Pet znakova da je američka privreda klimavija nego što se čini | Ekonomist

Pet znakova da je američka privreda klimavija nego što se čini

Ne kupujte još uvijek nova kola. Srednja klasa još uvijek posrće i nejednakost onemogućava ekonomski rast.

Mnogi već slave, gledajući kako američka ekonomija pokazuje znake oporavka. Tržište kapitala izgleda bolje nego što je iko očekivao, a nezaposlenost je pala ispod 6 %. Ali, da li su stvari zaista dobre kao što se čini? Mi smo malo skeptični. Pogledajmo i znake koji govore da ukupna situacija u američkoj privredi nije baš za pohvalu.

  1. Srednja klasa još uvijek tone – to nije tajna, američka srednja klasa je u lošem stanju i više nije svjetionik ekonomske šanse za mnoge ljude u svijetu. Posljednji podaci pokazuju ne stagnaciju, već dalji pad, što su jako loše vijesti.

Činjenica je da je udio srednje klase u zaradi na nacionalnom nivou gotovo na rekordno niskoj ljestvici. Pošto troškovi podizanja djece, visokog obrazovanja i održavanja domaćinstva nastavljaju da rastu, ljudi se sve više stiskaju. Promjene u penzionom sistemu bile su katastrofa za srednju klasu i republikanci će sigurno nastaviti da suzbijaju programe koji pomažu ljudima u borbi sa siromaštvom. Uz sve to, tonuću srednju klasu okrivljuju za zatvaranje malih radnji i niz drugih aktuelnih ekonomskih bolesti u Americi. Za kraj, još i najgore – politički trendovi naginju situaciju u korist finansijske elite, što će značiti da oporavak još nije ni na vidiku.

  1. Nejednakost ruši ekonomski rast – kako se nastavlja dalji pad srednje klase, nejednakost u prihodima neprekidno raste. Mnogi uticajni alanlitičari smatraju da je to veoma važan činilac koji zaustavlja ionako spori oporavak od velike ekonomske recesije.

Istraživači raspravljaju o činjenici da„donjih“ 95% populacije nema dovoljno novca za potrošnju – to svakako mora pogoditi kategorije poput broja novih radnih mjesta. Prije finansijskog sloma, tih 95% moglo je da pozajmi za tekuću potrošnju, ali je sada problem što krediti više nisu lako dostupni, tako da nemamo dovoljno potrošnje za pokretanje ekonomije. Stoga se američki proizvođači okreću prema – preostalih 5%. Amerika se, čini se, sve više kreće ka društvu u kojem rad srednje klase služi potrošnji najimućnijih, što na kraju, može dovesti do socijalnih tenzija i sve većeg osjećaja nepravde u ekonomiji.

  1. Stanje sindikata – sindikati osiguravaju da američki radnici imaju nivo kupovne moći, dovoljan za pokretanje motora ekonomije. Njeno slabljenje znači opadanje ukupne tražnje i destabilizaciju ekonomije. Nažalost, podaci govore o trendu opadanja sindikalnog članstva u cijeloj zemlji, tokom zadnjih 10 godina.

Ni trendovi u 2015. ne obećavaju – Vrhovni sud SAD presudio je da zaposleni u vladi nemaju obavezu plaćanja sindikalne članarine, što je novi, jak udarac za sindikate. Konačno, Vinskonsin i Mičigen, države sa dugom i jakom tradicijom radničkih pokreta, izglasale su još jedan mandat anti-sindikalno nastrojenim guvernerima…

U naredne dvije godine, očekuje se da će republikanci (koji kontrolišu 24 savezne američke države) nastaviti rad na slabljenju sindikata, naročito na državnom nivou. Isprobaće „pravo na posao“ blagajničke zapise i ostale mjere, kreirane za smanjenje dijela BDP koji ide radnicima. Jedna pozitivna stvar – demokrate obećavaju da će se fokusirati na napore za povećanje minimalnih zarada. Ali, to nije ni izbliza dovoljno. Jer, šta vam to znači, ako ste zaposleni na skraćeno radno vrijeme ili vam je posao nesiguran. Ili ga uopšte i nemate.

  1. Svjetska ekonomija je u problemu–ako se i čini da se američka privreda oporavlja, isto se ne bi moglo reći za globalnu ekonomiju, naročito ne evropsku. Evropa, čini se, klizi u deflaciju, problem koji sobom nosi još strmoglaviji pad. Postoji ozbiljna zabrinutost, jer se mnoge banke mogu urušiti (čak i neke američke), ukoliko Grčka ili neka druga zemlja, restrukturira javni dug. Sjećate se primjera AIG banke iz 2008.? Ako da, neće vam trebati mnogo da zaključite ko će i ovoga puta izvisiti… poreski obveznici, ko bi drugi.

Kineska ekonomija usporava, što može uticati na mnoge druge privrede u razvoju (Brazil, Rusija, itd.), u smislu stabilnosti izvoza. Stručnjaci su zabrinuti i zbog činjenice da su brojne zemlje trećeg svijeta uzele kredite u dolarima – a dolar raste i blizu je rekordnog nivoa za prethodnih 10 godina. Evropa je, takođe, povećala tražnju za dolarom. Ovo je nešto što bi moglo biti ozbiljan problem. Za zemlje koje imaju kredit u dolarima, problem će biti vraćanje mnogo skupljih kredita, nego u trenutku kad je odobren. Za Ameriku, problem je što izvoz pada, što dolar više raste. A sve to skupa vodi ka novoj ekonomskoj nestabilnosti. A možda i ka novom ekonomskom sunovratu, što je sljedeća tačka.

  1. Još jedna ekonomska kriza? Kada ekonomisti pričaju o ekonomskoj krizi, oni ne pričaju o tome da li će se desiti. Pričaju KADA će se desiti.

Suočimo se sa tim – „previše velike da bi propale“ banke su i dalje velika prijetnja i još uvijek su prevelike da bi se mogle kontrolisati. Republikanci, zajedno sa velikim brojem demokrata, zalažu se za vraćanje Dod-Frenkovog zakonodvstva, koji bi trebalo da obuzda Vol Strit. Prije samo dvije nedjelje, banke su izgurale svoje sa kongresom za budžet, koji im dozvoljava da rizične derivate prebace u osiguranu imovinu banke. Počinje kazino! I opet, pogodite ko će plaćati za posljedice ovakvih i sličnih spekulacija…

Globalni finansijski sistem je na staklenim nogama, i činjenica da će zemlje u razvoju imati probleme u vraćanju kredita u skupim dolarima, formula je za katastrofu. Ko god je uzeo takav kredit, znači da je već bez para, da će početi da zatvara preduzeća i ekonomski tone. Svijet je, sa druge strane, finansijski duboko povezan i potrebno je da pokidate samo jedan dio te mreže, pa da cijeli sistem padne u haos.

Redakcija
Redakcija
Redakcija Ekonomista donosi ekonomske i poslovne vijesti iz Crne Gore i svijeta, doprinosi promovisanju dobrih poslovnih praksi i razvijanju preduzetničke svijesti.

Komentariši

Top