Zabrinutost i neizvjesnost muče ekonomiju od početka globalne krize. Odakle bi budući rast mogao da dođe? Može li taj rast biti sveobuhvatan i održiv? Jesu li tradicionalni ekonomski modeli i dalje upotrebljivi? Evo kakve perspektive daje Global Strategic Foresight Community, jedan od učesnika ovogodišnjeg Svjetskog ekonomskog foruma u Davosu.
Šta može pokrenuti ekonomski rast?
“Zamislite ovu zapanjujuću činjenicu”, kaže Peter Švarc: “95% ukupnog broja svih naučnika koji su ikad živjeli, aktivno je u sadašnjem vremenu”. Švarc sugeriše da, iako još uvijek ne znamo šta će biti motor ekonomije u 21. vijeku, ne treba da brinemo – nove stvari će, bez sumnje, doći. “Istorija nauke i tehnologije pokazuje da je oduvijek bio dug put između otkrića i njegove praktične primjene”. Potrebno je samo ulagati u dobrei deje – naročito u tzv. “čiste” tehnologije i “čistu” energiju.
Stefan Hajkovic, takođe, u prvi plan stavlja tehnologiju, ističući značaj rastućih, on-lajn tržišta. “Virtuelna dobra se mogu proizvoditi i distribuirati po nižim cijenama, u odnosu na druge grane ekonomije. Potrebno je samo da imate dobru ideju i internet-konekciju.”
Džulijus Gatun ističe još jedan način, na koji tehnologija može podsticati ekonomski rast–jačanjem sektora podrške ekonomiji domaćinstva. Mobilne aplikacije, kakve su Kenia’s MPESA i Bharti Airtel’s mikroosiguranje pomažu ljudima u domenu zaštite imovine i finansijske stabilnosti.
Daizo Motojoši smatra da promjene u kulturi mogu pokrenuti Japansku privredu, nakon decenija stagnacije. „Mala grupa japanskih kompanija mijenja svoj način poslovanja, i možda će i drugim zemljama sa sličnim problemom poslužiti kao dobar primjer kako privatni sektor može pokrenuti privredni rast.”
Ili izvore rasta treba da tražimo dalje, možda i u svemiru? Ne šalimo se, „svemirska ekonomija“ godišnje generiše oko 300 milijardi dolara. Tomas E. Kremins ukazuje da „jačanje partnerstva javnog i privatnog sektora u ovoj oblasti može proizvesti snažne efekte na globalnu ekonomiju, otvarajući šanse za milijarde ljudi.”
Kako uključiti javni sektor i sektor zaštite sredine?
Postoji rastuće mišljenje da rast mora biti održiv i sveobuhvatan. Dok su mnogi zabrinuti da tehnologija povećava nejednakost, pređašnja mišljenja Hajkovica i Gatuna ističu da ona, zapravo, snižava barijere ulaska u posao u domenu kreativnih servisa i ekonomije domaćinstva.
Francisko Sagasti smatra da je ključ smanjenja nejednakosti u inovacijama u radu socijalnih institucija. „One bi trebalo da obuhvate novu šeme raspodjele bogatstva i prihoda, u cilju izjednačavanja šansi za svakoga; tehničku, menadžment, informacionu i finansijsku podršku za lično generisanje sredstava za život; inicijative za istraživanja i iskorištavanje novih aspekata ljudskih sposobnosti, koje su sajberspejs i virtualna realnost stvorile.“
Neki od istaknutih članova Global Strategic Foresight Community ističu da briga o zaštiti životne sredine sama po sebi jeste velika šansa, smatrajući okruženje zajdničkim dobrom i potencijalnim pokretačem globalnog rasta. Drugi ukazuju na trenutno, neodrživo korišćenje vodnih resursa i potrebu da se takvo stanje što hitnije mijenja.
Može li se ekonomska profesija transformisati?
Ekonomska kriza dovela je u pitanje vezu između ekonomije i društva. Postavlja se pitanje da li će se ekonomisti adaptirati novonastalom stanju i ostati u posjedu moći, ili je ovo trenutak koji će promijeniti dosadašnju praksu – ako jeste, šta će se desiti sljedeće?
Konačno, pitanje je – kakav ekonomski kontekst želimo u udućnosti? Razrada aspekata koje ovaj članak otvara – od svemirske ekonomije do budućnosti ekonomske profesije, svakako može pomoći u tome.
