Pobjednik Asad | Ekonomist

Pobjednik Asad

Sirijski šef države, Bašar el Asad je nezaobilazna, ili moglo bi se reći, dominantna vertikala u političkom životu te arapske države.

Jedni ga veličaju, drugi osuđuju, treći ga podržavaju i sarađuju sa njim, dok su oni koji su ga do skoro htjeli vidjeti iza rešetaka i koji su bili zdušni zagovornici njegovog odlaska iz fotelje, spustili loptu… Nije to tek tako došlo sa zapadnih adresa, već iza toga stoje prilično detaljna i pouzdana, obavještajno očigledna, saznanja o tome da će on biti opet nezaobilazan faktor u finalizaciji rješavanja sirijskog pitanja, odnosno građanskog rata, a što je još važnije protjerivanja terorista van državnih granica Sirije.

Njegova uloga u ovom drugom je izuzetno velika i mora se cijeniti. Poznato je to i Zapadu, mnogo ranije nego što se sa tim indirektno i pomalo sramežljivo i oprezno izašlo u javnost. Izbijanje sukoba značilo je kategorično odbijanje zapadnih sila da sjednu za zajednički sto. Ali, kako je rat odmicao, a njegova muzika svirala, postalo je jasno da će njegov instrument odlučivanja za pregovaračkim stolom itekako svirati note, a da će učesnici biti prinuđeni da iste slušaju. Početak pregovora na tom nivou se ne nazire, ali Zapad je okrenuo ploču, pa su počeli izvoditi kompozicije nešto laganije nego ranije kada je u pitanju bezuslovni Asadov odlazak za, kako kažu, postizanje trajnog mira u njegovoj zemlji.

Da ostanak doktora Asada više nije prepreka za otpočinjanje dijaloga o sirijskom pitanju, prvo se moglo čuti od administracije francuskog predsjednika Emanuela Makrona.

“Pariz ne traži ostavku predsjednika Sirije Bašara el Asada. Ključni zadaci treba da budu iskorjenjivanje terorizma u zemlji. Zahtjevi o bezuslovnom odlasku Bašara el Asada skinuti su sa dnevnog reda i Pariz ostavlja sirijskom narodu pravo izbora sopstvene budućnosti”, saopštila je ambasadorka Francuske u Moskvi, Silvija Berman, dodajući da su ciljevi njene zemlje, kada je u pitanju Sirija, borba protiv terorizma i rješenje pitanja izbjeglica.

“Prioriteti za Francusku su osiguranje humanitarne pomoći i traganje za političkim rješenjem koje bi uključilo sve strane u sirijskom konfliktu, nekorišćenje hemijskog oružja i naravno borba protiv terorizma. I po tim pitanjima kao da nema principijelnih nesuglasica sa Moskvom”, navodi francuska ambasadorka u Rusiji.

Skoro otvoreno i direktno, prvo priznanje ove vrste, stiglo je Asadu od Francuske, kao zapadne sile, koja se baš na početku rata nalazila u grupi onih “kategoričnih” po pitanju njegovog ostanka na vlasti. Lopta je spuštena baš iz države, čiji predsjednik Emanuel Makron, polako preuzima palicu od njemačke kancelarke Merkel i čija će država još snažnije biti sudionik evropskih ali i globalnih odluka, i prvi američki saveznik u Evropi, ako se pitanja budu odvijala dosadašnjim tokom. Dakle, ništa nije slučajno…

Vojska odana predsjedniku Asadu je skoro oslobodila državu od terorista. Uznapredovanje njegovih snaga, uz pomoć saveznika, evidentno je i nepobitno. Najbolji svjedoci tome su Alepo, Homs, Istočna Guta i drugi djelovi sirijske teritorije koje je bezočni i proždrljivi ISIL aparat osvojio pa izgubio jer je doživio katastrofalne poraze, ali i materijalne i ljudske gubitke na svojoj strani, a ono opet od strane predsjednika Asada. Zvaničnici Izraela, države koja ima jednu od najmoćnijih tajnih službi na svijetu su još prošle godine, iako su sa sirijskim vlastima na neprijateljskoj razini, prognozirali ovakav razvoj događaja.

Ono što je tad tvrdila tajna služba i izvršna vlast u Tel Avivu sada postaje realna slika koju gleda svjetska javnost. U prilog tome govori i izjava gore pomenute francuske ambasadorke. Ovo je na jedan način kapitulacija diplomatije pojedinih zapadnih zemalja, s tim što se one ne žele previše odjednom „otvoriti“ prema zvaničnom Damasku jer bi za to platili visoku cijenu. To ne znači da neko neće morati da napravi prvi korak. Pariz je bojažljivo zakoračio prema tome. Opravdana je bojazan Zapada ne samo zbog plaćanja visoke cijene, već iz razloga što je nejasno da li će i hoće li uopšte sirijski šef države sjesti sa njima za sto, a još više vlada strah od postavljanja njegovih uslova za šta postoji realni osnov. To je pokazala i težnja određenih država koje su bile veliki kritičari Asadove vladavine, a koje su kasnije htjele ponovo otvoriti svoja diplomatska predstavništva u Damasku. Prvi čovjek Sirije isključio je takvu mogućnost sve do daljnjeg. Zvanično, njihovo diplomatsko djelovanje je onemogućeno na sirisjkoj teritoriji sve dok on ne promijeni ranije donijetu odluku.

Započeto otopljavanje „ledenih stavova“ Zapada označilo je još jedan trijumf Bašara el Asada. Pored onih brojnih na vojnom terenu, počeo je i njegov trijumf na diplomatskom polju. Ako bude i naznaka onom uspjehu koji je postignut na ovom prvom, onda će Asad zaista iz cijelog višegodišnjeg sukoba izaći kao pobjednik.

Komentariši

Top