Piće, žene i ozbiljna pitanja o eurozoni | Ekonomist

Piće, žene i ozbiljna pitanja o eurozoni

Piše: Leonid Beršidski

Bloomberg

Prevod: Ekonomist.me

Foto: Reuters

Kao šef Eurogrupe, odlazeći holandski ministar finansija Jeron Dajselblum predsjedavao je pokušajem Evropske unije da razriješi finansijsku krizu na području zajedničke valute. On je sada optužen za rasizam, seksizam i opšte odsustvo šanse da se suzdrži komentarisanja lekcija proisteklih iz ovakvog iskustva.

Dajselblum je svakako mogao odabrati bolje riječi. Čini se da je ciljao na svakog Evropljanina južno od rijeke Sene, kada je njemačkom dnevniku Frankfurter Allgemeine Zeitung rekao “Ne mogu potrošiti sav novac na piće i žene, a onda tražiti pomoć”. Ogorčena reakcija na ovu opasku naglasila je dobro poznate podjele eurozone. No, šalu na stranu, holandski ministar ozbiljnije je ciljao na odabire načina javne potrošnje. Kontekst je ono što je napomenu činilo kontroverznom. Dajselblum je govorio o evropskim narodima koji se solidarišu s manje uspješnim susjedima. On je naglasio da je, iako je solidarnost važna za njega kao socijaldemokratu, važna i odgovornost.

Dajselblum je u teškoj političkoj situaciji: njegova Laburistička stranka loše je prošla na izborima u Holandiji prošlog mjeseca, a on najvjerovatnije neće biti na funkciji kada se završe koalicioni pregovori. S obzirom da Eurogrupa predstavlja neformalno okupljanje ministara dinansija, mala je vjerovatnoća da će on ostati tu nakon januara 2018. kada mu istekne četvorogodišnji mandat. Bilo je nagađanja da bi Dajselblum mogao tragati za pretvaranjem njegovog posla u trajni ili zahtijevati sličan sastanak na nivou EU, uz podršku njemačkih ljubitelja štednje, kakav je ministar finansija Volfgang Šojble. Ukoliko je to njegova namjera, ipak, ovom frazom je zakomplikovao stvari.

Portugalski premijer Antonio Košta nazvao je njegovu izjavu “rasističkom, ksenofobnom i seksističkom”. Bivši italijanski premijer Mateo Renci napisao je na svom Facebook nalogu da je to bila “glupa šala”, pozvavši Holanđanina da podnese ostavku. Španski poslanici u Evropskom parlamentu podržali su ovaj poziv.  Vjerovanje mnogih u južnoj Evropi je da je kriza u najvećoj mjeri uzrokovana građom eurozone. Jedinstvenu valutu koristi Njemačka, koja ju je koristila za povećanje izvoza i kreditiranje finansijski manje stabilnih zemalja južne Evrope.

Ove zemlje često se opisuju kao nevine žrtve Njemačke ekspenzije, u nemogućnosti da povećaju konkurentnost i poprave spoljnotrgovinski deficit, preplavljene olako pozajmljenim njemačkim novcem. na njih se gleda skoro kao na djecu u iskušenju — a potom potrešenu — starijim, jačim vođom bande iz komšiluka. Stvarnost je drugačija. U zaletu na krizu Španija, Italija i Portugal suočile su se s kreditiranjem privatnog sektora iz domaćih banaka koje je dostiglo ili premašilo efekte tog čina.

Davljenje u novcu

Krediti domaćih banaka privatnom sektoru u odnosu na BDP (u procentima):

Ipak, među ovim trima zemljama samo portugal koristi kreditnu ekspanziju kako bi se povećala radna produktivnost po istoj stopi po kojoj je Njemačka to radila.

Propuštena šansa

Produktivnosti rada u ukupnoj ekonomiji (indeks):

Mnogo novca koji je upumpan u južnu Evropu zahvaljujući niskim kamatnim stopama koje su važile nakon uvođenja zajedničke valute, nestalo je u balonu nekretnina, koji nije pomogao da se produktivnost poveća. Iluzija prosperiteta maskirala je rastući jaz konkurentnosti. Istovremeno, vlade su likovale zbog rasta prihoda od poreza, koji je bio direktni rezultat ovih balona.

“Ovi neočekivani prihodi velikih razmjera samo su djelimično upotrijebljeni za poboljšanje fiskalne pozicije, sa stanjem isplate u smjeru povećanja javne potrošnje ili smanjenja poreza”, napisao je 2012. u analizi uzroka krize u eurozoni Filip Lejn sa Trinity koledža iz Dablina, aktuelni guverner Centralne banke Irske.

Ovo je priča o propuštenoj prilici. Južnoevropske kompanije i vlade mogle su bezbrižno provesti godine nakon uvođenja eura, kada su se kamatne stope spustile na rekordno n iske nivoe, kako bi se kreirao amortizer za buduće krize. One to nijesu učinile.

Dajselblum ne važi za nekoga ko se suzdržava iznošenja svojih stavova: jednom je opisao svog prethodnika u Eurogrupi Žan-Kloda Junkera kao “teškog pušača i pijanicu”. Njegov opis “pića i žena” bio je uvredljiv, ali je u velikoj mjeri tačan. Italijanski političari, koji su propustili da stimulišu povećnje produktivnosti, čak i nakon krize, ne bi trebalo da ga shvate kao uvredu.

Koštin bijes i još suzdržanija negativna reakcija španskog ministra finansija Luisa de Guindosa je nešto što ima više opravdanja. Portugalski privatni sektor učinio je sve što je mogao kako bi se povećala produktivnost, a španska vlada ostvarila je budžetski suficit između 2005. i 2007. godine. Ipak, to nije bilo dovoljno da se ove dvije zemlje izoluju od posljedica globalne krize. Njihov post-krizni uspjeh mogao bi biti razlog preziranja Dajselblumove otvorenosti — međutim, akcija koju su pokrenuli kako bi to ostvarili upravo je ona koju on odobrava.

Eurozona nije besprekorna. Bez zajedničke vlade ili zajedničkog budžeta jedinstvena valuta ostavlja mnoštvo individuelne odgovornosti članicama. Krize su neminovne ako uh u potpunosti ne prepoznaju. Nema ničeg lošeg u skretanju pažnje na ovu činjenicu.

Redakcija
Redakcija
Redakcija Ekonomista donosi ekonomske i poslovne vijesti iz Crne Gore i svijeta, doprinosi promovisanju dobrih poslovnih praksi i razvijanju preduzetničke svijesti.

Komentariši

Top