Olivera Šuškavčević: Uspješan marketing mora biti praćen kvalitetom | Ekonomist

Olivera Šuškavčević: Uspješan marketing mora biti praćen kvalitetom

Kompanija Voli je jedan od najboljih trgovačkih lanaca u regionu koji je uspio da postavi standard i mjerilo kvaliteta i profesionalnosti u svim segmentima poslovanja – kupcima prvi izbor, zaposlenima poželjan poslodavac, poslovnim subjektima pouzdan partner i društveno odgovorna kompanija. Kako u kažu u Voliju, vrijednosti na kojima temelje svoj uspjeh su beskompromisni kvalitet, uslužnost, povjerenje, inovativnost i razumijevanje potreba kupaca.

Olivera Šuškavčević, PR kompanije Voli, za portal Ekonomist govori o svojoj profesiji i decenijskom radu u ovoj kompaniji.

 

Koje osobine su potrebne da bi se neko tako dugo zadržao u jednoj kompaniji kao što je Voli? Šta Vas je motivisalo da deset godina provedete u jednoj kompaniji?

Ono što je interesantno kada je kompanija Voli u pitanju je da nema mnogo fluktuacija, tako da se zaposleni zadržavaju uglavnom duže nego što je to uobičajena praksa kada je maloprodaja ili distribucija u pitanju, a to je nekih tri, četiri ili pet godina. Što se tiče našeg top menadžmenta, skoro svi zaposleni su ovdje po najmanje šest ili sedam godina, a postoje i oni koji su tu od samog osnivanja, odnosno i po dvadeset godina.

suskavcevic
Šuškavčević

Kada je konkretno o meni riječ, ja sam počela da radim za ovu kompaniju još kada je Voli imao svega 5 objekata i distribuciju koja je bila daleko od ove sada, pa prosto ne mogu ni da zamislim da je prošlo deset godina kada se osvrnem iza sebe, upravo zbog te dinamike. Voli sada ima 55 maloprodajnih objekata, tj. 60 prodajnih jedinica. Tu je i Voli motors, uvoznik BMW-a i Minija za Crnu Goru. Distribucija je doživjela svoj procvat, pokrenut je i otkupni centar, novi su i planovi vezani za otkup poljoprivrednih proizvoda i gradnju novog distributivnog centra. Imamo mnogo razvojnih planova, i vrijeme je prosto bilo tako dinamično da sam ja u nekim momentima pokušavala da uhvatim korak s takvim intenzitetom razvoja, a u nekim drugim trenucima nametala sam svoj ritam; ali u takvom okruženju deset godina i nije dug period.

Koji su faktori uticali da zaposleni ostaju na svojim pozicijama, da li je to neka politika kompanije ili imate druge metode zadržavanja ljudi i unapređivanja njihovih radnih kvaliteta i sposobnosti?

-Ono što je izuzetno bitno, možda i ključno, po mom mišljenju je poslodavac. Ja sam se davno zarekla, imajući u vidu neka svoja prethodna iskustva, da ću raditi isključivo kod poslodavca kog duboko poštujem. Kada kažem poštovanje, mislim prije svega na profesionalnu korektnost, odnosno poštovanje svih dogovora sa zaposlenima, a tu je i činjenica da svog poslodavca svi doživljavamo kao prijatelja, što znači da se njemu uvijek možemo obratiti i na njega uvijek možemo i osloniti. Naš poslodavac je čovjek koji je, uporedo sa razvojem firme, radio i na sopstvenom ličnom razvoju kako bi bio korak ispred ostalih i kako bi ga zaposleni slijedili.  On nije neko koga, kao što se dešava u mnogim kolektivima, firma u svom razvoju  preraste, već drži korak i uporedo sa firmom razvija i sebe, a time i svoje zaposlene.

Kada govorite o međuljudskim odnosima, naročito o odnosima nadređenih i podređenih, da li vjerujete da ti odnosi treba da budu kruti i jasno definisani ili mogu biti i relaksiraniji i prijateljski?

-Mislim da je to stvar socijalne inteligencije. Pristalica sam toga da moraju postojati jasno definisana pravila komunikacije i da mora postojati određena profesionalna distanca. S druge strane, svi smo mi različite ličnosti sa različitim senzibilitetom i funkcionišemo na drugačiji način, bez obzira na to što smo korporativno osviješćeni. Na ličnom nivou svi drugačije komuniciramo i očekujemo da se drugačije komunicira sa nama. U zavisnosti od naših profesija, daleko je lakše meni, koja se inače bavim komunikacijom, da odredim kako ću se postaviti u određenom odnosu, nego nekom iz, uslovno rečeno, informaciono-tehnološkog ili matematičkog načina razmišljanja, gdje su odnosi prilično kruti. Tako da je stvar inteligencije kako menadžera tako i poslodavaca da nađu uspješan model na individualnom nivou, poštujući naravno korporativna pravila.

Deset godina ste u istoj kompaniji, da li sebe doživljavate uspješnom osobom? Koji je Vaš lični doprinos rastu i razvoju kompanije?

-Kad sam počela da radim u Voliju, moj zadatak je bio da formiram identitet i brend kompanije. Počela sam se bavitivoli samo stvarima kojima se treba studiozno posvetiti, ne razmišljajući o uspjehu i mom ličnom doprinosu tome.  Ja sam poštovala pravila pozicioniranja brenda, odnosa interne i eksterne komunikacije, postavljala korporativna pravila i davala zaista sve od sebe, a s druge strane imala sam podršku poslodavca i svojih kolega, tako da je kvalitet pratio ono što sam ja prezentovala u javnosti. Mislim da  je to zajednički uspjeh, jer mogao je moj PR i marketing da bude vrlo kvalitetan, da uspijeva da napravi neki novi imidž, ali da ga jednostavno ne prati kvalitet onoga što se nudi tržištu.

Ja sam neko ko se, po svom opredjeljenju, uvijek trudi da doprinese rastu i razvoju bilo koje sredine kojoj pripada, bilo da je to porodično, prijateljsko ili društveno okruženje; prosto to je moje životno opredjeljenje, da uvijek unaprjeđujem. Što se tiče kompanije, pokrećem različite edukacije koje doprinose rastu i razvoju zaposlenih, a samim tim i napretku kompanije.

Koliko su važni međuljudski odnosi u kompaniji i kako oni određuju poslovni rezultat? Na koji način motivišete svoje zaposlene?

-Kao što sam već rekla, potrebno je da postoje korporativna pravila koja se moraju poštovati, uz određeni senzibilitet za individualnost. Ti odnosi su jedan od  osnovnih faktora za razvoj. Što se tiče motivacije, mislim da ljudi nisu motivisani isključivo novcem, već da ljudi više imaju želje da ostvare svoje ambicije, da napreduju, tako da su uvažavanje, primjećivanje uspjeha i pohvale nekada mnogo značajniji motivišući faktor nego sami novac.

Kojim parametrima mjerite svoj pozitivan poslovni rezultat?

-Naravno, prije svega EBIDTA. Dalje, po fluktuaciji, po kontinuiranom uvećanju broja zaposlenih iz godine u godinu, po napredovanju zaposlenih unutar firme, po zapošljavanju djece svojih zaposlenih, po tome što je Voli društveno odgovorna firma i, konačno, što za dvadeset godina postojanja kompanije nije bilo momenta neredovnih primanja.

Koji sektor kompanije treba najviše razvijati? Da li je po Vama značajniji razvoj ljudskih resursa ili, recimo, IT tehnologija?

-Čini mi se da ne treba izdvajati određeni sektor, već da je ključ razvoja u sinhronicitetu; osjeti se, i to vrlo bolno, ukoliko samo jedan segment napreduje a ostali stagniraju. S obzirom na to da se bavimo prodajom, ljudski faktor jeste ključan, ali je to, rekla bih, samo vrh ledenog brijega, s obzirom na to da prije ljubaznosti, proaktivnosti i drugih bitnih osobina zaposlenih, treba uzeti u obzir i rad softvera, cjelokupnu logistiku, stanje na lageru, kvalitet robe, kao i čitav niz tehničko-tehnoloških uslova koji moraju biti ispunjeni.

 

voli-logo

Dužni smo da vraćamo zajednici u kojoj smo ostvarili uspjeh

-Dužni smo da vratimo svojoj zajednici i mi tu obavezu kontinuirano ispunjavamo. Kada se radi o ličnim zahtjevima, to se naravno ne publikuje, a u sklopu redovnih aktivnosti pomažemo zdravstvene institucije kao što su Klinički centar ili bolnica u Kotoru, a tu je i sportski klub „Budućnost“. Ovaj sportski klub smo podigli na noge, otvorili školu košarke, a aktivni smo ne samo kroz direktno sponzorstvo, već i kroz potragu za drugim potencijalnim sponzorima, kako bismo klubu vratili imidž koji zaslužuje. Takođe, sarađujemo i sa lokalnim zajednicama, u smislu uređenja prostora i okoline, doprinosimo lokalnim humanitarnim akcijama, itd. Sve to radimo ne sa potrebom da se nama nešto vraća, već naprotiv, da mi vratimo zajednici u kojoj smo izgradili uspjeh, iako to nije uvijek vidljivo, upravo zato što se mi ne trudimo da tako nešto prezentujemo javnosti. Takođe, sarađujemo i sa lokalnim zajednicama, u smislu uređenja prostora i okoline, doprinosimo lokalnim humanitarnim akcijama, itd, zaključuje Šuškavčević.

Redakcija
Redakcija

Redakcija Ekonomista donosi ekonomske i poslovne vijesti iz Crne Gore i svijeta, doprinosi promovisanju dobrih poslovnih praksi i razvijanju preduzetničke svijesti.

Komentariši

Top