dobiti nikakvu političku korist od iniciranja takvog procesa.

To ostavlja mogućnost za periferni scenario Angele Merkel, koji takođe podržava francuska socijalistička vlada, kao i mnogi evropski političari: Evropa s različitim dinamikama, u kojima mala grupa zemalja testira bliže integracije, koje bi najvjerovatnije vodile ka fiskalnoj uniji, kojoj bi druge zemlje imale priliku da se pridruže ili da ostanu izvan nje. Postoje, međutim, brojni problemi vezani za ovu opciju.

Narodi istočne Evrope imali su tendenciju da ovo vide kao način za preokretanje istočnog proširenja EU, a Poljska i Mađarska — jedine dvije EU zemlje koje imaju neliberalne, populističke vlade — doživljavaju ovaj pristup kao usmjeren posebno protiv njih. Jaroslav Kačinski, moć iza poljske vlade, rekao je da će to voditi do “sloma” EU i “likvidacije”.

Opcija sa više brzina takođe smanjuje šanse Evrope da bude efektivna protivteža protekcionističkim SAD. Zbog toga je potrebno je eliminisati preostale trgovinske barijere unutar EU, uključujući i one stvorene kruženjem 11 valuta, a ne učiniti te barijere većim za stvaranje veće unije manjeg broja država.

Izbor koji je napravio Junker nije ni jednostavan ni trivijalan. Uobičajeni odgovor EU na teške odluke je ignorisanje, no kada se sve opcije opišu u jasnom i oštrom pogledu, stvara se neatraktivna, posebno kukavička opcija. To je vrijeme kada lideri sadašnjih zemalja članica pokazuju viziju, a neki odlučnost da je podrže.

Redakcija
Redakcija
Redakcija Ekonomista donosi ekonomske i poslovne vijesti iz Crne Gore i svijeta, doprinosi promovisanju dobrih poslovnih praksi i razvijanju preduzetničke svijesti.

Komentariši

Top