Pet ekonomskih termina koji su neophodni svakodnevnoj komunikaciji | Ekonomist

Pet ekonomskih termina koji su neophodni svakodnevnoj komunikaciji

Fondacija Edge, koja okuplja intelektualce iz brojnih oblasti, od 1996. svake godine velikom broju naučnika postavi jedno interesantno pitanje, a ovogodišnje bilo je „Koji naučni termin ili koncept bi trebalo da bude šire poznat?”. Ponuđene su hiljade različitih, iznenađujućih odgovora, a profesor finansija na Univerzitetu Stony Brook i kolumnista Bloomberga Noa Smit ocijenio je kako bi bilo poželjno i da se takav izbor posebno napravi za ekonomiju.

Postoji veliki broj ekonomskih termina koji veliki broj ljudi izvan profesije ne smatra samo veoma interesantnim, već i veoma korisnim kada razmatra neke teme, naročito političke. Nažalost, najčešće korišćene riječi u ekonomiji uglavnom su one sa maglovitim značenjima – „racionalno”, „ravnoteža” i „efikasno”. Smit umjesto toga predlaže pet onih koje će doprinijeti boljem razumijevanju ekonomskih procesa među laicima.

Endogenost

Svako zna da povezanost ne podrazumijeva istovremeno i uzročnost, no to se često i zaboravlja. Endogenost, odnosno samouzročnost je riječ koja može pomoći da se sjetite toga. Kod onoga što je endogeno često ne znate da li je to zapravo uzrok ili posljedica (ili oboje). Na primjer, mnoštvo ljudi primjećuje da većina ljudi koji upisuju fakultet imaju tendenciju da zarade više novca. No, koliko je to zbog toga što fakultet jača sposobnost učenja, a koliko zbog toga što pametniji, uporniji ljudi, skloni dobrom povezivanju odlaze na fakultete? To je endogenost. Mediji su preplavljeni pričama o tome zašto neki ljudi dugo ostaju u braku ili kako je neka ishrana povezana s boljim zdravljem. Kada vidite ovakve priče, potrebno je zapitati se šta je tu endogeno.

Marginalno naspram prosječnog

Ekonomisti vole da koriste izraz „marginalno”. Ovo se odnosi na male promjene umjesto velikih ukupnih efekata. Na primjer, raspravlja se o tome da li je finansiranje industrije preveliko. Oni koji zagovaraju finansiranje skloni su da tvrde da industrija stvara vrijednost, dok kritičari ističu da njeno smanjenje ne mora uvijek da našteti ukupnoj privredi. Oboje može da bude tačno. Finansijski sektor može u prosjeku da stvori vrijednost, ali i da bude rasipnički na margini. Još jedan primjer je odnos truda i prirodnog talenta. Prirodni talenat može da bude bitan za prosjek, ali uz više truda može dovesti do rezultata.

Sadašnja i diskontovana vrijednost

Stvari koje ćemo dobiti u budućnosti sada imaju vrijednost.  Akcije, obveznice i druga finansijska sredstva očigledni su primjeri, no ima ih mnogo više. Na primjer, rad u kompaniji Alphabet, pod čijim okriljem posluje Google, možda nije plaćen više nego u drugim kompanijama, ali znanja, vještine i nastavak usavršavanja koje se stiču na ovom poslu mogu u perspektivi dovesti do veće zarade. Sadašnja vrijednost predstavlja pokušaj razumjevanja koliko neke dugoročno planirane stvari vrijede danas. Da biste pronašli sadašnju vrijednost potrebno je koristiti diskontovanu, što znači da je potrebno definisati koliko se manje cijene stvari koje se očekuju u daljoj budućnosti. Što više te stvari sada priželjkujete, veća je stopa po kojoj se njihova vrijednost diskontuje, poput fakultetskih diploma ili poslovnih investicija koje će se isplatiti nakon što prođe više vremena.

Uslovno naspram bezuslovnog

Vjerovatnoća da će padati kiša niska je bilo kog dana. No, ukoliko postoje tamni oblaci na nebu, vjerovatnoća je veća. Dakle, ekonomisti bi rekli da, iako je bezuslovnoa verovatnoća da će padati kiša mala, za to postoji uslov kada uoče tamne oblake, zbog čega je vjerovatnoća veća. Jedan od najčešćih primjera za to je očekivani životni vijek. Ljudi vole da ističu da je trajanje života u srednjem vijeku bilo oko 35 godina, no taj prosjek uključuje veliku smrtnost novorođenčadi. Da ste živjeli u srednjem vijeku i da ste odrasli, vjerovatno biste premašili 35 godina. Dok je uslovno očekivano trajanje života u odnosu na tada poraslo, ipak nije uvećano ni blizu onoga u slučaju bezuslovnog – smanjenje stope smrtnosti novorođenčadi zapravo je dovelo do najveće razlike.

Ukupni plan

Ono što je moguće za jednu osobu često nije moguće za svakoga. Na primjer, u jednoj zemlji može da se zaposli veliki broj ljekara i to može da bude dobro za one koji žele da u tom pravcu razvijaju karijeru, no ne i za druge. Ekonomisti ističu da je to ono što funkcioniše na pojedinačnom, ali ne i na ukupnom planu. Dobar primjer za ovo je i dug. Na individualnom planu, pozajmljivanje i trošenje tog novca smanjuje nečije bogatstvo. No, na ukupnom planu dug ne umanjuje vrijednost bogatstva, jer jedan subjekt drugome duguje određenu količinu sredstava koja je na ukupnom nivou jednaka. Kada razmatramo nešto vezano za nas lično treba da posmatramo stvari iz perspektive individualnog, no kada govorimo o vladinoj politici važno je da imamo u vidu ono što je na ukupnom planu.

Smit smatra da upravo ovih pet ekonomskog termina treba da postanu dio vokabulara svakodnevice.

„Sve dok se ne desi endogeno, marginalno povećanje na ukupnom planu, sadašnja diskontovana vrijednost našeg javnog diskursa imaće uslovljenu vjerovatnoću da bude pozitivna. OK, naravno, ne treba ovako da koristimo sve ove termine zajedno, ali svakako oni mogu biti veoma korisni”, zaključio je on.

Ana Nives Radovic
Ana Nives Radovic
The very first Montenegrin fintech author, financial analyst and author of "Dividing by Zero" scientific project.

Komentariši

Top